REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PČ, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. travnja 2025., broj: Pp-5154/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. PČ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. PČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. travnja 2025., broj: Pp-5154/2025-4, proglašen je krivim okr. PČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju se lišenje slobode 13. i 14. travnja 2025. uračunava kao 79,64 eura tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima na kojima igra HNK Hajduk i nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju jedne godine.
1.2. Na temelju čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona izrečena je mjera oduzimanja predmeta i to jednog sredstva za paljenje tzv. bengalke, prethodno oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. 1061531791.
1.3. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Tonia Marinkovića, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se izrekne blaža sankcija, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik vidi u tome što prvostupanjski sud, izričući zaštitnu mjeru iz čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, nije odredio udaljenost ispod koje se ne smije približiti objektima. U svrhu dokazivanja osnovanosti ovog žalbenog navoda, okrivljenik je dostavio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj IR-166/2024 od 27. studenog 2024.
4.1. Suprotno gornjim žalbenim navodima, odredbama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima nije propisano da se kod izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. al. 1. tog Zakona (a ni ostalih zaštitnih mjera iz te zakonske odredbe) mora odrediti udaljenost ispod koje se okrivljenik ne smije približiti sportskim objektima. Odluka ovog suda koju je okrivljenik dostavio uz žalbu odnosi se na izricanje mjere opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja iz čl. 130. st. 130. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, a ne na izricanje zaštitne mjere iz čl. 1. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Stoga se stav ovog drugostupanjskog suda izražen u odluci dostavljenoj uz žalbu ne može primijeniti prilikom ovog odlučivanja, jer je pobijanom presudom okr. PČ izrečena zaštitna mjera iz čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima za koju nije propisano nužnost određivanja „udaljenosti ispod koje okrivljenik se ne smije približiti objektima u kojima se organizira športsko natjecanje“, kako to neosnovano tvrdi okrivljenik u žalbi. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
6. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenik ističe da je lošeg imovnog stanja, zbog čega mu je novčana kazna izrečena u previsokom iznosu koji predstavlja skoro polovicu njegove mjesečne plaće. Također, u okviru ove žalbene osnove, okrivljenik navodi i da je, uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti, nejasno zbog čega mu je izrečena zaštitna mjera te navodi da je „izrečena sankcija okrivljeniku doista drakonska kazna“.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, prema podacima u spisu, okrivljenik je prije počinjenja prekršaja za koji je proglašen krivim pobijanom presudom bio dva puta pravomoćno osuđivan za prekršaje, od čega jednom upravo za isto djelo za koje je i sada proglašen krivim pa se, dakle, radi o specijalnom povratniku. Navedena okolnost, i po ocjeni ovog suda, daje punu osnovu za izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, kao što je to učinio prvostupanjski sud. Pritom treba imati na umu da je okrivljeniku, unatoč činjenici da je specijalni povratnik, izrečena blaža vrsta kazne (zakonom je, osim novčane, propisana i kazna zatvora), a napominje se i to da okrivljenik ni jednim dokumentom nije potkrijepio žalbene navode o visini svoje mjesečne plaće pa ni ste osnove nije bilo mjesta izricanju blaže novčane kazne.
8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se tvrdi da nije bilo mjesta izricanju zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Imajući na umu da je okr. PČ u ovom prekršajnom postupku proglašen krivim da je na sjevernoj šetnici gradskog stadiona Poljud, neposredno prije odigravanja nogometne utakmice, zatečen kako posjeduje jedno pirotehničko sredstvo P1 kategorije tzv. bengalku, koje ponašanje ima za posljedicu značajan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, jer se radi o pirotehničkom sredstvu velike snage i učinka, a samim time i stupnja moguće ugroze, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud dobro procijenio značaj protupravne količine u ponašanju okrivljenika za koje je proglašen krivim. Upravo navedena okolnost, uz činjenicu da je okrivljenik specijalni povratnik, po ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi dodatno preventivno djelovale na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jedne godine, dakle u zakonom propisanom minimumu trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika (specijalni povratnik), i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je i više nego u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. S obzirom da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad te s obzirom da nema podataka da bi bio u obvezi uzdržavati neku osobu, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, Hrvatski nogometni savez i tužitelja.
