Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 607/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. A. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4726/11-2 od 5. veljače 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-8095/10-5 od 8. travnja 2011. i prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4726/11-2 od 5. veljače 2013. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-8095/10-5 od 8. travnja 2011. odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava radi naplate iznosa od 14.515,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. srpnja 2009. do isplate kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjski sud je uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi te odbacio prijedlog za ovrhu (toč. I. izreke); odbio je kao neosnovanu žalbu ovršenika i potvrdio rješenje Općinskog građanskog suda broj Ovrpl-8095/10-5 od 8. travnja 2011. (toč. II. izreke) te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 615,00 kn (toč. III. izreke).
3. Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu u toč. I. i III. izreke ovrhovoditelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Člankom 12. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, dok je člankom 19. stavak 1. OZ-a propisano da se u ovršnom postupku na odgovarajući način (supsidijarno) primjenjuju odredbe ZPP-a.
7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U reviziji je naznačeno pravno pitanje:
„Može li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi?“.
9. Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012. uz tvrdnju da o naznačenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
10. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
12. Odredbom članka 35. stavak 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom članka 35. stavak 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.
13. Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditelju (radniku) je na ime razlike plaće dosuđeno 14.515,90 kn te još na ime parničnih troškova iznos od 3.157,00 kn, sve s pripadajućim kamatama.
14. U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom, dana 27. rujna 2009., čime da je prestala obveza ovršenika (prema njemu) na isplatu troškova parničnog postupka i dijela dospjelih zakonskih zateznih kamata u ukupnom iznosu od 5.071,52 kn, dok je ostalo nenamireno potraživanje s naslova zakonskih kamata u iznosu od 6.110,85 kn i cijela glavna tražbina u iznosu od 14.515,90 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama od 27. srpnja 2009.
15. Drugostupanjski sud je, pozivajući se, prije svega, na odredbe iz članka 46. stavka 5. i članka 35. OZ-a ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da objektivno nisu nastupile pretpostavke za prestanak dijela novčane činidbe iz te ovršne isprave prijebojem, a time da nije nastupio ni konstitutivan učinak ovrhovoditeljeve izjave kojom opravdava predloženu ovrhu, zbog čega da nije moglo ni doći do utrnuća međusobnih novčanih obveza ovrhovoditelja i ovršenika.
16. Ocjena je revizijskog suda da ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
17. Odredbama članka 35. stavak 1. i 3. OZ-a, propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe, s tim da će prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi.
18. Prema pravilnom shvaćanju koje je izraženo u drugostupanjskim odlukama na koje se osnovano poziva revident, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje i odgovarajućeg manjeg dijela tražbine koja je predmet ovrhe jer svaki vjerovnik uvijek može umanjiti svoj zahtjev ako je za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka, bilo da je obveza ovršenika djelomično prestala (građanskopravnim) prijebojem ili iz nekih sasvim drugih razloga, koje ovrhovoditelj ne mora niti navoditi u prijedlogu za ovrhu.
19. Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s člankom 172. ZOO-a, tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
20. U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane člankom 35. OZ-a i visinu preostale tražbinu čije ostvarenje traži, tako da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu namireni prije pokretanja ovršnog postupka, kako bi se moglo ispitati da li je tako zatražena isplata (prema pravilu da je u većem sadržano manje) sukladna tražbini iz ovršne isprave.
21. Upravo sve to je ovrhovoditelj i naznačio u podnesenom prijedlogu za ovrhu pa zato nije ni bilo razloga da se ukine rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaci iz (formalnih) razloga sadržanih u članku 35. OZ-a.
22. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 35. stavak 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev-2132/13 i Rev-901/14).
23. Slijedom toga, u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 1. ZPP-a, na koju se zapravo odnosi postavljeno pitanje, pa je pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak istom drugostupanjskom sudu.
24. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja (članak 394.a ZPP-a), nakon čega će, ispitujući sve žalbene razloge, ponovno odlučiti o žalbi ovršenika, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
25. Iz navedenih je razloga, na temelju članka 394. stavka 4. u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP-a i člankom 19. stavkom 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.