REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1285/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja GREEN DELIVERY WORKERS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik ZC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Trg Ž. Fašizma 3, OIB: 36162371878, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/196022, URBROJ: 511-09-38-25-3 od 05. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/196022, URBROJ: 511-09-38-25-3 od 05. svibnja 2025. u tč. 1. izreke ukinuta je dozvola za boravak i rad, broj: UP/I-216-02/24-09/196022, UP/I- 216-02/24-09/196022 izdana od Policijske uprave Primorsko – goranske, 5. studenoga 2024. s rokom važenja od 5. studenoga 2024. do 4. studenoga 2025. za ZCNM rođ. **.**.2001., državljanina Indije, u tč. 2. izreke određeno je, da je ZCNM dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana, računajući od dana izvršnosti rješenja, u tč. 3. izreke rješenja određeno je da je isti dužan predati rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, nakon napuštanja Republike Hrvatske. Istim rješenjem u tč. 4. izreke određeno je, da ako po izvršnosti rješenja ne postupi, AC,će se prisilno udaljiti, dok je u tč. 5. izreke rješenja određeno, da je navedeni stranac dužan vratiti dozvolu boravka, serijskog broja, izdanu 5. studenoga 2024. od Policijske uprave Primorsko – goranske.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/196022, URBROJ: 511-09-38-25-3 od 5. svibnja 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 2. srpnja 2025., a u kojoj je u bitnome naveo da je tuženik u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu propustio uzeti u obzir činjenicu da AC nije mogao u zakonskom roku od 6 mjeseci od početka valjanosti dozvole za boravak i rad koji je propisan odredbom čl. 87. st. 1. tč. 3. podt. B Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS) stići u Republiku Hrvatsku, iz razloga što nije pravomoćno okončan postupak za izdavanje dugotrajne vize koji se vodi pred Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Indiji i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

3. Navodi da je AC zaprimio Odluku o odbijanju zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Indiji od 14. travnja 2025. te u zakonskom roku od 15 dana, od dana uručenja odluke, podnio žalbu protiv iste. Tvrdi da je AC prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize ispunio sve pretpostavke propisane Zakonom o strancima te da je podnio uredan i potpun zahtjev za izdavanje vize, odnosno da je zahtjevu priložio sve potrebne isprave, pa s obzirom na činjenicu da postupak za izdavanje vize nije pravomoćno okončan, to tužitelj smatra da je nezakonita odluka tuženika kojom se ukida dozvola za boravak i rad AC s rokom važenja od 5. studenoga 2024. do 4. studenoga 2024., jer isti nije zbog propusta nadležnih upravnih tijela na vrijeme dobio vizu.

4. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. svibnja 2025., uz nadoknadu troška upravnog spora tužitelju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 22. srpnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda smislenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki propisanih odredbom čl. 94. st. 1. tč. 1., u svezi s čl. 87. st. 1. tč. 3. podt. B. ZS-a. Naveo je, da sukladno Zakonu o strancima, dozvola za boravak i rad može se ostvariti samo uz ispunjenje svih uvjeta uključujući i važeću vizu, ako se radi o državljaninu treće zemlje kojem je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, pa nepravomoćno dovršen postupak izdavanja vize ne može predstavljati razlog za održavanje pravne dikcije zakonitog boravka tužitelja, a smisao izdavanja dozvole za boravak je osiguranja zakonitog poslovanja državljanina treće zemlje u razdoblju koje logički treba uslijediti nakon izdavanja te dozvole.

6. Naposljetku, tuženik je naveo da ishod ovog postupka pa i spora nije zapreka tužitelju da u budućem razdoblju uredi svoj status stranaca u Republici Hrvatskoj kada, za to budu ispunjeni svi uvjeti propisani odredbama Zakona o strancima, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 11. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmetu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je osporavanim rješenjem tuženiku od 5. svibnja 2025. ukinuta dozvola za boravak i rad izdana od Policijske uprave Primorsko – goranske, 5. studenoga 2024. za AC, s rokom važenja od 5. studenoga 2024. do 4. studenoga 2024., državljaninu Indije, pozivom na odredbu čl. 94. st. 1. tč. 1., u svezi s čl. 87. st. 1. tč. 3. podt. B. ZS-a, a osporavajući kojoj je tužitelj pokrenuo upravni spo,r koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Odredbom čl. 94. st. 1. tč. 1. ZS-a, propisano je, da će Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 87. st. 1. ovoga Zakona.

12. Odredbom čl. 87. st. 1. ZS-a, propisano je, da će Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje ukinuti privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako ne prijavi svoje boravište Policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u roku od 6 mjeseci od početka valjanosti privremenog boravka, ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza.

13. Odredbom čl. 174. ZS-a, propisano je, da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi, državljaninu treće zemlje kojem je rješenjem Ministarstvo u sjedištu ili rješenjem Ministarstva doneseno putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti će se rješenje o povratku.

14. U čl. 174. ZS-a propisano je, da će se rješenjem iz st. 1. ovoga članka utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP, te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanin treće zemlje prisilno udaljiti.

15. Imajući u vidu gore citirane odredbe ZS-a, neosnovano se tužitelj u tužbi poziva da je tuženik propustio uzeti u obzir činjenicu da nije pravomoćno okončan postupak za izdavanje dugotrajne vize AC koji se vodi pred Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Indiji i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, jer nije sporna odlučna činjenica, a ta je, da je odlukom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Indiji, KLASA: UP/I-216- 03/25-03/2927, URBROJ: 521-IND-01-25-2, od 14. travnja 2025., odbijen zahtjev državljanina Indije za izdavanje dugotrajne vize od 14 travnja 2025., čime su ispunjeni uvjeti za donošenje osporavanog rješenja, kojim se AC ukida dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, zbog ispunjavanja zakonskih pretpostavki propisanih odredbom čl. 94. st. 1. tč. 1. u svezi s čl. 87. st. 1. tč. 3. podt. B. ZS-a.

16. S tim u svezi, ukazuje se tužitelju, da tuženik nije dužan preispitivati rad i odluke drugih tijela, dok je tuženik utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari u postupku koje je prethodio ovom upravnom sporu te na temelju pravilno utvrđenih činjenica donio zakonito rješenje.

17. Stoga, kako sukladno Zakonu o strancima dozvola za boravak i rad se može ostvariti i zadržati samo uz ispunjenje svih uvjeta, uključujući i važeću vizu, ako se radi o državljaninu treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, a koju državljanin Indije ZCNM nema, to su ispunjeni uvjeti za donošenje osporavanog rješenja koje ovaj Sud ocjenjuje zakonitim.

18. Imajući u vidu da je dozvola za boravak i rad ovdje osporavanim rješenjem tuženika gore navedenom državljaninu treće zemlje (u konkretnom slučaju Indije) ukinuta, to je tuženik točke 2., 3., 4. i 5. osporavanog rješenja temeljio na odredbama čl. 174. st. 1. i 2. ZS-a, koje čini sastavni dio rješenja o povratku koje se donosi kada je rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva doneseno putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak državljaninu treće zemlje, a što je u konkretnom predmetu slučaj, iako isti nikad nije ušao u Republiku Hrvatsku, pa isto ne utječe na zakonitost samog osporavanog rješenja.

19. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- tužitelju opunomoćeniku ZC, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko - goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Trg Ž.

Fašizma 3