Poslovni broj: Gž-1283/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, II Barilovićka 7, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-68/2023-7 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-68/2023-7 od 8. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu tuženik isplati 9.391,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2023. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke)

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.391,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. ožujka 2023.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio, a što između stranka nije ni sporno:

- da je obaveznim prekršajnim nalogom Policijske uprave Primorsko-goranske, PP Mali Lošinj broj 511-09-26-02/2-5/1-310/2012 od 25. lipnja 2012. okrivljenik LŠ proglašen krivim što je 11. veljače 2012. u 13,15 sati u mjestu Veli Lošinj, skrivio prometnu nesreću u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika - osiguranjem vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesenu trećim osobama, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 5. srpnja 2017. osiguraniku ĆŠ, kod kojeg je zbog ozljede na radu 70 % i bolesti 30 % nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, počevši od 2. ožujka 2017., te da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 28. kolovoza 2018., zbog nastalog tjelesnog oštećenja od 80 % kao posljedice ozljede na radu, priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, počevši od 10. kolovoza 2018.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, te o djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti od 7. ožujka 2017., Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi da kod osiguranika CŠ postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, čiji je uzrok 70 % ozljeda na radu, a 30 % bolest, te da je navedeni nalaz i mišljenje potvrđeno mišljenjem Samostalnog sektora za reviziju medicinskog vještačenja od 15. ožujka 2017.,

- da iz potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 26. travnja 2023., kao i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je osiguraniku isplaćena mirovina u periodu od 1. srpnja 2020. do 31. ožujka 2023. u iznosu od ukupno 10.060,40 eura, te novčana naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od ukupno 2.348,89 eura.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.

8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Prvostupanjski je sud naveo da je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP-a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je ujedno i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).

10.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.

13. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku kroz utuženo razdoblje nije nastala štete u smislu citirane odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

15. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu.

16. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić