Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9972/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OC, zastupanog po branitelju Sandru Biondiću, odvjetniku iz [adresa], radi prekršaja iz čl. 98. st. 3. toč. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 98/18., 32/19., 32/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe lovne inspekcije, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu, broj: Pp-493/2022 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe lovne inspekcije, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik OC je primjenom čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe radi prekršaja iz čl. 98. st. 3. toč. 6. Zakona o lovstvu, zbog toga što u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio predmetno prekršajno djelo.
2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, između ostalog u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da predmetno prekršajno djelo nije dokazano. Pri tome ističe da je životno i osnovano da lovac i nakon izlaska iz lovišta krečući se prema kući s oružjem u vozilu koje je koristio za odstrel divljači, posjeduje i dopuštenje za lov uza se, ukoliko je isto ponio sa sobom prije početka lova, odnosno lovac se mora uvjeriti da ima sve ispunjene uvjete za lov, a među koje se ubraja i dopuštenje za lov uza se.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u odnosu na odlučne činjenice izveo pravilan zaključak da iste nisu nedvojbeno utvrđene slijedom čega je na temelju takvog zaključka pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika oslobodio od optužbe.
7. Žalbeni navodi tužitelja, kojima tvrdi da je životno i osnovano da lovac i nakon izlaska iz lovišta krečući se prema kući s oružjem u vozilu koje je koristio za odstrel divljači, posjeduje i dopuštenje za lov uza se, ukoliko je isto ponio sa sobom prije početka lova, prema ocjeni ovog suda, ne utječu na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da li je protupravno ponašanje okrivljenika dokazano ili nije, niti dovode u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.
8. Naime, odredba čl. 98. st. 3. toč. 6. Zakona o lovstvu propisuje da će se novčanom kaznom za prekršaj u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, kazniti fizička osoba koja nije lovoovlaštenik ako lovi divljač bez uza se važeče lovačke iskaznice i prethodno izdanog pisanog dopuštenja lovoovlaštenika. Dakle, prema naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, protupravno ponašanje koje predstavlja biće predmetnog prekršaja i odlučnu činjenicu jest ne posjedovanje uza se važeče lovačke iskaznice i prethodno izdanog pisanog dopuštenja lovoovlaštenika u trenutku lova, pa time prekršaj čini samo ona osoba koja ne posjeduje uza se citiranu dokumentaciju, i to za vrijeme dok vrši lov, ali ne i nakon toga.
9. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku u potpunosti izveo sve raspoložive dokaze, nakon čega je, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a posebno iskaze ŠC, VC, ČC te iskaz višeg lovnog inspektora IC, koji su ispitani u svojstvu svjedoka, a prema kojima isti nemaju neposrednih saznanja o tome da okrivljenik ne bi uza se za vrijeme lova imao prethodno izdano pisano dopuštenje lovoovlaštenika, što predstavlja odlučnu činjenicu, dok drugih valjanih dokaza na ovu okolnost nije bilo, imao dovoljno osnova za zaključak, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da ponašanje okrivljenika na način opisan u optužnom aktu, nije nedvojbeno utvrđeno, pa je primjenom čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona istog oslobodio od optužbe, što je valjano i argumentirano obrazložio, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju rezultat dokaznog postupka i zaključak prvostupanjskog suda.
10. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
