- 1 -              Rev 629/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 629/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. U. d.o.o. sa sjedištem u K., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. B. i P. P. iz R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-598/2019-2 od 24. lipnja 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-612/2018-17 od 13. ožujka 2019., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-598/2019-2 od 24. lipnja 2020., se odbija.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-84/2018 od 23. siječnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.074,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi.

 

1. 2. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-84/2018 od 23. siječnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 102,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi.

 

1. 3. U točki III. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog troška u iznosu od 1.742,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u točki IV. izreke tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod t. II izreke, a u točki V. izreke tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, u dijelu točke III. izreke kojim je nalaženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka iznos od 1.662,50 kuna i u točki V. izreke. 

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3624/2020-2 od 16. veljače 2021. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-598/2019-2 od 24. lipnja 2020., od točkom I. izreke, u odnosu na pitanja:

 

              1. Mogu li trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih te komunalnih usluga gospodarenja otpadom, ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, odnosno smatra li se takav ugovor, ukoliko je njime ugovoreno da s prikupljena sredstva doznačuju na račun tog drugog trgovačkog društva, a koje ih potom dostavlja na zasebne račune isporučitelja, ugovorom o nalogu?

              2. Prestaje li u slučaju demontaže vodomjera pravni odnos isporučitelja i korisnika usluge, slijedom čega je isti odnos raskinut, odnosno ugovorni odnos između stranaka ne postoji, a time niti obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode?

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv točke I. citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi cjelokupni trošak postupka prema troškovniku kao i trošak prijedloga za dopuštenje revizije te trošak revizije s kamatama, podredno da rješenjem ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije, te predlaže odbiti reviziju i obvezati tuženika da mu nadoknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.074,92 kune sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih naknada za uslugu vodoopskrbe i odvodnje te usluge gospodarenja otpadom izvršene za nekretninu na K., Č. 307B, D., u razdoblju od siječnja do studenog 2017.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:

 

         - da su Ugovorom o poslovnoj suradnji ugovoreno da trgovačka društva P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. dale ovlaštenje ovdje tužitelju da pokreće i vodi ovršne i parnične postupke (čl. 8.), kao i da ispostavlja račune za javne, vodne i komunalne usluge korisnicima usluga, a prikupljena novčana sredstva na temelju računa doznačuje na prolazni račun HR8224020061500031966 (čl.10.),

          - da je čl. 12. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da je tužitelj obvezan najmanje jednom tjedno prikupljena sredstva dostavljati zasebno na račun P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o.

          - da je tuženik podnio zahtjev za odjavu brojila broj …, …, … i … jer nema potrošnje i ne koriste se, a da bi ostalo kao važeće samo jedno brojilo … jer je postao vlasnik cijele nekretnine i da za daljnje razdoblje smatra brojila odjavljenima.

 

9. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, odnosno provedenih dokaza, sud prvog stupnja zaključio je da su Ugovorom o poslovnoj suradnji P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. dali su ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj račun naplaćuje tražbinu tih trgovačkih društava, s obzirom da je ugovoreno da se potraživanja uplaćuju na račun tužitelja a ne na račune trgovačkih društva koje isporučuju predmetne usluge, a da se tužitelj obvezao da će nakon naplate potraživanja tih trgovačkih društava, će samo prefakturirati naplaćene iznose na zasebne račune društava sukladno njihovim potraživanjima prema korisnicima usluga. Nadalje je zaključio da odjava brojila i uklanjanje vodomjera ne znači odjavu vodovodnog priključka a da, s obzirom da je vodomjer samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka, demontaža vodomjera ne znači prestanak korištenja priključka, odnosno prestanak ugovornog odnosa.

 

10. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda i iznesena pravna shvaćanja jer i taj sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran ispostavljati račune na svoje ime u kojima obračunava usluge gospodarenja otpadom i vodne usluge, te da odjava brojila i uklanjanje vodomjera ne znači odjavu vodovodnog priključka jer skidanjem vodomjera priključak i dalje postoji, s obzirom da je vodomjer samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka, te da demontaža vodomjera ne znači prestanak korištenja priključka. Navedeni zaključak temelji na odredbi čl. 35. Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004. (dalje Pravilnik) po kojoj se priključak mogao odjaviti samo u slučaju potpunog prestanka korištenja priključka odnosno usluga u odnosu na navedenu građevinu, a kako iz tužiteljevih navoda i dokumentacije oglašavanja tuženika na internetskim stranicama utvrđuje da tuženik i dalje koristi građevinu, nadalje smatra da se demontažom vodomjera i predajom vodomjera, a da pritom zgrada nije mijenjala svoju narav, predmetni ugovor ne raskida.

 

10. 2. Utvrđujući da je utužen samo fiksni dio cijene u iznosu od 54,24 kune te da nema potrošnje vode po vodomjeru, kao i da je obračunata usluga gospodarenja otpadom u količini od 130,90 l uz cijenu od 0,294 kuna što s PDV-om iznosi 43,48 kuna, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično je održan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

 

10. 1.Tuženik naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene čl. čl. 201. st. 1. i čl. 202. st. 2. Zakona o vodama, čl. 18. st. 5. i čl. 30. st. 1. i st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11 i 144/12), čl. 30. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13), navodeći da: tužitelj nikada nije izvršavao bilo kakve usluge prema tuženiku, a niti je dokazao postojanje pravnog odnosa o isporuci vodnih usluga u odnosu na tuženika pa nema osnovu za izdavanje računa, da je prema povijesnom izvatku iz sudskog registra tužitelj registriran za računovodstvenu i knjigovodstvenu djelatnost, izdavanje softvera, obradu podataka, usluge poslužitelja u djelatnosti povezanim s njime, a da nije registriran za pružanje komunalnih usluga, pa smatra da isti i iz tog razloga nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe jer nije isporučitelj usluge, da Ugovor o poslovnoj suradnji sadržajno predstavlja ugovor prema kojem je tužitelj ovlašten za društva P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. pružati uslugu naplate vodnih i komunalnih usluga, ali u ime i za račun ta dva društva, a ne u svoje ime i za svoj račun.

 

10. 2. Podredno smatra da, ako bi navedena naplata i bila dopuštena, a što je po stajalištu tuženika nezakonito i nedopušteno i suprotno kogentnim odredbama čl. 201. Zakona o vodama i čl. 30. st. 1. i st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom, tada bi takav ugovor mogao imati jedno učinak ugovora o nalogu (čl. 736. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), jer tužitelj kao nalogoprimac za svoj rad ispostavlja račun (naknadu za rad) nalogodavcima (P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o.), a što je po svojem sadržaju Ugovor o poslovnoj suradnji, pa prema tome tužitelj temeljem Ugovora o poslovnoj suradnju nije ovlašten u svoje ime i za svoj račun naplaćivati tražbine javnih i komunalnih društava P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. već eventualno u ime i za račun P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o..

 

10. 3. Uz navedeno smatra da sama činjenica što tužitelj temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji ima tzv. prolazni račun na kojem prikuplja sredstva koja je naplatio u postupku kasnije doznačuje stvarnim pružateljima usluga, dakle novac koji je isti naplatio u ime i za račun P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. ne daje ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj račun naplaćuje tražbine drugih društava.

 

10. 4. Vezano za fiksnu naknadu smatra da je ona vezana za postojanje vodomjera, a kako je isti nesporno demontiran na temelju zahtjeva tuženika od 30. kolovoza 2010. pa je u slučaju nepostojanja vodomjera bespredmetno postojanje troškova koji čine fiksnu naknadu, te je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan neovisno o aktivnoj legitimaciji tužitelja.

 

11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

 

12. 1. Prema odredbi čl. 785. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta, a prema st. 2. te odredbe komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, dok prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a prema st. 2. te odredbe nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

 

13. Prema shvaćanju ovoga suda odredbom čl. 8. predmetnog Ugovora pružatelji komunalnih usluga, dakle društva P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o., ugovorile su pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, a odredbom čl. 10. Ugovora, a u smislu poreznih propisa, uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja, pa takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod, jer je prema odredbi čl. 12. Ugovora, tužitelj prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava P. V. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. Upravo takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene su sve zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja. Slijedom svega navedenog, i imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, predmetni Ugovor nema narav ugovora o nalogu (čl. 763. do čl. 784. ZOO-a), već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz čl. 785. do čl. 803. ZOO-a.

 

14. Imajući u vidu izneseno i činjenicu da pozitivnim zakonskim odredbama nigdje nije stavljena izričita zabrana pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, slijedom čega odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

 

              Trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih te komunalnih usluga gospodarenja otpadom, mogu ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, a takav ugovor ukoliko je njime ugovoreno da s prikupljena sredstva doznačuju na prolazni račun tog drugog trgovačkog društva, a koje ih potom dostavlja na zasebne račune isporučitelja, ne predstavlja ugovor o nalogu iz čl. 763. do čl. 784. ZOO-a nego ugovor o komisiji iz čl. 785. do čl. 803. ZOO-a.

 

15. 1. Prema odredbi čl. 205. st. 1. Zakona o vodama ("Narodne novine", br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14 - dalje: ZoV), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za isključenjem odnosno odjavom brojila, propisano je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge, dok je odredbom čl. 205. st. 2. ZoV-a propisano da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Osnovica cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda utvrđuje se prema količini (prostorni metar) ispuštene otpadne vode koja se mjeri na način propisan zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva za mjerenje ispuštene otpadne vode za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda (čl. 205. st. 3. ZoV-a), dok je odredbom čl. 206. ZoV-a propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave.

 

15. 2. Odredbom čl. 211. ZoV-a je određeno da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer, a odredbom čl. 212. st. 1. istog Zakona određeno je da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja, te je čl. 215. Zakona propisano da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojima regulira pitanja vezana za postupak i uvjete priključenja, o pravima i obvezama korisnika i isporučitelja, kvaliteti usluga, uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga. Isporučitelj vodne usluge može iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti, odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga (čl. 216. ZoV-a).

 

16. 1. Prema odredbi čl. 2. st. 2. i 3. Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004. (dalje Pravilnik) nekretnine se priključuju na javnu vodovodnu mrežu izvedbom vodovodnog priključka i svaki dio nekretnine koji predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu odnosno svaki potrošač mora imati poseban vodomjer, dok je čl. 35. Pravilnika određeno da potrošač može podnijeti zahtjev za odjavu korištenja vodovodnog priključka.

 

16. 2. Odredbom čl. 17. Pravilnika određeno da se vodovodni priključak sastoji od ogranka na vodovodnoj mreži, zasuna s uličnom kapom, dovodne cijevi i vodomjernog okna u kojemu se nalazi: zaporni ventil ispred vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjera i spojnih komada, a čl. 20 . st. 1. da svaka nekretnina mora biti priključena na vodovodu javnu mrežu izravnim priključkom.

 

16. 3. Vodovodni priključak je na isti način definiran i u čl. 2. st. 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik P. g. županije“, br. 40/11 - dalje: Opći uvjeti), čijim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe Pravilnika, a kojim odredbama Općih uvjeta je navedeno da priključak na vodoopskrbni sustav čini ogranak na vodovodnoj mreži, zasun s uličnom kapom, dovodna cijev do vodomjera smještenog u vodomjernom oknu, zaporni ventil ispred vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjer, nepovratni ventil i spojni komadi, a prema st. 10. istog članka Općih uvjeta vodomjer služi za mjerenje potrošnje vode, a nalazi se neposredno na završetku spojnog voda priključka i u vlasništvu je korisnika vodne usluge.

 

17. 1. Odredbom čl. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'' broj 153/2009 - dalje: ZFVG) određeno je da se tim zakonom utvrđuju izvori sredstava za financiranje vodnoga gospodarstva, a osobito vodne naknade, uključivo obvezu plaćanja, obveznika, osnovicu, način obračuna, određivanje visine, namjene trošenja tih sredstava, ovrhu, zastaru i druga pitanja vezana za ostvarenje i korištenje tih sredstava. Člankom 3. toga Zakona propisana su načela financiranja vodnog gospodarstva te je u točki 4. propisano:      

 

              "4. Voda ima svoju ekonomsku vrijednost koju čine izdaci potrebni radi osiguranja njezine dostupnosti i zaštite te radi izgradnje, upravljanja i održavanja vodnih sustava, i tu vrijednost cijena vode mora izraziti. Povrat tih izdataka osigurava se jednim dijelom plaćanjem cijena vodnih usluga na vodoopskrbnom području, aglomeraciji ili uslužnom području sukladno Zakonu o vodama te plaćanjem naknade za razvoj i naknade za priključenje, a drugim dijelom plaćanjem naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda na području Republike Hrvatske (načelo punoga povrata troškova)."

 

17. 2. Prema odredbi čl. 4. ZFVG) izvori sredstava za financiranje vodnoga gospodarstva su: vodne naknade, cijena vodne usluge, državni proračun, proračuni jedinica lokalnih i/ili područnih (regionalnih) samouprava i ostali izvori, dok su prema čl. 5. vodne: vodni doprinos, naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za melioracijsku odvodnju, naknada za navodnjavanje, naknada za razvoj i naknada za priključenje.

 

18. Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ("Narodne novine'' broj 112/2010 - dalje: Uredba) u čl. 1. navedeno je da  ona uređuje najnižu osnovnu cijenu vodnih usluga i troškove koje cijena vodnih usluga pokriva. Relevantne odredbe Uredbe za ovaj slučaj glase:

 

              "Članak 3.

Najniža osnovna cijena vodnih usluga izračunava se prema izrazu:

NOC=T/V

pri čemu je:

NOC – najniža osnovna cijena vodnih usluga izražena u kunama po jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3),

T – iznos planiranih godišnjih troškova iz članka 4. ove Uredbe izražen u kunama,

V – planirana godišnja količina usluge izražena u jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3).

Ako je osnovna cijena vodne usluge određena u različitoj visini za različite kategorije obveznika, njihov ponderirani zbroj ne smije biti manji od najniže osnovne cijene vodne usluge.

 

Članak 4.

 

"Cijena vodnih usluga mora osigurati povrat troškova zahvaćanja vode, pogona i održavanja komunalnih vodnih građevina te isporuku vodnih usluga i to:

– materijalne troškove,

– troškove usluga,

– troškove naknade za koncesiju kada je isporučitelj vodnih usluga koncesionar,

– troškove za zaposlene,

– financijske rashode (troškove),

– troškove amortizacije dugotrajne imovine,

– troškove vrijednosnog usklađivanja kratkotrajne imovine u visini 5% ukupnog prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti vodnih usluga,

– trošak naknade za korištenje voda iz članka 23. točke 3. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (''Narodne novine'', broj 153/2009), nakon roka određenog člankom 95. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i naknade iz članka 28. stavka 3., odnosno iz članka 95. stavka 3., Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva, za koje je obveznik isporučitelj vodnih usluga.

 

Članak 5.

Najniža osnovna cijena vodnih usluga može se promijeniti ukoliko je ukupno povećanje ili smanjenje troškova iz članka 4. ove Uredbe, odnosno povećanje ili smanjenje količine vodne usluge, veće od 5% godišnje.

 

FIKSNI I VARIJABILNI DIO NAJNIŽE OSNOVNE CIJENE VODNIH USLUGA

 

Članak 6.

Najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela.

Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova:

– očitanja vodomjera,

– obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga,

– umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima,

– tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje,

– redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga,

– ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno.

Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga.

Varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga.

Visina varijabilnog dijela najniže osnovne cijene vodne usluge izračunava se prema izrazu:

NOCv = (T – F)/V

pri čemu je:

NOCv – varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga izražen u kunama po m3,

T – kako je definirano u članku 3. stavku 1. ove Uredbe,

V – kako je definirano u članku 3. stavku 1. ove Uredbe,

F – planirani godišnji iznos troškova iz stavka 2. ovoga članka.

 

RAČUN ZA VODNE USLUGE

Članak 7.

Cijena vodne usluge zasebno se iskazuje u računu za vodne usluge za:

1. javnu vodoopskrbu,

2. skupljanje otpadnih voda i njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje,

3. pročišćavanje otpadnih voda.

U računu za vodne usluge zasebno se iskazuje:

1. fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga,

2. varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga,

3. cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva.

Uz cijenu vodnih usluga u računu za vodne usluge zasebno se iskazuju i:

1. porez na dodanu vrijednost, sukladno posebnom zakonu,

2. naknada za zaštitu voda, kad je to uređeno Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva,

3. naknada za korištenje voda iz članka 95. stavka 2. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva do roka utvrđenoga tom odredbom,

4. naknada za razvoj, ako je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva uvedena odlukom jedinice lokalne samouprave ili jedinice područne (regionalne) samouprave".

 

19. U iznošenju pravno relevantnih propisa ističe se i da je čl. 3. Zakon o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) između ostalog određeno da su komunalne djelatnosti u smislu toga Zakona: 1. opskrba pitkom vodom, 2. odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, te da je čl. 20. st. 5. određeno da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

20. Prema svemu naprijed iznesenom, a prema shvaćanju ovoga suda nužno je prije svega navesti da je ugovor dvostrani pravni posao i da je za valjani raskid u vidu nastupa pravnih posljedica je potrebno očitovanje volje obiju ugovornih strana, zbog čega dopis tuženika kojim on osobno smatra ugovor raskinutim pravno nije relevantan s obzirom na sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredbi, odredbi Pravilnika i Općih uvjeta, posebno odrede čl. 6. Uredbe prema kojoj se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to ne samo troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, nego i troška tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, troškova redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, odnosno kada od šest troškova koji se pokrivaju iz fiksnog iznosa vodne naknade, tri troška nisu nužno vezana za postojanje vodomjera. Stoga ni ovome sudu nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da izostankom vodomjera ne postoji više osnova za plaćanja fiksnog dijela vodne naknade, a to tim više što se komunalne djelatnosti vrše kao javna služba sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZKG-a i što je odredbom čl. 6. st. 5. Uredbe propisano da samo varijabilni dio vodne naknade ovisi o količini isporučenih vodnih usluga, pa je tužitelj po čl. 202. st. 4. ZoV-a i čl. 6. st. 2. Uredbe, ovlašten potraživati fiksni dio vodne naknade i u konkretnoj situaciji.

 

21. Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi, sukladno citiranim zakonskim odredbama, zaključili da skidanje-uklanjanje vodomjera ne podrazumijeva i odjavu vodovodnog priključka jer samim skidanjem vodomjera priključak i dalje postoji te je istog je nužno održavati, a vodomjer je samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka zbog čega demontaža vodomjera nema za posljedicu prestanak korištenja priključka niti prestanak ugovornog odnosa sa pružateljem usluge. Na takav zaključak upućuje i činjenica da je ZoV-a izričito u čl. 211. propisao da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer, te je odredbom čl. 212. st. 1. odredio da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, i to najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja. Tim, niti nekim drugim zakonom, nije propisana mogućnost "isključenja" priključene građevne s komunalne vodne građevine, odnosno prestanka ugovornog odnosa korisnika usluge nakon izvršenog priključenja na komunalnu vodnu građevinu nego samo mogućnost da pružatelj komunalne usluge iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograniči, odnosno obustavi korisnicima isporuku vodnih usluga (čl. 216. ZoV-a), a o čemu se u ovom slučaju ne radi. Prema navedenom radi se o prilično podudarnoj situaciji kao i  slučaju kada bi korisnik komunalne usluge npr. odvoza komunalnog otpada otkazao ugovorni odnos za zbrinjavanje istog iz razloga što sam zbrinjava otpad ili što ne proizvodi otpad pa da ne bi bio dužan plaćati fiksni trošak za zbrinjavanje otpada.

 

22. Osim toga, u ovom slučaju su nižestupanjski sudovi su iz tužiteljevih navoda i dokumentacije utvrdili da tuženik i dalje koristi građevinu, te su, s obzirom na navedeno u takvoj situaciji pravilno zaključili da demontažom vodomjera i predajom vodomjera a da pritom zgrada nije mijenjala svoju narav, predmetni ugovor o pružanju vodne sluge nije raskinut niti su nastupile posljedica raskida ugovora u smislu čl. 368. ZOO-a.

 

23. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi, s obzirom da je tuženik vlasnik premetne nekretnine u obvezi plaćati fiksnu naknadu vode za domaćinstvo, te primjenom čl. 205. st. 2. ZoV-a, u svezi s čl. 9. ZOO-a i čl. 6. st. 1. i 2. Uredbe po kojem se fiksni dio cijene vodnih usluga odnosi i na tekuće i investicijsko održavanje priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja i funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, dakle i za pokriće troškova neovisno o potrošnji vode i vodomjeru, utvrdili obvezu tuženika na plaćanje utuženog iznosa koji se odnosi na fiksni dio voda za domaćinstvo u iznosu od po 54,24 kune u razdoblju od siječnja do studenog 2017., obračunatom sukladno čl. 3. Odluke o cijeni vodnih usluga (''Službene novine'' Primorsko-goranske županije“, br. 48 od 23. prosinca 2011.) kojim je određeno da se osnovna cijena vodne usluge javne vodoopskrbe za korisnike u stambenim prostorima utvrđuje u iznosu od 48,00 kuna za fiksni dio mjesečno, i koja je obveza tuženika kao korisnika predmetne nekretnine i evidentiranog korisnika usluge neovisno o varijabilnom dijelu najniže osnovne cijene vodnih usluga odnosno neovisno o potrošnji vode.

 

24. Imajući u vidu sve navedeno u odnosu na drugo postavljeno pitanje za zaključiti je:

 

              U slučaju samo demontaže vodomjera ne prestaje pravni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge, jer demontažom vodomjera obvezno pravni odnos istih nije raskinut pa  ugovorni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge i dalje postoji, a time i obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode.

 

25. S obzirom na iznesena pravna shvaćanja je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a kao neosnovana odbijena revizija tuženika.

 

26. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ocijenjeno da taj trošak nije potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 12. rujna 2023.