1

Poslovni broj: 64 Gž-907/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-907/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika A. b. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1391/2019-38 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1391/2019-38 od 10. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 1.934,29 eura/14.573,94 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … od 16. lipnja 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku R. M. iz K. pod brojem OV-3731/08 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku A. b. d.d. iz Z., Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: …) da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju M. S. iz K., (čiji je OIB: …) s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika A. b. d.d. preplaćeni iznos od 3.249,37 kn odnosno 431,27 eura (slovima: tri tisuće dvjesto četrdeset i devet kuna te trideset i sedam lipa odnosno četiristo trideseti jedan euro te dvadeset i sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54%, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,3% godišnje, od 01. siječnja 2020. do 17. travnja 2020. godine po stopi od 6,11%, od 18. travnja 2020. godine do 18. listopada 2020. godine po stopi od 0 % godišnje, od 19. listopada 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

 

- na iznos od 24,40 kn od 31.12.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 24,49 kn od 31.01.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 24,40 kn od 28.02.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 23,86 kn od 31.03.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 62,95 kn od 30.04.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 61,25 kn od 31.05.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 59,93 kn od 30.06.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 59,62 kn od 31.07.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 59,53 kn od 31.08.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 58,96 kn od 30.09.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 58,00 kn od 31.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 58,22 kn od 30.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 58,28 kn od 31.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 58,63 kn od 31.01.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 57,83 kn od 28.02.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 58,43 kn od 31.03.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 57,59 kn od 30.04.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 57,37 kn od 31.05.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 60,45 kn od 30.06.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 59,05 kn od 31.07.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 60,62 kn od 31.08.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 59,12 kn od 30.09.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 57,17 kn od 31.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 59,04 kn od 30.11.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 61,48 kn od 31.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 58,40 kn od 31.01.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 58,45 kn od 28.02.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 56,66 kn od 31.03.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 56,09 kn od 30.04.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 59,26 kn od 31.05.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 58,78 kn od 30.06.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 61,12 kn od 31/07/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 58,49 kn od 31/08/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 55,76 kn od 30/09/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 54,65 kn od 31/10/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 53,66 kn od 30/11/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 53,49 kn od 31/12/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 53,18 kn od 31/01/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 52,27 kn od 29/02/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 50,80 kn od 31/03/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 50,10 kn od 30/04/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 49,30 kn od 31/05/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 47,89 kn od 30/06/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 46,91 kn od 31/07/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 45,67 kn od 31/08/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 44,04 kn od 30/09/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 43,52 kn od 31/10/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 42,64 kn od 30/11/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 41,33 kn od 31/12/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 39,29 kn od 31/01/2013. godine do dana isplate

- na iznos od 39,01 kn od 28/02/2013. godine do dana isplate

- na iznos od 37,89 kn od 31.03.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 36,42 kn od 30.04.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 34,40 kn od 31.05.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 33,29 kn od 30.06.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 32,27 kn od 31.07.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 31,35 kn od 31.08.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 30,52 kn od 30.09.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 29,14 kn od 31.10.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 28,03 kn od 30.11.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 26,93 kn od 31.12.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 25,71 kn od 31.01.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 24,56 kn od 28.02.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 23,18 kn od 31.03.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 21,69 kn od 30.04.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 20,26 kn od 31.05.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 18,98 kn od 30.06.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 17,76 kn od 31.07.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 16,49 kn od 31.08.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 15,01 kn od 30.09.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 13,70 kn od 31.10.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 12,29 kn od 30.11.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 10,73 kn od 31.12.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 10,77 kn od 31.01.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 8,81 kn od 28.02.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 7,10 kn od 31.03.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 5,29 kn od 30.04.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 3,60 kn od 31.05.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 1,75 kn od 30.06.2015. godine do dana isplate (točka II. izreke). Utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … od dana 16. lipnja 2008. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku R. M. iz K. pod brojem OV-3731/08 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja ako se isto vrši prije dospijeća (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku A. b. d.d. iz Z., (čiji je OIB: …) da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju M. S. iz K., (čiji je OIB: …) s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 34.197,23 kn odnosno 4.538,75 eura (slovima: trideset i četiri tisuće sto devedeset i sedam kuna te dvadeset i tri lipe odnosno četiri tisuće petsto trideset i osam eura te sedamdeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54%, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,3% godišnje, od 01. siječnja 2020. do 17. travnja 2020. godine po stopi od 6,11%, od 18. travnja 2020. godine do 18. listopada 2020. godine po stopi od 0 % godišnje, od 19. listopada 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

- na iznos od 2,10 kn od 30.09.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 115,21 kn od 31.10.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 39,31 kn od 30.11.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 125,56 kn od 31.12.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 140,30 kn od 31.01.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 147,14 kn od 28.02.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 129,08 kn od 31.03.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 116,27 kn od 30.04.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 89,10 kn od 31.05.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 69,17 kn od 30.06.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 75,12 kn od 31.07.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 86,42 kn od 31.08.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 86,02 kn od 30.09.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 75,64 kn od 31.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 96,67 kn od 30.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 113,62 kn od 31.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 137,60 kn od 31.01.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 132,80 kn od 28.02.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 165,10 kn od 31.03.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 159,69 kn od 30.04.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 172,07 kn od 31.05.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 274,28 kn od 30.06.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 254,01 kn od 31.07.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 318,66 kn od 31.08.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 297,28 kn od 30.09.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 262,43 kn od 31.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 338,21 kn od 30.11.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 434,55 kn od 31.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 367,69 kn od 31.01.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 394,54 kn od 28.02.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 365,10 kn od 31.03.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 371,35 kn od 30.04.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 500,37 kn od 31.05.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 513,73 kn od 30.06.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 621,83 kn od 31/07/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 567,73 kn od 31/08/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 508,35 kn od 30/09/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 502,81 kn od 31/10/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 499,01 kn od 30/11/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 528,80 kn od 31/12/2011. godine do dana isplate

- na iznos od 554,93 kn od 31/01/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 559,31 kn od 29/02/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 542,91 kn od 31/03/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 555,68 kn od 30/04/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 564,73 kn od 31/05/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 552,25 kn od 30/06/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 556,88 kn od 31/07/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 547,71 kn od 31/08/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 527,17 kn od 30/09/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 551,66 kn od 31/10/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 564,05 kn od 30/11/2012. godine do dana isplate

- na iznos od 556,98 kn od 31.12.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 513,79 kn od 31/01/2013. godine do dana isplate

- na iznos od 552,50 kn od 28/02/2013. godine do dana isplate

- na iznos od 556,97 kn od 31.03.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 543,39 kn od 30.04.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 498,56 kn od 31.05.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 498,48 kn od 30.06.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 511,00 kn od 31.07.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 530,37 kn od 31.08.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 556,74 kn od 30.09.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 544,94 kn od 31.10.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 555,38 kn od 30.11.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 567,08 kn od 31.12.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 574,87 kn od 31.01.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 589,92 kn od 28.02.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 586,76 kn od 31.03.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 572,85 kn od 30.04.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 569,35 kn od 31.05.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 572,85 kn od 30.06.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 591,54 kn od 31.07.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 607,53 kn od 31.08.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 605,95 kn od 30.09.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 619,97 kn od 31.10.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 626,50 kn od 31.12.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 627,88 kn od 31.01.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 629,83 kn od 28.02.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 631,54 kn od 31.03.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 633,36 kn od 30.04.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 635,04 kn od 31.05.2015. godine do dana isplate

- na iznos od 633,18 kn od 30.06.2015. godine do dana isplate (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku A. b. d.d. iz Z., (čiji je OIB: …) da tužitelju M. S. iz K., (čiji je OIB: …) nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.573,94 kn odnosno 1.934,29 eura (slovima četrnaest tisuća petsto sedamdeset i tri kune te devedeset i četiri lipe odnosno jedna tisuća devetsto trideset i četiri eura te dvadeset i devet centa) s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 10. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana dok je preostali dio zahtjeva tužitelja M. S. za nadoknadu troškova postupka, odbijen (točka V. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II., III., IV., i V. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 1.934,29 eura/14.573,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom preinačiti pobijanu presudu, i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu broj … od 16. lipnja 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku R. M. iz K. pod brojem OV-3731/08 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja ako se isto vrši prije dospijeća te zahtjev za isplatu iznosa od 431,27 eura/3.249,37 kn s osnove preplaćene kamate (promjenjiva kamatna stopa) te iznosa od 4.538,75 eura/ 34.197,23 kn s osnove valutne klauzule (razlike u tečaju CHF), sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

 

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu broj: … od 16. lipnja 2008., da je riječ o potrošačkom kreditu, da je kredit je odobren za kupnju osobnog vozila (iskaz tužitelja);

 

- da je kredit otplaćen u cijelosti;

 

- da je vještačenjem utvrđeno da preplata po osnovi kamate iznosi od 3.249,37 kn, a po osnovi promjene valute iznos od 34.170,29 kn, što ukupno da je preplatu u iznosu od 37.419,66 kn;

 

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u točki 5. utvrđeno da je petotuženica H. A. A. b. d.d. (ranije S. b.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i u ugovoru utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03);

 

              - da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna;

 

              - da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima;

 

              - da je presudom (i rješenjem) Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbijena revizija i potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (nepoštena odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa),

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., odbijena revizija, između ostalih, i tuženika, te je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (nepoštena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula);

 

6. Sud prvog stupnja je na temelju navedenih utvrđenja te iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka (djelatnika tuženika), ocijenio kako se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a da tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Stoga je zaključio kako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to, slijedom čega su navedene odredbe nepoštene i stoga ništetne, pa je polazeći od odredaba čl. 102. st. 1., u vezi s odredbama čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07), i čl. 323. st. 1., čl. 1111. te čl. 1115. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), a u vezi s odredbom čl. 502.c ZPP, polazeći od utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a prethodno ocijenivši prigovor zastare tražbine u cijelosti neosnovanim, prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan, u cijelosti.

 

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.

 

7.1. Što se tiče žalbenih navoda žalitelja vezano za primjenu prava Europske unije i u tom smislu na pozivanje žalitelja na interpretativnu presudu Suda Europske unije od 14. ožujka 2013., Aziz, C-415/11, EU:C:2013:164, valja reći kako je Sud u navedenoj presudi (u kojoj je prvi puta tumačio Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, SL 1993., L 95, str. 29., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.- dalje Direktiva 93/13 EEZ, u kontekstu zaštite od nepoštenih odredbi u ugovoru o hiopotekranom kreditu u ovršnom postupku), oslanjajući se na svoja tumačenja iz svojih prijašnjih presuda u kojima je tumačio Direktivu 93/13 EEZ, i njezin Prilog, detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo jer li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca, odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, u presudi od 16. siječnja 2014., Constructora Principado, C‑226/12, EU:C:2014:10, Sud je, nakon presude Aziz, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

 

7.2. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u prethodno navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

 

7.3. Nadalje, odlukama U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. (Narodne novine, br. 123/16.) i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Ustavni je sud Republike Hrvatske odbio ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda. U kolektivnom sporu sudovi su zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3581/2021 od 30. lipnja 2022.).

 

7.4. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tuženik u žalbi. Naime, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud, koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve izvedene materijalne i personalne dokaze (iskaz tužitelja i djelatnika banke koji su ispitani na sve sporne okolnosti informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora), i to kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i za svoju je ocjenu dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa su žalbeni navodi utoliko neutemeljeni.

 

7.5. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je pravilno utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja u ovom postupku, to su žalbeni prigovori tuženika koje ističe u žalbi neosnovani.

 

7.6. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) nepoštene i time ništetne, jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

 

9. Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda (i) u odnosu na tuženika, u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana.

 

9.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva te presudu broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija i tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. (nepoštena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula). Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i odredbama Zakona o obveznim odnosima iz 1991., kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

 

10. Nadalje, presudom suda Europske unije od 30. travnja 2014., Kásler, C-26/13, je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da prednik tuženika nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

10.1. S obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika takve da su ovisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

 

11. Nadalje, odredbom čl. 1021. ZOO, propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

 

12. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim, ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

 

13. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

 

14. Kao i kod odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

 

15. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženica je maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacila na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

 

16. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 102. 1 u vezi čl. 96. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO/05.

 

16.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

 

16.2. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a st. 1. ZPP na koje se tužitelj kao potrošač pozvao u tužbi.

 

16.3. Stoga je sud prvog stupnja odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane prednika tuženika i kao takve nepoštene u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

 

17. Prema odredbi čl. 323. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO/05 propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

18. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

 

19. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, to tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to sud prvog stupnja pravilno odlučio. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

 

20. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine s osnove valutne klauzule u CHF, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO/05. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi čl. 245. st. 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 5. lipnja 2019. to zastara za tražbinu s osnova ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzule nije nastupila. Prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove preplaćenih kamata također je pravilno  ocijenjen neosnovanim s obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja na temelju presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., nastupa 13. lipnja 2019., a tužba je u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka.

 

21. Neosnovano tuženik prigovara i da bi sud postupao suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti kako i u kojem će se smjeru tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Sud pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka koji je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke te je utemeljen na dokumentaciji u spisu predmeta. Naime, utvrđeno je da su ništetne sve promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju, radi čega se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita.

 

22. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zateznim kamatama, a na temelju odredaba čl. 323. st. 1., i čl. 1115. ZOO.

 

23. Žalba tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka je neosnovana, jer je sud prvog stupnja pravilno obračunao poduzete parnične radnje po vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 eura, u skladu s Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14,  107/15, 126/22).

 

24. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

25. Tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tuženik nije uspio u sporu.

 

U Zagrebu 12. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća

                    Robert Jambor, v.r.