Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-19/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], sada [adresa], 85635 [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku u Rijeci, protiv 1. tuženika TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jovani Puhalo Pezer, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tuženih pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj P-171/2022-61 od 12. studenog 2024. u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju žalbe 1. i 2. tuženih kao neosnovane a djelomično prihvaćaju kao osnovane pa se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj P-171/2022-61 od 12. studenog 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom se utvrđuje da su tužiteljica i 1. tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća i dvorište i nekretninu [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]„ (katastarska oznaka „*169, K. O. [katastarska općina])“, svaki u 1/2 dijela i da će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana, u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom se utvrđuje da su tužiteljica ĆZ i tuženik 1. za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća br. [ broj] i tri zgrade dvorište, svaki u 1/4 dijela i da će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana, b) preinačava pod točkom I. i II. izreke u dijelu koji se odnosi na obvezivanje tuženih na izdavanje tabularne isprave na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija.

II. Odluka o trošku postupka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da su tužiteljica ĆZ i tuženik 1. TZ za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća i dvorište i nekretninu [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]„ (katastarska oznaka „*169, K. O. [katastarska općina])“, svaki u ½ dijela.

Nalaže se 1. tuženiku TZ da izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu suvlasničkog dijela tužiteljice ĆZ iz točke 1. izreke ove presude na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a 2. tuženoj HZ da izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu suvlasničkog dijela tužiteljice ĆZ iz točke 1. izreke ove presude na nekretnini [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]„ (katastarska oznaka „*169, K. O. [katastarska općina])“ ili će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su tužiteljica ĆZ i tuženik 1. TZ za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća br. [ broj] i tri zgrade dvorište, svaki u 1/4 dijela. Nalaže se 2. tuženoj HZ da izda tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasničkog dijela tužiteljice ĆZ na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća br. [ broj] i tri zgrade dvorište, u ¼ dijela ili će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljica sa viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva u ½ dijela na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao neosnovanim.

IV. Tuženi 1. i 2. dužni su nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 51.801,92 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog, kao neosnovanim.

2. Prvotuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje:ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno se predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud ili pred drugostupanjski sud.

3. Žali se i 2. tužena koja pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud u odnosu na ovu nekretninu u cijelosti usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troška 2. tuženoj, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud ili pred drugostupanjski sud.

4. Odgovor na žalbe je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika predstavlja nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća i dvorište i nekretnina [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]„ (katastarska oznaka „*169, K. O. [katastarska općina])“ te nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća br. [ broj] i tri zgrade dvorište svakakvog za 1/2 dijela, te izdavanje tabularne isprave.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj P-161/2015 od 11. ožujka 2022. odbijen zahtjev tužiteljice,

- da je povodom žalbe tužiteljice rješenjem Županijskog sud u Splitu, poslovni broj Gž Ob-235/2022-3 od 23. lipnja 2022. ukinuta presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj P-161/2015 od 11. ožujka 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao vlasništvo 1. tuženika, te da je sada postojeća kuća sagrađena u postupku stambenog zbrinjavanja darovanjem osnovnog građevinskog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće, a koje pravo na stambeno zbrinjavanje su ostvarili tužiteljica i 1. tuženik, zajedno sa svoje troje djece, kako je to razvidno iz navedene Suglasnosti od 21.7.2007., koja je dana od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice, (list 23 spisa),

- da je na temelju navedenih suglasnosti zaključen ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala (list 24 – 26 spisa), koji ugovor je zaključio 1. tuženik kao daroprimatelj sa resornim Ministarstvom kao darovateljem,

- da je čkbr. [katastarska čestica], koja je predmet tužbenog zahtjeva, bila predmet ugovora o kupoprodaji koji je sačinjen na ročišnom zapisniku pred tadašnjim Općinskim sudom u Otočcu, pod poslovnim brojem R2-283/63 od 28. kolovoza 1963.g., a kojim je, između ostalog, i navedenu nekretninu kupio JZ, (otac 1. tuženika), od prodavatelja ŽZ i dr.,

- da je 1. tuženik ovosudnom presudom, broj P-59/07-8 od 12. travnja 2007. utvrđen vlasnikom u cijelosti, između ostalog, i predmetne nekretnine, a što da je sukladno iskazu 1. tuženika, saslušanog kao stranke, kada je iznio da se ispostavilo da je na ovoj čestici, a na kojoj je bila sagrađena stara kuća u kojoj su u početku živjeli svi zajedno, a potom je sagrađena nova kuća iz darovanog građevinskog materijala, još upisanih suvlasnika,

- da je tužitelj navedenu nekretninu darovao darovnim ugovorom od 27. siječnja 2009. svojoj majci, 2. tuženoj, (list 40 spisa), da bi u konačnici majka (2. tužena) sa njim zaključila darovni ugovor kojim mu je darovala predmetnu česticu – čkbr. [katastarska čestica], a kako je to razvidno i iz navedenog darovnog ugovora (list 43 i 44 spisa),

- da je geodetski vještak identificirao čkbr. [katastarska čestica] te [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] navodeći da je nova obiteljska kuća sagrađena na obje navedene nekretnine pojašnjavajući još da je na tom mjestu bila tzv. stara kuća dimenzija 13,25 x 6,29 m te da je vještak mjernik dostavio u spis skice prijepora, list 602 – 604 spisa, da stanje u katastarskom i z.k. operatu ne odgovara stvarnom stanju na terenu a evidentirana kuća br. 5 sa štalom na kčbr. GR 169 da nije stvarno stanje te je pojasnio da su u katastarskom operatu katastarskog kotara [adresa] katastarske čestice na kojima su bile evidentirane kuće dobivale oznaku GR, vjerojatno iz razloga što tada nisu postojali prostorni planovi pa da su se iste evidentirale kao građevinske čestice,

- da je iz Ugovora o darovanju osnovnog građevnog materijala (list 24 – 26 spisa) razvidno da je kao daroprimatelj naznačen TZ, ovdje 1. tuženik, no, u čl. 2. nedvojbeno je da je namjena ovoga darovanja izgradnja obiteljske kuće u kojoj će živjeti tužiteljica i 1. tuženik sa svojom djecom,

- da iz iskaza same 2. tužene (list 330 spisa) kada prvotno u svome iskazu navodi da je, "kada se mogao dobiti građevinski materijal za obnovu kuće tu kuću darovala sinu NZ kako bi je on obnovio", da bi potom odmah utvrdila "da je ona njima darovala samo zemlju na kojoj je kuća" te pojasnila da su oni bili "mlada familija" pa da neka imaju svoju kuću,

- da je kuća koja je sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sagrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika, imajući u vidu da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženikom od 1994. pa do 17. svibnja 1997. nakon čega da su zaključili brak, a koji je trajao do 20. rujna 2013.,

- da svjedok ČZ, tužiteljičin otac (list 136), navodi da su za vrijeme trajanja braka ĆZ i BZ kupili "kuću od nekog AZ, a da to zna jer da je njegova svastika posudila novce", no ne zna o kojem se iznosu radi,

- da svjedokinja LZ, tužiteljičina majka (list 131 spisa, dopunski saslušana – list 535 spisa) potvrđuje da je predmetna kuća kupljena 1998. od AZ i to jednim dijelom od prihoda od poljoprivrede, "jedan dio je posudio SZ", a jedan dio da su posudili njezina sestra i zet, CZ i UZ,

- da svjedokinja VZ (list 138 spisa, dopunski saslušana – list 557 spisa) navodi da je čula da je predmetnu kuću od AZ kupila "teta Ć" odnosno 2. tužena,

- da svjedok PZ (list 133 spisa, dopunski saslušan – list 542 spisa) navodi da su nakon zaključenja braka tužiteljica i 1. tuženik živjeli u kući zajedno s njegovom majkom, ovdje 2. tuženom, a da je upravo 2. tužena kupila predmetnu kuću, da se 2. tužena bavila poljoprivredom, da je uzgajala krave, svinje, ovce, da je prodavala mlijeko, krumpir i kupus te da je obitelj TZ imala poljoprivrednu mehanizaciju kao i kamion, a da je sva ta mehanizacija kupljena prije no što se tužiteljica udala za 1. tuženika,

- da svjedok NZ (list 133 spisa, dopunski saslušan – list 543 spisa) također navodi da je "u selu bila priča" da je 2-tužena kupila kuću od AZ, a da mu je poznato da je ista dobila "neke novce kada je prolazio autoput",

- da svjedok RZ (list 134 spisa, dopunski saslušan – list 537 spisa), a koji je sin 2. tužene, navodi da smatra da su tužiteljica i 1. tuženik stekli samo kuću koja je sagrađena darovanim građevinskim materijalom s tim što ističe da je tužiteljica u vrijeme kada je došla živjeti u njihovu obitelj išla u 3. razred srednje škole, da je završavala srednju školu, a da su svi živjeli u staroj kući zajedno sa 2- tuženom, da za svoju majku, 2. tuženu, navodi da od kad zna za sebe majka da je držala puno blaga, da se bavila poljoprivredom od koje su solidno živjeli, a da je primala mirovinu od poljoprivrednog osiguranja pa da je majka tako kupila i kuću od AZ te da je sve radove oko obnove kuće ona i financirala kao što je majka dobila i 50.000,00 kn od svoje sestre na ime naknade za oduzete nekretnine zbog gradnje autoputa,

- da isto tako, svjedokinja ŠZ (list 141 spisa, dopunski saslušana – list 539 spisa) navodi da je nona sudjelovala kao posrednik u kupoprodaji kuće "koju je HZ, koju zovu Ć kupila od čovjeka AZ", da je rodom iz Vukovara te da je njoj 2. tužena dala novce za isplatu kuće, a da je prodavatelj OZ došao iz Novog Sada u Vukovara te da su tamo kod javnog bilježnika tu obavili, da je ona AZ dala tadašnjih 16.000,00 DEM-a te ju je on ovlastio da ona može prodati njegovu imovinu, da je kupljena kuća bila pod krovom, ali da je bila demolirana,

- da svjedokinja CZ, sestra 2-tužene (list 142 spisa), navodi da je njezina sestra kupila predmetnu kuću, a da je sredstva za tu kuću prikupila nešto iz poljoprivrede i da joj je ona dala tadašnjih 60.000,00 kn pojašnjavajući da je riječ o iznosu kojeg je ona dobila kao isplatu prilikom gradnje autoceste,

- da svjedokinja ZZ (list 155, dopunski saslušana – list 547 spisa) navodi da je 1-tuženik kupio imanje od AZ da bi potom navela da su "Kajfeši krenuli u obnovu kuće koju su kupili od GZ negdje 2000. ", da su "radili svi" te da su "Kajfeši zajedničkim snagama upirali kako bi od ničeg stvorili nešto" s tim što svjedokinja navodi da misli da je tada, a i danas "glavni stup kuće HZ", ovdje 2. tužena, da se "ona pitala" te da se s njom dogovaralo što će se raditi, da je pojasnila da su se T bavili poljoprivredom te da se od novca koji se ostvario od prodaje poljoprivrednih proizvoda moglo ići u obavljanje građevinskih radova, da joj je poznato i da je tužiteljica radila, da je sirila sireve jer joj se bolje isplatilo praviti sireve nego prodavati mlijeko,

- da je svjedokinja MZ (list 157 spisa) navodi da joj je 2. tužena kazala da je upravo ona kupila kuću,

- da svjedokinja DZ (list 550 spisa) koja je teta tužiteljice navodi da su tužiteljici i njezinom tadašnjem suprugu TZ ona i suprug pozajmili 8.000,00 njemačkih maraka, a da je to bilo 1998. te da su oni kazali da im to treba za kupnju kuće od [adresa] koja kuća je zapravo bila ruševina, da misli da se prodavatelj zvao te da je bilo dogovoreno da se novac vrati za par mjeseci, ali da tada nije vraćen već je vraćen nakon godine dana,

- da svjedok UZ (list 549 spisa) navodi da su 1998. došli roditelji od tužiteljice te pojašnjava da je tužiteljičina majka sestra od njegove supruge i da su zamolili njega i njegovu suprugu da posude ĆZ i BZ, svjedok misli 8.000,00 tadašnjih njemačkih maraka, navodeći da im to treba za kupnju kuće, da je taj novac predao "njima" odnosno Milanu, a da je Milan rekao da će mu ovaj iznos vratiti kada proda kupus odnosno do Božića što se nije ispoštovalo, ali je u konačnici sve vraćeno, da su upravo tužiteljičini roditelji bili "jamstvo" za vraćanje pozajmljenog novca,

- da tužiteljica u svome iskazu (list 297 spisa, dopunski saslušana – list 569 spisa) navodi da je počela živjeti sa BZ još kao maloljetna i to 1994. te da su živjeli u njegovoj roditeljskoj kući koja je bila trošna, a zajedno sa 2. tuženom kao i sa bratom 1. tuženika, pa obzirom da je kuća bila trošna, da su ona i 1. tuženik, kupili 1998. ostatke spaljene kuće od AZ jer da su željeli "sebi stvoriti i osigurati bolji život", da je tu ruševinu trebalo najprije raskrčiti jer je bio urušen krov te da je u tom raskrčivanju pomagala njezina obitelj, da su ona i 1. tuženik ugovorili kupoprodajnu cijenu sa AZ u iznosu od 16.000,00 tadašnjih DEM-a, no, da nisu imali dovoljno novca tako da su se tek 2005. preselili u tu kuću, da za 1. tuženika navodi da je bio najprije zaposlen u vojsci, a zatim je radio kao zaštitar jedno vrijeme, a potom i u HEP-u, da su se pregovori oko kupnje kuće vodili u Borovom Naselju kod Vukovara te da je na te pregovore išao 1. tuženik i susjeda koja je rodom iz Vukovara (saslušana svjedokinja ŠZ), a da ona niti 2. tužena nisu išle na te pregovore, da nije vidjela ugovor već da joj je 1.tuženik kazao da je sve riješeno i da je kuća njihova, da su ona i suprug novac od 16.000,00 tadašnjih DEM-a priskrbili na način da su ga posudili od njezine tetke FZ i prijatelja ĐZ,

- da 1. tuženik u svome iskazu (list 323 spisa, dopunski saslušan – list 571) potvrđuje da su on i tužiteljica započeli zajednički život 1994. u njegovoj roditeljskoj kući u kojoj su osim njihove dvoje djece živjeli majka, ovdje 2. tužena te njegov brat, da su negdje 1997. ili 1998. saznali da OZ namjerava prodati svoju kuću, a da je to saznala upravo majka i da je OZ izjavio da bi najradije svoju kuću prodao majci jer su bili dobri, da je majka kazala da bi ona to htjela kupiti, a da je on kazao neka kupi ako ima novca jer da ga on nije imao, a znao je da majka ima svoju ušteđevinu jer je štedjela cijeli život, a da joj je novac slao i sin RZ koji je jedno vrijeme radio u inozemstvu i znao je majci slati po pola svoje plaće, da je majka odlučila kupiti kuću od AZ, a da je posrednik u toj kupoprodaji bila ŠZ, da je bila ugovorena kupoprodajna cijena 16.000,00 tadašnjih DEM-a te se nakon isplate majka upisala vlasnicom kuće,

- da 2. tužena u svom iskazu (list 330 spisa) navodi da je OZ bio susjed pa kada je odlučio prodati svoju kuću da je pitao upravo nju, da je ona imala ušteđevine jer da je cijeli život radila, držala stoku, uzgajala kupus, krumpir te prodavala pa je predmetnu kuću kupila od ušteđevine, da je bila ugovorena kupoprodajna cijena od 16.000,00 DEM-a, da je OZ došao u Vukovar, a susjeda ŠZ koja ima svoje roditelje u Vukovaru da mu je odnijela novac u Vukovar, da je kupoprodaja bila 1998., da je kupljena kuća bila u dobrom stanju, da je imala krov, stolariju i asfaltirano dvorište, da se kuća nakon toga popravljala,

- da iz priležeće punomoći od 4. 12. 1998. (list 39 spisa) proistječe da je istom EZ iz [adresa] opunomoćio navedenu ŠZ da može "vršiti prodaju trećim osobama", između ostalog i predmetne čestice – čkbr. [katastarska čestica],

- da zemljišnoknjižno stanje navedene nekretnine nije bilo sređeno, u smislu da bi bio upisan kao samovlasnik OZ, pa da je 2. tužena pokrenula parnični postupak pred tadašnjim Općinskim sudom u Otočcu i to pod poslovnim brojem P-

4/99, a u kojem postupku je donesena presuda kojom je tamo tužiteljica, (ovdje 2. tužena) HZ utvrđena vlasnicom i predmetne čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da iz predmetne presude (list 19 spisa), proistječe da su tuženici (među njima i OZ) u navedenom postupku bili zastupani po punomoćnici ŠZ, koja je priznala tužbu i tužbeni zahtjev na način da je priznala da je tamo tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla valjanom kupoprodajom o kojoj nije sastavljena isprava za zemljišnoknjižni prijenos,

- da je iz priležećih fotografija u spisu (list 220-222 spisa) koje nesporno predstavljaju kupljenu kuću od AZ, razvidno da su bili očuvani zidovi, te da je asfaltirano dvorište.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je a imajući u vidu odredbe članka 271., 279., 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/1978, 21/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998.) te odredbe članka 252. i 253. Obiteljskog zakon ("NN" br. 162/98) zaključio da je kuća na čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao vlasništvo 1. tuženika, sagrađena u postupku stambenog zbrinjavanja darovanjem osnovnog građevinskog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće, a koje pravo na stambeno zbrinjavanje su ostvarili tužiteljica i 1. tuženik, zajedno sa svoje troje djece, kako je to i razvidno iz navedene Suglasnosti od 21. o7. 2007. Predmetna kuća da je sagrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika, a imajući u vidu da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženikom od 1994. pa do 17. svibnja 1997. nakon čega da su zaključili brak, koji je trajao do 20. rujna 2013. Stoga, da je riječ o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje imovine su suvlasnici u jednakim dijelovima, kako to propisuje čl. 253. Obiteljskog zakona s obzirom da stranke nisu drukčije ugovorile. Činjenica što je 1. tuženik nakon prestanka bračne zajednice sam vršio određena ulaganja u kuću na navedenim nekretninama, a što je utvrđeno očevidom na licu mjesta u nazočnosti građevinskog vještaka, nije odlučna s obzirom da takva ulaganja (a koja nisu promijenila samu bit građevine) ne mogu povećati suvlasnički dio takvog investitora - suvlasnika, a bez pristanka ostalih suvlasnika već može biti predmetom eventualnog obvezno pravnog zahtjeva. Kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da je kupljena od AZ zajedničkom odlukom i sredstvima obitelji HZ, a pri čemu se misli na ovdje sve parnične stranke. Tužiteljica da je kao maloljetna došla živjeti u roditeljsku kuću svoga supruga, ovdje 1. tuženika, te je živjela u kućanstvu sa svekrvom, ovdje 2. tuženom, a u vrijeme započete izvanbračne zajednice tužiteljica da je još pohađala školu, da bi se potom posvetila odgoju djece, a potom i zasnovala radne odnose i to u [obrt] u [adresa], a povremeno i u trgovini. Stranke da su živjele kao obitelj, da je riječ o ekonomskoj zajednici te da su se, a kako to potvrđuje svjedokinja ZZ, svi trudili da steknu neku imovinu. Što se tiče same isplate kupoprodajne cijene, sud da ne smatra odlučnim činjenicu tko je fizički predao ŠZ ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 16.000,00 DEM-a niti je li u Vukovar zajedno sa ŠZ išao sam 1. tuženik ili ne već smatra relevantnim da je taj novac nedvojbeno priskrbljen dijelom cjeloživotnim radom same 2. tužene, ali dijelom i radom tadašnjih bračnih drugova, tužiteljice i 1. tuženika. Sud ne dvoji da je 2. tužena marljivo radeći cijeli život na poljoprivredi zasigurno imala određenu ušteđevinu, da je zapravo bila "stup obitelji" kako to navodi svjedokinja ZZ, no, s druge strane ne može utvrditi da bi predmetna kuća bila kupljena isključivo sa sredstvima od 2. tužene. Životno je logično i uvjerljivo da je cijela obitelj HZ, odnosno tadašnji bračni drugovi ĆZ i TZ te Milanova majka HZ, a koji su živjeli u istom kućanstvu, doprinosila u priskrbljivanju sredstava radi kupnje predmetne kuće. Ta kuća da je za 1/2 dijela zajednička imovina tužiteljice i 1. tuženika i to u jednakim dijelovima, dok je druga polovina vlasništvo 2. tužene HZ. Dakle, kuća koja je kupljena od AZ ovdje tužiteljica i 1. tuženika da imaju dio te imovine, odnosno ukupno 1/2 dijela, tj.

1/4 suvlasničkog dijela svaki, pa da je valjalo tužiteljicu odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o tome da su predmetne nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zajednička imovina tužiteljice i 1. tuženika kao bračnih drugova i da je suvlasnički dio istih u toj imovini jednak, kao i da je kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zajednička imovina bračnih drugova (tužiteljice i 2. tuženika) za 1/2 dijela, a 1/2 dijela 2. tužene utemeljen je na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj pravilnoj ocijeni, pa takav zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Ne postoji žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, koji ističu žalitelji, jer su u presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni i ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što su u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Nadalje, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, jer je ocjena dokaza u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica izvedena od strane suda prvog stupnja sukladna odredbi članka 8. ZPP. Prema tom propisu pravo ocjene dokaza pridržano je za sud prvog stupnja. Sud nije vezan nikakvim formalnim zakonskim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza. Jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane, prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju, jer nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

13. Dakle, u konkretnom slučaju za utvrđivanje statusa predmetnih nekretnina, kao zajedničke imovine bračnih drugova, kao i načina raspolaganja njima, mjerodavne su prije svega, odredbe ZBPO i ObZ.

14. Odredba čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/1978, 21/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998-dalje ZBPO) koji Zakon je bio na snazi do 30. lipnja 1999. propisivala je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.

15. Člankom 281. ZBPO propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok stavak 2 istoga članka navodi da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

16. Nadalje članak 279. istoga Zakona propisuje da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari te imovine.

17. Odredba čl. 252. Obiteljskog zakona (Narodne Novine br. 162/98-dalje ObZ) koji se primjenjivao od 1. srpnja 1999. propisivala je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je u članku 253. ObZ navodno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

18. Bračna stečevina je dakle imovina koja je stečena radom tijekom bračne zajednice pod kojim se smatra djelatnost bračnih drugova gdje oni ostvaruju prihode odnosno, pridonose povećanju svoje imovine što su primjerice prihodi ostvareni na temelju ugovora o radu, ugovora o djelu, prihodi iz obrta, poslova u domaćinstvu i poljoprivredi ili potječe iz takve imovine.

19. Kako bi se mogla točno utvrditi jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine ObZ je regulirao mogućnost ugovornog uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova i odredio da bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a ako nisu sklopili takav ugovor, bračni drugovi imaju i mogućnost tijekom trajanja braka ili nakon njegova prestanka također sporazumno urediti svoje imovinskopravne odnose sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine gdje će bračni drugovi također utvrditi i između ostalog, koja imovina predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu bračnih drugova.

20. Između stranaka nije sporno da nisu sklopili bračni sporazum prije, tijekom bračne zajednice niti nakon njezina prestanka kao prvu pretpostavku da bi postojala granica između bračne stečevine i vlastite imovine.

21. Suvlasništvo bračne stečevine u jednakim dijelovima (jer nisu drukčije ugovorili) imajući na umu odredbu čl. 253 st. 1. ObZ koja propisuju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, predstavlja neoborivu zakonsku pretpostavku, nakon koje se u sudskom postupku više ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine.

22. Ova neoboriva pretpostavka o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice a ne i imovinu koja je kupljena odnosno pribavljena za vrijeme trajanja bračne zajednice vlastitom imovinom bračnog druga u kojem slučaju bi došlo do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine bračnog druga.

23. Prema shvaćanju ovog suda navedena zakonska presumpcija prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, odnosi se samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, pa zaključak o tome predstavlja li neka nekretnina zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi, a to je tužiteljica, što je ista u konkretnom slučaju i dokazala, kako svojim iskazom, tako i iskazom saslušanih svjedoka pa i iskazom same II-tužene te dokumentacijom u spisu.

24. Naime, između stranaka nije sporno da je gradnja kuće na čkbr. [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] započela 2007. i to nakon što je obitelj tužiteljice i 1-tuženika zajedno sa svoje troje djece ostvarila pravo na dodjelu osnovnog građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće s tim što je prethodno 2-tužena čkbr. [katastarska čestica] darovala 1-tuženiku svome sinu, kao i samoj tužiteljici kako bi isti sa svojom djecom ostvarili pravo na donaciju građevinskog materijala te gradnju obiteljske kuće, pa se stoga ne mogu prihvatiti tvrdnje žalitelja da se radi o posebnoj imovini 1-tuženika.

25. Iz članak 2. Ugovoru o darovanju osnovnog građevinskog materijala razvidno je da je namjena darovanja bila izgradnja obiteljske kuće u kojoj će živjeti tužiteljica i 1. tuženik sa svojom djecom, što opet upućuje na zaključak da se ne radi o posebnoj imovini 1-tuženika, pa kako je predmetna kuća sagrađena za vrijeme trajanja brače zajednice tužiteljice i 1. tuženika upravo dobivenim građevinskim materijalom i darovanjem zemljišta majke 1. tuženika bračnim drugovima to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da su bračni drugovi suvlasnici iste za 1/2 dijela, a da je tome tako proizlazi i iz iskaza brat 1. tuženika i sina 2. tužene kada navodi da su stranke tužiteljica i 1-tuženik stekli samo kuću koja je sagrađena darovanim građevinskim materijalom.

26. To što je 1. tuženik nastavio ulagati u kuću koja je suvlasništvo bračnih drugova nakon prestanka bračne zajednice može biti predmet eventualno obveznopravno zahtjeva.

27. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio i da je nekretnina oznake čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao i kuća sagrađena na istoj suvlasništvo stranaka i to tužiteljice i 1. tuženika za 1/2 dijela i 1/2 dijela 2. tužene jer su iste kupljene zajedničkim sredstvima stranaka, koje su živjele u istom kućanstvu i koje su zajednički privređivali i to prodajom poljoprivrednih proizvoda, pozajmicom od strane tete i tetka tužiteljice, te sredstvima od oduzetog zemljišta čiji je doprinos 2. tužene veći u odnosu na bračne drugove, jer tužiteljica koja je živjela u domaćinstvu obitelji H za vrijeme školovanja nije mogla doprinositi u stjecanju iste, dok pak s druge strane 2. tužena nije dokazala da je predmetna kuća kupljena isključivo njenim sredstvima.

28. Za svoja utvrđenja i odluku prvostupanjski sud dao je logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok su ocjena dokaza i stavovi izneseni u žalbi subjektivni i neprihvatljivi, pa se žalbe žalitelja u tom dijelu ukazuju neosnovanim.

29. Međutim, odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, nije pravilna. Ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti, jer je takva isprava potrebna u slučajevima derivativnog (izvedenog) stjecanja vlasništva nekretnina (čl. 119. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17 – dalje ZV), dok se kod bračne stečevine radi o stjecanju odlukom suda, te se upis u zemljišne knjige vrši na temelju pravomoćne sudske odluke (čl. 126 ZV).

30. Odluka o troškovima postupka je pravilna. Iako tužiteljica uslijed djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude nije uspjela u dijelu zahtjeva, radi se o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je pravilno odlučeno da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka (čl. 154 st. 5 i čl. 155. ZPP, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

31. Iako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena, jer su 1. i 2. tuženici samo neznatno uspjela u svojoj žalbi, sve kada se ima u vidu odredba članka 154. stavak. 5. i članka 155. stavak. 1. ZPP, pa im ne pripada pravo ni na trošak žalbe.

32. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.

U Splitu, 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac