REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-1618/2023-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tužene HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tužene OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 5. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 9. prosinca 2017. godine, a kojeg su sklopili I-tuženica HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženica OZ, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su I i II tužena dana 9. prosinca 2017. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada 9. prosinca 2017. (dalje u tekstu: Ugovor o radu). I tužena je prethodno do 8. prosinca 2019. bila zaposlena kod IZ vl. trgovačkog obrta [obrt]. U vrijeme zasnivanja radnog odnosa I tužena je bila privremeno nesposobna za rad zbog korištenja prava na rodiljni dopust, a koje pravo je počela koristiti s danom 3. prosinca 2017. Predmetni Ugovor o radu sklopljen je za radno mjesto prodavača na štandu s mjestom rada u Rijeci i Krku. I tužena je za navedeno radno mjesto saznala putem obitelji, a trebala je raditi poslove vezane uz prigodnu prodaju za božićne i novogodišnje blagdane, s tim da je trebala raditi na Krku od 1. svibnja do 30. rujna tekuće godine te u Rijeci za vrijeme blagdana od 1. prosinca do 31. prosinca tekuće godine u Rijeci. Prema Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva od 21. veljače 2018. I tužena na dan zasnivanja radnog odnosa od 9. veljače 2017. nije bila radno sposobna. Prema evidenciji, I tužena je u korištenju prava na rodiljni dopust bila na rodiljnom dopustu u razdoblju od 3. prosinca 2017. do 12. srpnja 2018. i u razdoblju od 13. srpnja 2018. pa do 28. prosinca 2020. Iz svega iznesenog proizlazi da je Ugovor o radu sklopljen isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad zbog korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta. Navedeni ugovor nije konzumiran, već I tužena cijelo vrijeme neprekidno ostvaruje prava na temelju Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Također, prema sadržaju izjave II tužene, ugovor bi se trebao ostvarivati u određenom razdoblju, a ne tijekom cijelog vremena važenja ugovora. Uz navedeno, razlozi zbog kojih je I tužena zasnovala radni odnos kod II tužene nisu valjani i opravdani s obzirom da je u vrijeme radnog odnosa kod prethodnog poslodavca, koji je otac djeteta, bila u korištenju prava za drugo dijete. S obzirom da je sukladno čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, predlaže sudu utvrditi da je Ugovor o radu ništetan.

2. I i II tužena u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Nije točno da je I tužena bila privremeno nesposobna za rad zbog korištenja prava na rodiljni dopust. Ocjena liječnika da I tuženoj predstoji rizična trudnoća u situaciji u kojoj je I tužena treći put trudna porođaj koji bi imao predstojati mogao je biti kategoriziran jedino kao prijevremen, a ne i kao abortivno prijeteći. Eventualnost da je liječnik I tuženu i uputio na korištenje godišnjeg odmora derogirana je potpisivanjem regularnog Ugovora o radu, obzirom čovjek svojom voljom može slobodno disponirati svojim zdravljem, kao i pravom na rad. Činjenica da je jedan liječnik u svom fakultativnom pregledu I tuženu ocijenio kvalificiranom za korištenje rodiljnog dopusta ne znači da bi zbog toga izgubila i svoje Ustavom i zakonom zajamčeno pravo na rad. Sklapanjem Ugovora o radu I tužena nije ostvarila bilo kakvu protupravnu imovinsku korist, niti je statusno prosperirala. I tužena je latencijom prava na rodiljni dopust 3. prosinca 2017. koje joj je svojim individualnim nalazom dodijelio liječnik, derogirala svaku protupravnost u svojoj odluci da potpiše Ugovor o radu. U recentnoj sudskoj praksi zabrana diskriminacije najstrože se sankcionira. U konkretnom slučaju riječ je o slobodnom disponiranju prava na rad II tužene, a izostanak bilo kakve protupravne imovinske koristi ili štete za državni proračun derogira tužbene navode. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-751/2020-34 od 15. srpnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o radu od 9. prosinca 2017. ništetan.

4. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R – 171/2023-4 od 5. listopada 2023. ukinuta je prethodno navedena presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Proizlazi da sud prvog stupnja nije naveo koji dokazi upućuju na zaključak da su I i II tužena prilikom sklapanja Ugovora o radu manifestirale upravo ono očitovanje koje odgovara njihovoj volji te da se iz tog razloga nisu ostvarili razlozi prividnosti ugovora.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio provesti medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada, na okolnost je li I tužena bila radno sposobna u vrijeme zasnivanja predmetnog radnog odnosa, odnosno u vrijeme sklapanja Ugovora o radu od 9. prosinca 2017. Predlaže na temelju čl. 322. ZOO- a utvrditi ništetnost Ugovora o radu.

6. I i II tužene ističu da sukladno čl. 67. Zakona o radu poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti smije tražiti bilo kakve podatke o njezinoj trudnoći, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo radi zaštite trudnica. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora II tužena je bila radno sposobna i nije bila na bolovanju, kako to tvrdi tužitelj. Ističu da je majčinstvo zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti na radu, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova i međunarodnim konvencijama. Stoga, predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu (list 3 spisa), Izvod iz evidencije o statusu i zdravstvenom osiguranju za I tuženu (list 4-6 spisa), Izvješće o privremenoj spriječenosti za rad (list 7 spisa), Izjavu II tužene (list 8-9 spisa), Izjavu (list 10 spisa), Nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva od 21. veljače 2018. (list 11 spisa), Zdravstveni karton I tužene (list 12-19 spisa), dokumentaciju (list 20-23 spisa), Izjavu II tužene (list 170-171. spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje (list 149-150. spisa).

8. Pripremno ročište dana 30. rujna 2020. održano je u prisutnosti I i II tužene i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja. Na istom ročištu I i II tužena u cijelosti su osporile tužbu i tužbeni zahtjev te predložile dokaz njihovim saslušanjem. Slijedom navedenog, nisu se ispunili uvjeti iz čl. 295. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).

9. Uvidom u Ugovor o radu utvrđeno je da su I i II tužena dana 9. prosinca 2017. sklopile ugovor o radu radi obavljanja poslova prodavačice na štandu s mjestom rada Rijeka i Krk.

10. Uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 7 spisa) utvrđeno je da je I tužena bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 3. prosinca 2017.

11. Iz Nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva tužitelja od 21. veljače 2018. (list 11 spisa) utvrđeno je da je I tužena zasnovala radni odnos kod II tužene 9. prosinca 2017. Tužiteljica je dana 28. studenog 2017. bila na pregledu kod ginekologa sa dijagnozom prijeteći pobačaj sa očekivanim terminom poroda 17. siječnja 2018. Ocjena je da na dan zasnivanja radnog odnosa I tužena nije bila radno sposobna.

12. Iz Izjave II tužene (list 170-171. spisa) proizlazi da je I tužena, njezina snaha, bila zaposlena kao logistička podrška poslovanju firme. Njezina uloga nije uključivala fizički zahtjevne poslove poput savijanja, nošenja tereta, ili dugotrajnog stajanja na štandu, niti je bila izložena nepovoljnim vremenskim uvjetima. Radne zadaće bile su prilagođene njezinom zdravstvenom stanju, a uključivale su koordinaciju asortimana, nadzor poslovanja, vođenje administrativnih evidencija i druge slične zadatke logističke prirode. Uvijek se vodila načelima zaštite zdravlja i dobrobiti radnika, pa tako i I tužene. Niti jedan aspekt posla koji je obavljala nije bio u suprotnosti s njezinim zdravstvenim stanjem, već je bio usklađen s mogućnostima koje je imala kao trudnica. Priroda posla u obiteljskoj firmi omogućava fleksibilnost i prilagodbu potrebama svakog člana. I tužena se nije bavila fizički zahtjevnim poslovima, sama priroda njezinih radnih zadataka nije zahtijevala rad u nepovoljnim uvjetima, niti ikakav fizički napor koji bi mogao dovesti u pitanje njezino zdravlje, ili zdravlje djeteta.

13. Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje dr. Jelene Macan utvrđeno je da je I tužena u razdoblju predmetne trudnoće bila zaposlena u obiteljskom obrtu na poslovima prodavačice na štandu. Dana 9. prosinca 2017. sklopila je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za iste poslove u drugom obiteljskom obrtu, jer je obiteljski obrt u kojem je bila prethodno zaposlena bio pred zatvaranjem. Poslove prodavačice na štandu trebala je obavljati u Rijeci tijekom prosinca, tj. Adventa, te na Krku tijekom ljetnih mjeseci (od svibnja do rujna). I tužena je sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s II tuženom 5 tjedana prije očekivanog termina poroda tijekom uredne trudnoće. Stanje normalne trudnoće nije patološko, nego fiziološko stanje žene, ali ono u zadnjim tjednima trudnoće mijenja funkcioniranje tijela žene na način da ograničava njenu radnu sposobnost za uvjete rada koji uključuju nepovoljne klimatske/mikroklimatske uvjete, fizički rad, te statodinamička opterećenja u vidu dugotrajnijeg rada u prisilnom položaju tijela, što uključuje dugotrajnije stajanje. U Republici Hrvatskoj svakoj trudnici najmanje 28 dana prije očekivanog termina poroda zakonski je utvrđen obvezan rodiljni dopust, tj. privremena nesposobnost za bilo kakav rad, upravo zbog ograničenja radne sposobnosti koja fiziološki nastaju kod trudnica u zadnjim tjednima normalne trudnoće, kako radna opterećenja ne bi kompromitirala uredan završetak trudnoće i porod. Ovisno o stanju trudnoće i zdravstvenom stanju trudnica može početi koristiti rodiljni dopust i 45 dana prije očekivanog poroda, a prema mišljenju nadležnog specijaliste ginekologa. I tužena je 5 tjedana prije očekivanog termina poroda sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova prodavačice na štandu u punom radnom vremenu, što uključuje rad na otvorenom uz statička i dinamička opterećenja tijela, odnosno izloženost nepovoljnim vremenskim uvjetima, dugotrajno stajanje i druge prisilne položaje tijela te moguće rukovanje teretima, kao i put na posao i s posla, najmanje pet dana u tjednu. Stoga I tužena u vrijeme sklapanja Ugovora o radu od 9. prosinca 2017. nije bila radno sposobna za obavljanje poslova prodavačice na štandu prema ugovoru o radu.

14. I i II tužena su prigovorile nalazu i mišljenju navodeći kako je stalna sudska vještakinja iznijela zaključke koji nisu utemeljeni na objektivnim okolnostima njezinog radnog mjesta, ograničivši zaključak na fizičke aspekte rada prodavačice na štandu. Međutim, Ugovor o radu jasno obuhvaća i administrativne i organizacijske poslove poput nadgledanja asortimana, upravljanje zalihama i uređenje prostora koji ne zahtijevaju fizički napor, niti izlaganje nepovoljnim uvjetima. Kao trudnica u obiteljskom okruženju I tužena je radila prema fleksibilnom rasporedu koji je bio prilagođen njezinim potrebama i zdravstvenom stanju. Radni zadaci prilagođavali su se specifičnostima njezinog stanja, čime je osigurano da njezino zdravlje niti u jednom trenutku nije bilo ugroženo. II tužena, njezina svekrva, osigurala je da svi radni uvjeti budu prilagođeni njezinim mogućnostima, što je uobičajena praksa u obiteljskim firmama gdje postoji visoka razina razumijevanja i prilagodbe osobnim potrebama zaposlenika. Radna sposobnost trudnice ne smije biti predmet diskriminacije. Prikazivanje trudnoće kao „prirodnog stanja nesposobnosti za rad“ je diskriminatorno.

15. Očitujući se na iznesene prigovore I i II tužene stalna sudska vještakinja dr. Jelena Macan je na ročištu 5. lipnja 2025. navela kako se opis poslova odnosi na Ugovor o radu od 9. prosinca 2017. U razdoblju od 9. prosinca 2017. do poroda u siječnju 2018. tužiteljica je imala zdravu trudnoću koja ju je u tim zadnjim tjednima trudnoće ograničavala za određene radne uvjete kao što su nepovoljni klimatski i mikroklimatski uvjeti, fizički rad, dugotrajniji rad u prisilnom položaju tijela uključujući dugotrajno stajanje. To su sve radni uvjeti koji su bili sadržani u radnom mjestu prodavačice na štandu na otvorenom prostoru. Zdrava trudnoća ne čini trudnicu potpuno radno nesposobnom te je ona u mogućnosti u tim zadnjim tjednima do poroda raditi na poslovima koji se obavljaju u povoljnim mikroklimatskim uvjetima, u pretežito sjedećem položaju, u slobodnom ritmu rada bez fizičkog opterećenja. Ako je takva prilagodba bila moguća i prihvatljiva od strane poslodavca u tom periodu takve poslove je I tužena mogla obavljati.

16. Budući da iz Izjave II tužene proizlazi da je I tužena, njezina snaha, bila zaposlena u njezinom obiteljskom obrtu koji je omogućavao fleksibilnost i prilagodbu potrebama svih radnika, kao logičan se i uvjerljiv ukazuje i njezin navod kako je I tužena bila zaposlena kao logistička podrška poslovanju firme te da njezina uloga nije uključivala fizički zahtjevne poslove poput savijanja, nošenja tereta, ili dugotrajnog stajanja na štandu, niti je bila izložena nepovoljnim vremenskim uvjetima. Radne zadaće koje su joj bile prilagođene bile su prilagođene njezinom zdravstvenom stanju, a uključivale su koordinaciju asortimana, nadzor poslovanja, vođenje administrativnih evidencija i druge slične zadatke logističke prirode. I tužena se nije bavila fizički zahtjevnim poslovima, sama priroda njezinih radnih zadataka nije zahtijevala rad u nepovoljnim uvjetima, niti ikakav fizički napor koji bi mogao dovesti u pitanje njezino zdravlje, ili zdravlje djeteta.

17. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prihvatio, jer je isti sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke.

18. Uzimajući u obzir navedeno, kao i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Jelene Macan prema kojem je I tužena mogla obavljati poslove pod uvjetom da je II tužena prilagodila radne uvjete radnog mjesta prodavačice na štandu (nepovoljni klimatski i mikroklimatski uvjeti, fizički rad, dugotrajniji rad u prisilnom položaju tijela uključujući stajanje) na način da je I tuženoj omogućila rad u povoljnim mikroklimatskim uvjetima, u pretežito sjedećem položaju, u slobodnom ritmu rada bez fizičkog opterećenja, a što je II tužena i učinila, za zaključiti je da su I i II tužena mogle zasnovati radni odnos za obavljanje ugovorenih poslova.

19. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Budući da je II tužena bila upoznata sa zdravstvenim stanjem I tužene te je uvjete rada za ugovoreno radno mjesto i prilagodila njezinom zdravstvenom stanju na način da je I tuženoj omogućila rad u povoljnim mikroklimatskim uvjetima, u pretežito sjedećem položaju, u slobodnom ritmu rada bez fizičkog opterećenja, za zaključiti je da su I i II tužena prilikom sklapanja Ugovora o radu manifestirali upravo ono očitovanje koje odgovara njihovoj volji. Kraj navedenog, sud u sklapanju Ugovora o radu ne nalazi elemenata ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. tužitelju

2. I i II tuženoj