U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KN, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika KN podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-16336/2022-9 od 6. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KN i potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik KN oslobađa se plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik KN proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 1.710,00 (tisućusemastodeset) eura, zbog djela prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude. Okrivljeniku je odobrena obročna otplata kazne kroz 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i to u odnosu na prekršaj iz članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe da je oštećenu, sukladno dogovoru čekao kod osiguranja pola sata, a kako ista nije došla, smatrao je da je odustala od naknade štete, pa je i on otišao. U odnosu na drugi prekršaj navodi da je skromnog materijalnog položaja, hrvatski branitelj u fazi ishođenja mirovine, te da sud isto nije u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja kazne.

5. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba je neosnovana.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da nije počinio prekršaj iz članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da je sa oštećenom dogovorio da se nađu kod njegove osiguravajuće kuće radi realizacije štete, a kako ona niti nakon pola sata nije došla, da je i on otišao. Ovakvo okrivljenikovo postupanje je protivno odredbi članka 176. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje: „Vozači iz stavka 1. ovoga članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.“ Okrivljenik očigledno nije postupio na propisani način, a kako to on i sam u svojoj obrani ističe, pogrešno držeći da za navedeno postupanje nije odgovora.

8. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu u odnosu na svaki pojedini počinjeni prekršaj, i to u iznosima propisanih minimuma u odnosu na svaki pojedini prekršaj. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne, jer je sve navedene okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

10. Ovaj sud je utvrdio da su se na strani okrivljenika ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, te ga je temeljem navedenog propisa oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.

11. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.