1

Poslovni broj: 46 Gž-3037/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 46 Gž-3037/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-667/2019-36 od 27. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. broj P-667/2019-36 od 27. travnja 2023. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju S. B. iz B., OIB: …, iznos od 6.004,33 EUR / 45.239,73 kn, zajedno s zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.1.2023. do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, tekućim na iznos od:

- 2,85 EUR/21,50 kn od 02.10.2007. do isplate

- 2,85 EUR/21,50 kn od 06.11.2007. do isplate

- 2,85 EUR/21,50 kn od 30.11.2007. do isplate

- 2,85 EUR/21,50 kn od 28.12.2007. do isplate

- 2,85 EUR/21,50 kn od 01.02.2008. do isplate

- 2,85 EUR/21,50 kn od 02.03.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 03.04.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 01.05.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 05.06.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 24.06.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 02.08.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 29.08.2008. do isplate

- 10,42 EUR/78,52 kn od 05.10.2008. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 01.11.2008. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 28.11.2008. do isplate

- 16,10 EUR/121,32 kn od 31.12.2008. do isplate

- 17,76 EUR/133,83 kn od 31.01.2009. do isplate

- 24,46 EUR/184,30 kn od 04.03.2009. do isplate

- 17,21 EUR/129,66 kn od 04.04.2009. do isplate

- 18,87 EUR/142,17 kn od 03.05.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 02.06.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 04.07.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 02.08.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 03.09.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 03.10.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 04.11.2009. do isplate

- 15,98 EUR/120,40 kn od 02.12.2009. do isplate

- 18,87 EUR/142,17 kn od 05.01.2010. do isplate

- 21,78 EUR/164,07 kn od 03.02.2010. do isplate

- 21,71 EUR/163,55 kn od 09.03.2010. do isplate

- 32,16 EUR/242,28 kn od 03.04.2010. do isplate

- 28,56 EUR/215,17 kn od 05.05.2010. do isplate

- 33,40 EUR/251,67 kn od 05.06.2010. do isplate

- 57,07 EUR/429,99 kn od 03.07.2010. do isplate

- 48,97 EUR/368,96 kn od 03.08.2010. do isplate

- 64,68 EUR/487,34 kn od 05.09.2010. do isplate

- 57,76 EUR/435,20 kn od 02.10.2010. do isplate

- 48,35 EUR/364,29 kn od 04.11.2010. do isplate

- 68,83 EUR/518,62 kn od 03.12.2010. do isplate

- 84,86 EUR/639,38 kn od 04.01.2011. do isplate

- 73,71 EUR/555,35 kn od 04.02.2011. do isplate

- 75,01 EUR/565,20 kn od 03.03.2011. do isplate

- 68,20 EUR/513,85 kn od 05.04.2011. do isplate

- 74,24 EUR/559,38 kn od 05.05.2011. do isplate

- 99,19 EUR/747,31 kn od 04.06.2011. do isplate

- 92,79 EUR/699,16 kn od 03.07.2011. do isplate

- 137,90 EUR/1.039,01 kn od 03.08.2011. do isplate

- 128,53 EUR/968,41 kn od 03.09.2011. do isplate

- 103,06 EUR/776,53 kn od 05.10.2011. do isplate

- 101,75 EUR/766,65 kn od 05.11.2011. do isplate

- 97,99 EUR/738,33 kn od 02.12.2011. do isplate

- 104,10 EUR/784,31 kn od 03.01.2012. do isplate

- 109,35 EUR/823,90 kn od 04.02.2012. do isplate

- 108,89 EUR/820,41 kn od 06.03.2012. do isplate

- 105,15 EUR/792,23 kn od 17.04.2012. do isplate

- 107,89 EUR/812,86 kn od 04.05.2012. do isplate

- 109,81 EUR/827,37 kn od 06.06.2012. do isplate

- 107,14 EUR/807,21 kn od 05.07.2012. do isplate

- 107,66 EUR/811,20 kn od 02.08.2012. do isplate

- 105,37 EUR/793,90 kn od 04.09.2012. do isplate

- 99,99 EUR/753,34 kn od 05.10.2012. do isplate

- 106,66 EUR/120,40 kn od 06.11.2012. do isplate

-105,05 EUR/791,52 kn od 06.12.2012. do isplate

- 107,66 EUR/811,18 kn od 05.01.2013. do isplate

- 100,06 EUR/753,88 kn od 06.02.2013. do isplate

- 102,98 EUR/775,89 kn od 06.03.2013. do isplate

- 106,89 EUR/805,40 kn od 05.04.2013. do isplate

- 104,61 EUR/788,16 kn od 04.05.2013. do isplate

- 96,20 EUR/724,83 kn od 06.06.2013. do isplate

- 93,60 EUR/705,20 kn od 06.07.2013. do isplate

- 94,28 EUR/710,34 kn od 04.08.2013. do isplate

- 99,72 EUR/751,35 kn od 05.09.2013. do isplate

- 104,54 EUR/787,67 kn od 05.10.2013. do isplate

- 102,17 EUR/769,78 kn od 05.11.2013. do isplate

- 103,82 EUR/782,20 kn od 04.12.2013. do isplate

- 103,39 EUR/779,02 kn od 04.01.2014. do isplate

- 99,71 EUR/751,29 kn od 04.02.2014. do isplate

- 102,14 EUR/769,61 kn od 14.03.2014. do isplate

- 99,97 EUR/753,26 kn od 05.04.2014. do isplate

- 98,39 EUR/741,34 kn od 07.05.2014. do isplate

- 95,75 EUR/721,42 kn od 06.06.2014. do isplate

- 98,44 EUR/741,69 kn od 05.07.2014. do isplate

- 100,83 EUR/759,70 kn od 05.08.2014. do isplate

- 102,96 EUR/775,72 kn od 06.09.2014. do isplate

- 104,25 EUR/785,48 kn od 04.10.2014. do isplate

- 106,19 EUR/800,07 kn od 06.11.2014. do isplate

- 107,87 EUR/812,77 kn od 03.12.2014. do isplate

- 107,16 EUR/807,37 kn od 06.01.2015. do isplate

- 108,06 EUR/814,16 kn od 04.02.2015. do isplate

- 108,00 EUR/813,70 kn od 03.03.2015. do isplate, sve u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.505,14 EUR/18.875,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer da nije odbacio tužbu, budući da sud prvog stupnja nije odlučivao u povodu nepravodobno podnesene tužbe.

 

7. Naime, tužitelj je postavio stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP, u kojoj je tužitelj istaknuo, pored zahtjeva za dostavu potrebnih podataka i zahtjev kojim traži od tuženika isplatu određenog iznosa novca visinu koje će odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i provedenog vještačenja te je sud prvog stupnja odlučio o manifestacijskom zahtjevu i naložio tuženiku dostavu materijalne dokumentacije i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja nakon kojega je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev.

 

8. Stoga neosnovano tuženik navodi da tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev te da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je primjenom odredbe čl. 190. ZPP dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da na zakonitost i pravilnost pobijane presude ne utječe okolnost što je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 186.b st. 2. ZPP, čim su mu bili poznati svi elementi visine naknade koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije. Stoga bi se nedopuštanjem postavljanja tužbenog zahtjeva tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pri tome valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama za postavljanje tužbenog zahtjeva pa nedopuštanje postavljanja tog zahtjeva nakon vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo.

 

9. Pri tom valja napomenuti da sama činjenica da sud nije pozvao tužitelja da postavi određeni zahtjev ne znači da je tužitelj prekludiran u postavljanju određenog zahtjeva, jer odredba čl. 186.b st. 4. nije smetnja da tužitelj postavi tužbeni zahtjev i prije nego što ga sud na to pozove.

 

10. Nisu osnovani ni daljnji žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na temelju utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te odredbe o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz CHF.

 

12. Neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja, iako se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, trebao u individualnom postupku kao što je ovaj, ponovno dokazivati činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora, budući da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine i presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. godine, a koje se odnose i na tuženika, utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na potpunoj obavijesti, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

13. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

 

14. S obzirom na sadržaj izreka pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu koje su donesene u kolektivnom sporu, a odnose se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovo provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost spornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.

 

15. Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora, unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

 

16. Pri tome ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

 

17. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

18. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba ugovora o kreditu, u dijelu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena.

 

19. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

20. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

 

21 Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pa visina glavnog predmeta ugovora -novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

 

22. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

 

23. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

 

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on podignuo stambeni kredit kod tuženika, a da pritom nije informiran o rizicima ugovaranja u valuti CHF, a tada mu je bio važan iznos anuiteta koji je bio daleko niži u odnosu na kredit u eurima, međutim kako su anuiteti rasli i mijenjali to mu je predstavljalo znatno financijsko opterećenje zbog čega je pozajmio novac i prijevremeno otplatio kredit. Nije bio obaviješten niti upozoren kako će se vršiti promjena kamatnih stopa, a tuženik ga nije niti obavještavao o promjenama kamatne stope koje je vršio. Ugovor je dobio na tipiziranom obrascu, a da javni bilježnik nije upozoravao na ugovorne odredbe osim da je dužan redovito otplaćivati kredit jer da ga u protivnom banka može teretiti.

 

25. Svjedok S. Š., koja je bila zaposlena kao kreditni referent kod tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, u svom iskazu navodi da je princip poslovanja kod prednika tuženika u to vrijeme bio da je ona zaprimala zahtjeve za kredit, pribavljala potrebnu dokumentaciju od stranaka, informirala ih o uvjetima sklapanja kredita. Navela je i da se sjeća imena S. B., ali se nije sjećala uvjeta sklapanja ugovora o kreditu između banke i njega. Iskazala je da su svi uvjeti kredita bili dostupni klijentima na internetskim stranicama banke, a da su u banci bile brošure o podacima o kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi. Navela je da je uvijek klijentima govorila da postoje krediti u CHF ali i u EUR, da nije klijentima sugerirala da bi odabrali neki od tih ugovora i da ih nisu mogle mijenjati na zahtjev klijenata, već da su to bili tipski ugovori. Iskazala je da je uvijek upozoravala klijente na rizik rasta tečaja na način da bi rekla da se sjeća da se plaća po srednjem tečaju u kunama, ovisno o tome koji je tečaj bio na dan plaćanja, a tečaj je mogao varirati što im je rekla i da im je isto tako govorila da se kamatna stopa može promijeniti odlukom banke. Iz navedenog proizlazi da saslušana svjedokinja nema saznanje o uvjetima sklapanja ugovora između tužitelja i banke te da osim brošura i podataka na internetskim stranicama banke u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije mogao donijeti informirani pristanak na sklapanje ugovora već samo prihvatiti ponuđene tipske ugovore izrađene od strane tuženika. Iz navedenog ne proizlazi da bi obavijesti ukoliko i jesu bile dane bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim". Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik na kojem je bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača nije dokazao da su potrebne obavijesti za informiranost tužitelja doista i dane.

 

26. Prema tome, iz takvih iskaza jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo i da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te da zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača; br. 96/03, u daljnjem tekstu ZZP-a/2023 te čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12  i 56/13; u daljnjem tekstu ZZP/07). Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP-a/03 i čl. 101. ZZP-a/07) te da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavnost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP-a/03 i čl. 102. ZZP-a/07).

 

27. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

 

28. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

 

29. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.

 

30. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

 

31. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan je vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

32. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

 

33. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

 

34. Pri tome neosnovano tuženik prigovara da vještak u svom nalazu nije uzeo u obzir manje plaćene anuitete, budući da to tuženik nije predlagao na ročištu od 10. rujna 2021. godine kada je sud prvog stupnja odredio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, niti je vještak dobio takav nalog od suda, a isto tako na tu okolnost tuženik nije predlagao provođenje dopunskog vještačenja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 29. rujna 2022. godine, na kojem je bio prisutan i knjigovodstveno financijski vještak, zbog čega ne može u žalbi s uspjehom prigovarati nalazu i mišljenju vještaka.

 

35. Neosnovan je i prigovor zastare, jer se u ovom postupku primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a zastara počinje teći nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržaja istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude u postupku kolektivne zaštite (pravna shvaćanja sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. godine).

 

36. Kako je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužba u ovom postupku je podignuta dana 13. lipnja 2019. godine, to, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastara u ovom postupku nije nastupila, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

 

37. Stoga je slijedom navedenog valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

 

Zagrebu, 12. rujna 2023.

 

      Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.