- 1 -              Rev 1024/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1024/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. B. B., odvjetnici iz S., protiv I. tuženika T. N. iz B., otok B., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz S. i II. tuženika Z. M. iz S., OIB …, vlasnika obrta B. o. za z. r., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU M. B. i G. L. iz S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji II. tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-144/2020-3 od 12. studenoga 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Psp-261/2015 od 30. prosinca 2019., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija II. tuženika Z. M., podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-144/2020-3 od 12. studenoga 2020., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu time što su u vremenu od 21. siječnja 2015. do 23. siječnja 2015., na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 4292/2, ZU 841, k.o. S., tuženik pod II. po nalogu tuženika pod I., radnim strojem gusjeničarom zašli u nekretninu tužitelja na način da su uz istočnu granicu čest. zem. 4292/2 k.o. S., srušili ogradni zid – suhozid do razine zemljišta na istoj čestici, a koji srušeni suhozid je prikazan u nalazu i mišjenju, te skicama koje su sastavni dio istog nalaza i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke A. B., od dana 01. ožujka 2018. kao prilaz na česticu 7292/2 k.o. S. na sjeveru, čime su tuženici na opisani način zasmetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu označene nekretnine, pa je naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje na označenoj nekretnini na način da postave ogradni zid – suhozid, preciznije opisan u tom rješenju, te im je zabranjuje takovo ili slično smetanje ubuduće.

 

1. 2. U točki II. izreke nalaženo je tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-144/2020-3 od 12. studenog 2020.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-791/2021-2 od 17. ožujka 2021. II. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-144/2020-3 od 12. studenog 2020., u odnosu na pitanje:

 

              „Može li za smetanje posjeda odgovarati treća osoba koja je smetanje počinila postupajući po nalogu bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed.''

 

4. 1. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke II. tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i  70/19 - dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja.

 

4. 2. Predlaže da ovaj sud preinači preinačiti pobijana rješenja i u odnosu na II. tuženika odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i  obveže tužitelja da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija je neosnovana.

 

8. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja izvršno po II. tuženiku, koji je radio po nalogu I. tuženika. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite na nekretnini, oznaka pobliže navedenih u izreci rješenja suda prvog stupnja vezano uz radnje poduzete

 

9. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

          - da predmet spora u naravi predstavlja ostatke osušenog suhozida (gomile),

          - da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik nekretnine na kojoj se nalazi sporni suhozid,

          - da je II-tuženik po nalogu I-tuženika bagerom od 25 tona prešao preko tog dijela suhozida koji je prije toga bio prosječne širine 1-1,5 m i visine 30-70 cm,

          - da je I-tuženik vlasnik nekretnine u uvali K. u kojoj se nalazi i predmetna nekretnina, a koja nekretnina nema pristupnog puta pa je sporni suhozid koristio na način da je pješice preko njega dolazio do svoje nekretnine,

          - da je II-tuženik u trenutku prolaska preko spornog suhozida bio svjestan da isti nije u vlasništvu i posjedu I-tuženika, osobito što je znao da do parcele I-tuženika ne postoji prilazni put.

 

10. Prvostupanjski sud je, odlučujući o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije II. tuženika, zaključio da navedeni prigovor nije osnovan iz razloga što je utvrđeno da je II. tuženik u trenutku prolaska preko spornog suhozida bagerom bio svjestan toga da isti suhozid nije u vlasništvu niti posjedu njegovog nalogodavca I-tuženika, te da je tuženik prolaskom bagera teškog 25 tona preko suhozida, kao i razgrtanjem stabala i ravnanjem puta, bio svjestan toga da čini zahvat u posjedovnu sferu tužitelja.

 

12. Prema shvaćanju i drugostupanjskog suda pasivno je legitimirana u parnici zbog smetanja posjeda svaka osoba koja je posjednika uznemiravala, odnosno oduzela mu posjed, pa tako i ona koja je postupala po nalogu trećega.

 

13. Prema navedenom, tužbeni zahtjev prihvaćen je uz obrazloženje prema kojem je u parnicama zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana i osoba koja je izvršila čin smetanja po nalogu trećega ako je bila svjesna da predmet na kojem su vršene radnje nije u vlasništvu niti u posjedu njegovog nalogodavca.

 

14. Tužiteljica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14, 81/15. -pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), ističući da „nije sporno da kod tuženika pod 2., nije postojalo ni znanje, ni svijest, a iako to možda i nije od pravnog značaja, mora se naglasiti da kod tuženika pod 2. nije postojala ni volja za smetanje posjeda tužitelja“.

 

13. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a odredbom čl. 22. st. 1. istog zakona određeno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

14. Prema pravnoj teoriji pasivno legitimirana u postupku smetanja posjeda je osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna soba u korist druge osobe, biti moguće ponijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čin smetanja, ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom i bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist (npr. on je njime stekao posjed), a on se nije od toga ogradio. Stoga je i osoba koja je za drugoga izvršila čin smetanja posjeda pasivno legitimirana.

 

15. 1. I sudska praksa je u odnosu na postavljeno pitanje je nepodijeljena, a prema toj praksi je pasivno legitimirana, u parnici zbog smetanja posjeda, svaka osoba koja je posjednika uznemiravala, odnosno oduzela mu posjed, pa tako i ona koja je postupala po nalogu trećega. Tako je npr. već u odluci Rev 1208/1996-2 od 8. siječnja 1998. izneseno pravno shvaćanje prema kojem:

 

              ''Treća osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaka osoba koja je čin smetanja po čijem je nalogu smetanje izvršeno, kao i ona u čiju je korist određena radnja obavljena, pa revident neosnovano u reviziji ističe da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su zahtjev tužiteljice prihvatili i protiv revidenta.''

 

15.2. Smetanje posjeda pretpostavlja svijest o tome da se zadire u tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gz-93/822 od 23. rujna 1982.), nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dostatno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gzz-29/87 od 22. listopada 1987.).

 

16. Imajući u vidu sve navedeno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Za smetanje posjeda treća osoba, koja je smetanje počinila postupajući po nalogu, ne može odgovarati bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed.

 

17. U konkretnom slučaju II-tuženik je, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, postupao po nalogu I-tuženika te je u trenutku prolaska preko spornog suhozida i rušenja istog bio svjestan da isti nije u vlasništvu i posjedu I-tuženika, jer je znao da do parcele I-tuženika ne postoji prilazni put.

 

18. Budući da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu s stabilnom praksom revizijskog suda izraženom u gore navedenim odlukama u primjeni odredaba ZVDSP-a o sudskoj zaštiti u povodu smetanja posjeda radnjom treće osobe kada ona postupa po nečijem nalogu, nižestupanjski sudovi su pravilno u ovom slučaju primijenili odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, pa II. tuženik postavljenim pitanjem, koje nema podlogu u provedenim dokazima i utvrđenjima nižestupanjskih sudova, zapravo polazi od pogrešne pretpostavke da je on postupajući po nalogu I. tuženika bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed, i time u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje, što u reviziji nije dopušteno.

 

19. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. rujna 2023.