REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3111/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: KJPB, rođen **.**.1994., državljanin Egipta; kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi ograničenja slobode kretanja, 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5947, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 14. kolovoza 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5947, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 14. kolovoza 2025., tužitelju je određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a ograničenje kretanja je određeno za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 1. i 2. izreke rješenja).
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je rješenje nezakonito jer nije poštovano načelo razmjernosti i supsidijarnosti, budući da nisu obrazloženi razlozi zašto blaže mjere ne bi bile primjerene, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, jer se tuženik oslanja samo na ranija rješenja i izjavu tužitelja, a zanemaruje razloge za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te da ne postoji osnovana sumnja da tužitelj zloupotrebljava pravo na zaštitu radi odgode protjerivanja, jer raniji nezakoniti boravak sam po sebi ne dokazuje zlonamjernu namjeru. Predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti besplatnu pravnu pomoć i dosuditi troškove zastupanja odvjetniku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je rješenje zakonito jer je tužitelj boravio nezakonito u RH 336 dana, nije izvršio obvezu povratka niti to namjerava učiniti, a zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je tek radi odgode protjerivanja. Smatra da blaže mjere ne bi ispunile svrhu, mjera je privremena i razmjerna te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 16. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj državljanin Arapske Republike Egipat, rođen **.**.1994. Godine;
- da je 14. kolovoza 2025. u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj;
- da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao temeljem dozvole za boravak i rad izdane za poslodavca ALPHA GRUPA d.o.o., važeće od 16. kolovoza 2023. do 15. kolovoza 2024., ali je dozvola ukinuta 8. ožujka 2024.;
- da je tužitelju 26. veljače 2024. izdano rješenje o povratku, kojim mu je naloženo da napusti Republiku Hrvatsku do 15. ožujka 2024., što nije učinio;
- da je tužitelju 8. kolovoza 2024. izdano i uručeno rješenje o protjerivanju s rokom za napuštanje EGP-a do 15. kolovoza 2024., ali to rješenje tužitelj nije izvršio;
- da je tužitelj od 16. kolovoza 2024. do 18. srpnja 2025. (336 dana) nezakonito boravio u [adresa] i [adresa];
- da tužitelj 18. srpnja 2025. rješenjem Policijske uprave zagrebačke protjeran iz Republike Hrvatske uz zabranu ulaska i boravka u [adresa];
- da je tužitelju 18. srpnja 2025. određen mu je smještaj u Prihvatni centar za strance na razdoblje nužno za pripremu prisilnog udaljenja, a najdulje tri mjeseca.
7. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavak 2. točka 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon). Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.
8. Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku.
9.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
9.2. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 7. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
9.3. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
9.4. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
9.5. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 7. Zakona sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite ako su kumulativno ispunjeni uvjeti: a) postoji postupak prisilnog udaljenja, b) činjenice i okolnosti opravdano pokazuju da traženje međunarodne zaštite služi za odgodu ili otežavanje udaljenja i c) pritom je tražitelj već ranije imao priliku podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu.
10. Prema ocjeni ovog Suda prethodno ponašanje tužitelja, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja. Naime, tužitelj nije izbjegao iz svoje nacionalne države zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Tužitelj je napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga, odnosno došao je raditi 2023. godine u Republiku Hrvatsku te mu izdana dozvola za rad i boravak u Republici Hrvatskoj. Tužiteljeve aktivnosti nakon što je napustio zemlju podrijetla i došao u Republiku Hrvatsku nisu bile usmjerene na traženje međunarodne zaštite. Tužitelj je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom 14. kolovoza 2025., tek nakon što je već doneseno novo rješenje o protjerivanju i tužitelj je smješten u Prihvatni centar za strance (18. srpnja 2025.) nakon što je tužitelj nije postupio po prethodnim rješenjima o povratku i protjerivanju te je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] i [adresa]. Ovakav tijek događaja i sadržaj njegovih izjava prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu jasno pokazuje da je zahtjev za međunarodnu zaštitu instrumentalno podnesen radi odgode udaljenja, a ne zbog postojanja osnovanog straha od progona.
11. U odnosu na mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere. Tuženik je osnovano procijenio da blaže mjere (obveza javljanja policiji, predaja putne isprave, određivanje boravišta) ne bi bile dostatne, budući da je tužitelj već više puta ignorirao rješenja o povratku i protjerivanju.
12. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
13. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a.
14. Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).
15. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 18. rujna 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ul. grada Vukovara 33
3. U spis
