1

Poslovni broj: Gž R-171/2023-

Poslovni broj: Gž R-171/2023-

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

            P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja J. M. iz N. G., … OIB: …zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika E. d.o.o. za proizvodnju, N. G., OIB: …zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-1892/2021-26 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-1892/2021-26 od 26. travnja 2023., potvrđuje u točki III izreke.

              II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

   Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrede prava osobnosti iznos od 2.866,81 eur[1]/21.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. veljače 2021. do isplate te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 95,56 eur/720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.936,06 eur/14.587,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 400,79 eur/ 3.020,00 kn te u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za imovinsku štetu.

4. Protiv te presude u odbijajućem dijelu (točka III izreke) žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 - dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe presuda u tom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji i za taj dio te tuženika obveže naknaditi mu troškove žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče ostvarenost žalbenih tvrdnji tužitelja , predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljede zadobivene na radu, s time da je u fazi žalbenog postupka sporan sudoprinos tužitelja nastanku štetnog događaja a posljedično tome i visina zahtjeva.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:

- tužitelj je zaposlenik tuženika koji je dana 20. studenog 2020. obavljanjem redovitog posla čišćenje poda sa strojem za pranje, prstom lijeve ruke zapeo za dio proizvodne linije te zadobio prijelom krajnjeg članka petog prsta lijeve šake i nagnječenje petog prsta lijeve šake sa otkinućem nokta,

- prilikom obavljanja posla koristio je propisana zaštitna sredstva (rukavice) te je bio obučem za rad na siguran način,

- nakon ozljeđivanja odlučio je sam sanirati ozljedu stavljanjem flastera te nastavio raditi do završetka smjene u 6,00 sati ujutro, a nakon toga se javio liječniku pa je 21. studenog 2020. pregledan od strane traumatologa i radiologa,

- prilikom prvog pregleda napravljena je toaleta, prijevoj, stavljena udlaga i propisani analgetici ali je tijekom kontrole kod kirurga utvrđeno crvenilo i oteklina na području distalne falange malog prsta zbog čega mu je propisan antibiotik, tužitelj je nastavio sa kontrolnim liječenjem s time da je 17. prosinca 2020. proveden zadnji pregled kod kirurga i utvrđeno da je lokalni nalaz u sanaciji,

- inspekcijski  nadzor kod tuženika nije vršen već je isti sačinio Prijavu o ozljedi na radu u kojoj je navedeno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kada je nesvjesno, odnosno nenamjerno tijekom čišćenja zapeo prstom za radni stroj prilikom rukovanja strojem za pranje poda.

9. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i to sadržaj priložene dokumentacije, iskaz tužitelja te rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. D. R. specijalisti opće kirurgije, supspecijalisti plastične rekostruktivne i estetske kirurgije utvrđuje da je tužitelj zadobio običnu tešku tjelesnu ozljedu u obavljanju poslova svog radnog mjesta. Stoga da je tuženik sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) u obvezi naknaditi mu štetu prema općim propisima obveznog prava, kao i odredbi čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 74/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR). Međutim da je tuženik dokazao temeljem rezultata medicinskog vještačenja da je tužitelj djelomično pridonio težim posljedicama ozljeđivanja time što se odmah nakon zadobivene ozljede nije javio liječniku. Zaključuje kako se ne može pretpostaviti, a sada niti utvrditi da li je komplikacija tijekom liječenja, odnosno infekcija rane tužitelja nastala zbog toga što je tužitelj radio na poslovima čišćenja pri kojima je izložen prljavštini, prašini i sličnim faktorima ili zbog toga što se nakon ozljede nije javio liječniku radi pomoći i saniranja i obrade rade. Međutim, iz očitovanja vještaka na primjedbe tuženika zaključuje kako proizlazi da bi posljedice ozljede bile manje kao i duljina trajanja liječenja za slučaj da je tužitelj odmah zatražio medicinsku pomoć. To da je bio u obvezi jer je dužan voditi brigu o svom zdravstvenom stanju pa kada je vidio ozljedu i osjetio bolove tada da je protivno tome odlučio sam flasterom sanirati ranu i nastavio raditi do završetka smjena, da bi se tek slijedeći dan javio liječniku. Takvo postupanje tužitelja ocjenjuje kao njegov doprinos posljedicama ozljeđivanja i dužini trajanja liječenja a time i pretrpljenih  fizičkih bolova i straha te ostalih posljedica, koje sveukupno cijeni sa 10%.

10. Nadalje, iz rezultata provedenog vještačenja zaključuje kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) te uz daljnju primjenu čl. 1045. st. 1. i 2., čl. 1085., čl. 1090. i čl. 1092. st. 1. citiranog Zakona obvezuje tuženika isplatiti tužitelju ukupan iznos naveden u točki I izreke prvostupanjske presude.

11. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a cijeneći uspjeh stranaka u postupku kako glede osnove tako i u odnosu na visinu zahtjeva tako da obvezuje tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka, kako je to odlučeno točkom II izreke.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe po službenoj dužnosti postojanje koje od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem presude u pobijanom dijelu bila ostvarena koja od tih bitnih povreda. Neosnovano tužitelj žalbom ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za njeno donošenje pa tako i u odbijajućem dijelu iznio jasne razlike tako da je presudu u svemu moguće ispitati.

13. Dakle, u fazi žalbenog postupka prijeporan je sudoprinos tužitelja nastanku štetnog događaja jer smatra da s obzirom na rezultate dokaznog postupka tuženik na kojem je u tom dijelu teret dokaza, nije dokazao da bi on svojim postupanjem doprinio nastanku istog pa niti u omjeru od 10% kako to zaključuje sud prvog stupnja. Suprotno istom prema stavu tužitelja rezultati dokaznog postupka da upućuju na isključivu odgovornost tuženika pa da nije bilo mjesta umanjenu dosuđenog iznosa sukladno utvrđenom doprinosu.

14. U odnosu na navedeno ovom sudu su s obzirom na rezultate dokaznog postupka, protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, u svemu prihvatljiva utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja.  Naime, sukladno odredbi čl. 56. st. 1. ZZR-a poslodavac je obvezan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći radnicima i drugim osoba do pružanje hitne medicinske pomoći ili do prijema u zdravstvenu ustanovu, te je obvezan omogućiti postupanje javne službe hitne medicinske pomoći. Tužitelj je potvrdio da je po zadobivenoj ozljedi o tome izvijestio nadređenog ali da je odlučio sam sanirati ozljedu i nastaviti raditi. Dakle, tužitelj ne tvrdi da bi zatražio prestanak rada te odlazak liječniku radi pružanja prve pomoći pa da bi tuženik to odbio već da je on sam odlučio nastaviti raditi do završetka smjene i tek se sljedećeg dana obratio liječniku radi pružanja pomoći i saniranja rane. Takvim postupanjem je i prema mišljenju ovoga suda tužitelj doprinio nastanku težih posljedica zadobivenih ozljeda te je pravilno njegov sudoprinos cijenjen sa 10%. Naime, vještak dr. D. R. u očitovanju na primjedbe tuženika glede navedenog potvrdio je kako bi za slučaj da se tužitelj javio liječniku odmah nakon ozljede, postaja znatno manja šanse za infekciju rane, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj radio na poslovima čišćenja u kojima se podrazumijeva utjecaj prljavštine na svaku otvorenu ranu kao pogodno za razvoj infekcija pri njihovu nastajanju. Također je potvrdio da nastanak crvenila i stvaranje gnojne bule nisu uobičajne pri takvim ozljedama ali da se znaju vidjeti kod rane koje su prljave, odnosno kod rada sa bojama, uljima i sličnim materijalima. Navedeno i prema mišljenju ovoga suda potvrđuje da je dužina trajanja liječenja a time i pretrpljenih fizičkih bolova te straha kao i ostalih posljedica zadobivene ozljede, vezano uz pravovremeno obraćanje liječniku radi adekvatne obrade rane pa je tužitelj doprinio nastanku istih odlukom da neće zatražiti odmah po ozljeđivanju liječniku pomoć već da će nastaviti rad u takvim uvjetima. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo cijeneći da je doprinio nastanku tih štetnih posljedica te sukladno utvrđenom doprinosu umanjio dosuđene iznose koji su i prema ocjeni ovoga suda pravilno odmjereni.

15. Nadalje, pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja na ime troškova liječenja jer za te troškove nije priložio nikakve materijalne dokaze pa je o tom zahtjevu odlično primjenom odredbe čl. 221a ZPP-a o teretu dokazivanja.

16. Pravilna je nadalje i odluka koja se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete, kao i odluka o troškovima postupka.

17. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki III izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Navedena presuda u točki I i II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

19. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka nisu osnovani jer tužitelj nije uspio da žalbom dok zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković v.r.