Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Posl. broj Pn-27/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku AEE , protiv tuženika NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku DE, radi Naknada štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. srpnja 2025. u nazočnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, dana 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 120.000,00 € zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici podmiri i isplati sve prouzročene joj troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak 15.802,50 eura sa zateznim kamatama od idućeg dana od donošenja presude do isplate po stopi iz čl.29st.2 ZOO, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi sa su ona i tuženik bivši bračni drugovi koji su sklopili brak dana 24.10.1992.g. koji brak je razveden odlukom O.S.PULA-SS Buje posl.broj: 7R1 Ob-471/16 od dana 16.studenog 2016.g, a koja bračna zajednica je faktički prestala dana 03.12.2015.g. Tužitelj je dana 05.10.2018.g. podnio tužbu kojom je od suda zahtijevao da se utvrdi da bi on bio suvlasnikom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u Zemljišnim knjigama O.S.Poreč u omjeru 1/2 i tražeći da sud utvrdi kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, unatoč tome što je znao i iz upisa u zemljišnim knjigama je razvidno kako je predmetno zemljište kupljeno dana 23.lipnja 2017.g. i to novčanim sredstvima koje je tužiteljica ostvarila putem zajma, a poradi čega je i na predmetnoj nekretnini tužiteljice uknjiženo pravo zaloga u korist zajmodavca, te je temeljem podnesene tužbe sukladno odredbi iz čl.81 Zakona o zemljišnim knjigama ishodio zabilježbu spora koji se vodio pod posl.brojem P Ob-111/2019 O.S.Pula (ranije: P Ob- 306/2018 O.S.Poreč). Tužbu je tužitelj povukao tek nakon dvije godine parničenja i to 20.10.2020.g. Tužiteljica je predmetno zemljište nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupila nakon prestanka bračne zajednice zajedno s g-dinom RE, novčanim sredstvima koje je ostvarila putem ugovora o zajmu, s namjerom da na toj nekretnini sebi izgradi kuću, a što je tuženik znao i bilo mu je poznato, međutim to ga nije spriječilo da krene s obijesnim parničenjem te podnošenjem tužbe i zabilježbom spora onemogući i oteža tužiteljici da na predmetnom zemljištu sebi sagradi kuću. Nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2128m², tužiteljica je kupila putem zajma zajedno s g-dinom RE, s ciljem da se nakon dobivanja građevinske dozvole parcelira zemljište, izmjesti električni vod uz suglasnost HEP-a koji je prolazio predmetnom nekretninom i sagradi kuću. Međutim uslijed zabilježbe spora učinjene po tužitelju, to tužiteljica nije mogla unatoč građevinskoj dozvoli koja joj je izdana 19.11.2019.g. započeti s gradnjom kuće, obzirom je prethodno valjalo izmjestiti električni vod/kabel koji je prolazio po predmetnom građevinskom zemljištu, a za što je trebalo u korist HEP-a osnovati pravo služnosti, a koje pravo služnosti i izmicanje kabla HEP nije pristajao učiniti, a što je općepoznata činjenica da HEP ne čini sve dok na nekretnini na kojoj se ima osnovati služnost polaganja kablova egzistira zabilježba spora, a dok se ne osnuje pravo služnosti u korist HEP-a nije se moglo pristupiti izmicanju kabla struje, te se tek po brisanju zabilježbe spora P Ob-111/2019 moglo krenuti najprije s izmicanjem voda, a tek nakon toga s gradnjom kuće unatoč tome što je tužiteljica ishodila građevinsku dozvolu za gradnju kuće. Tužiteljica je prethodno a u svrhu gradnje kuće i ishođenja građevinske dozvole, sačinila građevinski i arhitetonski projekt oznake 66- 17/GL od 12.2018.g., elektrotehnički projekt oznake 435/18 , geodetski projekt oznake 139/2018 od 12.2018.g., kao i što je ishodila sve potrebne potvrde i kao suvlasnik zaključila predugovor o prijenosu dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne uprave i samouprave u svrhu formiranja javnog puta, temeljem čega joj je i izdana građevinska dozvola za gradnju stambene građevine sukladno prostornom planu, od HEP-a je pribavila troškovnik za izmicanje visokonaponskog kabla HEP-a, te prijedlog i rješenje o polaganju kablova i osnivanju prava služnosti, te poduzela sve potrebne korake da bi se moglo početi sa gradnjom kuće. Međutim tužiteljica je morala zastati s gradnjom, obzirom nije mogla sagraditi kuću jer joj je na predmetnoj nekretnini tuženik ishodio upis zabilježbe spora, uslijed čega nije mogla nastaviti sa daljnjim radnjama te ishoditi od HEP-a izmicanje visoko naponskog kabla, jer nije mogla uslijed zabilježbe tužitelja u korist HEP-a osnovati služnost polaganja kablova a što je bio preduvjet za kabliranje dijela dalekovoda, a nakon kojeg kabliranja se moglo početi s gradnjom kuće, kao i što nije mogla geodetski elaborat o cijepanju čestica sprovesti kroz zemljišne knjige. Kako je rješenje o povlačenju tužbe postalo pravomoćno dana 20.10.2020.g., to je tužiteljica dana 26.10.2020.g. zatražila brisanje zabilježbe spora, nakon što je istu ishodila krenula je u rješavanje situacije s HEP-om radi izmicanja kabla koji ide preko parcele, a izradu koje dokumentacije i dobivanje građevinske dozvole za izmicanje kablova je čekala 2 godine, pa je tako dana 17.12.2021.g. zgotovljen geodetski elaborat HEP-a temeljem kojega se osnovalo pravo služnosti radi polaganja i kabliranja dijela dalekovoda za TS 20/0 i koje pravo služnosti polaganje kablova i održavanja je osnovano u korist HEP-a s danom 11.04.2022.g., razvrgnuta je suvlasnička zajednica sa RE, provedena parcelacija nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama, te je tužiteljica postala samovlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnik u omjeru od ½ k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tada tek krajem 2022.g. sačinila prvu ploču. U međuvremenu su cijene gradnje u odnosu na 2019.g. kada je tužiteljica planirano trebala započeti s gradnjom, u čemu ju je omeo tužitelj obijesnim parničenjem i zabilježbom spora i poradi čega tužiteljica nije mogla ishoditi potrebnu dokumentaciju za izmicanje visokonaponskog kabla dok zabilježba nije brisana, nakon čega je trebalo gotovo dvije godine da se sačini dokumentacija i ishodi upis prava služnosti u korist HEP-a te projekt za dobivanje građevinske dozvole za izmicanje kabla, dvostruko porasle uslijed globalnog poremećaja na tržištima građevinskog materijala i proizvoda, pa su tako troškovi HEP-ova kabliranja/izmicanja električnog voda u iznosu od 80.000,00 kn (troškovnik HEP-a iz 2018.g.), narasli na iznos od 219.767,28 kn (troškovnik HEP-a od ožujka 2023.g.), također su narasli i troškovi građevinskih radova, materijala i proizvoda za izgradnju kuće tako je tužiteljica u 2019.g. za gradnju kuće po projektu iz građevinske dozvole dobila ponudu u iznosu od 600.000,00 kn, a danas gradnja takve kuće s cijenama građevnog materijala iznosi 1.500.000,00 kn (odnosno 200.000,00 eura), da bi bilo riječ o velikom poremećaju na tržištima građevinskog materijala i proizvoda govori u prilog i Uredba Vlade Republike Hrvatske od dana 21.06.2022.g. kojom su se nastojale ublažiti posljedice naglog i znatnog povećanja cijena građevinskog materijala, proizvoda i usluga. Imajući u vidu iznijeto to tužiteljica poradi obijesnog parničenja tužitelja, koji je znao i mogao znati s obzirom na uknjižbe u zemljišnim knjigama za nekretninu k.o.295/1 k. o [katastarska općina] da predmetno zemljište tužiteljica nije kupila novčanim sredstvima stečenim za vrijeme braka kao i s obzirom na vrijeme kupnje predmetne nekretnine da isto ne predstavlja bračnu stečevinu, te da učinjenom zabilježbom spora radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnoj nekretnini tužiteljicu onemogućuje u raspolaganju predmetnom nekretninom, trpi štetu koja se ogleda u vidu znatno povećanih troškova izgradnje kuće u iznosu od najmanje: 120.000.000 € / 904.140,00 kn.
Nadalje, tužiteljica i tuženik su pred Općinskim sudom u Puli-Stalna Služba Rovinj u predmetu posl.broj: P- 141/2016 vodili spor radi utvrđenja bračne stečevine, tužiteljica je u tijeku tog postupka i to u rujnu 2022.g., a nakon zaključenja prethodnog postupka, saznala za činjenicu da je tuženik za vrijeme trajanja braka novčanim sredstvima stečenim za vrijeme braka radom oboje supružnika i to 2005.g. kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1198 m² u naravi vinograd, a koju je otuđio nakon rastave braka, te dobivenu kupoprodajnu cijenu zadržao u cijelosti za sebe. Kako je predmetna nekretnina kupljena novčanim sredstvima koje su parnične strane stekle radom za vrijeme trajanja braka, to je tužiteljica suvlasnica ½ nekretnine, a tužitelj je predmetnu nekretninu otuđio bez znanja i suglasnosti tužiteljice i zadržao dobiveni iznos za sebe, poradi čega tužiteljica trpi štetu u vrijednosti ½ kupoprodajne cijene nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koliko je tužiteljici poznato predmetnu nekretninu je tužitelj otuđio za iznos od 60.000,00 eura. Poradi čega tužiteljica ovom tužbom traži da se utvrdi da nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1198 m² predstavlja bračnu stečevinu koje je tužiteljica bila suvlasnica ½ i koju je tužitelj bez njezina znanja i suglasnosti otuđio te joj na taj način prouzročio štetu u iznosu od 30.000,00 €.
Tužiteljica predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 120.000,00 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom i kojom će utvrditi da nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1198 m² u naravi vinograd upisana u Zemljišnim knjigama O.S.Pazin – Zemljišno knjižni odjel Poreč predstavlja bračnu stečevinu, te naložiti tuženiku da tužiteljici isplatiti iznos od 30.000,00 € zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 01.04.2019.g. pa do isplate.
2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ne osporava činjenice: - da su parnične strane bivši bračni drugovi, - da su se između parničnih strana vodili postupci: R1 Ob-471/16 i P Ob-111/2019 i P141/2016, - da je na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio zabilježen spor P Ob-306/2018(kasnije: P Ob- 111/2019). Tuženik osporava da bi tužiteljici učinio ikakvu štetu pokretanjem parničnog postupka. Tuženik osporava da bi učinio bilo kakvu štetnu radnju. Tuženik osporava i osnov i visinu bilo kakve šteta. Tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja.
3. Tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za naknadu štete, a koji zahtjev je i predmetom ovog postupka razdvojen je u poseban predmet Pn-131/23, a taj predmet dostavljen je Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie (rješenje broj: 31 Su-83/2024-3 od 9. veljače 2024. godine.
4. Tuženik na pripremnom ročištu između ostalog ističe da nije mogao znati da bi zabilježba spora na bilo koji način spriječila tužiteljicu u namjeravanoj gradnji niti da tužiteljica ima namjeru nešto graditi, a niti da na toj nekretnini postoji električni vod koji je potrebno izmjestiti. Tuženik osporava tvrdnju tužiteljice da je opće poznato da HEP ne osniva služnost ili izmješta vod ako postoji zabilježba spora na nekretnini. Nadalje tuženik ne snosi odgovornost za povećanje cijena gradnje, niti za trajanje upravnog postupka ishođenja dokumentacije za izmještaj električnih vodova. Tužiteljica očito nije pretrpjela štetu koju traži u vidu povećanih troškova izgradnje kuće na predmetnoj nekretnini jer na istoj nesporno nije izgrađena kuća nego tek temeljna ploča. U odnosu na pokretanje i vođenje spora koji je zabilježen tuženik ističe da se služio dozvoljenim pravnim sredstvima te je temeljem čl. 29. st. 1. Ustava imao pravo da sud odluči o njegovim pravima, a temeljem ZZK-a da zabilježi tako pokrenuti spor pri čemu se vodio savjetima i uputama tadašnjeg punomoćnika. Iz tog razloga postupci tuženika nemaju element protupravnosti, a što je pretpostavka za odgovornost za štetu. Tuženik ističe i da šteta nije nastala jer tužiteljici nisu nastali troškovi već ista tvrdi da će joj nastati u budućnosti. Ne proizlazi da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu u smislu čl. 1046. ZOO-a, pa tužiteljica nije oštećenik, u postupanju tuženika koji tužiteljica opisuje kao štetnu radnju ne postoji protupravnost. Ne postoji ni uzročna veza između navodne štete koju tužiteljica opisuje u povećanim troškovima gradnje kuće (koju tužiteljica nesporno nikada nije izgradila) i postupanja tuženika koji tužiteljica opisuje kao štetnu radnju u smislu zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi. Tužiteljica nema pravo zahtijevati naknadu štete koja nije nastupila niti zahtijevati naknadu buduće imovinske štete.
5. U opširnom podnesku podbroj 15, tužiteljica u bitnome ističe da je tuženik iz upisa u zemljišnim knjigama trebao znati kako je predmetno zemljište kupljeno dana 23.lipnja 2017.g. i to novčanim sredstvima koje je tužiteljica ostvarila putem zajma, a poradi čega je i na predmetnoj nekretnini tužiteljice uknjiženo pravo zaloga u korist zajmodavca, te je temeljem podnesene tužbe sukladno odredbi iz čl.81 Zakona o zemljišnim knjigama ishodio zabilježbu spora koji se vodio pod posl.brojem P Ob- 111/2019 O.S.Pula (ranije: P Ob306/2018 O.S.Poreč). Tužbu je tužitelj povukao tek nakon dvije godine parničenja i to 20.10.2020.g. Ističe da je tužiteljica je predmetno zemljište nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupila nakon prestanka bračne zajednice novčanim sredstvima ostvarenim zajmom što je razvidno iz povjesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], zajedno s g-dinom RE, te da je namjeravala po dobivenoj građevinskoj dozvoli sebi izgraditi kuću, poradi čega je u srpnju 2017.g. pokrenula postupak prikupljanja dokumentacije za izdavanje građevinske dozvole i u veljači 2018.g. ishodila od HEP-a suglasnost za gradnju s prijedlogom izmještaja dalekovoda sa troškovnikom za izmještanje, temeljem koje dokumentacije je 2019.g. tužiteljici izdana građevinska dozvola. Tužiteljica međutim nije mogla započeti s gradnjom obzirom je bilo potrebno izmjestiti visokonaponski kabel a za izmještanje kojega je potrebno u korist HEP-a osnovati pravo služnosti, a koje pravo služnosti HEP ne želi osnivati u svoju korist niti poduzimati ikakve radnje na nekretnini po pitanju izmještanja visokonaponskog kabla dokle god nekretnina na kojoj se to čini ima zabilježbu spora i/ili privremenu mjeru odnosno dokle god postoji prijepor oko vlasničkih odnosa. Tužitelj da je postupao protivno odredbama iz čl. 4 ZOO-a, čl.6 ZOO-a te čl.8 ZOO-a. i da se objesno parničio. Tužiateljica da iako je započela sa prikupljanjem dokumentacije i izradom projekta u srpnju 2017. godine, u veljači 2018.g. ishodila je suglasnost HEP-a te situaciju buduće mreže te ostalu potrebnu dokumentaciju za premještaj visokonaponskog kabla tzv.kabliranje kao i pondu HEP-a 1 za uslugu kabliranja u iznosu od: 80.005,00 kn, nakon čega je u listopadu 2019.g. zaključila predugovor o darovanju nekretnina s Općinom Vižinada kako bi mogla temeljem suglasnosti HEP-a i predugovora ishoditi izdavanje građevinske dozvole sukladno uvjetima gradnje koja joj je u konačnici i izdana 2019.g., međutim kako je za postupak kabliranja potrebno da se u korist HEP-a osnuje pravo služnosti, to tužiteljica nije mogla nastaviti sa započetom gradnjom obzirom je na nekretnini koju je kupila 2017.g. tuženik ishodio zabilježbu spora tužbom kojom je tvrdio kako je predmetno zemljište bračna stečevina te da je i on suvlasnik istoga, tužiteljica je stoga unatoč opasnosti od kabla koji ide preko zemljišta, napravila temelje kako građevinska dozvola ne bi prestala važiti i da po glavnom projektu temeljem kojega je izdana građevinska dozvola nastavi s gradnjom (da nema opet trošak izrade glavnog projekta, obzirom građevinska dozvola vrijedi 3 godine, te zastala s radovima do okončanja postupka pred O.S.Pula posl.broj: P Ob- 111/19. Kako se u međuvremenu situacija na terenu izmijenila jer je prošlo više od 2,5 g. od situacije iz veljače 2018.g., to je bilo potrebno sačiniti novu situaciju i prijedlog izmicanja kablova, te je s HEP-om tek dana 08.11.2021.g. usaglašen način i smjer izmicanja kablova o čemu je sačinjen prijedlog situacije temeljem kojega je sačinjen glavni elektronički projekt kabliranja nakon čega je tužiteljica s HEP-om dana 14.03.2022.g. konačno zaključila ugovor o osnivanju prava služnosti, temeljem kojega ugovora je HEP tužiteljici uslugu izmještanja kablova odnosno kabliranja i trošak iste iskazao u Ponudi broj: 4011-30644269-30003854 od dana 05.10.2023.g. gdje sada usluga kabliranja dijela dalekovoda iznosi 204.444,89 kn odnosno 27.134,50 €, a koji iznos je tužiteljica i platila HEP-u dana 15.04.2024.g. Nadalje, zbog predmetne zabilježbe spora i građevinski radovi su znatno skuplji, prema prvotnoj ponudi oni su iznosili 600.000,00 kuna, a sada izgradnje kuće umjesto 90.000,00 € koliko je to iznosilo 2020.g., košta 200.000,00 €. Zbog ponašanja tuženika tužitljica smatra da trpi štetu od 120.000,00 eura, radi povećanja troškova, ejr da nije bilo zabilježbe spora da je radove mogla izvoditi ranije po nižim cijenama. Upravo radi objesnog parničenja da je tužiteljici nastala šteta imajući u vidu sadržaj odredbe iz čl.1045 st.1 i st.2 ZOO-a tužitelj tu štetu u obvezi naknaditi tužiteljici, tužiteljica da je započela s izmicanjem kablova i gradnjom kako joj je to i namjeravala odmah po izdavanju građevinske dozvole to bi tužiteljica krajem 2020.g. a najkasnije sredinom 2021.g. završila s gradnjom kuće, međutim kako to nije mogla jer je tek u listopadu 2020.g. brisana zabilježba spora, te kako je nakon toga zbog proteka više od 2,5 godine od ponude i situacije za izmicanje kablova, nanovo morala pribavljati dokumentaciju za kabliranje kako bi se zaključio ugovor o pravu služnosti s HEP-om to su se troškovi kabliranja ali i troškovi izgradnje, a što je i razvidno iz same ponude HEP-a se udvostručili, pa je tako tužiteljica za izradu kuće po glavnom projektu temeljem kojega je i dobila građevinsku dozvolu dobila ponudu za gradnju u iznosu od 600.000,00 kuna, međutim sada kada je konačno mogla krenuti s gradnjom troškovi su znatno porasli a što je i razvidno iz ponude HEP-a, naime da je tužiteljica mogla kablirati dalekovod u 2020.g., a što nije mogla jer je imala zabilježbu spora tada bi je to kabliranje koštalo 80.005,20 kn/10.618,45 €, sada je tu istu uslugu kabliranja HEP-u platila 27.134,50 €, u istome omjeru su rasli i troškovi izgradnje kuće kako po pitanju materijala tako i usluga građevinara, pa sada izgradnje kuće umjesto 90.000,00 € koliko je to iznosilo 2020.g., košta 200.000,00 €. Tužiteljica drži i smatra da je tužitelj postupajući protivno odredbama iz čl.4 ZOO-a, čl.6 ZOO i čl.8 ZOO-a te postupajući nepažljivo prilikom podnošenja tužbe te prijedloga za zabilježbu spora na nekretnini k.č. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zloupotrebom prava na pristup sudu tužiteljici prouzročio štetu koja se ogleda u znatno povećanim troškovima izgradnje kuće odnosno kabliranja i gradnje, obzirom je nedvojbeno da je tužiteljica započela kabliranje i gradnju kada je i namjeravala po izdanoj građevinskoj dozvoli a u čemu je bila spriječena zabilježbom spora uslijed objesnog parničenja i zloupotrebe prava na pristup sudu od strane tužitelja tada bi troškovi izgradnje kuće bili manji za iznos od 120.000,00 €, odnosno tužiteljica bi utrošila iznos koji je za 120.000,00 € manji nego li će sada potrošiti za gradnju kuće sukladno glavnom projektu temeljem kojega je izdana građevinska dozvola i građevinskoj dozvoli iz 2019.g. , stoga je imajući u vidu sadržaj odredbe iz čl.1045 st.1 i st.2 ZOO-a tužitelj tu štetu u obvezi naknaditi tužiteljici.
6. U odnosu na pozivanje tužiteljice na odredbe Zakona o obveznim odnosima tuženik ističe da parnične stranke nisu bile u obveznom odnosu te da stoga nisu ni mjerodavne odredbe tog Zakona koji se odnosi na postupak tuženika odnosno na činjenicu da je on pokrenuo parnični postupak protiv tužiteljice. Razlozi za podnošenje te tužbe opisani su u samoj tužbi te je motive za to pojasnio i tadašnji punomoćnik tuženika pok. kolega SE na pripremnom ročištu održanom 09.10.2019., a radilo se o prvom ročištu, znači godinu dana nakon podnošenja tužbe. Na drugom ročištu koje je održano 20.10.2020., dakle, nakon još godinu dana tuženik je povukao tužbu te se ujedno i odrekao prava na žalbu. Iz toga slijedi da tuženik nije postupao ni protupravno ni zlonamjerno nego posve legitimno te on nije imao utjecaja na duljinu tog postupka.
7. U podnesku podbroj 19 tuženik u bitnome ističe da je netočna tvrdnja tužiteljice da je tuženik znao da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kupljena sredstvima koje je tužiteljica ostvarila pozajmljenim sredstvima. Motiv podnošenja (a potom i proširenja) tužbe je opisan u samoj tužbi i kroz raspravne zapisnike u tom predmetu. Tuženik nije imao utjecaj na dinamiku vođenja tog postupka od strane suda i trajanje samog tog postupka. Tijekom tog postupka tuženica niti na jednom mjestu nije spomenula da je zabilježba spora onemogućuje u gradnji, niti je to tuženik mogao predvidjeti, jer zabilježba spora nema, niti u pravnom smislu može imati utjecaj na izdavanje građevinske dozvole, a još manje na gradnju. U odnosu na pozivanje tužiteljice na čl.4., čl.6. i čl.8. ZOO-a koji uređuju neka od temeljnih načela obveznopravnih odnosa (načelo savjesnoti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava i zabrana prouzročenja štete) tuženik ističe da s tužiteljicom nesporno nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu, a niti u izvanugovornom, da bi za njega nastala neka deliktna odgovornost. Podnošenje tužbe i zabilježba spora nisu protupravne radnje, nego su radnje osobe koja želi u sudskom postupku ostvariti neka svoja prava, u čemu može, ali i ne mora biti nužno uspješan. Te radnje su predviđene i zakonom i Ustavom RH, a prava koja tuženiku pripadaju s te osnove tuženik niti u jednom trenutku nije zlorabio, niti je svojim ponašanjem utjecao na tijek spornog sudskog postupka. Da je tuženik doista želio biti maliciozan potom je mogao odugovlačiti taj postupak. Tuženik svojim postupanjem u tom postupku nije doprinio njegovom trajanju, dapače povlačenjem tužbe je okončao postupak Iz vlastitih navoda tužiteljice proizlazi da ona nesporno nije izgradila zgradu na prijepornoj nekretnini, pa je nejasno kada i kako joj je nastala šteta koja se navodno odnosi na porast troškova izgradnje kuće, ali je posve jasno da tužiteljica potražuje naknadu štete koju nije pretrpjela.
8. Tuženik je istaknuo i da niti iz jednog propisa koji uređuju premještanje dijelova mreže, parcelaciju zemljišta i izdavanje građevinske dozvole ne proizlazi da bi zabilježba spora na nekretnini uopće imala ikakav utjecaj na mogućnost premještanja dijelova električne mreže, parcelacije zemljišta i izdavanje građevinske dozvole.
9. Nije sporno da je brak parničnih stranaka razveden 16. studenog 2016. godine. Nije sporno vlasništvo predmetne nekretnine na kojoj je bila upisana zabilježba spora, kad je zabilježba upisana i kad je brisana.
10. Sporno je među strankama zašto je tuženi pokrenuo postupak pod poslovnim brojem P Ob-111/2019, da li sa jedinim interesom onemogućavanja tužiteljice u gradnji i da li je ponašanjem tuženika tužiteljici nastala šteta čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku.
11. Radi utvrđenja pravno relevantnih činejnica u postupku su izvedeni dokazi:
Uvidom u rješenje O.S.Pula – SS Buje od dana 16.11.2016.g. kojim se razvodi brak između parničnih stranaka, uvid u tužbu tužitelja u predmetu posl.broj:P Ob-306/18 O.S.Poreč, kasnije P Ob-111/19 O.S.PULA, uvid u raspravni zapisnik od dana 09.10.2018.g., uvid u potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti P Ob-111/19, predmet O.S.Pula P Ob-111/19, u povijesni prikaz izvatka iz Zemljišnih knjiga O.S.Pazin – Zemljišnoknjižni odjel Poreč za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uvid u Građevinsku dozvolu izdanu od strane Istarske Županije Klasa:UP/I361-03/19-01/000257, Ur.broj: 2163/1- 18-05/5-19-0012 od dana 19.11.2019.g, u cjelokupan predmet formiran povodom zahtjeva tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole Klasa:UP/I361-03/19- 01/000257, Ur.broj: 2163/1-18-05/5-19-0012 od dana 19.11.2019.g, u troškovnik HEP-a za kabliranje električnog voda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 02/2018 godine.2018.g. uvid u prijedlog trase izrađen po HEP-u 2018. uvid u prepisku tužiteljice i ŽE, kojom joj dostavlja situaciju poradi polaganja kablova i trase kablova radi osnivanja prava služnosti od dana 08.11.2021.g. u korist HEP-a, uvid u troškovnik HEP-a za kabliranje električnog voda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 03/2023 godine, u ostale siprave u spisu, saslušane su parnične stranke.
12. Ostali dokazi nisu izvedeni zato što je sud ocijenio da njihovo izvođenje nije potrebno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Sud nije saslušao predložene svjedoke, te nije provodio niti predložena vještačenja zato jer je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, pa nije bilo potrebe provoditi očevid k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost je li tužiteljica prije izmještanja električnog voda/kabliranja i osnivanja služnosti u korist HEP-a mogla izgraditi stambenu građevinu sukladno ishođenoj građevinskoj dozvoli, te razlike u troškovima izgradnje stambene građevine u razdoblju od 2019.g.do 2023.g., te na okolnost da li HEP osniva pravo služnosti polaganja kablova/kabliranja ukoliko je na nekretnini upisana zabilježba spora.
13. U odnosu na prijedlog za pribavljanje spisa od OS u Puli-Pola poslovni broj P- 141/2016 sud nije izvodio niti taj dokaz zato jer je među strankama nesporno da se taj postupak vodi. Stranke su mogle same dostaviti isprave iz predmetnog spisa da su to htjele. Nadalje, da se vodi taj postupak utvrđeno je i uvidom u predmet P Ob- 111/2019, jer je tužitelj na ročištu od 9. listopada istaknuo da se taj postupak vodi i predložio je spajanje predmeta.
14. Uvidom u predmet poslovni broj P Ob-111/2019 utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu kojom je od suda zahtijevao da se utvrdi da bi on bio suvlasnikom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u Zemljišnim knjigama O.S.Poreč u omjeru 1/2 i tražeći da sud utvrdi kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i to u odnosu na 1/3 nekretnine koja je bila upisana kao suvlasništvo, ovdje tužiteljice, odnosno 1/6 dijela nekretnine. Tužitelj je već uz tužbu dostavio zk izvadak za predmetnu nekretninu, gdje ej u listu C bilo upisano založno pravo u korist AUTO- HRVATSKA, STANICA ZA TEHNIČKI PREGLED D.O.O., RIJEKA, u iznosu od 350.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, temeljem ugovora o zajmu od 23. lipnja 2017. godine. Spor je zabilježen u zemljišnoj knjizi rješenje-Z-30712/2018 dana 18. listopada 2018. godine. Dana 18. 12. 2018. tužiteljica, u tom predmetu tužena dostavlja sudu odgovor na tužbu. Dana 12. ožujka 2019. godine tužitelj podnosi prijedlog za svrsishodnu delegaciju, te je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo prihvatio prijedlog tužitelja i zatražio od Vrhovnog suda da u predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, rješenje posl. br. P Ob-84/2019-13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Grl 155/2019-2 od 11. travnja 2019 za postupanje odredio Općinski sud u Puli-Pola. Na ročištu od 20. listopada 2020. godine tužitelj povalči tužbu, tužena pristaje na povlačenje tužbe. Sud je donio rješenje kojim je utvrdio da je tužba povučena, a stranke su se odrekle prava na žalbu. Zabilježba spora brisana je rješenjem Z-14946/2020 8. prosinca 2020 godine. Bitno je za istaći da tijekom tog postupka tužiteljica, tamo tuženica niti na jednom mjestu nije spomenula da je zabilježba spora onemogućuje u gradnji.
15. Uvidom u predmet Istarske županije, Upravni odjel, Odsjek za prostorno uređenje i grradnju Poreč-Parenzo UP/I-361-03/19-01/000257 utvrđeno je, a što i nije sporno da je građevinska dozvola za građenje građevine na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (građevna čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izdana 19.11.2019. Hep Elektroistra Pula je kupcu-tužitljici izdao prethodnu elektroenergetsku suglasnost, sa posebnim uvjetima za lokaciju gađevine dana 24.5.2018. godine., gdje je i navedeno da preko građevne čestice prelazi 20 kV zračnog dalekovoda i da građevinu treba smjestiti izvan zone dalekovoda, na udaljenosti većoj od 3 metra u odnosu na vertikalnu projekciju najbližeg vodića prema građevini. U navedenom prdemtu je i peredugovor o daovanu neketnina zaključen između AE i RE kao darovatelja i [adresa] dao daroprimatelja, te je u članku 2. predugovora navedeno da se radi postizanja obostranog cilja darovatelji obvezuju darovati u vlasništvo daroprimatelju nekretninu buduće oznake 295/6, k. o. [katastarska općina], površine 49 m2, koja će nastati od osnovne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u svrhu formiranja i izgradnje javnog puta. Također je navedeno da će se glavni ugovor zaključiti kada se za to ispune uvjeti, po pravomoćnoj provedbi geodetskog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama, te nakon pravomoćne povedbe brisanja tereta iz članka 3. predugovora na novonastaloj čestici označenoj kao k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ostale isprave u spisu predstavljaju podlogu za ishodovanje građevinske dozvole (projekti, suglasnosti i slično).
16. Ortofoto snimak prikazuje postojeću trafostanicu i postojeći te budući kabelski vod.
17. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. lipnja 2017. godine utvrđeno je da je predmetom kupoprodaje bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prodavateljica VE, kupac HE i RE, da su kupci ispaltili kupopordajnu cijenu zajmom od TD Auto-Hrvatksa STP d.o.o. Rijeka 23. lipnja 2017. godine, ugovorom je dopušteno zasnivanje založnog prava u korist TD Auto-Hratska STP d.o.o. Rijeka.
18. Da je ugovor o zajmu tužiteljica kao zajmoprimac zaključila utvrđeno je uvidom u ugovor o zajmu između TD Auto-Hrvatska STP d.o.o. Rijeka kao zajmodavatelj i tužiteljice kao zajmoprimatelj dana 23. lipnja 2017.
19. Iz predugovora o darovanju str 94 utvrđeno je da je zaključen između tužiteljice i RE kao darovatelji i [adresa] kao daroprimatelja- svrha darovanje dijela nekretnine radi formiranja javnog puta.
20. Da je zaključen ugovor o osnivanju prava služnosti radi polaganja i održavanja objekta SN mreže između HEP Operater d.o.o. i AE i RE utvrđeno je uvidom u ugovor od 7.2.2022. Pregovori sa HEP-om tužiteljica je vodila i u 2021. godini, a što je utvrđeno uvidom u dokumentaciju koju je dostavila tužiteljica. Hep je dostavio ponudu za „nestandardnu uslugu od dana 5.listopada 2023. godine sa troškovnikom, a što je tužiteljica platila u iznosu od 27.134,50 eura.
21. Tužiteljica AE je iskazala da je nekretnina koja se spominje u tužbi kupljena 2017. godine u 7. mjesecu, da bi si mogla riješiti stambeno pitanje. Tu nekretninu kupila je zajedno sa jednim gospodinom, nekretnina ima ukupno oko 2200 m2 i sa tim gospodinom RE bilo je dogovoreno da će zajedno kupiti nekretninu i da će je onda cijepati na način da njoj pripadne oko 700 m2. Brak parničnih stranaka je prestao u 12. mjesecu 2015., a razveden je službeno u 11. mjesecu 2016. Kupoprodajna cijena iznosila je 77.000,00 eura, njezin dio došao je negdje oko 35.000,00 eura, pa se financirala jednim okvirnim zajmom, Auto Hrvatska S.T.P. d.o.o. Rijeka i to u iznosu od 50.000,00 eura zato jer joj je i nakon što će platiti nekretninu bio potreban iznos za ishođenje dokumentacije za početak gradnje kuće. Istog dana kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji je podigla i zajam, zato što joj je vlasnik prijatelj. Taj zajam nije otplatila, o načinu otplate ima poseban dogovor, plaća samo godišnju kamatu na iznos iskorištenog zajma. Spor na predmetnoj nekretnini je zabilježen iste godine, u 11. mjesecu. Nakon što su kupili nekretninu trebalo je nekretninu parcelirati, pokloniti Općini Vižinada jedan dio te nekretnine u svrhu proširenja pristupnog puta, odmah po kupnji nekretnina ona i drugi suvlasnik su krenuli u ishodovanje građevinskih dozvola jer je i on planirao graditi kuću. Preko te parcele s jedne strane je prolazila cijev od vodovoda, a s druge strane HEP-ov vod i ne može se dobiti građevinsku dozvolu dok se to ne izmakne. Ona je dobila građevinsku dozvolu uz uvjet da makne kabel od struje i cijev od vodovoda, uz rub parcele. Cijev od vodovoda je maknuo gospodin RE i dobili su pravomoćne građevinske dozvole, i jedan i drugi. Što se tiče Općine Vižinada, nije mogla potpisati ugovor o darovanju za jedan dio te čestice jer je u to vrijeme već na nekretnini bila zabilježba spora pa su potpisali predugovor u kojem se navelo da će se to regulirati kad bude maknuta zabilježba spora. Njoj je bilo potrebno izmjestiti kabel za struju, HEP je to dozvolio, ali je ona trebala provesti cijeli postupak i sve financirati. Radi zabilježbe spora sve je stajalo, u trenutku kada bi HEP trebao upisati služnost na nekretnini HEP to ne bi učinio radi zabilježbe spora i zato je sa svim tim bila stala. Zabilježba spora je brisana 2020. godine u 12. mjesecu. Nakon toga je ponovo krenula u ishodovanje cjelokupne "papirologije" za izmještanje kabla od HEP-a. Dvije godine trajalo je samo dobivanje dokumentacije i dobili su pravomoćnu građevinsku dozvolu za izmještanje kabla i HEP je u 4. mjesecu ove godine dobio uplatu od 27.000,00 eura od nje radi izmještanja kabla. U toj uplati sudjelovali su i susjedi, u manjem dijelu i to oni koji isto imaju koristi od predmetnog kabla. Još uvijek nije pokrenut postupak izmještanja kabla. 120.000,00 eura kao naknadu štete traži jer misli da bi mogla potraživati i veći iznos jer zbog zabilježbe spora nije uspjela započeti sa gradnjom kuće u vrijeme kada su cijene bile znatno niže, kako materijala, tako i radova. Ja sam 2019./ 2020. imala ponudu za visoku roh bau 630.000,00 kuna, a može se znati kolike su cijene gradnje nakon dvije godine. Novce od zajma nije vidjela jer je ugovorni odnos egzistirao na način da sve obveze koje su je teretile direktno je plaćao zajmodavac. Nije sigurna da li je zajam u cijelosti iskorišten. Prilikom obilaska nekretnine prije kupnje je vidjela kabel od HEP-a, međutim nije na njega obraćala pažnju niti je znala da će ga morati izmještati. Na upit otkuda joj je poznato da HEP ne bi upisao služnost u slučaju konkretne zabilježbe spora, navela je da su to oni rekli usmeno, nema pisanog traga o tome, mada je tražila. To su joj rekli inženjeri kada su bili na sastanku. Njih nije predložila za svjedoke. Dalekovod do danas nije izmješten, cjelokupna papirnata dokumentacija je gotova i troškovi izmještanja su plaćeni. HEP je kao posebne uvjete za lokaciju građevine postavio uvjet da građevinu treba smjestiti izvan zone dalekovoda. Ishođenje građevinske dokumentacije za gradnju kuće počela je ishoditi odmah nakon kupnje nekretnine. Namjera je bila završiti kuću do useljenja do kraja 2021. godine. Zabilježba spora brisana je krajem 2020. i zbog toga traži 120.000,00 eura, zato jer će toliko više platiti gradnju kuće sada. Kuća nije izgrađena, u fazi su izmještanja kabela. Dokumentaciju za HEP radi izmještanja kabela platila je 22.000,00 eura, a ostatak ostali susjedi.
22. Tuženik NE je iskazao da je podnio tužbu u predmetu poslovni broj P Ob-111/2019 zato jer je bio ostao bez novaca, a smatrao je da je ta nekretnina u Vižinadi kupljena i od njegovih novaca. Tužiteljica je bila šefica u banci, u Poreču, i ona je sama otvorila račune na njegovo ime i baratala njegovim novcem i ispraznila njegove račune. Ona je vodila sve poslove u firmi koju su imali zajedno, DEPO d.o.o., mijenjala je direktore, sve je radila sama, imala je u najmu kamione, aute. On je samo fizički radio. Kada je tužiteljica otišla na računu u banci mu je ostalo 10.000,00 eura, sve drugo je ona podigla. Kada je došao na ročište 2019. u sud njemu je odvjetnik pokojni SE sugerirao da tužbu povuče, rekao mu je da nemaju dokumenata za tužbu i on je tužbu povukao. On uopće nije znao kada je podnio tužbu P Ob-111/2019, da bi tužiteljica htjela graditi nešto na toj nekretnini, uopće nije imao pojma o nikakvim kablovima. Odvjetnik pokojni SE pronašao je da je tužiteljica kupila ovu nekretninu, a tužiteljica je stavila zabilježbu i na nekretninu koju je on naslijedio. Pokojni odvjetnik rekao je da i tužiteljica ima neku nekretninu, kao i u Humu, i rekao je da stavi zabilježbu na tu nekretninu u Vižinadi. Kada mu je odvjetnik rekao da povuče tužbu, on je to odmah i učinio. Dakle, pretpostavljao je da je ona tu nekretninu u Vižinadi kupila s njegovim novcem jer je ostao bez ičega, osim 10.000,00 eura kada je ona otišla. Ne sjeća se da mu je ovjenik spominjao neki zajam. Ponovio je da u trenutku zabilježbe spora nije znao za grdnju niti za kablove struje
23. Analizom izvedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrđeno je da je tuženi podnio tužbu dana 18. listopada 2018. godine u predmetu P Ob-111/2019 - u uvjerenju da je predmetna nekretnina u Vižinadi, suvlasnički udio, kupljena sredstvima koja potječu iz bračne stečevine parničnih stranaka. Tuženi je uz tužbu priložio i vlasnički list na kojem je bilo upisano založno pravo na nekretnini u korist Stanice za tehnički pregled. Međutim, tuženi je bio predložio dokaze u korist svojih tvrdnji, a naknadno je i proširio tužbu za nekretnine upisane na ime tužiteljice u k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica, tamo tužena činjenicu koju ističe u ovoj tužbi, da joj poduzeta radnja po tuženiku šteti, da je u fazi gradnje kuće na predmetnoj nekretnini nije isticala. U tom predmetu je bilo potrebno odlučiti o prijedlogu za izuzeće, potom o prijedlogu za svrsishodnu delegaciju. U postupku je bilo zakazano prvo pripremno ročište dana 9. listopada 2019. godine, drugo 3. veljače 2020. koje je odgođeno zbog neuredne dostave za tuženu-ovdje tužiteljicu, da bi potom već na idućem ročištu dana 20. listopada 2020. tuženik, tamo tužitelj povukao tužbu i doneseno je rješenje o povlačenju tužbe, koje je istog dana postalo pravomoćno. Tuženik, tamo tužitelj je imao pravni interes za podnošenje tužbe, jer je tvrdio da je predmetna nekretnina kupljena sredstvima koja potječu iz bračne zajednice, koja je bila prestala. Predložio je dokaze. Nije sporno da je na nekretnini bilo upisano založno pravo u korist zalogodavca, međutim, postavlja se pitanje da li je tuženi-tamo tužitelj trebao ispitivati zbirku isprava i tražiti kupoprodajni ugovor kojim je kupljena predmetna nekretnina u Vižinadi i istraživati čijim sredstvima je ta nekretnina kupljena, tažiti ugovor o zajmu. Postavlja se pitanje da li je tuženi-tamo tužitelj trebao znati za postupak izmetanja elektro infrastrukture i za postupak upisa služnosti postavljanja instalacija od strane HEP-a na nekretnini tužiteljice- odnosno izmještanje. Također se postavlja pitanje da li je tuženi mogao znati za eventualna poskupljenja i utjecaj posljedica COVID -19 i da HEP d.d., kako tvrdi tužiteljica ima nepisano pravilo da neće upisivati služnosti postavljanja postavljanja i održavanja kablova ukoliko zabilježen spor na nekretnini. Ovdje sud ističe da tužiteljica nije dostavila niti jedan materijalni dokaz da HEP d.d. nije želio poduzimati radnje dok postoji zabilježba spora, a niti su na te okolnosti predloženi dokazi saslušanjem svjedoka, što je i sama tužiteljica navela u iskazu. Sud ocjenjuje da sve to tuženik nije trebao znati i istraživati kojim sredstvima je nekretnina kupljena prije podnošenja tužbe, zašto je upisano založno pravo, da li postoji neki postupak izmještanja kablova na nekretnini, da li tužiteljica gradi kuću. Tuženik-tamo tužitelj se obratio odvjetniku sa svojim zahtjevom, odvjetnik je podnio tužbu, predložio dokaze. Tužiteljica-tamo tužena je dostavila odgovor na tužbu, kupoprodajni ugovor i ugovor o zasnivanju založnog prava. Tužiteljica-tamo tužena nije spominjala u tom postupku sve ove činjenice koje spominje u ovoj tužbi. Da je u tijeku postupak ishođenja građevinske dozvole tužiteljica je istaknula na 1. ročištu, dana 9. listopada 2019. godine. Građevinska dozvola izdana je 19.11. 2019. godine. Tužiteljica, tamo tužena nije u postupku P OB-111/19 spomenula postupak upisa postojanja stvarne služnosti postavljanja i održavanja kablova. Nije spominjala da trpi bilo kakvu štetu. Nakon 1. pripremnog ročišta, na idućem pripremnom ročištu, kako je navedeno tužitelj, ovdje tuženik povlači tužbu.
24. Treba istaknuti da je zlouporabu prava na pristup sudu teško izravno otkloniti jer u hrvatskom pravu ne postoji institut kao sudska mjera za sprečavanje osobe u pokretanju sudskog postupka bez prethodnog sudskog odobrenja. Tuženik je imao pravo na podnošenje tužbe. Sud ocjenjuje da se ne radi o zlouporabi prava, jer je tuženik, kad je vidio da su mu izgledi u parnici P Ob-111/2019 očito nepovoljni povukao tužbu, kako je to i iskazao prilikom saslušanja, jer mu je odvjetnik rekao da će teško uspjeti u postupku. Nadalje sud ocjenjuje da se ne radi o šikanoznom postupanju, jer nema dokaza da bi tuženik, kao tužitelj podnosio i daljnje tužbe, da bi tužiteljicu sprečavao u gradnji kuće. Nije sporno da se među strankama vodi još i postupak pred SS u Rovinju-Rovigno, međutim taj postupak je pokrenut ranije, prije kupnje nekretnine u Vižinadi.
25. Usporedbom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženi u ničemu nije postupao protupravno, već je podnio tužbu radi zaštite svojih prava, što nije ništa neuobičajeno, niti se ni na koji način može govoriti o šikanioznom postupanju tuženika i pobudi tuženika da na opisani način ishodi zabilježbu spora i spriječi tužitljicu u gradnji. Kako je navedeno, nije sporno da je na nekretnini bilo upisano založno pravo, prilikom podnošenja tužbe, ali tuženik-tamo tužitelj nije trebao istraživati kojim je stvarno sredstvima nekretnina kupljena. Da je nekretnina kupljena zajmom trebala je dokazati tužiteljica- tamo tužena, što ona i čini tijekom postupka, dostavlja dokaze u korist svojih tvrdnji i potom tužitelj-ovdje tuženi povlači tužbu. U pravu je tuženi kada ističe d stranke nisu bile u nikakvom ugovornom odnosu da bi se u ovom slučaju primjenjivala načela obveznog prava, pojam dobrog gospodarstvenika načelo savjesnosti. Naprotiv, tuženi- tamo tužitelj nije zlouporabio niti procesna ovlaštenja Zakona o parničnom postupku, jer je imao pravo podnijeti tužbu, i kad je vidio „kako u postupku stoji“ povući tužbu. Kako je navedeno, da je tuženi protiv tužiteljice podnio više tužbi i vodio više postupaka sa sličnim zahtjevima, eventualno bi se moglo raspravljati da li se doista radi o šikanoznom postupanju. Stranke postupak pokreću u uvjerenju da im pripada određena sudska, pravna zaštita, predlože dokaze, a protivna strana ukoliko osporava zahtjev također nudi određene dokaze. Tuženi-tamo tužitelj nije zahtijevao donošenje meritorne odluke, već je povukao tužbu i do zaključenja glavne rasprave nema dokaza da bi tužbu ponovno podnio, ili, kako je navedeno bilo koju drugu tužbu protiv tužiteljice. Također, upitno je i koji bi bio motiv tuženiku da podnošenjem tužbe samo šteti tužiteljici. Ništa sporno sud nije našao u takvom postupanju tuženika koji je kao tužitelj podnio tužbu sa određenim zahtjevom. Tuženik nije trebao znati za gradnju kuće, služnost, niti za povećanje cijena. Na povećanje cijena nije mogao utjecati, a tužiteljia u stvari nije dostavila niti jedan dokaz da HEP nije želio vršiti svoje radnje izmještanja kablova zbog upisane zabilježbe, osim što ističe da je to uobičajeno. Tužiteljica u postupku tvrdi da je tuženi svjesno i namjerno zloupotrijebio svoja subjektivna prava sve u suprotnosti s načelom savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja s jednim i isključivim ciljem šikanoznog postupanja na štetu tužiteljice. Kako je navedeno, tužba u predmetu je povučena, a tužiteljica u tom postupku ničime nije dala naslutiti da bi joj prijetila neka šteta podnošenjem tužbe. Sud ocjenjuje da to što je tuženik kao tužitelj podnio tužbu ne može imati za posljedicu naknadu štete, tužiteljici, jer bi moguće upravo zato bio onemogućen stranci pristup sudu. Da je tuženik i nakon što je bilo očito da ne može uspjeti u postupku inzistirao na parnici, koristio procesna ovlaštenja zlonamjerno samo da oduži postupak, moglo bi se eventualno govoriti o zlouporabi procesnih ovlaštenja. Sud nije našao da bi tuženi postupao šikaniozno, radi jedinog cilja, onemogućavanje tužiteljice u postupku osnivanja služnosti i gradnje kuće.
26. Čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO, propisano je "Tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.". U čl. 1046. ZOO-a propisana je definicija štete. Čl. 8. ZOO-a propisano je da "svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta".
27. Sud je u postupku utvrdio svim izvedenim dokazima da tuženi nije svojim postupanjem prouzročio štetu tužiteljici, a od tuženika se nije moglo očekivati da se on uzdrži od traženja sudske zaštite radi zaštite svojih prava i on radi toga ni na koji način ne može trpjeti posljedice. Nema uzročne veze između navodno povećanja cijena i ponašanja tuženika, koje bi rezultiralo nastankom štete tužiteljici.
28. Stoga je zbog svega iznijetog tužbeni zahtjev odbijen.
29. Tužiteljici koja je izgubila parnicu ne pripada parnični trošak, temeljem odr. čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP).
30. Tuženiku je dosuđen parnični trošak. Trošak je opravdan u smislu odr. čl. 155. ZPP-a i postavljen u skladu s Tarifom o nagrdama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 8., 9. i 42. Tuženik je potraživao naknadu troška za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 27.09.2024., sastav podneska od 4.12.2024., sastav podneska od 13.01.2025., zatim za zastupanje na ročištima 10.09.2024, 24.10.2024. i 23.07.2025. za svaku od tih radnju 1.806,00 eura uvećano za PDV od 451,05 eura odnosno 2.257,50 eura po radnji, sveukupno 15.802,50 eura sa zateznim kamatama od idućeg dana od donošenja presude do isplate po stopi iz čl.29st.2 ZOO-a, upavo kako je tuženik i zahtijevao.
31. Slijedom iznijetog i obrazloženog, temeljem navedenih odredbi zakona u smislu odr. čl. 325. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Buje-Buie, 18. rujna 2025.
Sutkinja:
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba.
Žalba se podnosi, u tri primjerka putem ovoga suda, Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) od dana objave presude, za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.
Dna:
1. Pun. tužitelja, uz Rješenje o pristojbi za presudu,
2. Pun. tužene.
