REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-138/2025

(Ranije P-76/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po odvjetnici Ivi Kužnar iz Zagreba, Mandrovićeva 22, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u OD Hanžeković i Partneri, nakon zaključene glavne rasprave dana 09. rujna 2025.g., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, protiv ovršenika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-5653/2008 od 15. rujna 2008.“

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da podnosi tužbu iz razloga opisanih u čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a 11. , odnosno, iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. U predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5653/2008 između CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, u svojstvu tužitelja ( ovdje tuženika ) i OG u svojstvu tuženika ( ovdje tužitelja) dana 13. rujna 2008. donesena je presuda zbog ogluhe, koja je postupala pravomoćna i ovršna dana 18. listopada 2008. Dana 28. prosinca 2021. kod Financijske agencije zaprimljen je zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude od 15. rujna 2008. o čemu je Financijska agencija obavijestila ovršenika, ovdje tužitelja. Temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO ) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Imajući u vidu prethodno navedeno, te isprave koje prileže spisu razvidno je da nastupila zastara tražbine, budući da je od dana ovršnosti presude do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu proteklo više od 12 godina. Tužitelj osporava i zakonitost same ovrhe budući da Financijska agencija nije mogla postupati po osnovi iz 2008. godine a što je obrazloženo u žalbi ovršenika, ovdje tužitelja od 16. ožujka 2022. protiv rješenja naslovnog suda od 4. ožujka 2022. kojim je pod točkom I. odbijen prijedlog ovršenika od 17. veljače 2022. za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, a sve po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-5653/08 od 15. rujna 2008. , kao neosnovan. Tako naslovni sud u obrazloženju navodi da je odredbom čl. 32. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 68/18 ) propisano da stupanjem na snagu prestaje važiti ZPONS ( NN 91/10 i 112/12) čije odredbe se primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. , ignorirajući činjenicu da se ovdje radi o ovršnoj odluci iz 2008. godine. Tužitelj dakle osim isticanje prigovora zastare osporava i sami osnov postupanja Financijske agencije po predmetnoj osnovi, budući da Financijska agencija nije bila ovlaštena postupati po osnovi iz 2008. godine. Slijedom svega naprijed navedenog, a u skladu sa odredbama čl. 209. st. 1. OZ-a i čl. 210. st. 2. OZ-a u svezi sa odredbama čl. 50. i 53. OZ-a, predlaže se naslovnom sudu po provedenom postupku donijeti presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da prvenstveno osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj u cit. tužbi kao osnovanost svog tužbenog zahtjeva ističe kako je tražbina utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn—5653/08 od dana 15. rujna 2008. godine, a temeljem koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije u zastari budući je ista svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla dana 18. listopada 2008. godine. Tužitelj dalje navodi kako sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Navodi tužitelja su u potpunosti neosnovani. Tuženik ističe kako navodi tužitelja o zastari nemaju zakonskog uporišta iz razloga što tužitelj u svom računanju zastarnog roka nije uzeo u obzir pravila o prekidu zastare propisana čl. 241. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojima se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Jasnoće radi, tuženik iznosi cijeli tijek postupka, a radi utvrđenja da predmetna tražbina nije zastarjela kako to u tužbi navodi tužitelj. Naime, Općinski građanski sud u Zagrebu je povodom tužbe tuženika dana 15. rujna 2008. godine donio presudu zbog ogluhe, poslovni broj Pn—5653/08, kojom je usvojio tužbeni zahtjev a koja je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla dana 18. listopada 2010. godine. Nadalje, tuženik je na temelju cit. presude podnio Općinskom sudu u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, ovršni prijedlog radi pljenidbe novčanih sredstava ovršenika 23. prosinca 2015., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, kojeg je naslovni sud usvojio rješenjem 23.03.2016. godine pod brojem Ovr—28/16. Dana 07. prosinca 2021. dopisom koji je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj zaprimio 10. prosinca 2021. godine, naslovni je sud dostavio obavijest Financijske agencije kojom obavještava da je cit. Rješenje o ovrsi isknjiženo temeljem čl. 12. ZPONS—a te da nije bilo naplate. Nastavno na navedeno, tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja u ovršnom postupku podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na vrijednosnicama ovršenika dana 15. prosinca 2021. a koji je naslovni sud usvojio rješenjem pod posl. brojem Ovr—43/2022, dana 06. travnja 2022. godine. Tuženik ističe kako sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog Zakona koji ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku u zakonskom roku podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je predmetni postupak još uvijek u tijeku. Dana, 28.12.2021. godine tuženik je podnio na izravnu naplatu putem Financijske agencije presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn—5653/2008 od 15. rujna 2008. godine. Sukladno navedenom, tuženik upućuje na kogentnu zakonsku odredbu čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima iz koje proizlazi kako u slučaju kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, da bi zastara iznova počela teći potrebno je da sud donese odluku o okončanju spora i da takva odluka postane pravomoćna dok je u ovom slučaju postupak još uvijek u tijeku. Slijedom navedenog, tuženik napominje kako se prekid zastare odnosi na određenu tražbinu, dakle u konkretnoj situaciji postoji kontinuitet prekida zastare, a koji prekid u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka traje i dalje. Dakle, iz svega navedenog jasno proizlazi kako je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine utvrđene presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn— 5653/2008 od 15. rujna 2008. godine, putem Financijske agencije unutar zakonskog zastarnog roka. U prilog navedenim tvrdnjama, tuženik u prilogu dostavlja odluke revizijskog suda broj Revt 279/10 od dana 12. lipnja 2013. godine, Rev 1537/15 od 21. listopada 2015. i Rev 1608/15 od 03. svibnja 2017. kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje te presudu Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž 1023/2016, od dana 15. studenog 2016. godine. Dakle u svim navedenim predmetima, kao i u konkretnom predmetu, radi se o ovršnim postupcima koji traju više od 10 godina, ali također o postupcima u kojima je ovrhovoditelj poduzimao radnje radi naplate svog potraživanja. Slijedom navednog, radi se o pravnom pitanje glede kojeg je Vrhovni sud već zauzeo stajalište. Zaključno tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, a podredno da ju odbije kao neosnovanu te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: spisi OS Metković Ovr-25/22 i spis OS Dubrovnik SS Metković Ovr-28/16 (kasnije mijenjao poslovne brojeve) presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu PN-5653/08, očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje s lista 12 i 13 spisa, obavijest s lista 14 spisa, zahtjeza izravnu naplatu s lista 15 i 16 spisa, te je saslušan tužitelj

4. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i sve zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Tužitelj saslušan kao parnična stranka navodi da je dobio presudu prije 12 godina, otprilike te nakon toga nije primao nikakva pismena tj. protiv njega nije vođen nikakav ovršni ili bilo kakav drugi postupak, osim ovoga, od prije godinu dana, kada je i uložio prigovor te je upućen da pokrene predmetni spor. Odbija od plaće preko FINA-e, a iznos varira ovisno od iznosa plaće. Sada je to cca 2.900,00 kuna. Ne zna da li je protiv njega 2008.godine pokrenut ovršni postupak, odnosno da mu nije poznato da bi bio pokrenut niti je dobio kakvu odluku. Nakon što se tužitelju prezentira potpis na dostavnicu s poleđine lista 5 spisa tužitelj odgovara da taj potpis sliči na njegov potpis ali da nije njegov potpis jer da jest imao bi o tome saznanja.

6. Ovaj sud ocjenjuje da u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da nije primao nikakva pismena kao i da potpis na dostavnici s poleđine lista 5 ovršnog spisa odgovara sliči na njegov potpis ali da nije njegov potpis, prilagođen potrebama ovog postupka, jer tužitelj je svakodobno mogao izvršiti uvid u sve dokaze priložene u spisu, pa tako i u povratnicu s lista 5 ovršnog spisa Ovr-79/22 te eventualno predložiti odgovarajuće dokaze (grafološko vještačenje i dr.), što je tužitelj propustio učiniti, te po mišljenju ovog suda potpisana dostavnica - povratnica je vjerodostojan dokaz o primitku rješenja o ovrsi br. Ovr-28/16 od 23.ožujka 2016.godine, odnosno to je uostalom i javna isprava. Ta presumpcija je oboriva, ali je tužitelj nije pokušao oboriti adekvatnim dokazima.

7. Iz ovršnog spisa Ovr-28/2016 (kasniji brojevi Pu Ovr-68/21, Ovr-43/2022 i Ovr- 79/2022) vidljivo je da je tamo ovršenik, a u ovoj parnici tužitelj OG zaprimio rješenje o ovrsi Ovr-28/2016 od 23. ožujka 2016.g. koje je postalo pravomoćno, te se ovrha u tom ovršnom predmetu nije uspjela u vidu namirenja ovrhovoditelja izvršiti do kraja zbog nedostataka novčanih sredstava na računu ovršenika, o čemu je ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. obaviješten dopisom od 07.10.2021.g., te je ovrhovoditelj podneskom od 15.12.2021.g., dakle u zakonskom roku predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a što je sud i prihvatio rješenjem Ovr-43/2022 od 06.04.2022.g., što ukazuje da je ovrha provođena u razdoblju od zaprimanja ovršnog prijedloga u predmetu Ovr-28/2016, sve do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, ovrhovoditelj je svojim radnjama ovršni postupak provodio te je stoga u tom razdoblju vršen prekid zastare, pa je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelj zakonito, dakle bez postojanja zastare, provodio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika nakon što je neuspjela ovrha nad vrijednosnim papirima u citiranom ovršnom spisu. Također je za istaknuti da je u tom ovršnom spisu i Županijski sud po žalbama ovrhovoditelja ukazivao da je ovršni postupak u tijeku i da nema osnove za obustavu istog.

8. Iz ovršnog spisa Ovr-25/2022 koji je u preslici priložen spisu Ovr-79/2022 proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za odgodu prijenosa i proglašenja pljenidbe i proglašenja nedopuštenim u kojem je vidljivo iz priloga da je temeljem sporne ovršne isprave ovrhovoditelj zahtijevao izravnu naplatu 28.12.2021.g., dakle u vrijeme kada je ovršna isprava još uvijek validna glede pitanja zastare jer zastara nije nastupila.

9. Iz ovršnog spisa Ovr-79/2022 vidljivo je da je OS Metković donio rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika 28.06.2022.g., a koje ovršenik OG primio, te protiv istog nije izjavio pravni lijek pa je postalo pravomoćno, no za istaknuti je da to nije predmet ovog parničnog postupka, već je predmet ovog parničnog postupka ranija ovrha izravnom naplatom koja je određena ranije u FINA-i. Ta kasnija ovrha nije predmet ovog postupka, niti se tužitelj pozivao ili problematizirao tu ovrhu, odnosno ista nije predmet ovog parničnog postupka, a niti su stranke činile bilo što po tom pitanju spornim, pa i sud drži da to pitanje nije sporno, a u koliko bi bilo sporno među strankama, izvjesno ga treba riješiti po zahtjevu ovršenika u zasebnom postupku jer u ovom parničnom postupku to nitko nije problematizirao niti po tom pitanju zahtijevao bilo što.

10. Niti u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u predmetu Ovr-25/2022, ovršenik nije isticao osim zastare niti jedan razlog za upućivanje u parnicu, a razlog zastare nije osnovan

11. Za istaknuti je da Isknjiženjem ovršne isprave najranije u 4.kolovoza 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu) tek počinje ponovno teći rok zastare 10 godina za ovršne isprave ako bi ovrhovoditelju bez krivnje i bito obustavljen ovršni postupak (što u njegovom slučaju nije bila situacije, jer je ovršhovoditelj predlagao promjenu predmeta i sredstva ovrhe čime je ovrhu držao „živom“). Kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu 2021., dakle unutar roka od 10 godina od kad je FINA obustavila postupanje po ovršnoj ispravi (bez krivnje ovrhovoditelja), to zastara nije nastupila, pa su neosnovani prigovori tužitelja da je za njega kao ovršenika nastupila zastara.

12. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18 – dalje: "ZOO") propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 241. ZOO-a određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog, podnošenjem prijedloga za ovrhu i njenim trajanjem do pšodnošenja tužbe 2022.godine, dolazi do prekida zastarnih rokova s učinkom da zastara ne teče kada je ovršni postupak u tijeku.

13. Kako je dakle u razdoblju od prosinca 2015. godine (kada je ovršni prijedlog zapribljem u sudu glede ssudke ovrhe u to vrijeme) do prestanka postupanja FINA-e (4.kolovoza 2018. godine sukladno čl. 12.st.1. u svezi čl. 33.st. i čl. 35. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" br 68/18) trajao prekid zastare,pa i temeljem čl. 5. Ovršnog zakona, to nisu ostvareni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom temeljem zastare, pa je sud odlučio kao u toč. 1. izreke.

14. Ukazuje se ovdje tuženiku na već ustaljenu sudsku praksu u sličnim pravnim situacijama pa ga se pored presude ŽS u Splitu posl. br. Gž-1074/2021 od 1.7.2021.,koju je priložio tužitelj, može uputiti i na presudu ŽS u Varaždinu Gž Ovr- 10672021 od 17.ožujka 2021.

15. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad, te su tuženiku priznati troškovi zastupanjapo 200,00 EUR za 4 ročišta na kojima se raspravljalo uvećano za iznos pdv-a odnosno ukupno 1.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Temeljem odredbe čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku pored parničnog troška tuženik je zahtijevao i pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena

17. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude

Metković, 18. rujna 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnica Iva Kužnar iz Zagreba, Mandrovićeva 22

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža iz Zagreba, Radnička cesta 22