REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-648/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice NŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Vuksanović i partneri d.o.o. u Rijeci, Šime Ljubića 10, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na status roditelja njegovatelja, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 554-05/24-02/126, URBROJ: 524-11-02/1-25-8 od 1. travnja 2025., kao i rješenje Hrvatskoga zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, KLASA: UP/I-551-06/24- 08/50, URBROJ: 139-071-08/9-24-2 od 17. listopada 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je dužan i obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima:dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/24-02/126, URBROJ: 524-11-02/1-25-8 od 1. travnja 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, KLASA: UP/I-551-06/24-08/50, URBROJ: 139-071- 08/9-24-2 od 17. listopada 2024.,a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja za dijete DŠ, sve imajući u vidu da kod sina tužiteljice DŠ, prema nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 21. siječnja 2021. nije utvrđena potpuna ovisnost o pomoći i njezi druge osobe, jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen, nije utvrđena potpuna nepokretnost i uz pomoć ortopedskih pomagala, nije utvrđen poremećaj iz autističnog spektra IV. stupnja kao ni više vrsta oštećenja IV. stupnja zbog kojih je potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, a radi čega nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužiteljici prava na status roditelja njegovatelja propisani čl. 61. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj: 18/22, 46/22 i 119/22).

2. Drugostupanjsko rješenje, ovdje osporavano rješenje tuženika od 1. travnja 2025. (kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 17. listopada 2024.) temelji se na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u drugostupanjskom postupku, Središnjeg ureda u Zagrebu, od 14. ožujka 2025. u kojem je utvrđeno, da kod sina tužiteljice DŠ ne postoji potreba pružanja specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata, ne postoji potpuna nepokretnost i uz pomoć ortopedskih pomagala, ne postoji poremećaj iz autističnog spektra IV. stupnja niti je utvrđeno više vrsta oštećenja IV. stupnja, već postoji intelektualno oštećenje IV. stupnja, jer se radi o osobi s intelektualnim teškoćama umjerenog stupnja koji zahtijevaju intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti, odnosno intenzivnu habitaciju i njegu, a njegovo odstupanje u komunikacijskom i govorno jezičnom području je u skladu su s njegovim intelektualnim teškoćama te se i procjenjuju pod vrstom invaliditeta: intelektualne teškoće, a ne zasebno pod vrstom invaliditeta: Poremećaj glasa, govora i jezika. Također, je utvrđeno, da kod sina tužiteljice postoji osjetilno oštećenje – oštećenje vida I. stupnja i da kod sina tužiteljice postoji IV. stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, ali da kod sina tužiteljice nije utvrđeno više vrsta teških oštećenja IV. stupnja, već samo intelektualno oštećenje IV. stupnja.

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 1. travnja 2025. tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 9. svibnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj tužiteljica u bitnome navela, da su Nalazi i mišljenja oba stupnja Zavoda sačinjena bez da je sin tužiteljice DŠ neposredno pregledan unatoč prijedlozima tužiteljice da to bude učinjeno, a pritom su i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji koja datira uglavnom iz 2020., a neka čak iz 2000. pa je upitna vjerodostojnost i te dokumentacije u sadašnjem vremenu. Stoga smatra da su navedeni nalazi i mišljenja oba stupnja Zavoda neprihvatljivi, jer su se od 2020. do danas promijenile okolnosti u pogledu zdravstvenog stanja sina tužiteljice i to na gore, posebno u vidu njegove sposobnosti komuniciranja, a imajući u vidu pogoršanje psihičkog i fizičkog stanja sina tužiteljice, postoji potreba za provođenjem vještačenja koje će uključivati neposredni pregled sina tužiteljice s pravilnim utvrđivanjem svih eventualnih vrsta funkcionalnih oštećenja koje sin tužiteljice ima, kao i njihovih stupnjeva, jer se jedino na taj način može utvrditi stvarno stanje stvari, odnosno materijalne isprave i utvrditi postoje li zakonski uvjeti iz čl. 61. ZSS-a za priznavanje tužiteljici prava na status roditelja njegovatelja.

4. Ukazuje na logopedski nalaz od 20. svibnja 2024. iz Poliklinike Suvag u Karlovcu iz kojeg proizlazi da sin tužiteljice ne odgovara na osnovna pitanja o sebi, komunicira samo s riječju „da“ i to minimalno prilikom imenovanja slikovnog materijala, dok su mu rezultati razumijevanja gramatike izuzetno niski, nije usvojio vještinu čitanja, pisanja i računanja, ne poznaje slova niti brojeve, a grafomotoričku vještinu nije bilo moguće ispitati.

5. Tužiteljica se ne slaže da se ovdje ne radi o zasebnoj vrsti invaliditeta, već da navedeno potpada pod kategoriju intelektualnog oštećenja, budući da se na Listi težine i vrste invaliditeta Priloga 5 Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 96/23, u nastavku teksta: Uredba), poremećaj glasa, jezika i govora navodi kao potkategorija tjelesnih oštećenja, a ne intelektualnih.

6. Stoga, tužiteljica smatra da tuženik u konkretnom slučaju postupa sa suvišnim formalizmom, ignorirajući svrhu i cilj postojanja Zakona o socijalnoj skrbi, jer tužiteljica 24 sata u danu, 7 dana u tjednu skrbi o svom bolesnom sinu, te zbog toga, objektivno i životno logički nije u mogućnosti raditi niti privređivati za svoju obitelj te da je zaštita odnosno pružanje pomoći osobama u ovakvoj životnoj situaciji, svrha postojanja statusa roditelja njegovatelja i prava koja iz tog statusa proizlaze.

7. Stoga je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenja tuženika od 1. travnja 2025. te prvostupanjsko rješenje od 17. listopada 2024. i usvoji zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa roditelja njegovatelja za sina DŠ, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenu kod ovoga Suda 21. srpnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda i razloga osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9. U ovome je upravnom sporu 11. rujna 2025. godine održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika na temelju čl. 91. st. 3., u svezi s čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/24, u nastavku teksta: ZUS), pa je opunomoćenici tužiteljice data mogućnost izjasniti se o svojim zahtjevima i nalozima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

11. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, kao i predloženog dokaznog prijedloga kombiniranog medicinskog vještačenja uz neposredni pregled sina tužiteljice, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice iz razloga iz niže obrazloženih u nastavku ove presude, kao i dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer su odlučne činjenice u ovom upravnom sporu medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu upravnog postupka te je rasprava zaključena.

13. Uvidom u dokumentaciju spisa koja prileži predmetu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, ovaj Sud je utvrdio, da je tužiteljica 21. srpnja 2025. podnijela zahtjev za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja za sina DŠ. U ovom upravnom sporu nije sporno, a kao što je to razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, od 21. siječnja 2021. i 14. ožujka 2025. da sin tužiteljice nije potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe, jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenja medicinsko – tehničkih zahvata za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen, da nije nepokretna osoba niti se kreće pomoću ortopedskih pomagala, kao i da nema poremećaj iz autističnog spektra IV stupnja.

14. Sporno je, ima li sin tužiteljice više vrsta oštećenja IV stupnja.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

16. Naime, odredbom članka 61. Zakona propisano je, da se pravo na status roditelja njegovatelja priznaje jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je: potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe, jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko- tehničkih zahvata za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen, u potpunosti je nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala te ima više vrsta teških oštećenja – tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

17. Sukladno gore navedenim nalazima i mišljenjima vještaka oba stupnja Zavoda proizlazi, da sin tužiteljice ima intelektualno oštećenje IV. stupnja što zahtijeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti, odnosno intenzivnu habitaciju i njegu, a da su odstupanja u komunikacijskoj, govorno jezičnom području u skladu s njegovim intelektualnim teškoćama i da se procjenjuje po vrstama invaliditeta-intelektualne teškoće.

18. Međutim, prema mišljenju tužiteljice, a sukladno Listi, težini i vrsti invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti, proizlazi da se Poremećaj glasa, jezika i govora navodi kao potkategorija tjelesnih oštećenja, a ne intelektualnih.

19. Stoga, imajući u vidu da činjenično stanje u postupku koje je prethodilo ovom upravnom sporu za sada nije potpuno utvrđeno, jer nije u postupku razjašnjeno zbog čega poremećaj govora kod sina tužiteljice spada u kategoriju intelektualno oštećenje, a ne pod kategoriju tjelesnog oštećenja, sukladno gore navedenoj Listi, a kako to tvrdi tužiteljica, to će prvostupanjsko tijelo, u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, u roku od 30 dana od dana primitka presude, pozvati sina tužiteljice na neposredan pregled uz dostavu nove medicinske dokumentacije tj. one koja datira nakon 2020., zatražiti će novi nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci, a sve imajući u vidu da tužiteljica u tužbi tvrdi da su se od 2020. do danas promijenile okolnosti u pogledu zdravstvenog stanja sina tužiteljice i to na gore, a što se posebno očituje na njegovu sposobnost komuniciranja, dok iz logopedskog nalaza od 20. svibnja 2024. iz Poliklinike Suvag u Karlovcu proizlazi, da sin tužiteljice ne odgovara na osnovna pitanja o sebi, ne komunicira, nije usvojio vještinu čitanja, pisanja i računanja, nakon čega će utvrditi radi li se u konkretnom slučaju kod sina tužiteljica o zasebnoj vrsti invaliditeta, a kako je to navedeno u Prilogu 5 Uredbe o metodologijama vještačenja, Liste težine i vrste invaliditeta-Poremećaj glasa, jezika i govora i ukoliko bi se radilo, o kojem je stupnju tjelesnog oštećenja riječ u konkretnom slučaju.

20. Ukoliko vještaci Zavoda, Područnog ureda u Rijeci utvrde da poremećaj govora, kod sina tužiteljice spada u intelektualno oštećenje potrebno je obrazložiti razloge za isto, odnosno zbog čega ne bi spadalo u kategoriju- tjelesnog oštećenja Poremećaj glasa, jezika i govora, a sve kako bi se u eventualno u novo pokrenutom upravnom sporu moglo provesti zasebno, neovisno, medicinsko vještačenje sina tužiteljice te utvrditi jesu li činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, a s tim u svezi i prvostupanjskom postupku pravilno utvrđene.

21. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužiteljici priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužiteljici, valjalo priznat trošak sastava tužbe, te pristupa na ročište održano kod ovoga Suda 11. rujna 2025., za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 117. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice, Petri Vuksanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o., Rijeka, Šime Ljubića 10

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,

Zagreb, Ulica grada Vukovara 78