Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-2258/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika:

ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 104,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 104,50 EUR od 15. veljače 2024. do 24. ožujka 2024., kao i u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 104,50 EUR preko dosuđene stope iz točke I. ove izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 28. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa MG SZS1, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika LF iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 14. veljače 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248310510175. Visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi u svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je oštećeniku poslao obrazloženu ponudu sa svojom procjenom visine štete i isplatom iste, koji iznos je oštećenik proslijedio tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 34-22340-1 a koji račun u ukupnom iznosu od 416,00 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 311,50 eura. Razliku od 104,50 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 311,50 eura po računu, međutim nije platio iznos od 104,50 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Navodi da u izvidu štete ne stoji cijena sata rada koju tuženik priznaje dok je tužiteljeva cijena sata 52,00 eura/sat plus PDV, što dokazuje da tuženik proizvoljno priznaje cijene. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 9. travnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 104,50 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi, niti naveo podatke o vozilu štetnika niti dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, kao i da nije opisao na koji je način došlo do štetnog događaja. Pri tom se poziva na odredbe koje se odnose na sporove male vrijednosti i dokazivanje. Smatra je oštećeni mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima za bitno manji iznos od onog koji je podmirio a na što je tuženik ukazivao u mirnom postupku. Ne spori pravo da isti popravlja vozilo gdje želi ali smatra da nije tuženik dužan u cijelosti snositi troškove u smislu čl. 10. st. 1. i 3. i čl. 1085. i 1092. ZOO-a već samo najmanji iznos za koji je moguće ili bilo moguće izvršiti popravak vozila. Stoga smatra da oštećenik LF nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka. Osporava navodni službeni cjenik tužitelja i navode o cijeni sata 52,00 eur plus PDV, smatrajući cijenu sata proizvoljno određenom i da se ne radi o cijeni sata koja nije jednaka za sve klijente tužitelja. Osim toga, šteta nije popravljena sukladno izvidu štete, čime je šteta preuveličana. Osporava osim osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva i tijek i stopu zatraženih kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Podneskom od 14. travnja 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu ostajući kod navoda je je aktivno legitimiran temeljem sklopljenog ugovora o ustupu, a što se tiče prigovora pasivne legitimacije navodi da je tužitelj u svojoj ponudi jasno utvrdio da je oštećenik predao odštetni zahtjev tuženiku kao odgovornom osiguravatelju prema polici osiguranja i da je pravno osnovan štetnika. Dostavlja dokumentaciju da da je tuženik isplaćivao cijenu sata rada ovlaštenim servisima u veće iznosu od tužiteljevog.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid dokumentaciju koja prileži spisu (list 9-62 spisa).

5. Na ročištu održanom dana 12. rujna 2025. sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem tužitelja, svjedoka LF i BF te prijedlog za provođenjem prometnog i financijskog vještačenja radi ekonomičnosti postupka s obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Naime, sud je sukladno odredbi čl. 464.a ZPP-a ocijenio da je provođenje saslušanja i vještačenja povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, te je o postojanju odlučnih činjenica zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, osobito činjenicu da je tuženik platio dio računa.

6. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 104,50 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

8. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaj i odgovornosti, osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, kao tijek i stopa zateznih kamata.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i LF navedeni Ugovor sklopili 9. travnja 2024. (list 17 spisa) te je istim, LF kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 104,50 eura, a prema računu popravka za štetu br. 34-22340-1 u ukupnom iznosu od 416,00 eura i temeljem Izvida štete tuženika br. 248310510175.

10. Prema tome oštećenik je ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja a u u smislu odredbe čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik (osiguranik tuženika) umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku (ovdje tužitelju) svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

11. Iz spisu priloženog Izvida štete tuženika broj: 248310510175 (list 10 spisa), koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovoru o ustupu, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila MG SZS1 reg. oznake [registarska oznaka], oštećene ZF, po polici tuženika br. 068300984302, upravo iz predmetnog štetnog događaja od 28. siječnja 2024., kao i dan pregleda 14. veljače 2024. Iz navedenog je razvidno kako je tuženik osiguravatelj po naznačenoj polici osiguranja.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine upravo je tražbina naknade štete oštećene prema tuženiku iz tužiteljevog računa br. 34-22340-1 koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tužitelj je dopisom od 9. travnja 2024. obavijestio tuženika kao dužnik u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a a tuženik se očitovao putem mail-a dana 22. listopada 2024. (list 18-20 spisa), te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

13. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanak štetnog događaja i odgovornost budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je oštećena LF prijavila tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 28. siječnja 2024. po osnovi police osiguranja br. [broj police osiguranja] te je tuženik napravio Izvid štete. Nadalje, u Ponudi od 20. veljače 2024. (list 11 spisa) tuženik je izvijestio oštećenu kako su utvrdili postojanje njihove obveze na isplatu činidbe, te da je utvrđena osnovanost zahtjeva te da je time i odštetni zahtjev pravno osnovan te su procijenili visinu štete a kako se ista izjasnila da želi izvršiti popravak u radionici to je izvijestio da će izvršiti plaćanje štete po računu popravka sukladno Izvidu štete i prosječnim tržišnim cijenama rada te je izvijestio LF **.**.2024. (list 12 spisa) da će isplatiti iznos od 311,50 EUR najkasnije do 28. ožujka 2024. (list 12 spisa) obzirom na procijenjeni iznos štete.

14. Prema tome neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te izvršio isplatu iznosa sukladno svojoj ponudi a što između stranaka nije niti sporno.

15. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun br. 34-22340-1 od 9. ožujka 2024. (list 9 spisa), u kojem je naznačen broj izvida štete tuženika, marka i broj šasije vozila oštećenika te zaračunata usluga popravka vozila oštećenika za ukupnu cijenu popravka 416,00 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 1,20 sata a lakirerski radovi 2,60 sati, istovjetno kao i u Izvidu štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 52,00 eura bez PDV-a odnosno 65,00 eura sa PDV-om.

16. Nadalje, također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 65,00 eura.

17. Prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te stoga provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike i visine te utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost.

18. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Prema tome niti odredbom kasko osiguranja na koju se tuženik poziva u odgovoru nije moguće ograničavati prava oštećenika u smislu njegovog prava izbora gdje će svoje vozilo popraviti. Nadalje u konkretnom slučaju riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa stoga nisu osnovani navodi tuženika u pogledu nepostojanja dokaza osigurateljnog pokrića.

19. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometnog vještačenje na okolnost dinamike i visine te utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj na okolnost jer isti nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

20. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja br. 34- 22340-1 od 9. ožujka 2024. ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

22. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa br. 34-22340-1 od 9. ožujka 2024. vidljivo da je rok dospijeća 24. ožujka 2024., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 25. ožujka 2024., kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

23. Međutim, tužitelj je zatražio zatezne kamate na utuženi iznos od 15. veljače 2024. pa je odbijen sa potraživanjem zateznih kamata na utuženi iznos za razdoblje od 15. veljače 2024. do 24. ožujka 2024. jer tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, odnosno tada tuženik još nije pao u zakašnjenje pa je djelomično osnovan prigovor u pogledu tijeka zateznih kamata. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke.

24. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj zatražio stopu zatezne kamate po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore, to je tužitelju dosuđena zatezna kamata po stopi propisanoj za ostale odnose kao u točki I. izreke a odbijen je preko dosuđene stope kao u točki II. izreke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 12. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 14. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 187,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 207,41 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III. Izreke.

26. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice, niti trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada, kao niti zatezne kamate na dosuđeni trošak preko stope propisane za ostale odnose sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, obzirom da je neosnovano zatražio po stopi propisanoj za trgovačke ugovore. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. Izreke.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP- a ).

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana