K-811/2021-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Vuke Adžića Katalinića, kao predsjednika vijeća, te sutkinja porotnica Minje Mateljan i Jagode Marić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog DDČ, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-4614/2020 od 7. rujna 2020., nakon javno provedene rasprave 15. rujna 2025., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Vladimira Burića, zamjenice ODO- a u Splitu DD, opunomoćenika oštećenika Mihaela Grubišića i stalne sudske tumačice za mađarski jezik Olge Barbir, presudio je, a 18. rujna 2025. i objavio

OKRIVLJENI: DDČ, njegov osobni broj u Mađarskoj glasi 1- 681117-4306, sin JD i D, rođene J, rođen **.**.1968. u gradu Pecs, s prebivalištem u gradu [adresa],  Republika  Mađarska,  državljanin Republike  Mađarske,  sa  završenom  srednjom  stručnom spremom, strojar, zaposlen u firmi koja se bavi proizvodnjom sirovine za grijanje, s mjesečnom neto plaćom od oko 800,00 €, bez drugih primanja, suvlasnik kuće zajedno sa suprugom, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, drugi se kazneni postupak protiv njega ne vodi, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 20. lipnja 2020. oko 15,40 sati u Podgori, na državnoj cesti br. 8 (DC 8), dionica 21, km 6+950 m, upravljajući osobnim vozilom marke "Peugeot" reg. oznake [registarska oznaka], mađarskih registarskih oznaka, postupao protivno odredbi članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11,80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19) na način da je krećući se kolnikom ulice Marka Marulića, dolaskom do ceste DC8, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, poduzeo radnju uključivanja u promet, skrećući ulijevo na sjevernu prometnu traku ceste DC8 u smjeru zapada, bez da se prethodno uvjerio može li tu radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće izazvati prometnu nesreću, a što se dogodilo, jer je tako poduzetom vožnjom oduzeo prednost prolaska motocikle marke "Yamaha", reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je krećući se brzinom od oko 85 km/h iz smjera zapada, južnom prometnom trakom ceste DC8 upravljao BD, koji je uslijed poduzetog kočenja izgubio nadzor nad motociklom s kojeg je pao na kolnik te je kližući tijelom i motociklom udario u lijevu bočnu stranu osobnog vozila "Peugeot", pri čemu je vozač motocikla BD zadobio mnogostruke teške tjelesne ozljede od kojih je nedugo nakon toga preminuo,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni DDČ na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Nakon toga se okrivljeniku, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1009,60 € (tisuću devet eura i šezdeset centi), od čega iznos od 2500,00 kn ili 331,80 €[1] predstavlja trošak provođenja obdukcije, iznos od 3600,00 kn ili 477,80 € trošak izrade pisanog prometnotehničkog nalaza i mišljenja, dok iznos od 200,00 € predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 4614/2020 od 7. rujna 2020. protiv okrivljenog DDČ, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. i dr. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-698/2020 od 11. siječnja 2021.

2. Na raspravi od 15. rujna 2025., koja je koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, prilikom očitovanja o optužnici okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

2.1. Potom je okrivljenik dao svoju obranu, a u nastavku postupka ispitan je svjedok JDČ.

2.2. Dalje su pročitani iskazi osoba ispitanih pred istim predsjednikom vijeća, i to usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stanka Smodlake (listovi 173- 174) te iskazi svjedoka ID i AD (listovi 175-177).

2.3. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani zapisnik o očevidu od 21. lipnja 2020. (listovi 3-5), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okr. od 20. lipnja 2020. (list 6), fotodokumentacija prometne nesreće sastavljena u PP Makarska a koja se nalazi na DVD mediju (listovi 21-22), obdukcijski nalaz KBC Split (listovi 61- 64 i 77-81), očitovanje Hrvatskih cesta, tehničke ispostave Split od 26. rujna 2024. (list 192) kao i zapisnik o prvom ispitivanju okr. od 21. lipnja 2020. s DVD snimkom (listovi 28-32).

2.4. Odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi obrane da se od KBC-a Split zatraži očitovanje je li rađeno toksikološko vještačenje za pok. oštećenika, da se u dokazne svrhe pregleda nalaz i mišljenje trg. društva Intelex d.o.o. od 14. travnja 2024. izrađeno na traženje obrane, da se provede novo vještačenje po vještaku prometne struke i da se provede rekonstrukcija na licu mjesta, jer činjenice koje bi prema tim prijedlozima trebalo utvrditi nisu bile važne za odlučivanje, odnosno one koje su bile važne već su utvrđene.

2.5. Na kraju dokaznog postupa pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 154 i 159-162).

2.6. Zatim je zastupnica optužbe uredila činjenični opis optužnice, a sukladno iznesenom od strane vještaka na samoj raspravi u pogledu brzine kretanja motocikla pod uvjetima da je kolnik bio suh, pa je tako na 2. stranci optužnice u 5. retku umjesto brojke "81 km/h" unesena brojka "85 km/h", dok ostali dio činjeničnog opisa, pravni opis i pravna oznaka ostaju neizmijenjeni.

2.6. Potom je okrivljenik naveo da je razumio izvršeno uređenje optužnice te da u svom očitovanju o optužbi i svojoj obrani ostaje kao i ranije.

3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni DDČ počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. KZ/11 na način opisan u izreci.

4. Navedeno kazneno djelo čini sudionik u cestovnom prometu koji iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzroči smrt jedne ili više osoba.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da se okrivljenik dana 20. lipnja 2020. oko 15,40 sati u Podgori, na državnoj cesti br. 8 (DC 8), dionica 21, km 6+950 m, upravljajući osobnim vozilom marke "Peugeot" reg. oznake [registarska oznaka], mađarskih registarskih oznaka, kretao kolnikom ulice Marka Marulića, te je dolaskom do ceste DC8, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, poduzeo radnju uključivanja u promet, skrećući ulijevo na sjevernu prometnu traku ceste DC8 u smjeru zapada, pa je tako poduzetom vožnjom došlo do sudara s motociklom marke "Yamaha", reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je iz smjera zapada, južnom prometnom trakom ceste DC8 upravljao BD, koji je uslijed poduzetog kočenja izgubio nadzor nad motociklom s kojeg je pao na kolnik te je kližući tijelom i motociklom udario u lijevu bočnu stranu osobnog vozila "Peugeot", pri čemu je vozač motocikla BD zadobio mnogostruke teške tjelesne ozljede od kojih je nedugo nakon toga preminuo.

5.1. Ovakva utvrđenja proizlaze kako iz obrane okrivljenika tako i iz ostalih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza (odlomci 2.2. i 2.3.).

6. Međutim, bilo je sporno je li okrivljenik kriv za nastanak ove prometne nesreće, odnosno je li mogao vidjeti oštećnika na motociklu prije uključenja na glavnu cestu, kojom se brzinom potonji kretao te je li mu oduzeo prednost prolaska.

7. Naime, iznoseći obranu prilikom svog prvog ispitivanja (listovi 28-32) okrivljeni DDČ u bitnom je naveo da se sa svojim vozilom uputio kako bi se parkirao, zbog čega je jednom uskom uličicom došao pred znak stop, gdje se zaustavio. No motocikl je uočio tek kad je izašao vozilom na cestu D8, gdje je motocikl udario u njegovu prednju lijevu stranu. Također je uočio da je motociklist poduzeo kočenje, ali mu se kotač izokrenuo te je s motociklom pao na tlo. Žao mu je zbog svega što se dogodilo a posebno zbog smrti motociklista.

7.1. Na raspravi (listovi 156-157 i 209) okrivljenik dodaje da je ovo mjesto na kojem se zaustavio i na kojem je bio znak "stop" ustvari križanje. Ispred njega u drugom vozilu kretao se njegov zet. To njegovo vozilo zaklanjalo je pogled okrivljeniku na ovu glavnu cestu tako da zapravo od tog vozila nije mogao vidjeti motociklista. Kad je pogledao lijevo u tom trenutku je motociklist već bio blizu, vidio je da je počeo kočiti, motocikl se destabilizirao i njegov vozač je pao ispred svoje prednje gume, a pored zadnjih vrata vozila okrivljenika, misli da je malo i udario u okrivljenikovo vozilo. Također je i motocikl udario gumom u prednji dio okrivljenikovog automobila. Jako mu je žao zbog smrti vozača motocikla, on se teško s tom činjenicom nosi i teško to psihički podnosi.

7.2. Motocikl je dolazio cestom koja nije bila ravna već zakrivljena. Iz tog pravca iz kojeg je dolazio motocikl sa strane se nalazi kameni zid. Kada mu je predočen situacijski plan prometne nesreće koji je sastavni dio prometnotehničkog nalaza i mišljenja (list 74), navodi da iz pravca gdje se kretao motocikl, što bi na situacijskom planu bilo u pravcu zapada, nalazi se zavoj, što je vidljivo i na drugoj slici koju je priložio branitelj. U trenutku kada se okr. uključuje s ove sporedne ceste pored znaka stop, njegov zet se već tada nalazio na glavnoj cesti u blizini skretanja za parking, koje je na situacijskom planu navedeno kao "Marka Marulića kbr. 41". To je ujedno parking apartmana u kojem su trebali odsjesti. U trenutku kada je počeo skretati ulijevo pogledao je prema lijevoj strani i nije vidio motocikl, ali kada ga je nakon što je krenuo naknadno uočio, odmah je zakočio. U trenutku prometne nesreće nije padala kiša. Nakon što je došlo do sudara prvo su stigli vatrogasci, pa onda hitna pomoć i tek potom policija. Kiša je počela padati tek nakon što su stigli policajci, pa je nakon toga došlo još jedno policijsko vozilo koje je donijelo kišobrane svojim kolegama. Misli da zbog te kiše koja je počela padati policajci nisu oznake na kolniku stavili točno na mjesto na kojem je došlo do sudara.

7.3. Kada je krenuo uključivati se u promet skretao je ulijevo. Nije vidio da bi bila puna crta na sredini kolnika, na mjestu gdje je skretao ulijevo iz razloga što je on glavnoj cesti prilazio dolazeći uzbrdo. On nije prije ove prometne nesreće prethodno prošao istim ovim križanjem, jer je do apartmana ove obitelji kod koje je trebao odsjesti došao s donje (južne strane) budući da tu postoji još jedna donja cesta. Na ovom križanju s kojeg je krenuo kad je došlo do prometne nesreće nije postojao znak zabrane skretanja ulijevo nego samo znak stop.

8. Svjedok BDČ (listovi 209-210) navodi da je s obitelji bio u Hrvatskoj, išli su s dva automobila, jedan je vozio svjedok, a drugi otac njegove supruge – okrivljenik. Kada su stigli do apartmana u Podgori vlasnik im je rekao da se parking nalazi na drugoj lokaciji izvan apartmana, točnije iznad apartmana, s gornje strane. Stoga su se svi vratili u vozila i krenuli putem uzbrdo kako im je to objasnio vlasnik apartmana te su stigli do vrha te uzbrdice. Svjedok je prvi vozio. Kada se uvjerio da nema nikoga na glavnoj cesti skrenuo je ulijevo. Dalje je nastavio voziti prema parkingu i na samom ulazu u zavoj na cesti iz suprotnog smjera prošao je jedan motociklist koji je vozio velikom brzinom. Nakon par sekundi čuo je jaki udarac i odmah se svojim vozilom zaustavio sa strane.

8.1. Parking prema kojem je svjedok kritične prilike vozio nalazio se malo iza ovog zavoja u kojem se mimoišao sa spomenutim motociklistom, pa s lijeve strane. U trenutku kada se s ovim motociklom mimoilazio u zavoju, to vozilo je bilo nagnuto. U vrijeme prometne nesreće bilo je lijepo sunčano vrijeme. Međutim nakon što su došli policijski službenici i počeli obavljati očevid započela je kiša. Sjeća se da je došlo drugo policijsko vozilo i donijelo kabanice policajcima. S obzirom na kišu, tragovi na kolniku su se počeli brisati pa je svjedok skrenuo pažnju policijskim službenicima na to gdje je bio početak tragova te su policajci prihvatili njegovu sugestiju. Ova cesta kojom su išli uzbrdo je sporedna i na kraju te ceste je znak stop, a tu se ona spaja s glavnom cestom na koju je svjedok skrenuo ulijevo. U trenutku kada je došao do kraja sporedne ceste i stao na znak stop, zbog kosog položaja njegovog vozila na uzbrdici svjedok nije mogao vidjeti horizontalnu prometnu signalizacija na glavnoj cesti. Tu je signalizaciju mogao vidjeti tek kad se uključio na glavnu cestu i tada je vidio da je po sredini kolnika puna crta. Na ovom mjestu gdje se uključio na glavnu cestu nije bilo nikakvog znaka koji bi branio skretanje ulijevo. Upravljao je vozilom marke Audi A3 crne boje.

8.2. Ne može točno procijeniti udaljenosti koliko iza njega se nalazilo vozilo kojim je upravljao okrivljenik, ali su se svakako kretali zajedno, dakle vozilo njegovog punca je bilo iza svjedokovog vozila. Kad je svjedok stao kod znaka stop, stao je i punac. Nakon što je svjedok krenuo s uključivanjem ulijevo na glavnu cestu, njegov punac u vozilu iza njega nije odmah krenuo, on je ostao stajati. Ne može dati precizan odgovor koliko dugo nakon svjedoka je njegov punac krenuo s uključivanjem na ovu glavnu cestu, kada je svjedok počeo s kretanjem po glavnoj cesti i svoje vozilo poravnao s pravcem te ceste punac je i dalje stajao na onom mjestu gdje je znak stop. Svjedokova pretpostavka je da je on krenuo s uključivanjem na glavnu cestu otprilike onda kad je svjedok došao do zavoja o kojem je prije pričao.

9. Svjedok AD (listovi 176-177) navodi da je bio prisutan na samom mjestu događaja kad je došlo do prometne nesreće. On se toga dana nalazio pješke uz magistralu jer se tamo nalazi kuća njegove punice koja iznajmljuje apartmane i čekali su da dođu gosti. To je bio ljetni period, 6., 7. ili 8. mjesec, bila je sredina dana, negdje oko 12, 13 ili 14 sati, a možda i kasnije. Bilo je sunčano, cesta je bila suha.

9.1. Sjeća se da je jedan B izlazio automobilom na magistralu i skretao lijevo, u tom trenutku je velikom brzinom iz smjera Splita došao motocikl koji je kada se približavao bio nagnut u lijevo jer je još uvijek bio u zavoju i već iz tog zavoja je mogao vidjeti ovaj automobil. Udaljenost od tog mjesta pa do mjesta gdje se ovaj B uključivao u promet je bila oko 100 m, to je gruba procjena svjedoka. Na mjestu događaja je zapravo jedan dugi zavoj i tek nekih 50 – 60 m prije mjesta gdje se ovaj B uključivao u promet cesta je u pravcu, odnosno tu više nema zavoja. Budući da vozač motocikla dok je nagnut ne smije kočiti jer bi odmah izgubio stabilnost, primijetio je da on pokušava ispraviti motocikl da bi mogao kočiti, pri tome je on koliko je vidio sporadično kočio, odnosno kočio je čim bi uspio malo ispraviti motocikl. Kad je vidio da se neće uspjeti zaustaviti, a čini mu se da se radilo o vrlo vještom vozaču, jednostavno je bacio motocikl odnosno pustio ga i pao na asfalt, međutim onda je tijelom udario u vrata ovog automobila. Svjedok je tu još ostao neko vrijeme, a u međuvremenu se skupilo oko 10 ljudi, čekali su da dođe hitna pomoć, koja je stigla za oko 15 minuta te je tada još uvijek bilo suho vrijeme. Tek nakon što je vozilo hitne pomoći otišlo došlo je do nevremena, radilo se o malom "neverinu", to je bilo nekih pola sata nakon odlaska hitne. Tu su se još zadržali neki prijatelji od ovog momka koji je poginuo.

9.2. Koliko se može sjetiti policija je došla nakon hitne pomoći, a još prije hitne pomoći su došli vatrogasci. Svjedok nije razgovarao s djelatnicima policije, ali se sjeća da su policajci njega i još ovih 10 ljudi koji su tu bili ostali molili da se maknu dalje od mjesta nesreće kako bi mogli izvršiti očevid i tad je već bilo mokro, neki su imali kišobrane. Nije poznavao ovog B koji je upravljao automobilom koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, ali zna da je on bio gost u apartmanu svjedokove punice. Ovo se zbilo upravo kad su oni dolazili u taj apartman. Bilo je još jedno vozilo također iz Mađarske, putnici ta dva vozila bili su zajedno, istom ovom sporednom jednosmjernom cestom koja se uključuje na magistralu prethodno je prošao jedan mađarski automobil, čini mu se crni Golf i onda iza njega ovaj automobil kojim je upravljao okrivljenik. Oni su upravo tada išli prema apartmanu punice svjedoka kako bi došli do parkinga. Ne može točno reći gdje se u trenutku prometne nesreće nalazio ovaj drugi automobil crne boje iz Mađarske, na njega nije toliko obraćao pažnju, ne zna je li on eventualno smetao okrivljeniku i ovom vozaču motocikla da se međusobno uoče.

9.3. Ova sporedna cesta kojom su se ova dva automobila uključivala na magistralu je takve konfiguracije da se zapravo radi o uzbrdici, a koliko se s te ceste pri trenutku uključivanja na glavnu može vidjeti signalizacija na glavnoj cesti, to mu je teško reći, ovisi u kakvom se automobilu vozač nalazi. U to vrijeme je na toj cesti postojao samo znak "stop". U vrijeme prometne nesreće nije postajao znak zabrane skretanja ulijevo, nego je nakon te nesreće postavljen znak "obavezan smjer desno". U vrijeme prometne nesreće svjedok se nalazio uz magistralu i to s njene južne strane, dakle s one strane s koje se na tu magistralu spaja ova sporedna cesta kojom je vozio okrivljenik. Apartman njegove punice se također nalazi s južne strane magistrale. Nitko mu nije sugerirao što treba reći pred sudom, on je samo rekao ono što je vidio. Nitko od policajaca nije pitao ima li očevidaca.

10. Svjedok ID (list 175) navodi da je on polubrat poginulog oštećenika, imaju istu majku, ali su im očevi različiti. Njegova majka nije ni fizički ni psihički u stanju doći svjedočiti na sud. On je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika. Majka, polubrat i svjedok su živjeli zajedno, osim onih perioda kada je svjedok privremeno radio u inozemstvu, a od strane okrivljenika nitko njega nije kontaktirao niti izjavljivao sućut, ni izravno ni preko posrednika, a koliko zna niti majci.

11. Iz pisanog prometnotehničkog nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku Stanku Smodlaki (listovi 67-74) u bitnom proizlazi da se u konkretnom slučaju osobno vozilo Peugeot (skraćeno: automobil) uključuje u promet sa sporedne ceste koja je uredno obilježena horizontalnom signalizacijom. Vozač sa vozilom skreće u lijevo, najvjerojatnije iz stanja mirovanja. Motocikl se kretao južnim kolničkim trakom iz smjera zapada prema istoku. Kada je automobil sa svojim prednjim dijelom na južnom dijelu južnog kolničkog traka, vozač motocikla reagira na kočnicu u cilju izbjegavanja prometne nesreće. Oko pozicije 16 m pred sraz vozač motocikla pada na kolnik i po tragovima klizanja na kolniku motocikl i vozač dolaze u poziciju gdje se dogodio sraz motocikla i automobila. Sraz se dogodio na desnom kolničkom traku, gledano iz smjera kretanja motocikla. Dakle, sraz se dogodio kada se automobil nalazi većim dijelom na južnom kolničkom traku, gdje se dogodila prometna nesreća. Sraz motocikla i automobila se dogodio s pozicijom sjedala i rezervoara motocikla i lijevih prednjih vrata automobila. Nakon pada vozača motocikla na kolnik, tijelo i motocikl u klizanju udaraju u bočnu lijevu stranu vozila. Nakon sraza motocikl pada na kolnik i giba se prema sjeveru, a automobil se zaustavlja kako je ucrtano na situacijskom planu (list 74).

11.1. U vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan pa su se sudionici prometne nesreće mogli vidjeti kada je motocikl od mjesta sraza udaljen najmanje oko 62 m, ili u vremenu oko 2,45 sek. Motocikl se nalazi na desnom (južnom) kolničkom traku i u toj poziciji vozač motocikla reagira na kočnicu. U vremenu od 2,45 sek pred sraz automobil se nalazi najvjerojatnije prednjim dijelom na južnom kolničkom traku od mjesta sraza udaljen 4-4,5 m. Ako vozač motocikla vidi osobno vozilo Peugeot kada je od mjesta sraza udaljen oko 62 m, vozač osobnog automobila može vidjeti i nailazeći motocikl. Brzina kretanja automobila pred sraz iz stanja mirovanja mogla je iznositi oko 1,6 m/s[2] ili manja, ali ne manja od 1,0 m/s , a brzina kretanja motocikla kada vozač reagira na kočnicu iznosi oko 83 km/h. Ako bi vozač motocikla poduzeo intenzivno kočenje kada je od mjesta sudara udaljen 62 m, motocikl bi se zaustavio do mjesta sudara ako bi se gibao brzinom od 81 km/h. No teško je za pretpostaviti može li vozač motocikla zadržati stabilnost pri gore iznesenoj brzini, jer stabilnost motocikla zavisi od niza faktora. Vještak je mišljenja da vozač motocikla nema zakašnjelo reagiranje, odnosno reagirao je kada vidi osobno vozilo na svom desnom kolničkom traku.

11.2. Na raspravi (listovi 173-174) vještak Smodlaka pojašnjava da je na mjestu događaja prema zapisniku o očevidu brzina bila ograničena na 60 km/h, koju činjenicu nije dodatno provjeravao. Kod utvrđivanja brzine kretanje motocikla kritične prigode, a posebno brzine kretanja pred reagiranje vozača na kočnicu, uzimaju se u obzir svi podaci koji su navedeni u zapisniku o očevidu. Naime, on je u svom vještačenju i matematičkoj relaciji uzimao podatak da je kolnik bio kritične prigode mokar, jer tako je navedeno i u zapisniku o očevidu. Ako je kolnik kritične prigode bio suh, konačna brzina kretanja motocikla bi bila nešto veća i iznosila bi oko 85 km/h, što u svakom slučaju ne znači puno u odnosu na samo odigravanje prometne nesreće. U varijanti da se motociklist kretao 85 km/h to znači da je motocikl bio 0,60 m ili 60 cm zapadno od ucrtane pozicije u situacijskom planu mjesta nesreće. Pomak od 60 cm prema zapadu odnosno položaju vozila nije bitan ni presudan na sami tijek prometne nesreće jer tada vozač motocikla reagira na kočnicu u vremenu od 1 sekunde, koči po iskazanom tragu kočenja i gubi stabilnost, jer je poznato da dvotočkaš gubi stabilnost osobito kod intenzivnog načina kočenja te u tom slučaju pada na kolnik i po iskazanom tragu klizanja dolazi do osobnog vozila koje izlazi njemu s desne strane i skreće lijevo. Da se motocikl kretao brzinom oko 81 km/h ili manjom i da vozač koči kad je od mjesta sraza udaljen 62 m motocikl bi se zaustavio do mjesta sraza, u što uključuje i da se kreće brzinom koja je ograničena na ovom dijelu kolnika prema zapisniku policije a to je 60 km/h.

11.3. Ako bi se vozač motocikla kretao ograničenom brzinom kretanja (bila ona 50 km/h ili 60 km/h) i da je kočio kad je od mjesta sraza udaljen 62 m, postoji mogućnost da bi se automobil koji se kreće sa desnog prilaznog puta i skreće ulijevo mogao uključiti na sjeverni kolnički trak u pravcu zapada i u tom slučaju najvjerojatnije do prometne nesreće ne bi došlo. Međutim uvijek kod promatranja tijeka dinamike nastanka prometne nesreće kad je riječ o dvotočkašu moramo voditi računa o njegovoj stabilnosti koja je vrlo upitna i rizična radnja posebno kod intenzivnog kočenja, pa bilo to i pri brzini kretanja koja je ograničena na ovom dijelu kolnika. Stoga bi se u takvoj situaciji vjerojatno motocikl destabilizirao i vozač bi najvjerojatnije pao na kolnik. Dakle, ako bi se motocikl kretao brzinom ograničenom na ovom dijelu kolnika ili brzinom kojom se kretao kritične prigode, izlazak vozila s desne strane za njega predstavlja izuzetnu opasnost. Je li vozač trebao kočiti ili ne, pa i da se kreće ograničenom brzinom, to je pitanje na koje vještak ne može odgovoriti jer vozač sam donosi odluku. Međutim vještak je apsolutno siguran da izlazak vozila s desne strane na njegov kolnički trak predstavlja opasnost i on mora reagirati i mišljenja je da je vozač motocikla primjereno reagirao.

11.4. Ako je postojao lijevi ili desni zavoj prije mjesta gdje vozač motocikla reagira na kočnicu, pitanje je na kojoj udaljenosti prema zapadu se nalazi vrh tog zavoja lijevo ili desno. Najpresudnije je u ovoj prometnoj nesreći da su se vozači sudionici premetne nesreće mogli vidjeti, mogli su se vidjeti kada vozač osobnog vozila polazi iz pozicije bojane zelenom, dakle vozač motocikla vidi osobno vozilo i primjereno reagira na kočnicu u cilju izbjegavanja ove prometne nesreće, ali što je još bitnije vozač osobnog vozila vidi i motocikl kada polazi iz stanja mirovanja, a zašto se uključuje u promet, iako vidi motocikl teško je reći.

12. Iz očitovanja Hrvatskih cesta, Tehničke ispostave Split od 26. rujna 2024. (list 192) proizlazi da je dozvoljena brzina kretanja na mjestu i u vrijeme prometne nesreće bila 50 km/h, a definirana je mjestopisnom tablom naselja Podgora.

13. Iz obdukcijskog nalaza KBC-a Split izrađenog po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Definis (listovi 61-64 i 77-81) u osnovi proizlazi da su vanjskim pregledom i obdukcijom tijela pok. RD nađeni krvni podlijevi i oguljotine kože glave, trupa i udova, a koje ozljede svaka za sebe predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu. Unutarnjim pregledom nađeni su razdor osrčja i lijevog ošita, nagnječenje viška srca, krvarenje u hvatište crijeva i stražnji zid trbušne šupljine obostrano, razdori jetre i slezene, prijelom lijevih rebara od 4. do 12. u višestrukoj liniji s oštećenjem lijeve porebrice i krvarenjem u međurebrene mišiće, sve s posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište i trbušnu šupljinu, te krvarenje u mišiće male zdjelice. Ove ozljede svaka za sebe predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Sve ozljede koje je sad pok. BD zadobio kritične prigode predstavljaju u svom zbroju tešku tjelesnu ozljedu a svojim su skupnim djelovanjem dovele do smrtnog ishoda.

14. Dakle, razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prometnotehničke struke, jer je ono uvjerljivo, detaljno i argumentirano. Osim toga ovaj nalaz i mišljenje u osnovi nije u suprotnosti s iskazima svjedoka I i A.

14.1. Polazeći od toga, sud zaključuje da je okrivljenik u konkretnom slučaju, upravljajući osobnim vozilom kolnikom ulice Marka Marulića, dolaskom do ceste DC8, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, poduzeo radnju uključivanja u promet skrećući ulijevo na sjevernu prometnu traku ceste DC8 u smjeru zapada, bez da se prethodno uvjerio može li tu radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pa je time oduzeo prednost prolaska motocikle kojim je krećući se brzinom od oko 85 km/h iz smjera zapada, južnom prometnom trakom ceste DC8 upravljao oštećeni BD, koji je uslijed poduzetog kočenja izgubio nadzor nad motociklom s kojeg je pao na kolnik te je kližući tijelom i motociklom udario u lijevu bočnu stranu okrivljenikovog automobila, pri čemu je oštećenik zadobio mnogostruke teške tjelesne ozljede od kojih je nedugo nakon toga preminuo.

14.2. Prema tome sud prihvaća da je u vrijeme prometne nesreće kolnik bio suh, pa je sukladno tome prihvaćena brzina kretanja motocikla u toj varijanti kako je na raspravi naveo vještak, dakle od oko 85 km/h (odlomak 11.2. - činjenični opis optužnice preciziran je dodavanjem riječi "oko"), kao što je i prihvaćeno očitovanje Hrvatskih cesta (odlomak 12.) da je na mjestu prometne nesreće brzina bila ograničena na 50 km/h, a ne 60 km/h, kako je to bilo navedeno u zapisniku o očevidu.

14.3. Dakle, iako je motociklist – oštećenik prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja za oko 35 km/h, to ne isključuje krivnju okrivljenika, kako to u osnovi tvrdi obrana, jer da je oštećenik i vozio brzinom u okviru ograničene, radnja uključivanja okrivljenika sa sporedne ceste na glavnu bez propuštanja motocikla na glavnoj cesti takve je naravi da bi motociklist morao intenzivno kočiti, u kojoj situaciji dvotočkaši lako gube stabilnost te može doći do pada vozača na tlo i njegovog ozljeđivanja. Dakle, radnja okrivljenika u vidu njegovog uključivanja sa sporedne ceste bez propuštanja motocikla na glavnoj cesti predstavlja začetni uzrok prometne nesreće, odnosno takvu radnju za koju se prema općem životnom iskustvu može reći da postoji vjerojatnost da će izazvati prometnu nesreću (teorija adekvatne uzročnosti).

14.4. Drugim riječima, vozač koji sa sporedne ceste ulazi na glavnu i skreće ulijevo mora se sa sigurnošću uvjeriti da nikoga ne ugrožava, a to okrivljenik nije učinio. Ako motocikl glavnom cestom i dolazi brže, to ne znači da vozač automobila može sa sporedne ceste krenuti "jer motocikl ne smije ići toliko brzo", već se mora uvjeriti da se sigurno može uključiti na glavnu cestu, mora promatrati vozilo koje dolazi i procijeniti njegovu brzinu, pa ako je ta brzina takva da ne može sigurno proći prije njega, ne smije krenuti. Upravo u toj procjeni je okrivljenik pogriješio i lakomisleno nastavio s uključivanjem na glavnu cestu. Okrivljenik je mogao vidjeti motocikl kada je od njega bio udaljen 62 m ili 2,45 sek.

14.5. Što se pak tiče navoda obrane o tome da bi vozilo okrivljenikovog zeta zaklanjalo pogled okrivljeniku prema nadolazećem vozilu, sud ni te navode obrane ne prihvaća, jer da je to i točno, to bi opet značilo da se okrivljenik nije sa sigurnošću uvjerio da radnju uključivanja na glavnu cestu može izvesti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Štoviše, iz iskaza okrivljenikovog zeta I vidljivo je da je vozilo potonjeg već bilo odmaklo u trenutku kada se okrivljenik uključuje na glavnu cestu (odlomak 8.2.), odnosno da okrivljenik nije odmah krenuo za svojim zetom već je malo ostao pred znakom "stop" te se upravo tada trebao uvjeriti da može sigurno započeti s uključivanjem na glavnu cestu.

15. Stoga sud utvrđuje da je okrivljenik postupio protivno blanketnoj normi iz čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

16. U odnosu na oblik krivnje, utvrđeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio sa svjesnim nehajem, budući da je bio svjestan da može ugroziti druge sudionike u prometu kada se sa sporedne ceste uključio na glavnu a da nije propustio motocikl koji se kretao glavnom cestom, lakomisleno smatrajući da neće doći do prometne nesreće, što se upravo i dogodilo na način opisan u izreci presude. Vezano za posljedicu – smrt oštećenika - postupanje okrivljenika u tom smislu treba također pripisati njegovom nehaju.

17. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

18. Stoga je okrivljeni DDČ kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

19. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, s tim da naknadne izmjene i dopune tog zakona za njega nisu blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.

20. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, protek vremena od pet godina od inkriminiranog događaja, izraženo žaljenje okrivljenika zbog smrti oštećenika, doprinos oštećenika nastanku ove prometne nesreće u vidu prekoračenja brzine kretanja za oko 35 km/h te činjenicu da je okrivljenik otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno. S druge strane, okrivljeniku nije utvrđeno postojanje posebnih otegotnih okolnosti.

20.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene olakotne okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju od 1-8 godina), a posebno činjenicu da je ovaj događaj evidentno eksces u na strani okrivljenika koji inače ne čini kažnjive radnje, vijeće zaključuje da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika ipak može postići i bez izvršenja kazne.

20.2. Stoga je okrivljenik, na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a zatim mu je, po čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od pet godina (maksimalni rok provjeravanja) po pravomoćnosti ove presude ne počini koje drugo kazneno djelo. Naime, za očekivati je da će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

21. Konačno, kako je okrivljenik proglašen krivim te ima primanja i imovine, sud ga je, na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezao snositi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1009,60 €. Od toga iznos od 2500,00 kn ili 331,80 € predstavlja trošak provođenja obdukcije, iznos od 3600,00 kn ili 477,80 € trošak izrade pisanog prometnotehničkog nalaza i mišljenja, dok iznos od 200,00 € predstavlja sudski paušal, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje troška postupka.

22. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 18. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO-u u Splitu,

- okrivljeniku (prijevod na mađarski),

- branitelju Vladimiru Buriću,

- opunomoćeniku oštećenika OD Župić & partneri (po pravomoćnosti),

- u spis.