REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1601/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Darja Maoduš Palić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, vraćanja na rad i utvrđenja diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ivice Palića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 07.06.2022. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.01.2020. slijedom čega radni donos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove Samostalnog višeg pravnog referenta, a ako takvih poslova nema da ju vrati na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tuženik diskriminirao tužiteljicu u postupku kolektivnog otkazivanja viška radnika jer joj nije na isti način i pod jednakim uvjetima ponudio odgovarajuća radna mjesta pravnika čime ju je stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge privilegirane radnike i time je prekršio proceduru otkazivanja ugovora o radu te mu se zabranjuje svako daljnje isto ili slično postupanje.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima Samostalnog višeg pravnog referenta na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23.01.2020. Dana 07.06.2022. tuženik je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tužiteljici uručio 15.06.2022. Tužiteljica je protiv odluke uložila zahtjev za zaštitu prava o kojemu tuženik nije odlučio. Prema obrazloženju pobijane odluke ukinuta je organizacijska jedinca u kojoj je tužiteljica obavljala pravne poslove na način da se "djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnome mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za pravne poslove koji se nalazi unutar organizacijske jedinice Korporativni servisi", a u kojemu tuženik ima potrebu za 15 izvršitelja visoke stručne spreme pravnog smjera. Kako je ukupan broj tuženikovih radnika sa VSS pravnog sjera veći od broja 15, tuženik je po zakonskim kriterijima i jednom dodatnom kriteriju (branitelji i djeca poginulih/nestalih branitelja) izvršio putem sistema bodovanja odabir između pravnika te su tužiteljici pripala 3 boda, što je za 1 bod manje od praga (4 boda) za nastavak rada u Sektoru za pravne poslove. Tuženik je naveo da je tužiteljici ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. "operacijama", no kako tužiteljica te poslove nije prihvatila donesena je pobijana odluka o otkazu. To su razlozi na kojima tuženik zasniva svoju odluku. Tužiteljica navodi da je Odluka o otkazu nezakonita. Nije sporno da je tuženik slobodan u odlučivanju kao će organizirati obavljanje poslova – hoće li to biti zasebno po podružnicama ili na jednom mjestu, tj. centralizirano. Nije sporno da pravni poslovi ulaze u tzv. funkcionalne poslove, nije sporan odabir kriterija za bodovanje niti činjenica da tužiteljica nije prihvatila poslove u tzv. "operacijama". Nije sporno da je tuženik prethodno proveo savjetovanje sa sindikatima koji su imali niz meritornih primjedbi na predmetni postupak reorganizacije, a koje je primjedbe tuženik otklonio kao irelevantne. Međutim, navodi da je tuženik u donošenju odluke učinio niz propusta koji odluku čine nezakonitom. Nisu istiniti navodi da je decentralizirano obavljanje poslova dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti. Pravni poslovi u Podružnici Čistoća obavljali su se nesmetano, uredno i na zadovoljstvo korisnika usluga nekoliko desetljeća. Tuženik nije objasnio na koji će se način centralizacijom postići veća procesna i organizacijska učinkovitost, nije proveo analizu koliko mu je doista potrebno pravnika pa ne može tvrditi da je izvršitelja bilo previše i da je taj višak stvarao neopravdano velik trošak poslovanja. Centralizacija ne dovodi sama po sebi do smanjenja broja izvršitelja. Ako se opseg pravnih poslova jedinice u kojoj je tužiteljica radila proširio i kao takav proširen unio u novu organizacijsku jedinicu Sektor za pravne poslove kako se navodi u odluci, tada ne stoji navod da je centralizacija sama po sebi dovela do smanjenja broja izvršitelja, već upravo suprotno od toga. Tuženik nije napravio sistematizaciju radnih mjesta u Sektoru pravnih poslova, nije predvidio radna mjesta, nije predvidio stručnu spremu, iskustvo i druge uvjete koji se traže za pojedine poslove, nije predvidio koliki će mu broj izvršitelja biti potreban za pojedine poslove, samo je nabrojao čime će se Sektor za pravne poslove baviti i koje će dvije službe imati. Zaključno, tuženik nije osmislio ni postavio novu organizaciju posla. Bodovanje po kriterijima nije provedeno zakonito, u sustav bodovanja bez ikakvog objašnjenja tuženik nije uvrstio niz pravnika kojima je, kako tužiteljica pretpostavlja, osigurao druge pozicije (ĆF, IF, FFK i dr.) i time je diskriminirao tužiteljicu, a posljedica diskriminatornog postupanja je ništetnost odluke. Obveza tuženika je da pod jednakim uvjetima osigura svim radnicima koji su utvrđeni kao višak pristup slobodnim radnim mjestima (čl. 115. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019.). Navodi da su diskriminacijske osnove političko uvjerenje, socijalno podrijetlo i društveni položaj. Ističe da bodovanje nije provedeno zakonito jer je obuhvatilo radnike koji se međusobno ne mogu uspoređivati. Primjerice, tuženik je radnike sa srednjom stručnom spremom uspoređivao s radnicima s visokom stručnom spremom, potom je uspoređivao radnike koji ne obavljaju iste i slične poslove i sl. (F, Ć). Tuženik koristi usluge agencije za posredovanje u zapošljavanju protivno čl. 45. st. 4. toč. 2. Zakona o radu. Tuženik nije ispunio svoju obvezu iz čl. 115. KU ponudivši tužiteljici rad u operativi jer su to sve redom potpuno drugačiji i ne odgovarajući poslovi koje obavljaju radnici sa nižom stručnom spremom. Nadalje, prema informacijama koje su došle do tužiteljice, tuženik ju je stavio u nepovoljniji položaj i u odnosu na pravnika UF koji je ostvario 3 boda kao i tužiteljica i bio je na listi za otkaz no još uvijek radi, Isto tako u radnom odnosu je ostala i pravnica ŽF iako je bila na listi za otkaz. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom konačno postavljenim u podnesku od 15.2.2023. tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, utvrditi da je tuženik diskriminirao tužiteljicu u postupku kolektivnog otkazivanja viška radnika jer joj nije na isti način i pod jednakim uvjetima ponudio odgovarajuća radna mjesta pravnika, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Kod tuženika je skoro svaka Podružnica imala svoje pravne službe/odjele i diplomirane pravnike u njima, i u istima se obavljao pravni posao isključivo samo za tu Podružnicu. Kako je to zaista nesvrhovito tuženik je odlučio da se svi pravni poslovi obavljaju centralizirano, na jednom mjestu unutar zasebne organizacijske jedinice, te je ukinuo obavljanje tih poslova po Podružnicama. Tako se 10 (zasebnih) pravnih službi/odjela „stopilo“ u jednu matičnu centraliziranu organizacijsku jedinicu za pravne poslove, što je rezultiralo viškom radnika, obzirom na potreban broj izvršitelja tj. pravnika, pa tako i tužiteljice. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30.12.2021. godine pa do 6.4.2022. Naveden postupak proveden je sa svim sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su kao takvi reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153. st. 4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, a po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen je prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Također su sindikatima dostavljeni doslovno svi podaci, pa tako i podaci za sve „usporedne radnike“ Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 08.04.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja, koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: 1.) Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, 2.) Višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod točkom 1.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (osobito članci od 9. do čl. 18. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022 koji se odnose na Podružnicu Čistoća u kojoj je tužiteljica radila na radnom mjesto pravnika tj. „Samostalni viši pravni referent“; te čl. 102. citiranog Pravilnika). Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. utvrđena je i implementirana je nova centralizirana organizacija, temeljem koje se pravni poslovi (Sektor za pravne poslove), obavljaju centralizirano, unutar samo te matične organizacijske jedinice, i to za cijelo društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem organizacijskih jedinica u toj Podružnici. Potreban broj izvršitelja tj. diplomiranih pravnika (mag.iur) s VSS-om u Sektoru za pravne poslove je 15. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja, jer je diplomiranih pravnika (mag.iur) s VSS-om na nivou Društva više od 15. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika te Dodatni kriterij Braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Tužiteljici je u pogledu trajanja radnog odnosa ispravno dan jedan bod jer ima tri godine rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužiteljici je dano dva boda (37 godina života), dok nije dobila bodove za uzdržavane članove jer ih nema. Dakle, tužiteljica je po navedenim kriterijima ostvarila 3 boda. Zadnji radnik (diplomirani pravnik) po broju bodova, a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je pravne poslove kao tužiteljica ima 4 boda što znači da je tužiteljici više nego opravdano otkazan ugovor o radu. Tužiteljica je kako je rečeno, obavljala poslove pravnika i to samo za Podružnicu Čistoća, a ti poslovi su se u cijelosti prestali obavljati u svim Podružnicama (tako i u Podružnici Čistoća), te su centralizirani na jednom mjestu, unutar Sektora za pravne poslove. Tako se pravni poslovi sada centralizirano obavljaju unutar Sektora za pravne poslove, i to za potrebe cijelog društva (tuženika)

– što znači da je opseg tj. djelokrug poslova te organizacijske jedinice veći od opsega tj. djelokruga poslova org. jedinica u kojima su se obavljali pravni poslovi u Podružnicama. Također, autonomno pravo poslodavca je za nova radna mjesta (koja nisu u svezi s radnim mjestom tužitelja) ponuditi sklapanje ugovora onim radnicima koju udovoljavaju uvjetima za ista, te da samostalno vrši odabir takvih radnika. Proizlazi da je tužiteljica nezadovoljna jer joj je ponuđeno radno mjestu u tzv. „operacijama“, a ne neko (novo) rukovodno radno mjesto u centraliziranim poslovima, a koju obvezu ponude tuženik niti nema, jer je to isključivo njegovo autonomno pravo odabira (tako i Vrhovni sud RH u Rev 860/2019-2 od 16. srpnja 2019.). Stoga je pozivanje tužiteljice da su neki drugi poslovi i druga radna mjesta (ne radna mjesta pravnika) ponuđeni radnicima (ĆF, itd.) koji su ujedno diplomirani pravnici irelevantna, i nije ni u kakvoj vezi s tužiteljicom niti su joj kakvi drugi poslovi (za koje uzgred rečeno nema niti uvjete) trebali biti ponuđeni. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužiteljici, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Tužiteljica nije iskazala interes za navedeno, te je štoviše takvu mogućnost odbila 23.03.2022., te čak nije niti željela preuzeti popis radnih mjesta, što je razvidno i iz Službene bilješke od 10.06.2022. Stoga nije osnovan niti navod tužiteljice da joj nije ponuđeno drugo radno mjesto. Tuženik je koristio usluge agencije samo za poslove iz tzv. operacija (koji su ponuđeni tužiteljici) i koristiti će iste za one poslove u operacijama koji su ostali nepopunjeni jer su ih radnici određeni kao višak odbili. Uslijed navedenog, tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani, te ih se predlaže odbiti.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆF, ŠF, ĆFK, DF, ZF, CF i tužiteljice.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7.6.2022. nedopuštena, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad, te da se utvrdi da je tuženik diskriminirao tužiteljicu u postupku kolektivnog viška.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica radila kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Samostalni viši pravni referent u tuženikovoj podružnici Čistoća, da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga 7.6.2022., da je tužiteljica u prekluzivnom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba podnesena u zakonskom roku. Nije sporno da je tuženik u vezi otkaza tužiteljici proveo savjetovanje sa sindikatima koji djeluju kod tuženika te da sindikati nisu istaknuli primjedbe ni prijedloge.

7. Sporna je zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga za otkaz, odnosno zakonitost i dopuštenost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

8. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7.6.2022. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 23.1.2020. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, određen joj je otkazni rok i pravo na otpremninu. U obrazloženju Odluke navodi se kako je 30.12.2021. započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano uz utvrđeni Kolektivni višak radnika, postupak savjetovanja da je trajao do 8.4.2022., a nakon tog postupka i dalje postoji potreba za otkazivanjem radnicima, među kojima i tužiteljici. Razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja leže u centralizaciji tzv. "korporativnih funkcija" odnosno "korporativnih servisa" te ukidanju nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova koja se u cijelosti ukidaju jer za njima i takvi poslovima nema potrebe. Navodi se da je 13.5.2022. tuženik donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu i to Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Navodi se da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Samostalni viši pravni referent u Podružnici Čistoća, koji poslovi spadaju u grupu pravni poslovi (tzv. funkcionalna grupa poslova). Citiranim aktima poslodavca u cijelosti je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radila tužiteljica na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za pravne poslove unutar „Korporativnih servisa“. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor za pravne poslove poslodavac utvrdio potreban broj od 15 izvršitelja visoke stručne spreme pravnog smjera, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu i smjer je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužiteljici kao višku. Kod odabira prekobrojnih radnika primijenjeni su kriteriji trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja te dodatni kriterij hrvatski branitelj/djeca poginulih/nestalih branitelja te tužiteljica ima 3 boda, kao radnica koja je kod tuženika provela 3 godine, 1 mjesec i 6 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova visoke stručne spreme pravnog smjera koji je popunio slobodna radna mjesta ima 4 boda te je u radnom odnosu od tuženika preko 15 godina. Navodi se da je poslodavac svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovor o radu ponudio zapošljavanje u tzv. "operacijama" (ukupno 113 mjesta za 280 izvršitelja), njih 135 je prihvatilo ponudu, a ne i tužiteljica. Navodi se da je prije otkazivanja proveden postupak savjetovanja sa sindikatima.

9. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Člankom 127. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.). Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (stavak 4.). O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (stavak 5.) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.) Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom (stavak 7.). Sukladno čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća.

11. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužiteljice nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

12. Da je tuženik krajem 2021. pokrenuo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, a u svibnju 2022. su doneseni novi pravilnici kojima je utvrđena nova organizacijska struktura utvrđeno je iz iskaza ĆFK te uvidom u Pravilnike dostavljene u spis od strane tuženika.

13. Kada se iskazi svjedokinja MF i CF dovedu u vezu s Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. utvrđeno da je tuženik proveo centralizaciju poslova na način da je ukinuo suvišne organizacijske jedinice po podružnicama pa tako i organizacijsku jedinicu Odjel pravnih poslova u kojoj je radila tužiteljica, te su pravni poslovi centralizirani na način da se po novoj sistematizaciji obavljaju unutar Sektora za pravne poslove u Korporativnim servisima za Društvo u cjelini.

14. Da je tužiteljica prilikom utvrđivanja kolektivnog viška bodovana sa svim ostalim radnicima u Zagrebačkom holdingu koji su obavljali pravne poslove utvrđeno je iz iskaza ĆFK i CF.

15. Da je tužiteljica dobila najmanje bodova jer je imala najmanje staža utvrđeno je iz iskaza njezine nadređene CF.

16. Da radnici ĆF, IF i FFK nisu bili usporedni radnici sa tužiteljicom jer su oni obavljali poslove iz grupe poslova Upravljanja nekretninama, iako su pravnici po struci, ali nisu obavljali pravne poslove iz djelokruga poslova Sektora za pravne poslove, utvrđeno je iz iskaza ĆF, ŠF, ĆFK i CF. Stoga u tom dijelu nije prihvaćen iskaz tužiteljice jer ničim nije dokazala da je radila poslove kao i navedeni radnici u organizacijskoj jedinici Upravljanje nekretninama.

17. Imajući to na umu, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da ju je tuženik stavio u nepovoljniji položaj, odnosno da je nad njom počinjena diskriminacija, jer radnici za koje tvrdi da su bili u povoljnijem položaju uopće nisu usporedivi radnici. Osim toga, iz iskaza ĆF i ŠF proizlazi da isti nisu ni prošli postupak bodovanja u postupku kolektivnog viška.

18. Da je radnik UF bio pravnik u funkcionalnoj grupi Pravni poslovi isto kao i tužiteljica te je uspoređivan s tužiteljicom i imao je veći broj bodova od tužiteljice te je zadržan u radnom odnosu utvrđeno je iz iskaza ĆFK.

19. Da su postojali gospodarski i organizacijski razlozi za kolektivni višak radnika te otkaz tužiteljici koja je utvrđena viškom radnika utvrđeno je iz iskaza svjedokinje MF i uvidom u Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz kojeg je vidljivo da je cilj organizacijskih promjena optimizacija poslovnih procesa na način da se vrši potpuna centralizacija aktivnosti/poslova podrške/ potpore odnosno svih funkcionalnih grupa poslova koje spadaju u Korporativne servise (Korporativne funkcije) i to na način da se unutar samo jedne funkcionalne organizacijske jedinice podrške/potpore obavlja jedna funkcionalna grupa poslova.

20. Nije sporno da se poslovi koje je obavljala tužiteljica nisu prestali obavljati, ali ta okolnost ne čini Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom. Ovo stoga jer je organizacijska jedinica u kojoj je radila tužiteljica ukinuta, a poslovi koje je obavljala tužiteljica su preraspoređeni na više radnika u Sektor za pravne poslove unutar Korporativnih servise gdje se obavljaju centralizirano za cijelo Društvo.

21. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta te poslove tog radnog mjesta prerasporediti na druga radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika.

22. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

23. Poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).

24. Imajući to na umu, potpuno su irelevantni navodi tužiteljice da centralizacija nije dovela do smanjenja broja radnika te da poslodavac nije napravio pravilnu sistematizaciju radnih mjesta sa analizom izvršitelja, jer samo poslodavac može odrediti potreban broj izvršitelja za pravne poslove neovisno što tužiteljica smatra da posla ima i više. Uostalom, poslodavac može nešto dobro procijeniti, nešto loše (pa i na svoju štetu), ali to ne čini odluku o otkazu nezakonitom, niti je bilo tko osim njega ovlašten utvrđivati i određivati koliko je poslodavcu potrebno izvršitelja za pojedine poslove. Prema tome, nije na tužiteljici da odlučuje je li poslovna odluka poslodavca učinkovita ili ne niti ta okolnost može utjecati na dopuštenost Odluke o otkazu. Imajući to na umu, odbijen je prijedlog tužiteljice za dostavom podataka o plaći pravnika zadržanih u radnom odnosu na okolnost neistinitosti tvrdnje da je centralizacija troškovno efikasnija.

25. Preostali navodi stranaka nisu bili od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu stoga nisu posebno razmatrani.

26. Slijedom svega navedenog, u provedenom dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste trebalo u cijelosti odbiti. S obzirom da je odluka o otkazu dopuštena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad. Kako u postupku nije utvrđeno da je tuženik proveo diskriminaciju nad tužiteljicom u postupku kolektivnog viška, odbijen je i tako postavljeni tužbeni zahtjev.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2 i Tbr. 52.4) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 625,00 eura.

28. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku