Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: P-121/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, V. Nazora 19 b, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. (Oib: 23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 4. rujna 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, Oib: 23057039320, da tužitelju ĐJ iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], s osnova pretplate radi povećanja kamatne stope isplati iznos od 605,32 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:
- iznos od 0,01 EUR od 2. listopada 2005. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. ožujka 2006. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. travnja 2006. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. lipnja 2006. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. srpnja 2006. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. prosinca 2006. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. travnja 2007. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. lipnja 2007. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. srpnja 2007. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. rujna 2007. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 2. siječnja 2008. do isplate,
- iznos od 11,01 EUR od 2. veljače 2008. do isplate,
- iznos od 10,98 EUR od 2. ožujka 2008. do isplate,
- iznos od 10,96 EUR od 2. travnja 2008. do isplate,
- iznos od 10,94 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,
- iznos od 10,92 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,
- iznos od 10,90 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,
- iznos od 10,87 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,
- iznos od 10,85 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,
- iznos od 10,83 EUR od 2. listopada 2008. do isplate,
- iznos od 10,81 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,
- iznos od 10,79 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,
- iznos od 10,76 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
- iznos od 10,73 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
- iznos od 10,71 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
- iznos od 10,68 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,
- iznos od 17,28 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
- iznos od 17,25 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,
- iznos od 17,21 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- iznos od 17,17 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,
- iznos od 17,13 EUR od 2. rujna 2009. do isplate
- iznos od 17,09 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,
- iznos od 17,04 EUR od 2. studenoga 2009. do isplate,
- iznos od 17,01 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,
- iznos od 16,96 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,
- iznos od 16,92 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,
- iznos od 16,88 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,
- iznos od 16,83 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,
- iznos od 16,78 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,
- iznos od 16,75 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,
- iznos od 16,70 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,
- iznos od 16,65 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate,
- iznos od 16,60 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,
- iznos od 16,56 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,
- iznos od 12,11 EUR od 2. studenoga 2010. do isplate,
- iznos od 12,08 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,
- iznos od 12,04 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,
- iznos od 12,00 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,
- iznos od 11,96 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,
- iznos od 11,92 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,
- iznos od 11,89 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
- iznos od 6,74 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,
- iznos od 6,71 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,
- iznos od 6,69 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,
- iznos od 6,66 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,
- iznos od 6,64 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,
- iznos od 0,80 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,
- iznos od 0,80 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,
- iznos od 0,80 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
- iznos od 0,80 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,
- iznos od 0,79 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,
- iznos od 0,78 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
- iznos od 0,78 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
- iznos od 0,78 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,
- iznos od 0,77 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
- iznos od 0,76 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,
- iznos od 0,76 EUR od 2. rujna 2012. do isplate,
- iznos od 0,76 EUR od 2. listopada 2012. do isplate,
- iznos od 0,76 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
- iznos od 0,75 EUR od 2. prosinca 2012. do isplate,
- iznos od 0,75 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
- iznos od 0,75 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,
- iznos od 0,73 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,
- iznos od 0,73 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
- iznos od 0,73 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
- iznos od 0,72 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,
- iznos od 0,71 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,
- iznos od 0,71 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,
- iznos od 0,71 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
- iznos od 0,70 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,
- iznos od 0,70 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
- iznos od 0,70 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
- iznos od 0,69 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
sve po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. e, po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, Oib: 23057039320, da tužitelju ĐJ iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], s osnova pretplate radi povećanja tečaja CHF isplati iznos od 3.643,68 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:
- iznos od 0,36 EUR od 2. rujna 2005. do isplate,
- iznos od 4,95 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,
- iznos od 7,07 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
- iznos od 7,94 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
- iznos od 8,81 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
- iznos od 6,19 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 7. travnja 2009. do isplate,
- iznos od 6,02 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
- iznos od 0,12 EUR od 7. svibnja 2009. do isplate,
- iznos od 3,23 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,
- iznos od 0,02 EUR od 5. lipnja 2009. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 7. srpnja 2009. do isplate,
- iznos od 1,23 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,
- iznos od 3,70 EUR od 2. rujna 2009. do isplate
- iznos od 0,01 EUR od 5. rujna 2009. do isplate,
- iznos od 1,30 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 6. listopada 2009. do isplate,
- iznos od 1,06 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,
- iznos od 3,92 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,
- iznos od 0,01 EUR od 5. prosinca 2009. do isplate,
- iznos od 6,18 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,
- iznos od 0,04 EUR od 8. siječnja 2010. do isplate,
- iznos od 9,17 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,
- iznos od 0,06 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,
- iznos od 8,48 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,
- iznos od 0,02 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
- iznos od 13,59 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,
- iznos od 0,07 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
- iznos od 12,47 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,
- iznos od 0,09 EUR od 6. svibnja 2010. do isplate,
- iznos od 13,67 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,
- iznos od 0,12 EUR od 5. lipnja 2010. do isplate,
- iznos od 27,23 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,
- iznos od 0,27 EUR od 6. srpnja 2010. do isplate,
- iznos od 24,48 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate,
- iznos od 35,27 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,
- iznos od 0,40 EUR od 4. rujna 2010. do isplate,
- iznos od 29,24 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,
- iznos od 0,86 EUR od 7. listopada 2010. do isplate,
- iznos od 24,71 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,
- iznos od 0,26 EUR od 5. studenog 2010. do isplate,
- iznos od 38,33 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,
- iznos od 0,70 EUR od 4. prosinca 2010. do isplate,
- iznos od 44,73 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,
- iznos od 1,50 EUR od 8. siječnja 2011. do isplate,
- iznos od 39,77 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,
- iznos od 1,09 EUR od 5. veljače 2011. do isplate,
- iznos od 41,20 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,
- iznos od 1,29 EUR od 5. ožujka 2011. do isplate,
- iznos od 36,50 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,
- iznos od 1,43 EUR od 6. travnja 2011. do isplate,
- iznos od 37,20 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
- iznos od 1,43 EUR od 6. svibnja 2011. do isplate,
- iznos od 49,73 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,
- iznos od 2,40 EUR od 4. lipnja 2011. do isplate,
- iznos od 51,64 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,
- iznos od 2,46 EUR od 6. srpnja 2011. do isplate,
- iznos od 67,51 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,
- iznos od 3,17 EUR od 5. kolovoza 2011. do isplate,
- iznos od 65,56 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,
- iznos od 2,92 EUR od 7. rujna 2011. do isplate,
- iznos od 52,35 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,
- iznos od 3,09 EUR od 7. listopada 2011. do isplate,
- iznos od 51,64 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,
- iznos od 2,62 EUR od 5. studenog 2011. do isplate,
- iznos od 50,47 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,
- iznos od 2,75 EUR od 7. prosinca 2011. do isplate,
- iznos od 53,24 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
- iznos od 3,28 EUR od 6. siječnja 2012. do isplate,
- iznos od 56,38 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,
- iznos od 3,71 EUR od 4. veljače 2012. do isplate,
- iznos od 56,42 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,
- iznos od 3,74 EUR od 6. ožujka 2012. do isplate,
- iznos od 54,33 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
- iznos od 3,60 EUR od 6. travnja 2012. do isplate,
- iznos od 54,96 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
- iznos od 3,72 EUR od 5. svibnja 2012. do isplate,
- iznos od 56,10 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,
- iznos od 3,96 EUR od 6. lipnja 2012. do isplate,
- iznos od 54,92 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
- iznos od 3,79 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,
- iznos od 55,15 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,
- iznos od 3,73 EUR od 4. kolovoza 2012. do isplate,
- iznos od 53,94 EUR od 2. rujna 2012. do isplate,
- iznos od 3,62 EUR od 7. rujna 2012. do isplate,
- iznos od 51,52 EUR od 2. listopada 2012. do isplate,
- iznos od 3,62 EUR od 6. listopada 2012. do isplate,
- iznos od 54,00 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
- iznos od 3,98 EUR od 8. studenog 2012. do isplate,
- iznos od 54,74 EUR od 2. prosinca 2012. do isplate,
- iznos od 3,91 EUR od 7. prosinca 2012. do isplate,
- iznos od 55,28 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
- iznos od 3,57 EUR od 5. siječnja 2013. do isplate,
- iznos od 52,03 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,
- iznos od 2,73 EUR od 7. veljače 2013. do isplate,
- iznos od 54,29 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,
- iznos od 3,02 EUR od 7. ožujka 2013. do isplate,
- iznos od 54,89 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
- iznos od 3,26 EUR od 6. travnja 2013. do isplate,
- iznos od 53,04 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
- iznos od 3,39 EUR od 8. svibnja 2013. do isplate,
- iznos od 49,36 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,
- iznos od 2,63 EUR od 8. lipnja 2013. do isplate,
- iznos od 48,58 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,
- iznos od 1,71 EUR od 6. srpnja 2013. do isplate,
- iznos od 50,50 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,
- iznos od 1,58 EUR od 8. kolovoza 2013. do isplate,
- iznos od 52,19 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
- iznos od 1,79 EUR od 6. rujna 2013. do isplate,
- iznos od 55,15 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,
- iznos od 2,27 EUR od 5. listopada 2013. do isplate,
- iznos od 53,22 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
- iznos od 2,58 EUR od 7. studenog 2013. do isplate,
- iznos od 53,90 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
- iznos od 2,82 EUR od 6. prosinca 2013. do isplate,
- iznos od 54,27 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
- iznos od 2,92 EUR od 11. siječnja 2014. do isplate,
- iznos od 26,79 EUR od 2. veljače 2014. do isplate,
- iznos od 27,85 EUR od 8. veljače 2014. do isplate,
- iznos od 27,26 EUR od 2. ožujka 2014. do isplate,
- iznos od 28,27 EUR od 7. ožujka 2014. do isplate,
- iznos od 26,72 EUR od 2. travnja 2014. do isplate,
- iznos od 27,85 EUR od 8. travnja 2014. do isplate,
- iznos od 26,41 EUR od 2. svibnja 2014. do isplate,
- iznos od 27,23 EUR od 8. svibnja 2014. do isplate,
- iznos od 26,05 EUR od 2. lipnja 2014. do isplate,
- iznos od 26,98 EUR od 7. lipnja 2014. do isplate,
- iznos od 26,57 EUR od 2. srpnja 2014. do isplate,
- iznos od 27,13 EUR od 5. srpnja 2014. do isplate,
- iznos od 27,18 EUR od 2. kolovoza 2014. do isplate,
- iznos od 28,32 EUR od 8. kolovoza 2014. do isplate,
- iznos od 28,05 EUR od 2. rujna 2014. do isplate,
- iznos od 28,92 EUR od 6. rujna 2014. do isplate,
- iznos od 27,89 EUR od 2. listopada 2014. do isplate,
- iznos od 29,20 EUR od 7. listopada 2014. do isplate,
- iznos od 28,20 EUR od 2. studenog 2014. do isplate,
- iznos od 30,12 EUR od 7. studenog 2014. do isplate,
- iznos od 28,70 EUR od 2. prosinca 2014. do isplate,
- iznos od 30,44 EUR od 6. prosinca 2014. do isplate,
- iznos od 28,39 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate,
- iznos od 30,53 EUR od 9. siječnja 2015. do isplate,
- iznos od 45,76 EUR od 2. veljače 2015. do isplate,
- iznos od 35,98 EUR od 7. veljače 2015. do isplate,
- iznos od 56,31 EUR od 2. ožujka 2015. do isplate,
- iznos od 22,44 EUR od 7. ožujka 2015. do isplate,
- iznos od 67,94 EUR od 2. travnja 2015. do isplate,
- iznos od 13,37 EUR od 9. travnja 2015. do isplate,
- iznos od 77,82 EUR od 2. svibnja 2015. do isplate,
- iznos od 1,79 EUR od 9. svibnja 2015. do isplate,
- iznos od 81,85 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate,
- iznos od 80,20 EUR od 2. srpnja 2015. do isplate,
- iznos od 78,01 EUR od 2. kolovoza 2015. do isplate,
- iznos od 73,70 EUR od 2. rujna 2015. do isplate,
sve po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, Oib: 23057039320, da tužitelju ĐJ iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], na ime uvećanja glavnice isplati iznos od 1.595,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja njegove tražbine na ime potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog u ukupnom iznosu od 320,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do dana 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to:
-na iznos od / EUR 0,08 od 02.06.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 3,38 od 02.07.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,13 od 02.08.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 0,45 od 02.10.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 0,73 od 02.11.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 0,90 od 02.12.2005. do isplate,
- na iznos od / EUR 0,75 od 02.01.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 2,14 od 02.02.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,48 od 02.03.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,67 od 02.04.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,22 od 02.05.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,79 od 02.06.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,65 od 02.07.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,91 od 02.08.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,40 od 02.09.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,89 od 02.10.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 4,81 od 02.11.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,51 od 02.12.2006. do isplate,
- na iznos od / EUR 7,50 od 02.01.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 8,84 od 02.02.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 8,22 od 02.03.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 8,58 od 02.04.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 11,97 od 02.05.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 12,81 od 02.06.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 13,90 od 02.07.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 13,90 od 02.08.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 12,39 od 02.09.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 14,63 od 02.10.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 14,69 od 02.11.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 13,11 od 02.12.2007. do isplate,
- na iznos od / EUR 13,29 od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 10,29 od 02.02.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 7,98 od 02.03.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 5,69 od 02.04.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 11,05 od 02.05.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 12,54 od 02.06.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 10,92 od 02.07.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 14,16 od 02.08.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 13,43 od 02.09.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 10,23 od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 6,59 od 02.12.2008. do isplate,
- na iznos od / EUR 0,17 EUR od 02.07.2009. do isplate,
te na ime tražbine tuženika prema tužitelju za anuitete s nižom kamatnom stopom u ukupnom iznosu od 455,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do dana 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
- na iznos od / EUR 24,14 od 02.02.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 24,00 od 02.03.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,86 od 02.04.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,72 od 02.05.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,58 od 02.06.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,44 od 02.07.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,29 od 02.08.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,15 od 02.09.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 23,00 od 02.10.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,85 od 02.11.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,70 od 02.12.2014. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,15 od 02.01.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,40 od 02.02.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,25 od 02.03.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 22,10 od 02.04.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 21,94 od 02.05.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 21,79 od 02.06.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 21,63 od 02.07.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 21,47 od 02.08.2015. do isplate,
- na iznos od / EUR 21,31 od 02.09.2015. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 18. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 2.250,00 EUR i zatraženog iznosa od 3.440,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 13. svibnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102409027 za iznos od 41.935,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99 % godišnje, da je tuženik za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu jednostranim odlukama u više navrata promijenio kamatnu stopu, da je tužitelj s tuženikom zaključio Aneks broj I navedenog Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. o ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je glavnica predmetnog kredita vezana uz valutu CHF, na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., da provođenjem konverzije tužitelj nije u potpunosti obeštećen za preplaćene iznose na ime kamatne stope i valutne klauzule u CHF jer je Visoki trgovački sud donio odluku broj Pž- 6632/2017 nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovora o kreditu pa je time i izračun konverzije bitno drugačiji nego što bi bio da su prilikom konverzije bila poznata utvrđenja iz oduke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017, da se u predmetnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita na kunsku protuvrijednost prema početnom tečaju CHF (kunski iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje), sve ovo kako bi bila utvrđena razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih po Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim izmjenama kamatnih stopa te kako bi bile utvrđene tečajne razlike nastale uslijed primjene valutne klauzule za vrijeme trajanja otplate kredita, da je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom postupku angažirao vještakinju Marinelu Vuković iz Križevaca za provođenje preliminarnog vještačenja, da iz Nalaza vještakinje proizlazi da tuženik tužitelju na ime više plaćenih iznosa zbog promjene kamatnih stopa duguje iznos od 3.632,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na ime više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF iznos od 25.787,06 kuna, a na ime razlike glavnice nakon konverzije iznos od 13.869,44 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome ističući da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15, da su time izmijenile osnovni Ugovor o kreditu bez značaja obnove, da je time položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je tužitelj Aneksom prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog EUR, da je tuženik pravovremeno i u skladu s obvezama iz ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita i prijedlog izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj pristao izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka, ističe prigovor zastare tužiteljeve tražbine smatrajući da se u predmetnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok, da tužitelj potražuje preplaćene iznose iz razdoblja od rujna 2005. do rujna 2015., a tužbu je podnio 4. lipnja 2019. pa je evidentno da je nastupila zastara, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita čija je glavnica vezana za CHF, i to prvenstveno kroz reklamni materijal i oglase, ali da su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima je pojašnjen pojam valutne klauzule, promjena tečaja stranih valuta koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita, da je u svim poslovnicama tuženika bilo moguće svakodnevno provjeriti tečaj strane valute, kao i na besplatnom info telefonu i Internet stranici tuženika, da je tuženik u ponudi imao više vrsta kredita, a tužitelj je odabrao predmetni kredit kao kredit koji u najboljoj mjeri pokriva njegove potrebe za financiranjem, da je kao instrument osiguranja predmetnog kredita ugovoren depozit u visini od 10% iznosa kredita, što u konkretnom slučaju iznosi 4.193,50CHF (19.974,06 kuna), da je iznos depozita 11. svibnja 2016. iskorišten za podmirenje dospjelih nepodmirenih obveza po kreditu u iznosu od 4.201,41 CHF (28.368,40 kuna), da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF u iznosu od 8.394,34 kuna, da banka ne može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF pa trpi isti tečajni rizik, da je ugovorna odredba o vezanju glavnice uz valutnu CHF jasna, lako uočljiva i razumljiva pa stoga nije nepoštena i ništetna, također da je tuženik sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima, da je sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. tuženik donio novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa kojom su definirani parametar, fiksna marža i razdoblje promjene kamatnih stopa, da je navedenu Metodologiju primijenio i na predmetni ugovorni odnos pa tužitelju u tom smislu nije potrebna daljnja sudska zaštita, da je tužitelju tuženik omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od ugovorene fiksiranjem kamatne stope na 3,23% godišnje do daljnjega, da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, da tužitelju postupanjem tuženika nije nastala nikakva šteta, ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine na ime potplaćenih i povlaštenih anuiteta za mjesece kada je tečaj CHF bio niži od početnog te na ime razlike u depozitu. Zaključno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem broj 31 Su-409/2023-2 od 2. siječnja 2024. odredio Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu.
4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102409027 od 13.5.2005. (stranice 6- 9), u Z.k. izvadak (stranice 14-15), u izvadak iz knjige položenih ugovora (stranica 17), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102409027 od 20.1.2016. (stranice 18-22), u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 16.5.2005. (stranice 23-25), Aneks broj: 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 20.1.2016. (stranice 26-29), u Otplatnu tablicu od 13.5.2005. (stranice 30-36), u Plan otplate od (stranice 37-40), u Pregled prometa po partiji kredita 5102409027 za razdoblje od 18.5.2005. do 30.9.2015. (stranice 41-51), u Pregled prometa po partiji kredita 5114137870 za razdoblje od 1.9.2015. do 22.6.2016. (stranice 52-53), u Otplatni plan za kredit od 20.2.2019. (stranice 54-58), u Obavijest o promjeni uvjeta po kreditu od 8.1.2008. (stranice 59-60), u Obavijest o povećanju kamatne stope (stranica 61), u Obavijest o promjeni kamatne stope od 1.4.2009. (stranice 62-64), u Otplatni plan od 1.4.2009. (stranice 65-67), u Obavijest o promjeni kamatne stope od 12.10.2010. (stranice 68-69), u Obavijest o promjeni kamatne stope od 3.5.2011. (stranice 70-71), u Otplatni plan od 12.10.2010. (stranice 72-74), u Otplatni plan od 3.5.2011. (stranice 75-77), u Obavijest o promjeni kamatne stope od 6.10.2011. (stranice 78-79), u Otplatni plan (stranice 80-81), u Obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. (stranica 82), u Obavijest o kreditu od 15.1.2014. (stranica 83), u Otplatni plan od 15.1.2014. (stranice 84-85), u Obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016. (stranice 86-87), u Obavijest o Izračunu konverzije kredita (stranice 88-91), u Izračun konverzije kredita broj: 5102409027 (dalje: CHF Kredit) na dan 30.9.2015. (stranice 92-102), u Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (stranice 103-104), u Preliminarni nalaz i mišljenje od 25.5.2019. (stranice 113-131), u Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (stranica 143), u Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknade Sektora građanstva za fizičke osobe od 20.4.2005. (stranice 200-202), u Ugovor o obročnom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160 / 85406010-8300741915 od 18.5.2005. (stranica 206), u Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (stranice 217-220), pročitan je raspravni zapisnik od 28.10.2019. (stranica 236), raspravni zapisnik od 1.3.2021. (stranice 383-386), raspravni zapisnik od 29.10.2024. (stranice 433-434), izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka LIDER PREMIUM d.o.o. od 25.3.2025., zaprimljen u sudu 26. 3. 2025. (stranice 447-563), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
5. Svi dokazi cijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19; 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP-a)
6. Tužitelj je podneskom 8. svibnja 2025. postavio tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja.
7. Nesporno je da je tužitelj s tuženikom 13. svibnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102409027 za iznos od 41.935,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan puštanja kredita u tečaj, uz rok vraćanja kredita od 216 mjeseci i ugovorenu kamatnu stopu od 4,990 % godišnje, koja je promjenjiva.
8. Nesporno je i da su stranke 20. siječnja 2016. zaključile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102409027.
9. Sporno je jesu li nepoštene, a samim tim i ništetne, odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli, odnosno vezanju glavnice uz valutu CHF, postoji li nakon provedene konverzije kredita preplata tužitelja na ime plaćenih iznosa tuženiku temeljem odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, kao i to gubi li se provođenjem konverzije kredita pravo na potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
10. Kako je već navedeno, tijekom dokaznog postupka sud je odredio financijsko – knjigovodstveno vještačenje po LIDER PREMIUM d.o.o. (Oib: 73857779761), odnosno mr. sc. SJ dipl. oec. iz [adresa], pri čemu je vještaku dan nalog da na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, a po potrebi i dokumentacije koju će pribaviti neposredno od stranaka, sačini izračun eventualnih razlika iznosa preplaćenih anuiteta kredita obračunatih po srednjem tečaju HNB-a za CHF koji je važio na dan izvršenih uplata kreditnih anuiteta u odnosu na srednji tečaj HNB-a za CHF koji je važio na dan isplate kredita tužitelju, i to od dana izvršenih uplata tužitelja do dana izvršene konverzije kredita (po mjesecima), eventualnih razlika iznosa preplaćenih anuiteta kredita obračunatih po ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi koja je važila na dan izvršenih uplata kreditnih anuiteta u odnosu na visinu stope ugovorene kamate na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno na dan isplate kredita tužitelju, i to od dana izvršenih uplata tužitelja do dana izvršene konverzije kredita (po mjesecima), eventualnih razlika glavnice u valuti EUR nakon provedene konverzije u odnosu na glavnicu koja bi bila da su se od dana isplate kredita tužitelju do dana izvršene konverzije primjenjivali početni tečaj CHF koji je važio kao srednji tečaj HNB- a te početno ugovorena kamatna stopa, oboje važeći na dan isplate kredita tužitelju kao korisniku kredita (po mjesecima), na okolnost ispravnosti izračuna konverzije, odnosno je li provedenom konverzijom obuhvaćen iznos koji se potražuje tužbenim zahtjevom tj. jesu li prilikom izračuna konverzije uzeti u obzir svi iznosi koje je tužitelj platio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, postoji li razlika između iznosa koji je tužitelj platio temeljem tih ništetnih odredbi ugovora kreditu i iznosa koji je tuženik tužitelju priznao provedenom konverzijom, sve ovo u razdoblju od isplate kredita tužitelju, odnosno izvršenih uplata tužitelja do dana izvršene konverzije, da se očituje na okolnost tzv. negativnih razlika, tj. razlika za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog, da izrazi novčane iznose u kunama vezano za isplate s računa oročenog depozita, i to kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita. Dopunskim rješenjem, pozvan je vještak sačiniti izračun novčanog iznosa, izraženog u CHF i HRK po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 1. veljače 2014. do 30. rujna 2015. (negativne razlike).
11. Iz Nalaza i mišljenja financijsko - knjigovodstvenog vještaka od 25. ožujka 2025., koji je zaprimljen u sudu 26. ožujka 2025. (stranice 447-563) proizlazi da je tužitelj tuženiku platio iznos od 4.560,72 kuna (605,32 EUR) na ime više uplaćenih kamata (zbog promjene kamatne stope), iznos od 27.453,22 kuna (3.643,68 EUR) na ime više uplaćenih tečajnih razlika (zbog promjene tečaja CHF), iznos od 12.020,97 kuna (1.595,46 EUR) na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR i inicijalnog otplatnog plana, da iz preplate po kreditu nisu podmirene zatezne kamate u iznosu od 7.383,96 kuna (980,02 EUR), da prilikom konverzije nisu priznate sve preplate tužitelja utvrđene predmetnim nalazom vještaka, čime tužitelj, po mišljenju vještaka, konverzijom nije obeštećen u odnosu na početno ugovorene uvjete.
12. Nalaz financijsko - knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i vještine.
13. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. između ostalog je utvrđeno da je tuženik od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
14. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102409027 od 13. svibnja 2005. utvrđeno je da je istim određeno kako je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,990 % godišnje, pri čemu su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
15. Stav je suda da ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva.
16. U odnosu na odredbe ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva.
17. Nadalje Vrhovni sud u obrazloženju odluke navodi kako to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.
18. Iz odluke Vrhovnog suda nadalje proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
19. Ovaj sud smatra kako, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.
20. Sud prihvaća i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz citirane odluke prema kojem su banke, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji je predmet poslovanja novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
21. To znači da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, no one to nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva.
22. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
23. Člankom 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ čl. 5. propisano je da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo, dok iz čl. 3. toč. 2. Direktive proizlazi kako se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
24. Zbog svega navedenog sud smatra kako se nepoštenim odredbama mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
25. Da je tužitelj potrošač, nedvojbeno proizlazi iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu iz kojeg je razvidno da se radi o stambenom kreditu za kupnju nekretnine te izjave tužitelja na ročištu pred Općinskim sudom u Bjelovaru (stranice 384-385) da je isti podigao kao samohrani otac jer je hitno morao riješiti stambeno pitanje, odnosno kupiti stan za sebe i dijete.
26. Zaključak je suda da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koje se odnose i na tuženika. Ovo stoga, što je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, i to stoga što odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakon o parničnom postupku i odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
27. Nadalje, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. s obrazloženjem da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud.
28. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje u tekstu ZZP), i to:
- čl. 81. st. 1 ZZP prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;
- čl. 81. st. 2. ZZP prema kojoj se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca;
- čl. 81. st. 3. ZZP prema kojoj činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca;
- čl. 81. st. 4. ZZP prema kojoj ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati;
- čl. 84. ZZP prema kojoj nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
29. Dakle, kada trgovac, u ovom slučaju banka, tijekom postupka tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, na što će se sud osvrnuti dalje u obrazloženju ove odluke.
30. Također, tuženik u podnescima tijekom postupka tvrdi da su navodno ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kroz Dodatak / Aneks tog Ugovora kojim je izvršena konverzija zamijenjene drugima s retroaktivnim učinkom, da sporne odredbe više ne egzistiraju, da stoga korisnici kredita koji su prihvatili konverziju kredita i potpisali Dodatak / Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija ne mogu postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati, da su prihvatom konverzije klijenti pristali biti korisnici kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa pa se stoga ne mogu pozivati na odluke iz kolektivnog spora jer se kolektivni spor odnosio samo na CHF korisnike kredita.
31. Ovaj sud nalazi kako je navedeni pristup tuženika pogrešan. Naime, ZIDZPK, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je navedenim zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR, na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZIDZPK).
32. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZIDZPK je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.
33. Međutim, po ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
34. Sklapanjem Dodatka / Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju, od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja Dodatka / Aneksa osnovnom ugovoru o kreditu, vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju.
35. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Navedeno stajalište izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). Također, niti činjenica da je kredit konvertiran u EUR s učinkom od početka ugovornog odnosa, ne isključuje pravo na preispitivanje poštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog / početnog ugovora o kreditu, jer je konverzija regulirana Dodatkom / Aneksom osnovnog ugovora. Dakle, osnovni ugovor nije prestao važiti, nego je izmijenjen.
36. Stoga su o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu saslušani svjedokinja AJ, djelatnica tuženika i tužitelj.
37. Iz iskaza svjedokinje UJ (stranice 383-384) proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radila kod tuženika kao kreditni savjetnik, da je tužitelja prepoznala kao osobu, ali se ne sjeća nikakvih detalja vezano uz njegov Ugovor o kreditu pa tako ni na koji je način došlo do sklapanja Ugovora iako se na istom nalazi njen potpis u ime banke, da je praksa rada kod tuženika tijekom 2005. bila da su kreditni savjetnici, svakom klijentu koji se došao raspitivati o kreditu, dali letke u kojemu su bile navedene sve vrste kredita koji se mogu sklopiti kod tuženika, da je na za svaku vrstu (stambenog) kredita bilo navedeno s kojom se valutnom klauzulom može ugovoriti, koji su minimalni a koji maksimalni iznosi kredita, visina troška obrade kredita (koji se sada više ne naplaćuje), vrsta i visina kamatne stope po pojedinom kreditu, da se ne sjeća je li tijekom 2005. bilo moguće podići kredit
– stambeni u hrvatskim kunama ili američkim dolarima, ali sigurno je bilo moguće ugovor sklopiti s valutnom klauzulom i u CHF i u EUR-ima, da su vrsta kredita i uvjeti koji se uz pojedinu vrstu kredita ugovaraju bili isključiva odluka klijenta, a kreditni savjetnik nije osim putem tih letaka, na drugi način nudio niti sugerirao klijentima na kakve uvjete i na koje kredite da se odluče, da su kreditni savjetnici na drugom ili trećem razgovoru s klijentom, svakom klijentu uručili otplatni plan po svim vrstama kredita za koje se on interesirao, kao i letak u odnosu na valutnu klauzulu za svaku vrstu kredita u kojoj je bilo navedeno što to znači.
38. Tužitelj ĐJ (stranice 384-385) iskazao je da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita bio zaposlen u Komunalcu sa mjesečnom plaćom do 4.000,00 kn neto, da mu je plaća isplaćivana preko računa otvorenog kod tuženika zbog čega je i otišao tuženiku raspitati se za kredit, da mu je kreditna savjetnica u banci, AJ, rekla da stambeni kredit može dobiti u CHF ili u EUR-ima, a na njegov upit o kunskom kreditu, da to nije moguće, da mu je rekla kako je najbrže i najbezbolnije sklopiti ugovor o kreditu u CHF, da je "Švicarska je Švicarska", a CHF čvrsta valuta koja se neće mijenjati, da je kamatna stopa s valutnom klauzulom CHF manja od kamatne stope u EUR-ima, za kredit u valutnoj klauzuli CHF rekla mu je "tu ste sigurni da je sve kako je, da će sve biti isto" pa se stoga i odlučio na kredit s valutnom klauzulom CHF, da mu je rekla i da mora sklopiti životno osiguranje s valutnom klauzulom u EUR koje je iznosilo 50 EUR-a mjesečno, da je prve 2-3 godine rata kredita iznosila oko 1.100,00-1.200,00 kn mjesečno, uz protuvrijednost 50 EUR-a na ime životnog osiguranja u korist Wiener osiguranja, da je nakon toga rata kredita porasla na oko 2.500,00 kn, da od tuženika nije dobio obavijesti o promjeni mjesečne rate, da je i životno osiguranje poraslo sa 50 EUR na nekih 60 EUR mjesečno, da je otišao kod tuženika pitati zašto je rata kredita porasla, no rečeno mu je da nije jedini, da je 2016. pozvan potpisati ugovor kojim mi se kredit iz valutne klauzule CHF prenosi u valutnu klauzulu EUR, što je i učinio, ali uskoro je i otplatio sav preostali kredit jer mu je otac ostavio nešto novca, da i dalje plaća životno osiguranje, da ne bi sklopio ugovor o kreditu da je znao da će mu mjesečna rata kredita rasti i da će postati tako velika, da mu nitko nije rekao da se rata kredita može mijenjati ako se promjeni tečaj švicarskog franka, da je kod tuženika imao i oročeni depozit kojim je također zatvoren ovaj kredit, a i novac za depozit mu je dao otac.
39. Analizirajući iskaz svjedokinje i tužitelja, sud nalazi da u konkretnom slučaju stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.
40. Naime, svjedokinja AJ je iskazala da su kreditni savjetnici, svakom klijentu koji se došao raspitivati o kreditu u banku - tuženika, dali letke u kojima su bile navedene sve vrste kredita koji se mogu sklopiti kod tuženika, da je za svaku vrstu kredita bilo navedeno s kojom se valutnom klauzulom može ugovoriti, koji su minimalni a koji maksimalni iznosi kredita, visina troška obrade kredita (koji se sada više ne naplaćuje), vrsta i visina kamatne stope po pojedinom kreditu, ali i da nisu provodili usmeno savjetovanje klijenata.
41. Iz navedenog proizlazi zaključak da je banka za sve vrste ugovora koje je imala u ponudi kada je tužitelj zatražio kredit, imala unaprijed formulirane obrasce, a prilikom sklapanja ugovora o kreditu, u takav unaprijed pripremljeni obrazac su uneseni samo tužiteljevi osobni podaci, iznos odobrenog kredita te razdoblje otplate kredita.
42. Sud vjeruje tužitelju kada tvrdi da ga u banci nisu upozorili da može doći do drastične promjene uvjeta kredita, bilo po ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo po ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, prije svega jer je i sam priznao da je pristupio sklapanju osnovnog ugovora s povjerenjem u banku – tuženika i kreditnu savjetnicu koja mu je kredit u CHF predstavila kao najpovoljniji, pozivajući se na stabilnost Švicarske kao države i CHF kao valute.
43. Upravo zbog toga, sud nalazi da je tuženik u slučaju konkretnog ugovora o kreditu, tužitelju ponudio ugovor pod unaprijed formuliranim uvjetima na koje tužitelj nije mogao utjecati, koristeći činjenicu da tužitelj kao vodoinstalater nema dovoljno financijskog znanja za preispitivanje ugovornih odredbi, da ima povjerenje u tuženika kao banku, kao i činjenicu da mu je novac bio neophodan za rješavanje stambenog pitanja.
44. Pritom se tuženik kao banka ne može ekskulpirati tvrdnjom da je tužitelj trebao sam procijeniti odgovara li ugovor njegovim potrebama i mogućnostima te da je to nesporno i učinio jer kreditni savjetnici, kako je to u svom iskazu navela svjedokinja Đ, klijentima nisu davali nikakve savjete. Prije svega zbog toga što je evidentno da tužitelj nije imao dovoljno financijskog i ekonomskog znanja da bude ravnopravan sudionik ugovornog odnosa, a osim toga i jer tuženik nije dokazao da je tužitelju objasnio sve parametre o kojima je ovisila promjenjivost kamatne stope te parametre o kojima je ovisila promjena tečaja valute CHF.
45. Ne može se smatrati da je tužitelju pojašnjenja ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ako mu na jasan i nedvojben način nije bilo objašnjeno što ta odredba za njega znači i kakve konkretne posljedice ta odredba, odnosno sama po sebi promjenjivost kamatne stope može imati na visinu rata kredita kroz cijelo razdoblje otplate kredita.
46. Ne smatra se pojašnjavanjem eventualna izjava kreditnog savjetnika "Švicarska je Švicarska" ili eventualna izjava o valutnoj klauzuli u CHF "tu ste sigurni da će sve biti isto".
47. Ne smatra se pojašnjavanjem tvrdnja da su informacije dostupne putem Interneta ili dijeljenje letaka klijentima u banci o vrstama i uvjetima kredita. Ovo stoga što je za pojam informiranja relevantno jesu li informacije napisane jasnim i razumljivim rječnikom, prihvatljivom običnom građaninu koji ne raspolaže ekonomskim, bankarskim znanjem.
48. Isto tako, ovaj sud nalazi da se ne smatra pregovaranjem niti kada banka daje klijentu u ponudu različite vrste kredita, čiji su parametri i ugovorne odredbe unaprijed definirani pa klijentu preostaje samo da takve unaprijed zadane elemente prihvati ili, da od kredita odustane kada mu se ugovor prezentira.
49. Upravo takav odnos tuženika prema tužitelju kao klijentu i klijentima općenito, ukazuje na dominantan i nepošten odnos banke prema drugoj ugovornoj strani, korištenje svoje pozicije moći prema osobi koja ne raspolaže dovoljnim bankarskim znanjem da sagleda dalekosežne posljedice ugovora o kreditu na svoje financije kroz dugogodišnje razdoblje, pri čemu obveza plaćanja rate kredita ovisi o tužitelju / klijentu nepoznatim i nejasnim parametrima.
50. Učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, te se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena i na tužitelja kao potrošača ne može imati učinak.
51. Utvrđenje da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ima za posljedicu i pravo potrošača da potražuju povrat onoga što je banci više platio na temelju ništetnih odredbi pa tako i u slučaju tzv. konvertiranih kredita.
52. Međutim, radi sveobuhvatnosti raspravljanja u ovom predmetu potrebno je napomenuti da ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valuti u CHF uz koju je bila vezana glavnica, nema za posljedicu ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.
53. U odnosu na činjenicu sklapanja Dodatka / Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu, odnosno činjenicu konvertiranja obveze plaćanja po osnovnom ugovoru iz valute CHF u valutu EUR, valja dodati da ovaj sud, baš kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. smatra kako su sklapanjem dodatka osnovnom Ugovoru stranke utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.
54. U odnosu na tvrdnje tuženika o nepostojanju pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u ovom predmetu mjerodavna je odluka Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P, u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG, u kojoj je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes. Nadalje, svaki sud pa tako i ovaj je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
55. Osim navedenog, odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 DJ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto je načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZIDZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
56. Ovaj sud smatra da bi se potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, no u ovom postupku, na temelju svih izvedenih dokaza, proizlazi da to nije bio slučaj.
57. Stoga sud smatra da sklapanjem Aneksa Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZIDZPK tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te je zadržao pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Provedenim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da takva razlika postoji.
58. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO)
59. Posljedično, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, kako po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope, tako i po osnovi pretplate zbog promjene tečaja, odnosno valutne klauzule. Navedeno je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO.
60. Tuženikov prigovor zastare u odnosu na tražbinu na ime valutne klauzule nije osnovan. Uporište za ovakav stav utemeljeno je na pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018., prihvaćenom i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19, spojeni predmeti C 776/19 i C-782/19. Prema stajalištu Vrhovnog suda, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći, petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO.
61. Tužitelj je podnio tužbu 4. lipnja 2019., zastara njegove tražbine na ime pretplate po osnovi valutne klauzule je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. travnja 2012., i ponovno je počela teći 14. lipnja 2018., tj. po pravomoćnosti odluke u tom predmetu, što znači da od 14. lipnja 2018. do 4. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok.
62. U odnosu na potraživanje preplate na ime promjenjive kamatne stope također nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. To znači da je tužitelj tužbu po ovoj osnovi morao podnijeti do 13. lipnja 2019., što je i učinio.
63. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., prema kojem zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
64. Sud nalazi potrebnim osvrnuti se i na činjenicu da je tužitelj 8. svibnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. Po ocjeni ovog suda niti specificiranje tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju nema za posljedicu zastarijevanje tužiteljeve tražbine na ime preplaćenih iznosa po spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ovo stoga što je tužitelj mogao točno postaviti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog vještačenja u ovom parničnom postupku.
65. Nadalje, odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisana obveza provođenja tzv. preliminarnih vještačenja. Ona predstavljaju smjernicu stranci za postavljanje visine tužbenog zahtjeva i u tom su smislu isključivo pomoćno sredstvo stranke.
66. Nasuprot tome, vještačenje provedeno u sudskom postupku jedino je mjerodavno u odluci suda o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, prije svega jer vještačenje provodi prisegnuti sudski vještak po nalogu suda, na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, a po potrebi i dokumentacije koja mu je potrebna za izradu nalaza i mišljenja, koju u skladu s uputom suda može pribaviti od stranaka u postupku. Pri tome, obje stranke imaju mogućnost prigovarati nalazu i mišljenju vještaka, a na vještaku je da te prigovore otkloni. Svime navedenim ostvaruju se načela neposrednosti i kontradiktornosti kao temeljna načela parničnog postupka.
67. Sud napominje da je preinaku tužbenog zahtjeva koja je izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a), a koja se u konkretnom slučaju odnosi na povećanje postojećeg zahtjeva, našao opravdanom sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a jer visina tužbenog zahtjeva ovisi o nalazu i mišljenju vještaka, koji dokaz se provodi u fazi glavne rasprave, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga je životno i pravno utemeljeno omogućiti stranci korekciju tužbenog zahtjeva prema provedenom vještačenju budući da ZPP-om nije propisana obveza provođenja vještačenja prije pokretanja parničnog postupka. Pravno shvaćanje da do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, nego podnošenjem tužbe u tom postupku zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela (2/24) održane 27. svibnja 2024. (zapisnik broj Su-IV-123/2024-5).
68. Radi sveobuhvatnosti raspravljanja u ovom postupku sud smatra potrebnim istaknuti i da je u kolektivnom sporu razmatrano jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF izuzete od ispitivanja poštenosti te je utvrđeno da, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13) i prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2017., propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini pisane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti. Navedeno utvrđenje iz kolektivnog spora primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se i u ovom postupku te je sud njime vezan.
69. Ovaj sud smatra potrebnim naglasiti kako niti jedna odredba ugovora, ne može i ne smije biti izuzeta od ispitivanja poštenosti, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja.
70. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka po Nalazu i mišljenju sačinjenom u ovom predmetu, nego je ponovio navode iznesene tijekom postupka o razlozima zbog kojih smatra neosnovanim tužbeni zahtjev. Temeljeno na rezultatima vještačenja istaknuo je prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za mjesece u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog te tražbine na ime povlaštenih anuiteta za mjesece kada je kamatna stopa bila niža od početne, sve ovo s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i predmetne tužiteljeve tražbine.
71. S obzirom na potonje, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, i to:
- čl. 195. ZOO koji propisuje kako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće i ako su obje dospjele;
- čl. 196. st. 1. ZOO koji propisuje da prijeboj ne nastaje kad se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju;
- čl. 198. st. 1. ZOO koji propisuje da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.
72. Tuženik prijebojnim zahtjevom potražuje od tužitelja isplatu iznosa po mjesecima u kojima je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Provedenim financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je u slučaju predmetnog ugovora o kreditu tužitelj tuženiku manje platio iznos od 2.416,83 kuna / 320,77 EUR. Također, zbog promjene kamatnih stopa tužitelj je tuženiku manje platio iznos od 3.429,47 kuna / 455,17 EUR. Utvrđena je i razlika u depozitu koja iznosi 8.485,45 kuna / 1.126,21 EUR, gledajući tečaj CHF koji je bio na snazi na dan isplate kredita i iznosa koji je doista isplaćen po tečaju CHF u odnosu na kunu na dan kada je korišten na ime podmirenja kredita.
73. Međutim, sud smatra kako potrošač, u ovom slučaju tužitelj, plaćanjem rate kredita po nižem tečaju ili kamatnoj stopi te polaganjem ugovorenog depozita nije ništa stekao (stjecatelj je tuženik, tj. banka) slijedom čega nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove u odnosu na tužitelja.
74. Nadalje, u pravu je tužitelj da je cjelokupna prijebojna tražbina tuženika zastarjela jer učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga.
75. Drugim riječima, tražbina tuženika suprotstavljena je tražbini tužitelja kao potrošača tek pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. jer je tom presudom tečaj anuliran na početno ugovoreni kao jedini relevantan među strankama, a za kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014..
76. S obzirom da je niži tečaj u predmetnom slučaju bio u lipnju, srpnju, kolovozu, listopadu, studenom i prosincu 2005., cijelu 2006., 2007. i 2008 (izuzev mjeseca studenog/08)., potrebno je istaknuti da je zastara na tražbine tuženika na ime nižeg tečaja tekla neprekinuto do donošenja kolektivne presude i kasnije, da ona nije za banke kao vjerovnike prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su oni u tom postupku bili pasivno legitimirani, slijedom čega im ne pripada benefit podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja. To pravo pripada samo potrošačima, kao slabijoj i neravnopravnoj ugovornoj strani, u čiju korist i za čiji interes je podnesena tužba u kolektivnom sporu. Isto se odnosi i na traženu razliku u depozitu.
77. Čak ako bi se uzelo u obzir da je banka kao kreditor naplatila dospjeli anuitet u manjem iznosu nego je trebao biti, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za banku - tuženika.
78. Sve navedeno se odnosi i na manje plaćeno zbog promjene kamatnih stopa. Utvrdivši da su kamatne stope bile niže u odnosu na početnu tijekom 2014. i 2015., sud nalazi kako su i ovdje svi dospjeli anuiteti zastarjeli nakon tri godine.
79. U odnosu na razliku u glavnici, sud smatra potrebnim ukazati da argumenti banaka da su svi preplaćeni iznosi koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice, nisu prihvatljivi. Ovo stoga što nije odlučno pitanje jesu li preplaćenim iznosima banke zatvarale konvertiranu glavnicu , već jesu li zatvarale ispravnu glavnicu, tj. onu po početnom otplatnom planu obzirom na učinke ništetnosti –ex tunc, što znači da konvertirana glavnica više nije stvarna niti održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu.
80. Ovo stoga što konvertirane glavnice koje su banke zatvarale do tada izvršenim uplatama sadrži tečajne razlike koje su nastajale u odnosu na početno ugovoreni tečaj, uslijed općepoznatog rasta tečaja švicarskog franka u predmetnom periodu. Međutim, navedene tečajne razlike naknadno su, uslijed donošenja presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17od 14. lipnja 2018., anulirane ništetnošću valutne klauzule CHF i njezinim djelovanjem ex tunc.
81. Retroaktivno djelovanje ništetnosti očituje se u poništavanju tečajnih razlika koje su nastale za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa i otplate kredita u periodu do provođenja konverzije te uspostavom početno ugovorenog tečaja, u pravilu onoga koji je vrijedio na dan isplate kredita potrošaču. Negiranje tog učinka predstavljalo bi negiranje samog instituta ništetnosti i njegove svrhe jer bi to značilo da su tečajne razlike koje su posljedica nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzulu CHF ostale netaknute te kao takve naplaćene i nikada vraćene potrošaču.
82. Upravo zato konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama već se ima zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu. Za tako utvrđenu preostalu neotplaćenu glavnicu, prema početnom tečaju i kamati, potrošač je bio dužan platiti samo iznose onih anuiteta koji su utvrđeni u početnom otplatnom planu, odnosno bez tečajnih razlika i rasta početno ugovorene kamatne stope.
83. Dakle, razliku koju su potrošači uplaćivali po mjesečnim anuitetima povrh anuiteta po početnom otplatnom planu, banke nisu mogle koristiti za zatvaranje konvertirane glavnice jer za namirenje/zatvaranje stvarne glavnice bili su dovoljni već mjesečni anuiteti koje je potrošač platio po početnom otplatnom planu. Stoga, matematički nije moguće da je ono što su potrošači plaćali u anuitetima povrh početnog otplatnog plana, iskorišteno za namirenje konvertirane glavnice, kao što banke tvrde u pojedinačnim sporovima. A ono što nije iskorišteno, a nesporno je naplaćeno, treba se potrošaču vratiti, zajedno sa kamatama od dana stjecanja.
84. Zaključno, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje da mu tuženik plati preplaćeni iznos temeljem ništetnih ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te na ime razlike u glavnici, smatrajući da provedenom konverzijom kredita nije u potpunosti obeštećen, a što proizlazi i iz provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev.
85. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. istog zakona.
86. Vrijednost predmeta spora iznosi 44.288,80 kuna / 5.878,13 EUR.
87. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje u tekstu OT-a) iznosi 2,00 EUR.
88. Tužitelj osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), trošak sastava podnesaka od 3. rujna 2019. i 8. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR po podnesku (Tbr. 8. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), trošak zastupanja na ročištima 28. listopada 2019., 27. studenog 2020., 29. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 2 OT-a; uračunat PDV), trošak zastupanja na ročištima 1. ožujka 2021. i 4. rujna 2025. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a; uračunat PDV) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR(Tbr. 9. toč 3. OT-a), što ukupno iznosi 1.750,00 EUR.
89. Tužitelju pripada i trošak plaćenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 500,00 EUR (od uplaćenog predujma u iznosu od 550,00 EUR, iskorišten je iznos od 500,00 EUR, a ostatak u iznosu od 50,00 EUR će biti vraćen tužitelju).
90. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi jer nije dostavio dokaz da ih je platio.
91. Time je troškovnik tužitelja osnovan u iznosu od 2.250,00 EUR.
92. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
U Virovitici 18. rujna 2025.
Sutkinja:
Ines Hečimović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Punomoćnici tužitelja – ZOU Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, Garešnica, V. Nazora 19 b 2. Punomoćnici tuženika – OD METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6
