Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1479/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB; 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1933/2020-25 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1933/2020-25 od 22. ožujka 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da tužitelju plati iznos od 25,000,00 kn/3.318,07 eura[1] sa zateznom kamatom po stopi od 8% uvećanoj za eskontnu stopu HNB od podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn/530,89 eura.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 – dalje: ZS).
5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da u postupcima pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske broj UsII-80/18, UsII-82/18, UsII-83/18, UsII- 87/18, UsII-88/18, UsII-89/18, UsII-90/18, UsII-102/18, UsII-104/18 i UsII-107/18, tužitelju nije dosuđen trošak postupka, koji se odnosi na njegovo zastupanje kao tužitelja po odvjetniku.
5.2. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:
- da je u postupcima pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske broj UsII-82/18 od dana 26.travnja 2018.godine, broj UsII-88/18 od dana7.lipnja 2018.godine, broj UsII-87/18 od dana 13.lipnja 2018.godine, broj UsII- 102/18 od dana 7.lipnja 2018.godine, broj UsII-107/18 od dana 26.travnja 2018.godine, tim rješenjima postupak obustavljen, te da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora,
- da je u postupcima pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske broj UsII-80/18 od dana 17.svibnja 2018.godine, broj UsII-89/18 od dana 9.svibnja 2018.godine, broj UsII-90/18 od dana 23.svibnja 2018.godine, broj UsII-104/18 od dana 17.svibnja 2018.godine, broj UsII83/18 od dana 29.ožujka 2018.godine, tim rješenjima postupak obustavljen, te da u tim rješenjima sud nije odlučivao o troškovima postupka,
- da iz Zaključka o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održane dana 12. veljače 2018. proizlazi da: "kada je presudom Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje javno pravnog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak, svaka stranka snosi svoje troškove",
- da iz Zaključka o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca održane dana 9. rujna 2019. proizlazi da je tim zaključkom stavljen izvan snage gore navedeni zaključak sa sjednice svih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od dana 12. veljače 2018.godine,
5.3. Prvostupanjski sud je, razmatrajući predmetni spor u primjeni čl. 105 st. 1 ZS-a, cijeneći da u konkretnom slučaju tužitelj smatra da mu Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije dosudio trošak postupka na koji je imao pravo na temelju odredbe čl. 79. st. 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima i da se radi o nezakonitom radu suca što da bi značilo da je sudac postupao protivno Zakonu o upravnim sporovima, zaključio da tužitelj u postupku nije dokazao da mu u navedenim predmetima nije dosuđen trošak postupka zbog nezakonitog rada suca. Pri tome je shvaćanja da se pogrešna primjena postupovnih odredbi nekog zakona ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1 ZS-a, a s obzirom na samostalnost i neovisnost sudstva općenito i svakog suca u konkretnom postupku, pozivajući se i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2075/12 od 11. veljače 2015. Prvostupanjski sud je nadalje stava da bi se radilo o nezakonitom radu suca, da se mora raditi o izuzetnom teškim povredama zakona, koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, a što da iz priloženih odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne bi proizlazilo, a da tužitelj nije naveo neke druge činjenice koje bi ukazivale na nezakoniti ili nepravilan rad u obnašanju sudačke dužnosti, te je zaključio da su suci u predmetnim odlukama postupali sukladno Zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca održane dana 12. veljače 2018., kraj činjenice da su odluke donesene prije donošenja Zaključka od 9. rujna 2019. kojim je Zaključak od 12. veljače 2018. u tom djelu stavljen izvan snage.
6. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa).
7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odredbom čl. 105. st. 1. ZS-a propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Pritom se prema shvaćanju ovog suda, nezakoniti rad očituje u postupanju suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanju primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta; dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.
9. U predmetnim upravnim sporovima prema sadržaju spisa predmeta u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, tužitelj je bio stranka-tužitelj koji je u postupcima UsII-82/18, UsII-87/18 i UsII-107/18 odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora uz obrazloženje da predmetna upravna stvar nije riješena u smislu čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17-dalje: ZUS), već da je postupak obustavljen i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka pozivom na čl. 79. st. 4. ZUS-a, te je u postupcima UsII-88/18 i UsII-102/18 zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen uz obrazloženje da je tužitelj obvezan snositi svoje troškove u primjeni čl. 79. st. 4. ZUS-a budući da donošenje pojedinačne odluke nije uvjetovano podnošenjem tužbe zbog šutnje uprave, pri čemu je sud imao na umu da je do kašnjenja u donošenju rješenja došlo i zbog okolnosti koje je uzrokovao tužitelj zbog činjenice da je podnio velik broj zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama odnosno pravnih lijekova i time prekomjerno opteretio rad tuženika. Prema tome, sudovi su u obrazloženju tih odluka naveli razloge odbijanja zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u slučaju obustavljanja upravnog spora, te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u tim okolnostima nema osnove za odgovornost tuženice i da eventualna pogrešna primjena tih odredbi ne upućuje na nezakonitost rada suda, kraj činjenice da je tužitelj imao mogućnost predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnih rješenja Visokog upravnog suda kao izvanrednog pravnog lijeka u smislu čl. 78. st. 1. ZUS-a.
10. Nadalje, u preostalim predmetima (UsII-80/18, 83/18, 89/18, 90/18, 104/18) postupak je obustavljen i nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, međutim tužitelj je imao mogućnost predložiti donošenje rješenja o trošku sukladno odredbi čl. 79. st. 6. ZUS-a prema kojoj o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude, ali to nije zahtijevao, pa u tim okolnostima propust suda da donese odluku o troškovima spora ne može imati sam po sebi značaj nepravilnog ili nezakonitog rada suda koji bi predstavljao osnovu za odgovornost tuženice. S tim u vezi treba navesti da pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. kojim se Ustavni sud referirao na zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda od 12. veljače 2018. nije od utjecaja jer u ovim odlukama nije rješavano o troškovima postupka.
11. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifom i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a .
U Rijeci 18. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
