REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

Pn-150/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vladimiri Pirović Papić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Katiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno te odvjetnice Vladimire Pirović Papić, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i njegovog punomoćnika, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13,70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a), 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati na ime naknade štete iznos od 6.626,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. listopada 2021. do 31.12.2022. po stoji koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za naknadom zakonskih zateznih kamata za period od 1. studenog 2018. do 4. listopada 2021.

III. Nalaže se tuženiku UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.151,95 EUR, zajedno s kamatom tekućom od 18. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je ozlijeđena u štetnom događaju 26. svibnja 2018. oko 14,00 sati u vikend kući, na adresi [adresa], nakon verbalnog sukoba, kada je tuženik (bivši suprug tužiteljice) nogom gurnuo stolac na kojem je tužiteljica sjedila a koji se nalazio na podestu kamenjara, uslijed čega je ista sa stolicom pala na leđa, nakon čega je tuženik ponovno udario nogom po stolici od kojeg udarca se tužiteljica zajedno sa stolicom otkotrljala na kamenjar, kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede u vidu oguljotine u slabinskom području, krvni podljev lijeve podlaktice, krvni podljev desne šake, te je tuženik istoga dana u večernjim satima oko 23,00 sati u [adresa], u stanu u kojem su tada stranke zajednički živjele, uhvatio tužiteljicu za vrat i snažno gurnuo u vrata uslijed čega je ista zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu razmaknuća zgloba između lijeve lopatice i lijeve ključne kosti (akromioklavikularni zglob) stupnja TOSSY II. Tuženik je zbog gore opisanih radnji presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-376/2018 od 26.veljače 2020., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-92/2020 od 24.09.2020., proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 117.st.2. i kaznenog djela iz članka 118. st. 2. Kaznenog zakona-teška tjelesna ozljeda i tjelesna ozljeda, koja kaznena djela je počinjeno na štetu tužiteljice. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju, za koji je odgovoran tuženik, zadobila više tjelesnih ozljeda i to ozljedu u vidu oguljotine u slabinskom području, krvni podljev lijeve podlaktice, krvni podljev desne šake i druge ozljede te tešku tjelesnu ozljedu u vidu razmaknuća zgloba lijeve lopatice i lijeve ključne kosti, (aktomiokvalikularni zglob) stupnja TOSSY II, sve opisano u medicinskoj dokumentaciji, a od kojih ozljeda se tužiteljica liječila. Isto tako zbog događaja opisanog u tužbi kod tužiteljice se javila reakcija na teški stres zbog kojeg se također liječila. Radi zadobivenih ozljeda i stresa tužiteljica je trpjela boli, strah, kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti te ima naruženje, pa je tako tužiteljica trpjela tjelesne bolove (jakog, srednjeg i manjeg intenziteta te povremene bolove manjeg intenziteta) s kojeg osnova potražuje iznos od 7.000,00 kuna, strah (primarni i sekundarni jakog, srednjeg i manjeg intenziteta) s kojeg osnova potražuje iznos od 6.000,00 kuna. Tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti s kojeg osnova potražuje iznos od 22.500,00 kuna te duševne boli zbog naruženja s kojeg osnova potražuje iznos od 5.000,00 kuna. Zbog potrebe mirovanja tužiteljica nije mogao obavljati poslove koje inače u svakodnevnom životu obavlja pa joj je trebala pomoć i njega druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć i njegu su joj pružali članovi obitelji i s tog osnova potražuje iznos od 2.000,00 kuna. Radi navedenog, tužiteljica je bila nesposobna za rad tako da je u periodu od 11. lipnja 2018. (od 25.05. do 10.06.2018. tužiteljica je bila na godišnjem odmoru) do 30. rujna 2018. bila na bolovanju zbog čega je ostvarivala znatno manju zaradu/plaću odnosno u kojem je ostvarivala samo naknadu za bolovanje. Tužiteljica je zaposlenica MUP-a RH te je njena mjesečna neto plaća u travnju 2018., mjesec prije korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, iznosila 9.304,23 kune. U lipnju 2018. tužiteljici je isplaćena neto plaća u iznosu od 7.902,08 kuna (umanjenje od 1.402,15 kuna) u srpnju 2018. isplaćena joj je neto plaća u iznosu od 5.513.71 kunu (umanjenje od 3.790,52 kuna) u kolovozu 2018. joj je isplaćena naknada za bolovanje u iznosu od 4.257,28 kuna (umanjenje od 5.046,95 kuna) i u rujnu 2018. joj je na ime naknade za bolovanje isplaćen iznos od 4.4.257,28 kuna (umanjenje od 5.046,95 kuna). Kako je tuženik tužiteljici nanio tjelesne ozljede te joj narušio zdravlje dužan je platiti i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja pa s te osnove tužiteljica potražuje iznose od 15.286,57 kuna zajedno s kamatom.

2.Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je angažirao stalnog sudskog vještaka prof.sr.sc. Slavka Davilu radi procjene opsega ozljeda tužiteljice, koji je utvrdio, iz tužbi priložene medicinske dokumentacije, izuzev blagih natučenja, da sve ostale ozljede koje tužiteljica opisuje nisu u uzročno- posljedičnoj vezi s opisanim štetnim događajem, pa je tako vidljivo da je urađena rtg obrada lijevog ramena gdje se ne vidi nikakvih patoloških promjena niti se opisuje od strane rendgenologa. Kao što se u kasnijoj medicinskoj dokumentaciji opisuje radi se o Tossi II tipu prijeloma što se nužno moralo vidjeti i kod prvog pregleda kako na rtg snimci kao vidljiv razmak između aromiona i ključne kosti, tako i klinički prilikom palpacije. Također, morao bi tada na rtg snimci biti i prošireni AC zglob, a nedvojbeno takvog proširenja nema, odnosno isto se ne opisuje. Nadalje, tko i kada je postavio dijagnozu KT i postavio imobilizaciju ne može se utvrditi. Također nije razvidno tko je uputio tužiteljicu na MR ramena. Ostaje dalje nejasno zašto nije učinjen operativni zahtjev ako je rame nestabilno niti ima podataka o pokretljivosti ramena niti stanje nakon kliničkog pregleda AC zgloba jer bi se morao opisivati razmak artikulacionih ploha preko nekoliko mm, a koji razmak se ne opisuje ni u jednom nalazu. Puknuće dijela tetive nastaje uslijed istezanja, a ne udarca i moralo se vidjeti kod prvog pregleda, dok u konkretnom slučaju inicijalna medicinska dokumentacija isto ne opisuje. Zaključke vještaka Prof.sr.sc. Slavko Davila potvrđuje i činjenica da tužiteljica nije imala ikakvih tegoba kroz razdoblje od opisanog štetnog događaja do prvog spomena AC dislokacije 1. lipnja 2018., dakle 6 dana nakon štetnog događaja. Naime, iako se tuženik u tom razdoblju u istražnom zatvoru, svjedoci su mu po otpuštanju na slobodu, potvrdili da su tužiteljicu vidjeli kako nema nikakvih poteškoća, a svjedoci su tužiteljicu vidjeli 27. svibnja 2018., dakle dan nakon predmetnog štetnog događaja, kako pliva na javnim bazenima u gradu [adresa], te pri tom nije pokazivala nikakve znakove ozljeđivanja. Nadalje, u vrijeme predmetnog štetnog događaja i dalje s tužiteljicom je stanovala i zajednička kćer stranaka, TT, te ista nije primijetila da je tužiteljica pokazivala ikakve znakove ozljeđivanja u razdoblju koje je slijedilo nakon štetnog događaja. Također, kćer stranaka ima saznanja o činjenici da tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon predmetnog štetnog događaja, stoga tuženik osporava da su ozljede koje se opisuju u tužbi (izuzev površinskih ozljeda koje ne predstavljaju povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu neimovinske štete) nastale zbog predmetnog štetnog događaja, slijedom čega se osporava pasivna legitimacija tuženika, budući da je iz materijalnih dokaza u spisu razvidno kako je tužiteljica opisane ozljede zadobila u štetnom događaju različitom od onoga u kojemu je tužitelj bio sudionik, u vrijeme kada je tuženik nedvojbeno bio lišen slobode pa nikako nije mogao biti odgovoran za iste. Tužiteljica navodi i da je zbog bolovanja primila manju naknadu plaće, te tužbom potražuje od tuženika razliku izmakle dobiti. Međutim, iz dokumentacije koja prileži tužbi razvidno je da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju nakon 11. lipnja 2021., pa iz ove činjenice proizlazi da je razlog bolovanja leži u nekom kasnijem događaju različitom od predmetnog štetnog događaja, a u kojem je tužiteljica zadobila ozljede lijeve lopatice i lijeve ključne kosti, a koju ozljedu nije prouzročio tuženik. Stoga se osporava odgovornost za plaćanjem i naknade radi izmakle koristi, a osporava se i visina takvog zahtjeva, budući da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja od 26. svibnja 2018. i ozljede zgloba lijeve lopatice i lijeve ključne kosti, a stoga niti odgovornost za naknadu neimovinske i imovinske štete.

2.1. Podneskom od 3. listopada 2025. tuženik nastavno na odgovor na tužbu, ističe prigovor zastare. U pogledu opsega ozljeda za koje tužiteljica tvrdi da ih je zadobila u opisanom štetnom događaju, ističe da medicinska dokumentacija koju tužiteljica prilaže tužbi potvrđuje stav tuženika da tužiteljica u opisanom štetnom događaju nije zadobila ozljede za koje u ovom postupku potražuje naknadu štete, odnosno ne postoji jasna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i kasnijih medicinskom dokumentacijom popisanih ozljeda tužiteljice, a samim time niti obveza tuženika na naknadu štete. U pogledu zahtjeva za početkom tijeka kamata, iz same tužbe nije moguće razaznati osnovu po kojemu tužiteljica uprave određuje početak tijeka kamata kao ih potražuje. S druge strane, budući da u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, jasno je da zakonska zatezna kamata ne teče prije dana podnošenja tužbe. Što se pak tiče dijela zahtjeva tužiteljice s osnova izgubljene zarade, isti se osporava kao neosnovan. Naime, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja bila na bolovanju, pa nije moguće razgraničiti da li je u utuženom razdoblju tužiteljica bila na bolovanju zbog ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju ili pak zbog nekih od ranije poznatih zdravstvenih tegoba za koje tuženik ne odgovara, smatra da je visina tog dijela zahtjeva nedokazana.

3. Podneskom od 18. listopada 2024. (list 186 do188) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev te potražuje 4.650,00 EUR na ime neimovinske štete, 300,00 EUR s osnova tuđe pomoći i njege, te s osnova izgubljene zarade iznos od 1.676,42 EUR.

4.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-376/2018 od 26.veljače 2020., (list 7-11), presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-92/2020 od 24.09.2020. (list 12-13), medicinsku dokumentaciju (list 14-67), nalaz i mišljenje vještaka dr. Romana Pavića (list 113-116), nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića (list 176-179), zajedničko mišljenje vještaka Romana Pavića i Gordana Makarića (list 192), saslušan je dr. Roman Pavić (list 155-156).

4.1.Na ročištu 1. prosinca 2022. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika radi provođenja sudsko medicinskog vještačenja obzirom na utvrđenja iz pravomoćne kaznene presude, za koju je sud vezan u smislu čl. 12. ZPP-a, te je na glavnoj raspravi 11. lipnja 2025. odlučio ne provoditi daljnje dokaze, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4.2. Prilog uz odgovor na tužbu (nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Slavka Davile), nije relevantan, te nije dokazni materijal u ovom postupku, jer se radi o vještačenju koje je naručila jedna stranka a ne sud.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi.

6.1.Nije sporan štetan događaj u kojem je 26. svibnja 2018. tuženik tjelesno ozlijedio tužiteljicu.

6.2. Nije sporno da je tuženik presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-376/2018 od 26.veljače 2020., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-92/2020 od 24.09.2020., proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 117.st.2. i kaznenog djela iz članka 118. st. 2. Kaznenog zakona-teška tjelesna ozljeda i tjelesna ozljeda, koja kaznena djela je počinjeno na štetu tužiteljice kao bliske osobe, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uz izvršenje kazne zatvora u traju od sedam mjeseci a dio kazne od sedam mjeseci neće se izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, a izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane približavanja ŠT (ranije UT) na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uznemiravanja ili uhođenja za vrijeme od pet godina.

6.3. Sporno je:

- je li nastupila zastara potraživanja;

-pasivna legitimacija;

-uzročno posljedična veza između radnji tuženika i zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice;

-opseg i visina nematerijalne štete s osnova zadobivenih ozljeda;

-visina izmakle koristi.

7. U pogledu zastare ističe se da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je liječenje tužiteljice završeno 9. listopada 2018. kada je tužiteljica učinila MR lijevog AC zgloba, kojom pretragom su utvrđene sve ozljede, a što proizlazi iz pisanog nalaza kao i usmenog iskaza sudskog vještaka dr. Romana Pavića. Obzirom da sukladno odredbi čl. 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok zastarni rok počinje teći od završetka liječenja, to je tužba podnijeta unutar zastarnog roka.

8.Tuženik osporava da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila sve ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji i to krvni podljev lijeve podlaktice, krvni podljev desne šake i druge ozljede te tešku tjelesnu ozljedu u vidu razmaknuća zgloba lijeve lopatice i lijeve ključne kosti, (aktomiokvalikularni zglob) stupnja TOSSY II, smatra da su one nastale izvan štetnog događaja odnosno da tužitelj iste nije uzrokovao tuženici, nego da je uzrokovao samo ozljedu u vidu oguljotine u slabinskom području.

8.1.Međutim, da je upravo tuženik tužiteljici uzrokovao sve ozljede nesumnjivo opisane u medicinskoj dokumentaciji proizlazi već iz činjeničnog opisa štetnog događaja u izreci presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-376/2018 od 26.veljače 2020. i to: "da je dana 26.svibnja 2018. godine oko 14,00 sati u [adresa], u vikend kući, nakon verbalnog sukoba, tuženik je nogom gurnuo stolac na kojem je sjedila tužiteljica ŠT ( ranije UT), koji se nalazio na podestu kamenjara, uslijed čega je ista sa stolicom pala na leđa, nakon čega je tuženik ponovno udario nogom po stolici od kojeg udara se tužiteljica zajedno sa stolicom otkotrljala na kamenjar te je tuženik istoga dana u večernjim satima oko 23,00 sati u [adresa], stan u kojem su parnične stranke zajednički živjele, uhvatio tužiteljicu za vrat i snažno gurnuo u vrata uslijed čega je ista zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu razmaknuća zgloba između lijeve lopatice i lijeve ključne kosti ( akromioklavikularni zglob) stupnja TOSSY II".

8.2.Dakle, izrekom pravomoćne kaznene presude utvrđeno da je tužiteljica, među ostalim ozljedama zadobila i tešku tjelesni ozljedu u vidu razmaknuća zgloba između lijeve lopatice i lijeve ključne kosti (akromioklavikularni zglob) stupnja TOSSY II, pa ovim ozljedama tuženik ne može u ovom postupku prigovarati, jer je sud vezan činjeničnim opisom izreke kaznene presude. Tuženik može u parnici samo prigovarati doprinosu nastanka tih ozljeda, što on ovdje nije učinio, pa se smatra da je ozljedama tužitelje u cijelosti (100%) doprinio.

9. Zbog tuženikovog prigovora nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i opisanih ozljeda provedeno je i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Romanu Paviću, traumatologu i kirurgu.

9.1.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka traumatologa i kirurga Romana Pavića od 12.9.2023. proizlazi da je temeljem medicinske dokumentacije te kliničkog pregleda tužiteljice zaključio je da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeđivanja. Također, ključna ozljeda nastala u predmetnom štetnom događaju opisana je detaljno u poglavlju Iz medicinske dokumentacije, a potvrđena je učinjenim MR lijevog ramena 9. listopada 2018. Tužiteljica je zadobila svježu subtotalnu rupturu lijevog gornjeg akromioklavikularnog ligamenta i potpunu rupturu lijevog donjeg akromioklavikularnog ligamenta. Ozljeda nastala u predmetno-štetnom događaju nije liječena kirurški, već konzervativno, trokutastom maramom, odnosno mitelom, u razdoblju od 1. lipnja 2018. do 11. lipnja 2018., a nakon čega je uslijedila fizikalna rehabilitacija, koja je završena 20. kolovoza 2018. nakon čega se tužiteljica mogla vratiti normalnim aktivnostima. Stanje tužiteljice je stabilizirano. Tužiteljica ima brojne degenerativne promjene u području lijevog ramena, koje su također detaljno opisane u poglavlju Iz medicinske dokumentacije i potvrđene na učinjenom MR lijevog ramena 9. listopada 2018., a koje nisu u svezi s posljedicama predmetno-štetnog događaja, dok prije predmetno-štetnog događaja tužiteljica nije imala ozljeda u području akromioklavikularnog zgloba lijevo.

10. Ispitan na ročištu za glavnu raspravu 20. veljače 2024. sudski vještak Roman Pavić u odnosu na prigovore stranka naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, jer da je u nalazu i mišljenju u obzir uzeo sve ozljede tužiteljice a ne samo vodeća ozljeda kako se ona prigovara. Naime, tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila rupturu akromioklavikuralnog zgloba i ligamenta. U med. dokumentaciji radiolog opisuje kako je na ultrazvuku vidljiva potpuna ruptura donjega ac ligamenta a subtotalne gornje ac ligamenta, te da je to klasificirano po klasifikaciji po Rotkwood od 1-2 odnosno po drugoj klasifikaciji koju su klasificirali u KB Merkur prije toga, ozljeda Š II. Prilikom davanja ocjene uzeo je u obzir sve ozljede, te uvrstio psihijatrijsku dokumentaciju koju je cijenio u ocjeni straha. Trajno smanjenje životne aktivnosti je cijenjeno s obzirom na tip i vrstu ozljede, dislokacije akromioklavikuralnog zgloba lijevo, a ista ocjena od 2% je sukladna trajnom smanjenju životne aktivnosti, koje ona iznosi. Što se tiče bolnosti, bol je cijenjena 35 te sukladna težini ozljede. Bol je subjektivna i nije moguće cijeniti doživotnu trajnu bolnost prilikom izvođenja pokreta u lijevom ramenu, kako sugerira tužiteljica. Da je tužiteljica operirana onda bi ocjena bolnosti bila nešto veća, ali je liječenja konzervativno bez kirurškog zahvata te je ocjena svih parametara objektivna. Okolnost da je tužiteljica prema vlastitim navodima bila na bolovanju tri mjeseca ne utječe na ocjenu koju je dao. Naime, netko s takvom ozljedom može biti na bolovanju kraće a netko dulje, objektivno je potrebno 6 tjedana da takva ozljeda u cijelosti zacijeli. Psihičke tegobe tužiteljice očito su produljile bolovanje. Medicinska rehabilitacija provodi se kod svih ozljeda. Ključnu kost u vezi sa lopaticom drže tri strukture – tri ligamenta, tužiteljici je pukla jedna struktura. U slučaju kad puknu tri strukture onda se kirurški liječi, te se takva ozljeda cijeni do 5% po jednoj teoriji, a po nekima čak ništa, dok je 6 tjedana potrebno da se oporavi rupturirani ligament, kod tužiteljice je smanjena funkcija tog ligamenta trajno 2%. Moguće je da tužiteljica i danas trpi bol, ali to je povremena bolnost i ta mogućnost je uključena u ukupnu ocjenu bolova. Tužiteljica može nositi teret u ograničenju od 2%. Klinički je pregledana tužiteljica, ista nema ispad rotacije i pokretljivost u zglobu u svim smjerovima, niti tužiteljičina dijagnoza uključuje ispad rotacije. Rotaciju ruke u ramenu vrši mišićje ramenog zgloba koje se naziva rotatornom manšetom koja ovdje nije ozljeđena.

10.1. Sudski vještak je na raspravi pred sudom i nazočnim punomoćnicima izvršio demonstraciju rotacije lijevog ramena tužiteljice, te se sud neposrednim opažanjem uvjerio da je vještak uspješno rotirao rame u svim smjerovima a ta radnja nije bila bolna za tužiteljicu, pa je otklonjen prigovor tužiteljice da ne može bezbolno podizati lijevu ruku i izvoditi rotaciju lijeve ruke.

11. U pogledu prigovora tuženika da je tužiteljica viđena nakon štetnog događaja kako pliva, vještak je naveo da je u razdoblju do 20. kolovoza 2018. mogla tužiteljica mogla ući u vodu i lagano razgibavati rame, što je bilo i korisno, stoga je navod tuženika da je "viđena po bazenima Grada Samobora" kako plina bespredmetan jer prema navodima vještaka nije mogla "oštro plivati" nego dakle rekreativno.

11.1. Vještak Pavić u pogledu prigovora tuženika izričito navodi da tužiteljica ovu ozljedu ramena nije mogla dobiti nikako drugačije (kako to pokušava insinuirati tuženik) nego padom i udarcem u zid, pod ili sl. što odgovara činjeničnom opisu počinjenog kaznenog djela.

12. U odnosu na psihičke tegobe provedeno je vještačenje po sudskom vještaku psihijatrijske struke, dr. Gordanu Makariću, koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2024. naveo da je tužiteljica na psihičkom je planu razvila simptomatiku Reakcije na stres (F43.9) a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti za tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, uvažavajući i kumulativni učinak izloženosti prijašnjim zlostavljanjima. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza, te je u tužiteljice došlo je do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenim 5%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Navedena se ocjena odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Navedeno je potrebno objediniti s nalazom vještaka kirurga.

12.1. Na nalaz vještaka Makarića stranke nisu stavljale prigovore.

13. Podneskom od 9. studenog 2024. oba vještaka u nalaz i mišljenju dali su objedinjenu i realnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti u visini od 6%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

14. Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pavića i Makarića obzirom da su isti objektivno i stručno obrazložili svoje zaključke do kojih su došli temeljem medicinske dokumentacije, te kliničkog pregleda tužiteljice, sukladno pravilima medicinske struke, a temeljem dugogodišnjeg iskustva u liječenju takvih ozljeda, a vještak Pavić je i usmeno obrazložio svoj nalaz. Prigovori stranaka u cijelosti su otklonjeni te sud nema nikakvih nedoumica oko opsega štete koju je tužitelj pretrpio jer je do svih utvrđenja sud došao upravo uz pomoć stručnjaka specijalista.

15.Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 78/15, 78/15, dalje u tekstu ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15.1.Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka Romana Pavića, sud je utvrdio da tužiteljica pretrpjela bol jakog stupnja u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 4 dana i slabog intenziteta 30 dana kumulativno, pa mu pripada pravo na iznos pravične novčane naknade u iznosu od 750,00 EUR.

16.1. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpila primarni strah, u trajanju od 2 sata, sekundarni strah jakog stupnja u trajanju 1 dan, srednjeg stupnja 4 dana, te slabog stupnja 30 dana, s kirurškog stajališta. S psihijatrijskog stajališta, tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 2.000,00 EUR.

16.2.Kod tužiteljice u navedenom štetnom događaju, zadobivene ozljede dovele su do smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 6%, koju ocjenu su oba vještaka objedinila nakon utvrđenja da su kod tužiteljice po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 2% s kirurškog stanovišta, a očituje se u tome da tužiteljica ne može podizati veće terete koji bi opteretili lijevo rame, jer joj lateralni okrajak lijeve ključne kosti prominira iz zgloba s lijevom lopaticom, dok s psihijatrijskog motrišta ocijenjene su u omjeru od 5%, u kom dijelu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, što objedinjeno prema nalazu obojice vještaka od 9. studenog 2024. iznosi 6%, stoga joj s osnova duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti pripada pravo na iznos pravične novčane naknade od 1.300,00 EUR.

16.3. Kod tužiteljice je kao posljedica štetnog događaja nastupilo naruženje u lakom stupnju kao posljedica predmetno-štetnog događaja, a koji nije uvijek vidljivo na tužiteljici (nije vidljivo kada nosi odjeću koja prekriva taj dio tijela).Ovdje je riječ o posljedičnom deformitetu u smislu kranijalnog pomaka lateralnog dijela lijeve ključne kosti nakon ozljede akromioklavikularnog ligamenta lijevo, pa joj s ovog osnova pripada naknada u iznosu od 600,00 EUR.

17.Obzirom da su povrede zdravlja kod tužiteljice nastale kao posljedica isključivo štetnih radnji tuženika, to je u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sukladno orjentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i važećoj sudskoj praksi, temeljem provedenog dokaznog postupka tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti valjalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u visini od 4.650,00 EUR.

18. Temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi i imovninsku štetu s osnova troškova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem.

18.1. Prema utvrđenjima sudskih vještaka traumatologa Romana Pavića tuđa pomoć je kao posljedica predmetno-štetnog događaja bila potrebna tužiteljici u trajanju od 30 dana po 1 sat dnevno, nemedicinske osobe, koja joj je pomagala pri obavljanju neophodnih kućanskih poslova, pa joj pripada pravična novčana naknada s tog naslova u iznosu od 300,00 EUR kuna, uzimajući u obzir da mu je pomoć pružana i besplatno od strane ukućana, to sud iznos od 10,00 EUR po satu sud smatra primjerenim za cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi, te slobodnoj ocjeni dokaza.

19.Također, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

19.1.Temeljem dokumentacije u spisu, uslijed posljedica štetnog događaja kojeg je u cijelosti uzrokovao svojim radnja tuženik, trpi i imovinsku štetu koja se sastoji u razlici plaće koju bi tužiteljica primala da nije zbog štetnog događaja bila na bolovanju i naknade koju je primala za vrijeme bolovanja te je u spis predmeta dostavila obračunske isprave za isplatu plaće za period od siječnja do prosinca 2018. godine.

19.2.Naime, štetni događaj zbio se dana 26.svibnja 2018. godine za vrijeme dok je tužiteljica bila na godišnjem odmoru odnosno u periodu od 24.05. do 08.06. 2018. a što proizlazi iz Potvrde MUP-a do 7. rujna 2023), a prosječna neto zarada tužiteljice u tri mjeseca prije štetnog događaja iznosi 8.640,34 kune ( do ovog zbroja se dođe kada se zbroji neto zarada za ožujak od 8.473,57kuna, travanj od 9.304,23 kn i svibanj 2018. od 8.141,22 kuna te isto podijeli s 3), a što proizlazi iz dostavljenih obračuna plaća za te mjesece.

19.3.Tužiteljici je, za vrijeme dok je bila na bolovanju isplaćena neto zarada i to u lipnju 2018. iznos od 7.903.08 kuna ili umanjenje od gore navedenog prosjeka za 738,26 kuna, u srpnju 2018. iznos od 5.513,71 kuna, umanjenje od 3.126,63 kuna, u za kolovoz 2018. iznos od 4.,257,28 kuna ili umanjenje od 4.383,06 kuna te za rujna 2018. godine iznos od 4.257,28 kuna ili umanjenje od 4.383,06 kuna tako da je tužiteljici za vrijeme dok je koristila bolovanje zbog utuženog štetnog događaja pretrpjela materijalnu štetu zbog manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 12.631,01 kunu odnosno iznos od 1.676,42 EUR, a što je sve vidljivo iz obračunskih isprava za isplatu plaće za navedene mjesece.

20. Dakle, ukupna neimovinska (4650,00 EUR.) i imovinska šteta (1.676,42 EUR s osnova izgubljene zarade uvećano za 300,00 EUR s osnova tuđe pomoći i njege) koju je tužiteljica trpi iznosi 6.626,42 EUR.

20.1.Napominje se da je u uređenom tužbenom zahtjevu od 18. listopada 2024. došlo do ukupnog krivog zbroja štete (5.726,42 EUR) umjesto 6.626,42 EUR no da je šteta po svim vidovima pravilno naznačena.

21. Kamate na ukupan iznos naknade štete teku od podnošenja odštetnog zahtjeva u ovom slučaju tužbe odnosno od 5. listopada 2021., a sve u visini stope određene odredbom čl. 29. st.1. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, točka I.

22. U pogledu tijeka kamata, odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za naknadom zakonskih zateznih kamata za period od 1. studenog 2018. do 4. listopada 2021. obzirom da tužba podnijeta 5. listopada 2021., pa se tužba smatra odštetnim zahtjevom, te je odlučeno kao u izreci presude, točka II.

23.Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ br: 148/09 i 142/12 dalje: OT) i čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, temeljem vrijednosti predmeta spora, nužnosti nastanka troškova, vrijednosti boda od 2,00 EUR, pripada pravo na nagradu za: sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), sastav podneska od 9.12.2021 u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), zastupanje na raspravi 1.12.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), zastupanje na raspravi 4.10.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1 OT), sastav podneska od 10.10.2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1.OT), zastupanje na raspravi 20.2.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), sastav podneska od 18. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1.OT), zastupanje na raspravi 11.6.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1.OT), sastav podneska od 25.4.2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3. i 4. OT), sastav podneska od 31.8.2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3. i 4. OT), sastav podneska od 15.9.2023 u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3. i 4. OT), ukupno 950 bodova, odnosno 1.900 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 475,00 EUR, ukupno 2.375,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 653,81 EUR, sudska pristojba na tužbu od 61,57 EUR, sudska pristojba na presudu od 61,57 EUR, sveukupno 3.151,95 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka III.

U Samoboru, 18. rujna 2023.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna: Tužitelj po pun. uz s.p. na presudu

Tuženik po pun.