REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LČ, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 25. svibnja 2022., broj 22. Pp-161/2022, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
U povodu žalbe okr. LČ a po službenoj dužnosti, ukida se mjera oduzimanja oružja i streljiva te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. LČ a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i izriče da je okrivljenik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u t. 1. izreke, počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), a djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u t. 2. izreke, prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.).
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni na način da se okr. LČ, za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), na temelju čl. 70. st. 1. tog Zakona, utvrđuje novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura), za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), na temelju čl. 70. st. 1. tog Zakona, utvrđuje novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura), a za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90. i 29/94.), za koji je proglašen krivim u t. 3. izreke pobijane presude, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna 26,54 eura (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa), pa se okr. LČ, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna 1.346,54 eura (tisuću tristo četrdeset šest eura i pedeset četiri centa), u koju se lišenje slobode 18. i 19. siječnja 2022. uračunava kao 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) tako da je okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna 1.266,90 eura (tisuću dvjesto šezdeset šest eura i devedeset centi), koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela izrečene ukupne novčane kazne smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.
III. Odbija se žalba okr. LČ kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. LČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 25. svibnja 2022., broj 22. Pp-161/2022, proglašen je krivim okr. LČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), za koje mu je utvrđena novčana kazna 5.000,00 kuna za svaki prekršaj te da je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna 200,00 kuna i, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 10.200,00 kuna, u koju su uračunata dva dana lišenja slobode tako da je okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna 9.600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine preostalog dijela izrečene ukupne novčane kazne.
1.1. Istom presudom, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 100,00 kuna te je, na temelju čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, od okrivljenika oduzet pištolj neutvrđene marke ser. br. [serijski broj oružja] s pripadajućim spremnikom i 56 komada streljiva 7,62 x 25 mm.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je putem braniteljice odvjetnice Jelene Košutić podnio žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
U odnosu na presudu.
4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da je obrazloženje pobijane presude paušalno, da nije razvidno na čemu sud temelji svoju odluku te da nije razvidno temeljem kojih dokaza je sud utvrđivao relevantne činjenice važne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
5. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni. Iz navedenih razloga nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru iskazima svjedoka policijskih službenika IČ i KČ, koji za svoje tvrdnje nisu doprinijeli nikakve dokaze, ističe da poriče počinjenje prekršajnog djela iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da je istinitost iskaza navedenih svjedoka bilo potrebno provjeriti putem video nadzornih kamera, da je zaista nevjerojatno da bi se okrivljenik iz čista mira ponašao na opisani način, da oružje nije pronađeno kod okrivljenika već pored istog, a streljivo je pronađeno u kući u kojoj okrivljenik živi s mnogobrojnom obitelji, da je osoba slabog zdravstvenog stanja pa je zaista nevjerojatno da bi se isti ponašao na opisani način te da se radi o slučajnosti i da okrivljenik nije vrijeđao policijske službenike bez ikakvog povoda.
7. Suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nejasna je žalbena tvrdnja da okrivljenik poriče počinjenje prekršajnog djela iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obzirom da mu taj prekršaj nije ni stavljen na teret. Po ocjeni ovog suda, iskazi svjedoka policijskih službenika IČ i KČ ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Navedeni svjedoci, koji su inkriminirani događaj utvrdili neposrednim opažanjem na mjestu događaja, prilikom obavljanja službenih radnji, jasno su i bez ikakvih proturječnosti opisali ponašanje okrivljenika upravo onako kako mu je to optužbom stavljeno na teret i kako ga je prvostupanjski sud proglasio krivim. I po ocjeni ovog suda, u spisu predmeta nema elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost iskazivanja svjedoka policijskih službenika, a niti na njihov motiv ili zainteresiranost da neosnovano terete okrivljenika. Osim toga, okrivljenik je u obrani dopustio mogućnost da je vrijeđao policijske službenike pogrdnim riječima kao što mu se stavlja na teret, navodeći da ih je možda vrijeđao ali nije siguran s obzirom da je bio pod utjecajem alkohola.
8. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je istinitost iskaza svjedoka policijskih službenika bilo potrebno provjeriti putem video nadzornih kamera treba navesti da se takvi žalbeni navodi ne mogu smatrati osnovanim sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka, nije predlagao da se taj dokaz izvede, a navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, žalbeni navodi u vezi pregledavanja snimke nadzornih kamera ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.
9. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja se neosnovano pobija i u odnosu na prekršaje iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Ovo prije svega što je okrivljenik u obrani jasno, potpuno i bez ikakve zadrške priznao počinjenje istih, ne dovodeći u pitanje ni jednu odlučnu činjenicu, a osim toga činjenice koje se ističu u žalbi (da oružje nije pronađeno kod okrivljenika već pored istog, a streljivo je pronađeno u kući u kojoj okrivljenik živi s mnogobrojnom obitelji) nisu odlučne za pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja.
10. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drukčiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.
12. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je blaži za okrivljenika.
13. U vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.) po kojem je okr. LČ proglašen krivim i koji je za prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7 tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 60 dana, i novčanu kaznu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i čl. 70. st. 1. t. 7. sada je propisana, osim kazne zatvora, i novčana kazna od 660,00 do 5.300,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), za prekršaje koji su predmet ovog prekršajnog postupka propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.
14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
15. Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 18. siječnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed žalbe okrivljenika, u kojoj on navodi da se protivi izrečenim prekršajnim sankcijama jer ga se kažnjava za prekršajna djela koja nije počinio.
17. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. I ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne jer nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, niti ih okrivljenik u žalbi ističe, pri čemu treba napomenuti da žalbeni navodi o lošem zdravstvenom stanju koji se, doduše, ističu u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a ne odluke o prekršajnopravnoj sankciji, nisu ni jednim dokumentom potkrijepljeni. Stoga, ocjena je ovog suda da su novčane kazne u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za prekršaje iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana te novčana kazna malo iznad zakonom propisanog minimuma za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog jeda i mira (jer se radilo o vrijeđanju dva policijska službenika) primjerene stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenih prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
18. Iz navedenih razloga, žalba okrivljenika u odnosu na prekršajnopravnu sankciju nije osnovana pa je ovaj sud novčane kazne za prekršaje iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana preinačio samo kao posljedicu primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo, a novčanu kaznu za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrdio u istoj visini u kojoj ju je utvrdio i prvostupanjski sud ali u novčanoj valuti euro, preračunavanjem na temelju fiksnog tečaja konverzije (7,53450), zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
20. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U odnosu na rješenje.
21. Razmatrajući odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, svoju odluku temelji na činjenici da je odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za inkriminirane prekršaje, propisano obligatorno oduzimanje predmeta.
22. Takvim postupanjem prvostupanjski sud nije imao na umu recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju. Radi se npr. o predmetu ESLJP: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.) te predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim odlukama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.
23. Obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. LČ razmatra na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona i to u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.
24. Pritom je, ovaj sud smatra, potrebno razmotriti i činjenicu da okrivljenik ne posjeduje valjano odobrenje ni oružni list za navedeno oružje i streljivo te razmotriti postoji li neka mogućnost da okrivljenik naknadno legalizira posjedovanje predmetnog oružja i streljiva kako ga se eventualnim vraćanjem predmeta ne bi stavilo u poziciju činjenja novog prekršaja.
25. Zbog navedenog je prvostupanjsku odluku u tom dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.).
26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
