Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-927/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljanom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženik MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-118/2020-35 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-118/2020-35 od 18. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 2.840,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka (točka I. izreke). Istom presudom nalaženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da plati tužitelju troškove postupka, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 2.840,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
6. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:
- da iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je dogovorilo s vlasnikom voćnjaka VJ rezidbu voćnjaka, za koju je angažirao radnike koju su mu u tome pomogli, a koja je rezidba trajala od prvog do četvrtog mjeseca 2019. i koja je koštala oko 38.900,00 kuna. Kako mu je voditelj voćnjaka IJ rekao da se vlasnik voćnjaka nalazi u financijskim problemima, on da je sam pozajmio novac i platio radnike, a kako je vlasnik voćnjaka VJ imao sustav (cijevi) za navodnjavanje to da mu je voditelj voćnjaka IJ rekao da uzme taj sustav za obavljeni rad, to da je tako dogovorio da će tuženik MJ uzeti cijevi za navodnjavanje, koje je i uzeo i odvezao ih, i za to da će mu platiti iznos u visini izvršenih radova. Nadalje, tužitelj u svom iskazu navodi kako mu je tuženik platio iznos od 10.000,00 kuna na ruke, da je u njegovo ime platio i repromaterijal u trgovini "N", da mu je kupio i prijenosno računalo, da je kod "N" platio iznos od 1.300,00 kuna i da mu je još u kolovozu platio iznos od 2.500,00 kuna, s time što je naveo da je dogovor između njega i HJ, odnosno voditelja voćnjaka BJ bio usmen i da ništa nisu potpisali, a obrezivanje po voćki da su dogovorili u iznosu 2,00 kuna, pa kako se radi o velikom voćnjaku da se dođe do iznosa od 38.900,00 kuna, dok da mu je tuženik uvijek govorio da čeka poticaj jer ima voćnjak jabuka,
- da navedeno u bitnom proizlazi i iz iskaza voditelja voćnjaka HJ, BJ,
- da je tužitelj u svom iskazu naveo, i to da je količinu preuzete robe utvrdio zajedno s BJ, odnosno da su bile 384 cijevi po 6 m i 15 km okitena, ali da IJ u svom iskazu navodi da ne može precizirati o kojoj količini cijevi se radi niti o cijeni koja je bila dogovorena, ali da je bio nazočan kada su cijevi utovarene,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da poznaje tužitelja i s kojim je bio u dobrim odnosima, ali da nikakav sustav za navodnjavanje nije kupio od tužitelja, niti da je za njega platio robu u trgovini "N", a niti da mu je dao određene novčane iznose na ruke kao ni prijenosno računalo, te da nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu i dogovoru ni sa VJ,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka DJ i ĐJ proizlazi da su vidjeli da je tuženik tovario u kamion i odvezao cijevi za navodnjavanje, dok su ostali svjedoci to čuli, kao što su čuli i da je za izvršene radove tužitelj dobio sustav za navodnjavanje, osim što suprotno proizlazi iz iskaza supruge tuženika UJ, a iz iskaza svjedoka M i AJ proizlazi da nisu vidjeli kod tuženika nikakve cijevi ili sustav za navodnjavanje,
- da iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka proizlazi da im nije poznato da bi tuženik od tužitelja uzeo sustav za navodnjavanje, odnosno da je tužitelj sa VJ kompenzirao svoj rad za taj sustav,
- da iz računa HGSPOT Informatika d.o.o. proizlazi kako je izdan 14. lipnja 2019. kupcu [obrt] za kupanju prijenosnog računala LENOVO IdeaPad za iznos od 3.354.38 kuna, dok iz očitovanja HGSPOT Informatika d.o.o. proizlazi kako nemaju informaciju o osobi koja je preuzela prijenosno računalo po tom računu,
- da iz računa Orban grand d.o.o. proizlazi kako su izdani kupcu [obrt] i to 26. travnja 2019. za kupnju herbicida u iznosu od 1.118,00 kuna, te za kupnju sredstava za zaštitu bilja 21. lipnja 2019. na iznos od 1.174,00 kuna,
- da iz poruka koje je tuženik poslao svjedoku BJ proizlazi da mu je prijevoznik dovezao cijevi od tužitelja i da su sada kod njega te da ih nije platio.
6.1. S obzirom na utvrđenje da nijedan od saslušanih svjedoka nije upoznat s podacima o količini cijevi koje su isporučene tuženiku kao ni o cijeni, a o čemu ne postoje drugi dokazi, to je prvostupanjski sud smatrao dokazanom činjenicu da je tužitelj isporučio tuženiku neodređenu količinu i vrstu robe, zbog čega je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjev, pa ga je odbio kao neosnovan.
7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.
8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer tužitelj nije dokazao da mu je tuženik u obvezi isplati upravo utuženi iznos. Na na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na dio iskaza određenih svjedoka, kada je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku neodređenu količinu i vrstu robe, odnosno cijevi za navodnjavanje, ali na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrdi o kojoj se količini i vrsti cijevi radi, a time i o njihovoj cijeni. Slijedom toga, nije bilo moguće ni utvrditi koji bi još tuženik bio u obvezi iznos platiti tužitelju, a imajući u vidu da tužitelj potražuje točno određeni novčani iznos, a o čemu ne postoji nijedna pisana isprava.
9. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je odredbom članka 219. stavkom 1. ZPP- a, propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
9.1. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila tereta o dokazivanju. Iz ove odredbe proizlazi kako sud utvrđuje činjenice sa sigurnošću, a ne pod pretpostavkama.
9.2. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da na temelju istih nije moguće utvrditi da su ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost, pa samim tim ni da bi tuženik bio dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos, iako je utvrđeno da je preuzeo cijevi za navodnjavanje, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji je egzaktno postavljen, i kao takav ne može utvrditi iskazima svjedoka.
9.3. Stoga se ukazuje da je prvostupanjski sud kraj svega prethodno navedenog pravilno postupio kada je odbio dokaz za provođenjem gospodarskog vještačenja na okolnost vrijednosti predanih cijevi za navodnjavanje i okitena tuženiku jer tu vrstu i količinu nije moguće utvrditi na temelju iskaza tužitelja i BJ, suprotno navodima tužitelja. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se iz iskaza svjedoka BJ ne može precizno utvrditi o kojoj se količini cijevi radi niti koja je cijena dogovorena, iako je bio nazočan kada su cijevi utovarene, dok se količina isporučenih cijevi i okitena ne može temeljiti samo na dijelu iskaza tužitelja u kojem tvrdi da su bile 384 cijevi po 6 m i 15 km okitena. Ovo iz razloga što tužitelj nijednim drugim dokazom nije dokazao da bi se radilo upravo o toj količini i vrsti, a on je direktno zainteresirana stranka u ovom sporu, pa se tužbeni zahtjev ne može temeljiti samo na njegovom iskazu, a time ni vještačenje, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio provođenje ovoga dokaza
10. Ostali žalbeni navodi tužitelja su sadržanoj prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih svemu prethodno navedenom.
11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je i tužitelj pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga.
12. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
