Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-25/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Sandre Juranović, članova vijeća, uz sudjelovanje Laure Pavlović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika HC, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K- 924/2020, od 17. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika HC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni iz točke IV. izreke presude i u odluci o izrečenoj uvjetnoj osudi iz točke V. izreke presude na način da se optuženik HC, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom oglašen krivim, temeljem članka 247. stavka 2. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu se temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom nepreinačenom dijelu žalba optuženika MC odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-924/2020, od 17. svibnja 2023., optuženik HC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11 pa je temeljem članka 247. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku [trgovačko društvo]o.o., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], u iznosu od 13.308,35 € / 100.271,76 kuna.

1.3. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku HC se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže posebna obveza da popravi štetu oštećeniku [trgovačko društvo]o.o., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], na način da u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 13.308,35 € / 100.271,76 kuna.

1.4. Temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optuženik HC u navedenom roku bez opravdanog razloga ne izvrše određenu mu posebnu obvezu.

1.5. Temeljem članka 452. stavak 6. ZKP/08 protiv optuženika MC odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz članku 256. stavak 1. KZ/11.

1.6. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 € / 7.534,50 kuna u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, dok u odnosu na odbijajući dio presude temeljem članka 149. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv osuđujućeg dijela naprijed citirane presude i na dio kojim je oštećeniku dosuđen imovinsko pravni zahtjev žalbu je izjavilo optuženik putem branitelja Damira Blaževića, odvjetnika iz Splita, zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu ukine te optuženika oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Temeljem članka 475. stavak 1. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su, na njihovo traženje, optuženik HC i njegov branitelj Damir Blažević, odvjetnik iz Splita te državni odvjetnik time da je ista održana u odsutnosti uredno pozvanih državnog odvjetnika, optuženika i njegovog branitelja.

6. Žalba optuženika nije osnovana, ali je postupajući po službenoj dužnosti sud utvrdio da je u dijelu odluke o kazni počinjena bitna postupovna povreda.

7. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koja da se očituje u okolnosti što nema razloga o odlučnim činjenicama jer da nije naveden razlog zašto nije poklonjena vjera iskazima svjedoka GC, BC i KC, čiji iskazi podržavaju obranu optuženika, dok da poklanja vjeru iskazu svjedoka NC koji da govori o postojanju sporazuma o kompenzaciji, ali ne objašnjava zašto taj sporazum drži nebitnim, niti analizira poslovni položaj optuženikovog trgovačkog društva u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela već da se samo bavi financijskim i računovodstvenim parametrima temeljem kojih vještak navodi što se moglo predvidjeti, a zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati, koji žalbeni navodi nisu osnovani jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo jasne, dostatne, valjane i potpune razloge na kojima temelji svoju presudu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, prvostupanjski sud je jasno, nedvosmisleno i argumentirano obrazložio zaključak u pogledu kaznene odgovornosti optuženika temeljeći ga na analizi svakog provedenog dokaza, kako personalnih tako i materijalnih, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, cijeneći tako pravilnim iskaze svjedoka na koje upire u žalbi odnosno GC i BC, djelatnika tvrtke optuženika u razdoblju od 2002. i 2003., koji su obavljali posao na oblaganju hale limom u Dicmu, da nemaju saznanja o tome koji posao i u kojem obimu je optuženik usmeno dogovarao sa NC, vlasnikom tvrtke “[trgovačko drušvo]“, koji je za potrebe oštećene tvrtke „[trgovačko društvo]“ obilazio teren odnosno tvrtke kao njihov teritorijalni predstavnik bez ovlasti zaključenja ugovora za isporuku bilo kakve robe i koji spominje razgovor s optuženikom o mogućnosti kompenzacije što da nije realizirano niti je o tome što sačinjeno u pisanom obliku, što je potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom cijeneći ga vjerodostojnim. Također je pravilno prvostupanjski sud cijenio iskaz svjedoka KC, oca optuženika, koji da nema saznanja o tome da li je usmeni dio dogovora između optuženika i H sačinjen u pisanom obliku, koji posao da je dogovarao sa NC optuženik, time da je s njihove strane posao na hali u Dicmu završen dok da NC nikada nije uplatio oštećenoj tvrtki vrijednost tog obavljenog posla, nemajući saznanja o tome da li je oštećena tvrtka zbog toga utužila ili prijavila NC. Ujedno je prvostupanjski sud pravilno prihvatio i obrazložio zaključke vještaka za financije i računovodstvo iz čijeg nalaza i mišljenja te iskaza istog jasno proizlazi da je tvrtka optuženika u inkriminirano vrijeme bila insolventna koja tvrtka je na dan izdavanja zadužnice bila prezadužena i imala je problema sa likvidnošću sa deficitom obrtnog kapital što da su pokazatelji da tvrtka optuženika neće biti u mogućnosti vratiti dug, što da je sve potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom.

9. U odnosu na pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da optuženik nije imao nikakvu namjeru oštetiti tvrtku „[trgovačko društvo]“ d.o.o., niti pribaviti nepripadnu korist, niti je lažno prikazivao činjenice niti je dovodio u zabludu odgovorne osobe navedene oštećene tvrtke te da prvostupanjski sud zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika izvodi jedino iz iskaza svjedoka NC i nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, koje je nepravilno ocijenio i nije ih doveo u svezi sa drugim izvedenim dokazima.

10. Međutim, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrđuje sve odlučne činjenice potrebne za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženika HC za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim te je za svoja utvrđenja dao jasne, potpune i prihvatljive razloge koje ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

11. Prvostupanjski sud je sveobuhvatnom analizom u postupku provedenih dokaza, analizirajući iskaze kako naprijed ispitanih svjedoka tako i iskaze svjedoka UC, u inkriminirano vrijeme voditelja prodaje oštećene tvrtke „[trgovačko društvo], svjedoka JC, direktora i člana uprave oštećene tvrtke „[trgovačko društvo], svjedoka TC, u inkriminirano vrijeme rukovoditelja prodaje oštećene tvrtke „[trgovačko društvo], uvjerljivim i neproturječnim te objektivizirani materijalnom dokumentacijom i to podacima iz bjanko zadužnice izdane 16. rujna 2003. od strane dužnika trgovačkog društva [trgovačko društvo] na iznos od 100.000,00 kn, podacima iz izvoda otvorenih računa i otpremnica kojima je trgovačko društvo [trgovačko društvo] naručilo i preuzelo robu od oštećene tvrtke „[trgovačko društvo] u vrijednosti od 133.729,82 kn od čega je uplaćen iznos od 33.458,06 kn, podacima iz očevidnika o danima insolventnosti trgovačkog društva [trgovačko društvo] iz kojih je navedeno društvo u dugotrajnom blokadi tijekom cijele 2003., podacima iz ugovora o posredovanju i obradi tržišta između oštećenog trgovačkog društva kao nalogodavca i trgovačkog društva [trgovačko društvo] vlasništvo NC od 1. ožujka 2003. o posredovanju u prodaji proizvoda i roba iz asortimana oštećene tvrtke na području više županija, podacima iz dopisa RBA od 24. srpnja 2004. kojim je oštećena tvrtka po predaji naprijed navedene zadužnice obaviještena da na računu dužnika nema sredstava za naplatu tražbine te podacima iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu kojim optuženik u inkriminirano vrijeme kao direktor i član uprave zastupa trgovačko društvo [trgovačko društvo] [trgovačko društvo] pojedinačno i samostalno, nedvojbeno utvrdio kaznenu odgovornost optuženika kao odgovorne osobe trgovačkog društva [trgovačko društvo] koji je oštećenoj tvrtki lažno prikazao da će vrijednost naručene i preuzete robe platiti uredno i u ugovorenim rokovima te je time oštećenu tvrtku doveo u zabludu uplaćujući avans i pritom izdavši bjanko zadužnicu koja se nije mogla naplatiti jer na računu tvrtke nema potrebnih sredstava za naplatu, pa kada im je oštećena tvrtka predala robu koju je preuzeo dok vrijednost iste ni do danas nije ni u najmanjem dijelu platio čime je za pravnu osobu koju zastupa prema unaprijed stvorenoj namjeri ostvario nepripadnu imovinsku korist. Navedeni zaključak proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa i iskaza istog čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud zbog stručnosti vještaka pravilno u cijelosti prihvatio. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika izveo jedino iz iskaza svjedoka NC i nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa.

12. Stoga, prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ispravno zaključuje kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz članak 247. stavka 1. i 2. KZ/11, na način kako ga tereti optužba, zbog čega je proglašen krivim, a za sva ova činjenična utvrđenja dao je valjane i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Optuženik u žalbi samo paušalno navodi da se žali na dio presude kojim je oštećenoj tvrtki „[trgovačko društvo] dosuđen imovinsko pravni zahtjev, bez navođenja i obrazloženja svojih navoda u žalbi, a koja odluka o imovinsko pravnom zahtjevu se ne ispituje po službenoj dužnosti.

14. Obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, na koju se optuženik u žalbi izrijekom ne žali, to je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznu sankciju izrečenu optuženiku HC te je utvrdio da je prvostupanjski sud optuženiku odlukom prvostupanjskog suda poslovni broj I K-254/2007, od 21. studenog 2018., među ostalim, za kazneno djelo iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11, a temeljem članka 247. stavka 2. u svezi članka 48. stavka 2. KZ/11, utvrđena kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te je temeljem članka 51. KZ/11, za počinjenje dva kaznena djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, koja presuda je povodom žalbe optuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Kž-194/2019, od 12. lipnja 2019. Kako se državni odvjetnik nije žalio na prvostupanjsku presudu to je prvostupanjski sud osudivši optuženika na kaznu zatvora veću od one u presudi od 21. studenog 2018. povrijedio odredbu članka 468. stavka 1. točke 10. u svezi članka 13. ZKP/08 koja propisuje da ako je izjavljena žalba samo u korist optuženika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu tzv. zabrana reformacio in peius.

15. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu kaznene sankcije odnosno odluke o kazni i odluke o izrečenoj uvjetnoj osudi na način da je prihvaćanjem svih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika koje je utvrdio prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te izrekao uvjetnu osudu u trajanju od 3 godine jer će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja jer je kazna primjerena težini počinjenog djela i svim okolnostima vezanim za predmetno kazneno djelo i ličnost optuženika i dostatna je za izraziti društvenu osudu zbog počinjenja djela i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela te utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela te da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja jačajući povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a čime će se ostvariti svrha kažnjavanja kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije.

16. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo drugih povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08 pod točkom I. izreke zbog bitne postupovne povrede preinačilo prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i o odluci o izrečenoj uvjetnoj osudi, a obzirom da navodi podnesene žalbe u preostalom dijelu nisu osnovani to je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke sukladno članku 482. ZKP/08.

U Rijeci, 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Srebrenka Šantić