Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7099/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CŠ, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1., članka 51. stavka 5. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), odlučujući o prigovoru okrivljenika CŠ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 23. travnja 2024., broj: 211-07/24-3/2257, Ur.broj: 511-14-09-24-1, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenika CŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci pod točkama 1. i 2. pravno označava kao jedan prekršaj iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se okrivljeniku na temelju citiranog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 520,00 (petstodvadeset) eura.

II Prigovor okrivljenika CŠ odbija se neosnovanim, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Uslijed odluka iz točke I i II izreke ove presude, okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.840,00 (tisućuosamstočetrdeseteura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrati će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ĐŠ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 23. travnja 2024., broj: 211-07/24-3/2257, Ur.broj: 511-14-09-24-1, proglašen je krivim okrivljenik ĐŠ zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1., članka 51. stavka 5. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.970,00 eura.

2. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 119,44 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, navodeći kako je svjestan greške koju je napravio, ispričava se zbog svog čina, no naučio je lekciju koju sigurno neće ponoviti. Izrečena novčana kazna je previsoka i ne može ju platiti jer je nedugo ušao u novi posao gdje je bio prevaren u financijsko stanje i zatajene dugove pa se svakodnevno bori za opstanak i da drugi zaposlenici ne ostanu bez posla. Vozačka dozvola mu zbog toga neophodna, ali i zbog toga što ima maloljetno dijete o kojem brine. Ističe i kako je u obvezi plaćanja alimentacije i 2 kredita, te čak nema ni vlastiti auto. Zbog navedenog, okrivljenik moli da mu se prihvati prigovor i preinači pobijani nalog na način da se ublaži novčana kazna i ne izriče zaštitna mjera.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim i kaznio za dva prekršaja činjenično opisana u izreci pobijanog naloga u točki 1. i 2., no činjeničnim opisom prekršaja pod točkom 1. (prekršaj iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) obuhvaćen je i činjenični opis prekršaja pod točkom 2. (članka 51. stavka 5. cit. Zakona).

7. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti pobijani prekršajni nalog preinačio u pravnoj oznaci djela i okrivljenika proglasio krivim samo za jedan prekršaj i to iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. cit. Zakona, uslijed čega je po službenoj dužnosti utvrdio i kaznu za to djelo na temelju nove pravne oznake i izrekao ju kao u točki I izreke ove presude.

8. Utvrđena novčana kazna za prekršaj iz članka 57. stavka 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 520,00 eura sada je pravilna i zakonita i nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura i koja se u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom uvećava za iznos od 130,00 eura pa je okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od 520,00 eura. Također je pravilna i zakonita te nije prestroga niti novčana kazna utvrđena za prekršaj iz točke 3. izreke pobijanog prekršajnog naloga u iznosu od 1.320,00 eura. Za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, alternativno kazna zatvora do šezdeset dana, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Utvrđene novčane kazne primjerene su težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Kako okrivljenik uz prigovor nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi doveo u pitanje pravilnost odmjere novčane kazne od strane izdavatelja prekršajnog naloga budući nije dostavio dokaze o svojim imovinskim i obiteljskim prilikama, to ovaj Sud nije našao zakonske osnove za ublažavanjem novčane kazne.

9. Okrivljenik se upozorava da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga.

11. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Težina prekršaja ogleda se u viskom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrozio druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 2,35 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Nisu prihvaćeni osnovanima razlozi, a koje ističe okrivljenik radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnosti što je okrivljeniku za obavljanje posla i obiteljskih obveza eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nemaju takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.

12. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu s odredbom članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

13. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene ukupne novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaji prometne policije Varaždin u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.