Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika Športski objekti-Split, Osječka 11, Split, OIB: 12492147815, koji zastupa punomoćnica Ružica Petrović, odvjetnica u Splitu, radi zaštite dostojanstva i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-367/2024 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-367/2024 od 16. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika čime da su povrijeđena njena prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, kao što je odbijen i tužiteljičin zahtjev da se naloži tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju pravo tužiteljice na dostojanstvo, ugled i čast i duševno zdravlje, i da se tuženik suzdržava i kloni takvih i sličnih radnji u buduće. Istom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti isplati tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,00 kn (6.636,14 eura) sa zakonskim zateznim kamatama, počam od dana podnošenja tužbe do isplate, i da joj naknadi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom dana presuđenja do isplate (točka I. izreke). Istom odlukom naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i tužiteljici priznaju troškovi postupka, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženik je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.3. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju opisno upire tužiteljica jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika, a čime da su joj povrijeđena prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, kao i zahtjev da se naloži tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju ta prava tužiteljice i da se tuženik suzdrži i kloni takvih i sličnih radnji ubuduće, pa slijedom toga zahtjeva i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kuna / .636,14 eura.

6. Između stranka je i u ovoj fazi postupka sporno, je li tužiteljica bila uznemiravana na svom radnom mjestu higijeničarke kod tuženika na način da je nadređena joj radnica FŠ od mjeseca prosinca 2022. prema tužiteljici postupala šikanozno s ciljem da je "ukloni" s radnog mjesta tako što je tražila da po kiši pere prozore, tako što joj je zabranila da zatvori vrata prostorije u kojoj je boravila, kao što joj je zabranila i da zaključa ormar u kojem je držala svoje stvari, a kako sve to u tužbi tvrdi, pa ako je došlo do uznemiravanja tužiteljice postoji li za to odgovornost tuženika kao poslodavca.

7. Stoga je sporno, je li tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti iz članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi članka 7. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - u daljnjem tekstu: ZR), te da li težina povrede toga prava i okolnosti slučaja, jačina i trajanje povrede eventualno izazvanih duševnih boli i straha opravdavaju određivanje pravične novčane naknade i cilju kojem služi ta naknada, kao i da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a.

8. Odredba članka 7. stavka 4. ZR-a, propisuje da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada u skladu sa ZR-a i posebnim zakonom, dok je stavkom 5. istoga članka, propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonom.

8.1. Citirane odredbe ZR-a, upućuju na primjenu posebnog zakona radi zaštite radnika od diskriminacije i zaštite zlostavljanja na radu (mobinga), što znači da se u slučaju diskriminacije primjenjuje Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12. – u daljnjem tekstu: ZSD), a kod mobinga ZOO-a.

8.2. Člankom 1. stavkom 1. ZSD-a, propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi: rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Dakle, diskriminacija je pravljenje razlike po nekoj od osnova diskriminacije taksativno navedenih u članku 1. stavak 1. toga Zakona o suzbijanju diskriminacije, a u ovom slučaju prema činjeničnom supstratu tužbe i utvrđenja prvostupanjskog suda tužiteljica je navela mobing kao osnovu svog traženja.

9. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. siječnja 2020., uz dodatke ugovoru o radu, na radnom mjestu "Higijeničarka",

- da se tužiteljica nalazi na bolovanju od prosinca 2022.,

- da se prema specijalističkim nalazima tužiteljica vodi pod dijagnozama F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj i F43.0 Akutna reakcija na stres,

- da se tužiteljica u razdoblju od 12. travnja do 8. svibnja 2023. nalazila u dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju pod dijagnozama F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj te F43.2 Poremećaj prilagodbe,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi kako je mobing prema njoj započeo od kada je došla nova upraviteljica FŠ, zbog koje je radila još neko vrijeme i onda otišla na bolovanje, da ju je ona dočekala rekavši "dobro jutro ŠŠ, od sada vam se sve mijenja, ja sam šefica, neće se više raditi kako se radilo, te da će se raditi po novom", a na što joj je ona rekla da se njoj ništa nije promijenilo i da radi isti posao već pet godina, na što da je upraviteljica rekla "e, vidjet ćeš" i da je od tada krenulo njezino maltretiranje, da ju je tjerala vani po kiši da pere "škure", odčepljuje odvod na terasi, da traži velike skale, da skida plafonjere i pere ih, da bi iz kiše ušla u prostoriju za higijeničarku da se ugrije uz pećicu i osuši, a upraviteljica bi došla i rekla "diži se, imaš posla, idi raditi", a kada bi išla na pauzu, tu pauzu bi provodila u toj maloj prostoriji, dok da bi upraviteljica otvorila vrata i rekla da mora držati vrata od prostorije otvorena da ju ona vidi, da joj je naredila da ormarić mora držati otvoren i da će tu prostoriju dijeliti s domarima jer oni nemaju gdje, a kada joj je rekla da ne može s tri muškarca biti u tako maloj prostoriji, upraviteljica da je kazala da će onda njezine stvari premjestiti u podrum koji je bez grijanja i prozora, te da ju je ponižavala svakodnevno, da je tražila način da se iskali na njoj, ni s čim što ona napravi nije bila zadovoljna, a kada bi ju vidjela odmah bi našla nešto da ju ponizi i da je zbog takvog njezinog odnosa prema njoj završila na psihijatriji,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka IŠ, OŠ, HŠ, TŠ, NŠ, UŠ, proizlazi da nikada nisu čuli, niti su vidjeli da bi se upraviteljica FŠ na neprimjeren način ponašala prema tužiteljici, da ju je vrijeđala, ponižavala, maltretirala, uznemiravala i dr., s time što su svjedoci TŠ i KŠ vidjeli tužiteljicu uplakanu, i to prema iskazu TŠ, koja je iskazala da je tužiteljicu rijetko viđala, ali jedino što može izdvojiti da ju je jedan dan kada je prošla pokraj kafića [obrt] u kojem je ona sjedila, vidjela uplakanu, ali da joj se nikada nije povjeravala, tako da ona nema nikakvih saznanja za odnos nadređenih prema njoj), a KŠ je iskazao kako je dva puta zatekao tužiteljicu u suzama i kada ju je vidio takvu prišao joj je, pitao je što joj je, a ona bi odgovorila da ima problema sa šeficom, da se šefica FŠ prema njoj ružno ponašala, vrijeđala ju, što je po njemu izgledalo kao mobing, dok svjedok UŠ, suprug tužiteljice, nikada tužiteljicu nije vidio u takvom stanju u kakvom je bila, nakon dolaska nove upraviteljice FŠ,

- da dalje iz iskaza svjedoka UŠ, proizlazi da mu je tužiteljica, njegova supruga, pričala kako ju je upraviteljica FŠ izmaltretirala, da je trpjela njezine napade i ponižavanja, a jedanput da ga je zvala da dođe kod nje na posao, bilo je oko 10-11 sati ujutro, da ju je našao uplakanu, blijedu, da je bila izvan sebe, tresla se i da mu nije mogla reći što joj je pa ju je odveo kući, a onda na prvu pomoć, a oni da su je poslali na psihijatriju i od tada da je njegova supruga non-stop na psihijatriji na razgovorima i nekakvim tabletama i još uvijek je na bolovanju,

- da iz iskaza svjedoka BŠ proizlazi kada je nova upraviteljica FŠ došla na posao i održala sa svima sastanak i uputila ih po sistematizaciji na opis poslova i njihove dužnosti po sistematizaciji, a tijekom tog sastanka, a i poslije sastanka čuo je da tužiteljici to nije odgovaralo jer se ona odmah izjasnila da zna svoje obveze i bez toga, pri čemu je iskazao da kada je tek došao u firmu mislio je kako tužiteljica radi pola radnog vremena jer bi radila negdje do 9-10 sati, a poslije ju više ne bi viđao u centru, dok da je nova upraviteljica FŠ zahtijevala da se na poslu bude onoliko koliko je i radno vrijeme i da ona neće ulaziti u to kako se je prije radilo,

- da iz iskaza svjedokinje EŠ, rukovoditeljice između ostalog i [obrt], proizlazi kako nije imala uvid u tužiteljičin rad, ali je imala primjedbe – pritužbe FŠ u smislu da tužiteljica napušta radno mjesto, da nije poštivala radno vrijeme, da je odbijala neke radne zadatke i neku svoju volju da je provodila pa da je nakon tih pritužbi s tužiteljicom obavila razgovor, rekla joj da se mora pridržavati sistematizacije i opisa radnog mjesta i radne zadatke obavljati po nalogu upraviteljice, kao i da se treba pridržavati radnog vremena, a tužiteljica je na to rekla da će vidjeti što će napraviti, a što je napravila, otišla je na bolovanje i još uvijek je na bolovanju, da joj se tužiteljica tom prilikom žalila kako se upraviteljica ponaša prema njoj, govorila je da neće na taj način raditi, da neće poštivati te naputke, da je ona prije na drugi način radila kada je bio drugi upravitelj i to njezina zaova JŠ,

- da iz iskaza svjedokinje FŠ u bitnom proizlazi kako tužiteljica svoje radne zadatke nije izvršavala na vrijeme, odnosno odbijala je radne zadatke govoreći kako se umorila ili bi jednostavno ignorirala, a da bi prikrila svoje neizvršavanje radnih obveza da je tvrdila da se vrši mobing nad njom, te da su svi njezini razgovori s njom završavali njezinim teškim vrijeđanjem i vikom, a da je kulminiralo 8. prosinca 2022. kada je vidjela tužiteljicu da od 7,00 h sati sjedi u kuhinji te ju je upitala "je li zna na zakonsko pravo na pola sata pauze, a da sjedi već sat vremena" da bi tužiteljica povišenim tonom rekla "što bi ja sad tribala ovdje, sjaši mi", a kada joj je rekla da na taj način ne može s njom razgovarati ona je rekla "e, baš mogu ili e, baš hoću" i vikala je za njom "lapačo, glupačo".

10. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da tužiteljica nije dokazala da je bila diskriminirana, odnosno uznemiravana na radu kod tuženika, pri čemu je naveo da okolnost što je nova upraviteljica FŠ tužiteljici davala poslove, koje joj je u okviru svoje nadležnosti mogla dati prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, a za koje poslove tužiteljica drži da nisu u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu, samo za sebe ne znači da te radnje predstavljaju sustavno zlostavljanje i uznemiravanje, odnosno mobing. Pritom je prvostupanjski sud naveo da se tuženik kao poslodavac dužan pridržavati sklopljenog ugovora o radu i tužiteljici dati posao u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i navedenim internim aktima tuženika, a samo kršenje te ugovorne obveze tuženika kao poslodavca, samo za sebe, ako takvo kršenje obveza iz radnog odnosa ne prate protupravne radnje sustavnog šikaniranja i uznemiravanja, ne dovodi do odgovornosti za štetu zbog mobinga. kao što ni činjenica da je tužiteljica otišla na bolovanje dolaskom nove upraviteljice i da se još nalazi na bolovanju ne dovodi samim time do mobinga.

10.1. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da bi postojala tuženikova odgovornost za štetu zbog mobinga kako je potrebno da na strani tuženika postoje (protupravni) postupci tuženika koja imaju obilježja sustavnog i učestalog uznemiravanja, odnosno šikanoznog postupanja, a što da tužiteljica, prema ocjeni toga suda nije uspjela dokazati jer nije dokazana štetna radnja tuženika (mobing) koja bi imala za posljedicu odštetnu odgovornost, dok da zdravstveni problemi tužiteljice ne znače da je uznemiravana, diskriminirana, odnosno mobingirana. Sama činjenica što se dolaskom nove upraviteljice promijenio način njezinog rada iz razloga što je za vrijeme bivše upraviteljice JŠ, tužiteljičine zaove, prema zaključku prvostupanjskog suda tužiteljica očito sama sebi organizirala radni dan (što će raditi i koliko će raditi), a kako je taj sud utvrdio i da je njezin odnos prema radu i nadređenima bio neprimjeren (jer to proizlazi ne samo iz iskaza svjedokinje FŠ, već i iz iskaza svjedoka IŠ, BŠ te HŠ), to je zaključio da i to upućuje da se u ovom slučaju ne radi o mobingu.

10.2. Prvostupanjski sud u odnosu na prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem (koji je prijedlog odbio), naveo da bez obzira na medicinsku dokumentaciju iz koje su razvidne psihičke smetnje tužiteljice u svezi s događajima na poslu i to najprije miješana anksioznost i depresivni poremećaj (kao i akutna reakcija na stres, a u nastavku poremećaj prilagodbe) i za što tužiteljica tvrdi da je posljedica uznemiravanja i mobinga na poslu, da to samo po sebi ne dovodi do zaključka da je to oboljenje posljedica mobinga, odnosno uznemiravanja jer da subjektivni doživljaj tužiteljice da je u navedenom razdoblju bila izložena uznemiravanju i mobingu mora imati objektivizirane pokazatelje i da nije dovoljno da se tužiteljica, temeljem svog subjektivnog osjećaja osjetila uznemiravanom.

10.3. Stoga je prvostupanjski sud smatrao da okolnost što je tužiteljica imala subjektivni osjećaj da je narušeno njezino dostojanstvo i da je bila izložena mobingu, neovisno o psihijatrijskom vještačenju, da ne znači i da je tuženik tužiteljici odgovoran za štetu, pri čemu je sud naveo da bi medicinsko vještačenje moglo samo potvrditi činjenicu da je tužiteljica psihički oboljela, ali ocjenu o tome radi li se o mobingu koji bi za posljedicu imao i takvo oboljenje da može dati jedino sud nakon provedenog postupka, a ne medicinski vještak, iz razloga što bolest može biti posljedica ako se utvrdi da je vršen mobing i da je tužiteljica upravo zbog njega oboljela, pa kako tijekom ovoga postupka to tužiteljica nije dokazala i kako nije utvrđeno da se dogodilo ono što tužiteljica tvrdi (da je uznemiravana, odnosno mobingirana na poslu), to je prvostupanjski sud smatrao suvišnim provoditi medicinsko vještačenje i time odugovlačiti postupak i stvarati bespotrebne troškove.

11. Ocjenjujući sve naprijed navedeno, prvostupanjski je sud zaključio da tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani, zbog čega ih je odbio u cijelosti.

12. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud kao pravilna, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju.

13. Pod pravima osobnosti u članku 19. stavku 2. ZOO-a, razumije se i pravo na dostojanstvo, a koje je prema Općoj deklaraciji glasi: "Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema dugome postupati u duhu bratstva."

14. Budući da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije prethodno opisanim postupanjem prema tužiteljici povrijedio njezino dostojanstvo, kao svojoj radnici koja obavljala poslove higijeničarke, to je pravilno taj sud zaključio da u ovom slučaju tužiteljici nije povrijeđeno dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje na radnom mjestu kod tuženika, a da bi tuženik kao poslodavac bio odgovoran tužiteljici kao radnici na temelju citiranih odredbi članka ZR-a i ZDS-a, u vezi s člankom 19. i člankom 1045. ZOO-a.

14.1. Naime, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je u ovom slučaju dokazao da tužiteljica kao njegova radnica nije od strane radnice tuženika nove upraviteljice FŠ bila sustavno ponižavana i uznemiravana pri obavljanju svojih poslova higijeničarke. Utvrđena činjenica je, da je nova upraviteljica FŠ kada je preuzela te poslove, održala sa svim radnicima sastanak i uputila ih po sistematizaciji na opis njihovih poslova i dužnosti, a što prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljici nije odgovaralo jer se ona odmah izjasnila da zna svoje obveze i bez toga i da će ona nastaviti raditi kako je radila i do tada, odnosno do kada je bila upraviteljica njezina zaova JŠ, ne znači da je time tužiteljica prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda uznemiravana na radnom mjesto i da zbog toga ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti.

14.2. Dakle, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je nova upraviteljica od tužiteljice tražila samo da obavlja poslove svog radnog mjesta u skladu s tuženikovom sistematizacijom radnih mjesta i da poštuje radno vrijeme, a što i prema mišljenju ovoga suda ne predstavlja mobing, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem i daljnjih predloženih svjedoka, ističe se, kako iz stanja spisa proizlazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio dokaz za saslušanjem svjedoka DŠ i MŠ iz razloga što tužiteljica nije dokazala da bez svoje krivnje nije mogla predložiti njihovo saslušanje prije zaključenja prethodnog postupka.

15.1. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u ovom slučaju bilo suvišno provoditi medicinsko vještačenje iz razloga što tužiteljica nije dokazala da je bila uznemiravana na svom radnom mjestu na način tako to ona tvrdi, a sama okolnost što je tužiteljica imala subjektivni osjećaj da je narušeno njezino dostojanstvo i da je bila izložena mobingu, ne znači i da je tuženik tužiteljici odgovoran za štetu. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi medicinsko vještačenje moglo samo potvrditi činjenicu da je tužiteljica psihički oboljela jer se tužiteljica prema medicinskog dokumentaciji liječi pod dijagnozama F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj i F43.2 Poremećaj prilagodbe.

15.2. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da je tužiteljica uznemiravana, odnosno mobingirana na poslu na način kako to ona tvrdi jer na to nijedan izvedeni dokaz ne upućuje, to je pravilno prvostupanjski sud naveo i to, da jedino ocjenu o tome radi li se o mobingu koji bi za posljedicu imao i takvo oboljenje može dati sud nakon provedenog postupka, a ne medicinski vještak, iz razloga što bolest može biti posljedica ako se utvrdi da je vršen mobing i da je tužiteljica upravo zbog njega oboljela, što tijekom ovoga postupka nije utvrđeno i što se ponovno navodi.

15.3. Daljnjim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda jer su ti navodi sadržajno prigovori koji se sastoje od vlastitih zaključaka izvedenih dokaza, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima toga suda. Naime, na zaključke prvostupanjskog suda upućuju svi izvedeni dokazi, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka, koje je taj sud saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li svjedoci istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja o radu tužiteljice kod tuženika nakon dolaska nove upraviteljice FŠ, zbog čega neosnovano tužiteljica prigovara ocjeni izvedenih dokaza od strane suda. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane.

16.. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

17. U odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka koji tuženik potražuje za sastavljanje odgovora na žalbu, prema mišljenju ovoga suda ta radnja tuženiku nije bila potrebna za parnicu na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

18. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča