- 1 -              Rev 4368/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 4368/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. (OIB ...), iz K., kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. Z., protiv tuženika Z. p. K. d.d. (OIB ...) Z., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-94/2019-2 od 11. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-491/15-40 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim otkaza što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. siječnja 2015. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, za vraćanje na rad i zadržavanje na radu do okončanja sudskog spora te zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere za vraćanje na rad i zadržavanje na radu.

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje (toč. I. izreke). Ujedno je, kao neosnovan, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe (toč. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troška revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužitelj u reviziji ukazuje na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da obrazloženje presude ne odgovara izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama.

 

7.1. Nadalje ukazuje i na počinjenje relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP smatrajući da je drugostupanjski sud izveo pogrešan zaključak iz provedenih dokaza.

 

8. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.1. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.

 

8.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

8.3. Prema ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

8.4. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja nije počinjena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP, a niti iz apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i vraćanje na rad.

 

10. U revizijskom stupnju postupka sporno je postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, odnosno je li tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

11. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu Voditelj skladišta DC S. u Sektoru logistike,

 

- da iz obrasca radnog mjesta Voditelj skladišta DC S. proizlazi da je isti odgovoran između ostalog za nadziranje preuzimanja povrata od vozača u svom DC i da prema potrebi tereti vozače za razlike, da organizira dnevni odvoz povrata na centralno skladište povrata i svu potrebnu dokumentaciju, da prati rad skladištara te da je materijalno i financijski odgovoran za stanje skladišta u okviru svojih odgovornosti,

 

- da iz radne upute za vozače i skladištare o primopredaji povrata broj RU 75.1.02 Revizija: 2-04/2012 vezano za preuzimanje i povrat svježih i trajnih proizvoda vraćenih sa prodajnih mjesta proizlazi da se dokumentacija povrata predaje voditelju skladišta koji pregledava podatke na izlaznoj međuskladišnici prema linijama te u slučaju propisanih razloga naplaćuje TLZ, i potpisuje dokument te nakon provjere sve izlazne međuskladišnice do kraja radnog vremena dostavlja u Odjel obrade podataka. Vezano za preuzimanje i povrat zamrznutih pečenih proizvoda proizlazi da skladištar redom broji povrat u kutijama i uspoređuje broj izbrojanih komada povrata sa brojem koje su prodajna mjesta evidentirala na dokumentu Povratnici/dostavnici - ovisno o nazivu dokumenta na kojem je kupac evidentirao povrat. Nadalje je navedeno da skladištar na obrascu evidencija povrata zamrznutih pečenih proizvoda evidentira kupca, liniju dostave, broj vozača, zaduženu i izbrojanu količinu te odstupanja plus i minus,

 

- da iz upute za pripremu povrata na DC K. RU 75.1.04 Revizija: 1-04/2012 proizlazi da se prije nego kamion ode u skladište mix-a K. povrat mora izvagati te kao popratne dokumente navedene robe poslati vagarinku (vaganje praznog kamiona prije utovara i vaganje kamiona nakon utovara samo sa proizvodima koji idu na skladište mix-a) odnosno vaganje proizvoda i skladišnu primku. Također je navedeno da se taj isti povrat koji je poslan u skladište mix-a K. mora na kraju dana u programu pretvoriti u kilograme,

 

- da je tužitelj bio upoznat sa radnom uputom za vozače i skladištare i obvezama koje proizlaze iz opisa njegovog radnog mjesta, a kojih se u svom radu trebao pridržavati,

 

- da je tužitelj tijekom rada kod tuženika u 2011. godini bio pisano upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja Ugovora o radu jer nije izvršio dnevnu obradu skladišne dokumentacije,

 

- da je Služba interne revizije po nalogu direktorice izvršila kontrolu rada tužitelja za razdoblje od 1. do 31. prosinca 2014. uspoređivajući stvarno stanje sa knjigovodstvenim i to usporedbom vagarskih i izlaznih međuskladišnica te da je utvrđena razlika, odnosno manjak od 2.800 kg, a nakon prigovora tužitelja koji je uvažen, utvrđen je manjak od 2.113 kg,

 

- da je provjerom utvrđeno da skladišna dokumentacija vezana uz povrat nije obrađena i to više od tjedan dana (devet dana) te da je roba slana u centralno skladište bez papira,

 

- da je dokumentaciju vezanu za povrat tužitelj bio dužan unijeti u kompjuter u roku od 48 sati,

 

- da je druga inventura provedena je 8. i 9. siječnja 2015.,

 

- da iz zapisnika o kontroli povrata iz DC S. u DC K. sačinjenog dana 13. siječnja 2015. (rekapitulacija inventure mix 8. siječnja 2015.) proizlazi da roba koja je brojana 8. siječnja 2015. nije imala potpunu popratnu dokumentaciju, prilikom brojanja pronađena je izmrvljena roba, stara roba preko dva tjedna, suha i pljesniva, a koja je trebala biti vraćena 5. siječnja 2015., jer su na deklaraciji datumi od 2., 3. i 4. siječnja 2015., kao i roba koja se ne može definirati,

 

- da je tužitelju omogućeno da iznese svoju obranu po prijedlogu otkaza ugovora o radu,

 

- da je tuženik 20. siječnja 2015. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se temelji na rezultatima izvanredne inventure i rezultatima Službe interne revizije.

 

12. Prvostupanjski sud, nakon utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužitelj svojim nemarnim i nesavjesnim obavljanjem poslova i radnih zadataka svog radnog mjesta počinio tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika više nije moguć jer je tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj tijekom rada kod tuženika bio i pisano upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu i to upravo iz razloga jer nije izvršio dnevnu obradu skladišne dokumentacije. Slijedom navedenog, a pozivajući se na odredbu čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) kojom je propisano da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama danim u skladu s naravi i vrstom rada i odredbu čl. 6. ZR kojom je propisano da se je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona odnosno propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, zaključuje da tužitelj nije postupao na propisan način pa je stoga tuženik s pravom izgubio povjerenje u njega te nema više razumne osnove da ga zadrži u radnom odnosu. Stoga ocjenjuje da je tuženik u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR dokazao da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR. i odbija tužbeni zahtjev.

 

13. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja potvrđuje prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, također ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim.

 

14. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno problematizira ocjenu dokaza i donosi različite zaključke o provedenim dokazima od zaključaka u pobijanoj presudi, pa smatra da je stoga pogrešno primijenjena odredba čl. 135. st. 3. ZR, a posljedično navedenom i odredba čl. 116. ZR.

 

15. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15.1. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

16. Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku iz kojih proizlazi da se tužitelj, unatoč tome što je jasno znao koji su njegovi radni zadaci i obveze koje proizlaze iz opisa njegovog radnog mjesta, olako odnosio prema istima te da je takvo ponašanje tužitelja na radnom mjestu davalo prostora za razne materijalne manipulacije kojima se nanosila šteta tuženiku u njegovom poslovanju, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 135. st. 3. ZR kada su zaključili da je tuženik dokazao osobito tešku povredu obveze radnog odnosa i gubitak povjerenja tuženika u tužitelja, a radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Stoga su pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZR ocijenili da je odluka tuženika dopuštena i odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao nesnovan.

 

17. Revidentu je za odgovoriti da revizijske navode kojima kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, sud nije razmatrao jer to nije dopušteni revizijski razlog, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP.

 

18. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 12. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.