Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3297/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PAGAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĐV, zastupanih po braniteljici Ani Ivanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 81/13., 14/14., 30/15., 115/18.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-11389/2022 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe PAGAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 1.) izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba PAGAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba GV (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju se od optužbe

1.) što su dana 16. veljače 2022. godine, u 18:00 sati, u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 124, u restoranu Bota Šare koji posluje u sastavu PAGAR d.o.o., posluživali gostima hranu koja se smatra štetnom za zdravlje ljudi: losos svježi i gof svježi- svježa riba, koja se ugrađuje u sushi sirova bez termičke obrade, a što je dokazano službenim uzorkovanjem, budući da je laboratorijskom analizom uzoraka navedene hrane u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar” iz Zagreba, Mirogojska cesta 16, utvrđeno da se hrana losos svježi i gof svježi smatra štetom za zdravlje ljudi, jer rezultati ispitivanja nisu sukladni članku 10. Zakona o hrani („Narodne novine” broj: 18/23) odnosno članku 14. točka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, 2 Broj: Pp-11389/2022 osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane,

dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi stavili na tržište hranu koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 10. Zakona o hrani.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe u tom dijelu je bespredmetna.

III. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe PAGAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu ĐV, na način da se djelo okrivljene odgovorne osobe iz točke 2.) izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 76. stavka 2. u stavka 1. točke 4. i 9. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20. i 143/21.), a djelo iz točke 3.) izreke se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 76. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 6. istog Zakona.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi PAGAR d.o.o., na način da se prihvaćaju novčane kazne utvrđene okrivljeniku za djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude u iznosu od 2.100,00 eura (dvijetisućesto eura) te za djelo iz točke 3.) izreke pobijane presude u iznosu od 1.200,00 eura (tisućudvjesto eura), pa se okrivljenoj pravnoj osobi PAGAR d.o.o., na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane točkama 2.) i 3.) izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.300,00 eura (tritisućetristo eura), koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

V. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi IV, na način da se prihvaćaju novčane kazne utvrđene okrivljeniku za djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude u iznosu od 210,00 eura (dvjestodeset eura) te za djelo iz točke 3.) izreke pobijane presude u iznosu od 120,00 eura (stodvadeset eura), pa se okrivljenoj odgovornoj osobi IV, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane točkama 2.) i 3.) izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 330,00 eura (tristotrideset eura), koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VI. Odbijaju se kao neosnovane žalba okrivljene pravne osobe PAGAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐV te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VII. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba PAGAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osobe GV obvezni su naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PAGAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osobe GV proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točke 5. Zakona o hrani, činjenično opisanog u točki 1.) izreke presude, prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 4. i 9. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanih u točki 2.) izreke presude te prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 6. istog Zakona, činjenično opisanog u točki 3.) izreke presude, te su, uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 6.300,00 eura (pravna osoba) te 630,00 eura (odgovorna osoba). Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji u bitnome ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice u odnosu na koje su okrivljenici u obrani iznijeli dokazne prijedloge, a koje je sud neosnovano odbio ili o njima nije odlučio. S tim u vezi navode kako je okrivljenicima povrijeđeno pravo na obranu te navode kako je presuda nerazumljiva te ju nije moguće ispitati, dok u odnosu na izrečenu kaznu navode kako je ista previsoka s obzirom da počinjenim prekršajima nisu nastale štetne posljedice, a okrivljenici su odmah po provedenom inspekcijskom nadzoru promptno otklonili sve nedostatke.

2.1. Žalitelji predlažu da se, iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je bespredmetna u odnosu na djelo iz točke 1.) izreke te neosnovana u odnosu na djela iz točke 2.) i 3.) izreke.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo iz točke 1.) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano u izreci pobijane presude, a istovjetno kao u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

4.1. Naime, odredbom članka 34. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o hrani propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj pravna osoba odnosno odgovorna osoba „ako stavlja na tržište hranu koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 10. ovoga Zakona“.

4.2. Odredbom članka 10. stavka 2. Zakona o hrani propisano je da se u smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002, hranom štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana koja je zdravstveno neispravna jer:

- ne udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane prema posebnim propisima o mikrobiološkim kriterijima za hranu;

- sadrži ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi;

- postoje dokazi da je putem te hrane došlo do trovanja ljudi;

- sadrži kontaminante koji prelaze najveće dopuštene količine propisane posebnim propisima;

- sadrži prehrambene aditive i arome koji su nedozvoljeni u određenoj kategoriji hrane ili su dozvoljeni ali prelaze maksimalno dopuštene količine propisane posebnim propisima;

- sadrži nedozvoljene druge tvari prema posebnom propisu;

- sadrži pesticide u količini koja predstavlja rizik za zdravlje ljudi što je utvrđeno procjenom rizika;

- je genetski modificirana ili sadrži i/ili se sastoji ili potječe od neodobrenog genetski modificiranog organizma;

- sadrži sastojak neodobrenu novu hranu što je utvrđeno procjenom rizika;

- je procjenom rizika za određenu hranu utvrđeno da ima ili može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi.

4.3. U predmetnom su slučaju okrivljenici proglašeni krivima, a istovjetno im je i stavljeno na teret, da su, u bitnome, kritične zgode u restoranu Bota Šare koji posluje u sastavu okrivljene pravne osobe „posluživali gostima hranu koja se smatra štetnom za zdravlje ljudi: losos svježi i gof svježi - svježa riba, koja se ugrađuje u sushi sirova bez termičke obrade, a što je dokazano službenim uzorkovanjem, budući da je laboratorijskom analizom uzoraka navedene hrane .... utvrđeno da se hrana losos svježi i gof svježi smatra štetom za zdravlje ljudi, jer rezultati ispitivanja nisu sukladni članku 10. Zakona o hrani odnosno članku 14. točka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002“.

4.4. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, jasno je da iz takvog činjeničnog opisa djela nije razvidna konkretna radnja prekršaja odnosno nije konkretizirano u kojem smislu je hrana koju su okrivljenici inkriminirane zgode posluživali gostima bila nesigurna odnosno štetna za zdravlje ljudi u smislu citirane odredbe članka 10. stavka 2. Zakona o hrani, već je u istome opisu sadržan samo zakonski opis prekršaja.

4.5. Kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

4.6. S obzirom da iz činjeničnog opisa djela iz točke 1.) izreke pobijane presude za koje su okrivljenici proglašeni krivima ne proizlaze bitna obilježja tog djela, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku u točki 1.) izreke te je okrivljenike oslobodio od optužbe za to djelo, primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

5. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

6. Nadalje, a s obzirom da su, očito omaškom u pisanju, djela okrivljene odgovorne osobe činjenično opisana u točkama 2.) i 3.) izreke pobijane presude pravno označena kao prekršaji iz članka 76. stavka 1. točaka 4., 6. i 9. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, umjesto kao prekršaj iz članka 76. stavka 2. u svezi stavka 1. točaka 4., 6. i 9. istog Zakona, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djela okrivljene odgovorne osobe, kao u točki III. izreke ove odluke.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem. Jednako tako, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.

8. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka. Naime, neosnovano žalitelji pozivanjem na odredbu članka 72. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, kao razlog isključenja prekršajne okrivljenika, navode činjenicu da je prekršajni nalog donesen nakon proteka od 8 dana od dana završetka inspekcijskog nadzora, s obzirom da je propisani rok od 8 dana instruktivni rok, pa nepridržavanja istog ne proizvode pravne učinke u odnosu na provođenje prekršajnog postupka u skladu s odredbama Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ne radi se o bitnim činjenicama za vođenje postupka niti prekršajnu odgovornost okrivljenika, pa to što prvostupanjski sud nije odgovorio na takve navode okrivljenika ne čini bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

9. Nadalje, okolnosti ispitivanja svjedokinje ZV i svjedokinje NV koje žalitelji navode u žalbi (postavljanje sugestivnih i kapcioznih pitanja svjedokinji NV odnosno korištenje sudskog spisa za vrijeme iskaza od strane svjedokinje ZV), po mišljenju ovog Suda, nisu utjecale na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti na pravilnost i zakonitost presude, a s obzirom da je prekršajna odgovornost okrivljenika za djela iz točke 2. i 3. izreke pobijane presude utvrđena neovisno o iskazima spomenutih svjedokinja. Naime, prvostupanjski sud je počinjenje djela opisanog u točki 3. izreke utvrdio temeljem materijalne dokumentacije u spisu iz koje je razvidno su zaposlenici okrivljenika tek naknadno, po provedenom inspekcijskom nadzoru, ishodili potvrde o edukaciji vezanoj za stjecanje potrebnih znanja o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni. Jednako tako je i počinjenje djela iz točke 2. izreke (da zatečeni radnici nisu imali uredno ovjerene sanitarne iskaznice) utvrđeno temeljem materijalne dokumentacije priležeće spisu, dok okrivljenici tijekom postupka nisu dokazali suprotno. Slijedom navedenog, činjenično stanje u postupku dovoljno je i precizno utvrđeno već temeljem same dokumentacije u spisu koja je u skladu s obranom okrivljenika, slijedom čega okolnosti ispitivanja navedenih svjedokinja nisu utjecale na pravilnost ni zakonitost pobijane presude.

9.1. Iz prethodno navedenih razloga niti to što u obrazloženju pobijane presude nisu dani razlozi za neprihvaćanje pojedinih dokaznih prijedloga okrivljenika sukladno članku 185. stavku 7. Prekršajnog zakona nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa po mišljenju ovog Suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju se u žalbi ukazuje. U odnosu na navedeno valja istaknuti i to da su se spomenuti dokazni prijedlozi u pretežnom dijelu odnosili na okolnosti počinjenja djela iz članka 34. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o hrani, a za koje su okrivljenici ovopredmetnom odlukom ovog Suda oslobođeni od optužbe, pa je žalba okrivljenika u tom dijelu, kako je već navedeno, bespredmetna.

10. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da pojedinačne kazne utvrđene okrivljenicima za djela iz točke 2). i 3.) izreke pobijane nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenicima utvrdio ublažene novčane kazne, uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Ovaj Sud tako utvrđene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenici u žalbi ne ističu niti ne dokumentiraju nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke daljnjim ublažavanjem kazne.

10.1. Stoga je, uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, prihvaćena odluka o novčanoj kazni utvrđena okrivljenicima za djela iz točke 2.) i 3.) izreke pobijane presude te je preinačena odluka o ukupnim novčanim kaznama, kako je odlučeno u točkama IV. i V. izreke ove presude. Tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavaka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.