Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Pr-10/2020-102
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetniku Teu Raniću u Rijeci, protiv tuženice Luke Rijeka d.d. Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora j.t.d. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti Tea Ranića, odvjetnika u Rijeci, punomoćnika tužitelja i Gorana Krištovića, odvjetnika u Zagrebu, punomoćnika tuženice, 18. rujna 2025., javno objavivši,
p r e s u d i o j e :
I Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu člana uprave od 07. kolovoza 2018. godine, kojega je Tuženik, LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, OIB: 92590920313, kao poslodavac, dao Tužitelju, BS iz [adresa], 57 OIB: [osobni identifikacijski broj], kao član uprave, te se utvrđuje ništavom Odluka o otkazu ugovora o radu člana uprave od dana 07. kolovoza 2018. godine.
II Nalaže se Tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, OIB: 92590920313, kao poslodavac, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju, BS iz [adresa], 57 OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 299.071,96 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi;
na iznos 2.598,34 EUR od dana 16.9.2018 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.10.2018 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.11.2018 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.12.2018 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.1.2019 godine do isplate
na iznos 6.562,20 EUR od dana 16.2.2019 godine do isplate
na iznos 3.857,83 EUR od dana 16.3.2019 godine do isplate
na iznos 3.632,40 EUR od dana 16.4.2019 godine do isplate
na iznos 3.427,46 EUR od dana 16.5.2019 godine do isplate
na iznos 3.427,46 EUR od dana 16.6.2019 godine do isplate
na iznos 3.305,26 EUR od dana 16.7.2019 godine do isplate
na iznos 3.288,40 EUR od dana 16.8.2019 godine do isplate
na iznos 3.288,40 EUR od dana 16.9.2019 godine do isplate
na iznos 3.288,40 EUR od dana 16.10.2019 godine do isplate
na iznos 3.288,40 EUR od dana 16.11.2019 godine do isplate
na iznos 1.634,14 EUR od dana 16.12.2019 godine do isplate
na iznos 3.641,91 EUR od dana 16.1.2020 godine do isplate
na iznos 3.644,58 EUR od dana 16.2.2020 godine do isplate
na iznos 3.642,57 EUR od dana 16.3.2020 godine do isplate
na iznos 3.642,24 EUR od dana 16.4.2020 godine do isplate
na iznos 3.487,07 EUR od dana 16.5.2020 godine do isplate
na iznos 3.487,07 EUR od dana 16.6.2020 godine do isplate
na iznos 3.732,62 EUR od dana 16.7.2020 godine do isplate
na iznos 4.053,02 EUR od dana 16.8.2020 godine do isplate
na iznos 6.132,31 EUR od dana 16.9.2020 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.10.2020 godine do isplate
na iznos 5.579,88 EUR od dana 16.11.2020. godine do isplate
na iznos 6.239,03 EUR od dana 16.12.2020 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.1.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.2.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.3.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.4.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.5.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.6.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.7.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.8.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.9.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.10.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.11.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.12.2021 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.1.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.2.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.3.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.4.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.5.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.6.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.7.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.8.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.9.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.10.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.11.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.12.2022 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.1.2023 godine do isplate
na iznos 6.780,35 EUR od dana 16.2.2023. godine do isplate
do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena odnosno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1.1.2024. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III Odbija je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki II izreke, kao i za isplatu zateznih kamata za 15. dan u svakom mjesecu za iznose dosuđene pod točkom II izreke.
IV Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 68.937,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja (18. rujna 2025.) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.
V Zahtjev tuženice za naknadu troška postupka odbija se u cijelosti, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 28. rujna 2018. podnio tužbu u kojoj, u bitnom, navodi da mu je tuženica Odlukom o otkazu ugovora o radu člana uprave od 07. kolovoza 2018. otkazala Ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. veljače 2018., zaključen za poslove člana uprave, da je 29. kolovoza 2018. podnio Zahtjev za zaštitu njegovog povrijeđenog prava koje da mu je prouzročila tuženica svojom nezakonitom Odlukom o otkazu ugovora o radu člana uprave, da je tuženica predmetni Zahtjev primila 30. kolovoza 2018., odnosno 3. rujna 2018., da se na isti nije očitovala u zakonom predviđenom roku, pa da je u daljnjem roku od 15 dana koristi pravo zaštite svojih prava sudskim putem podnošenjem predmetne tužbe radi utvrđenja otkaza nedopuštenim. Tužitelj tvrdi da tuženica nije imala opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu, da Odluku o otkazu ugovora nije donijela na propisan i zakonit način niti da mu je istu na zakonom propisan način uručila. Uz to, ističe da se Odlukom o otkazu navodi se kako je bio zaposlen na radnom mjestu člana uprave tuženice, da se kao razloge otkaza Ugovora o radu u pobijanoj Odluci navodi da za to postoje važni razlozi na njegovoj strani i to da je grubo narušio povjerene mu dužnosti te da kod njega ne postoje sposobnosti potrebne da uredno i pravovremeno obavlja poslove člana uprave tuženice, da se u pobijanoj Odluci o otkazu navodi da je u prilog navedenoj konstataciji o njegovoj nesposobnosti za obavljanje povjerenog mu posla dokaze prezentirao pred Nadzornim odborom (dalje u tekstu: NO) tuženice predsjednik Uprave gdin. B, što da je za posljedicu imalo donošenje Odluke o njegovom opozivu s mjesta člana Uprave tuženice, da tuženica u Odluci o otkazu dalje navodi da mu je NO nakon što je saslušao navode predsjednika Uprave dao priliku da se na iste očituje te da on nije imao „vjerodostojne odgovore“ na prezentirane mu argumente Predsjednika uprave te da mu je NO omogućio da ih prezentira slijedeći dan ujutro, da se na tom sastanku on nije pojavio te da su stoga donijeli Odluku o njegovom opozivu s mjesta člana uprave. Dalje, da se u pobijanoj Odluci o otkazu navodi da su donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu „odgodili“ do 19. srpnja 2018. jer da su do tada „zadužili“ predsjednika uprave i drugog člana uprave tuženice da pristupe razgovoru s njim u svezi mogućeg sporazumnog raskida ugovora o radu, da navodno nije bio dostupan i nije se odazivao na pozive niti da je dostavio bilo kakav prijedlog za sporazumni raskid, te da je stoga NO tuženice 7. kolovoza 2018. ponovno otvorio raspravu u svezi donošenja Odluke o otkazu, da NO tuženice da donosi pobijanu Odluku. Tužitelj ističe da tuženica nije prilikom donošenja pobijane Odluke postupila sukladno pozitivnim zakonskim odredbama koje uređuju način, postupak i procedure donošenja odluka na sjednicama NO, da na sjednici zakazanoj za 18. lipnja 2018. na dnevnom redu nije bila odluka o opozivu člana uprave – tužitelja, da mu nitko od ostalih članova Uprave s kojima je pripremao sjednicu NO tuženice nije rekao da će tema sjednice biti i odlučivanje o njegovom opozivu, niti mu se bilo koji član uprave ili pak član NO Tuženice obratio na način da je nezadovoljan njegovim radom. Dalje, da mu tuženica nije dala mogućnost da obrazloži tj. da prezentira svoje dokaze na kojima temelji svoje postupke i svoj rad, te da odgovori na neistine i objede koje je o njemu i njegovom radu plasirao predsjednik Uprave Č. Tužitelj posebno upire na činjenicu da je predsjednik Uprave na sjednici NO zatražio da se on kao član Uprave udalji s predmetne sjednice te da je tada iznio niz neistinitosti na njegov račun. Obzirom da nije raspolagao svim informacijama koje su se od njega tražile niti da je znao da će predmetno biti na dnevnom redu sjednice NO, da to nije mogao na kvalitetan način i argumentima (pisanim dokumentima) obrazložiti na predmetnoj sjednici, da je zbog zdravstvenih problema u ranim jutarnjim satima 19. lipnja 2018. potražio pomoć liječnička koji ga je zbog lošeg zdravstvenog stanja odmah uputio na bolovanje, da je tuženica o tome bila obaviještena istoga dana ujutro u pisanom obliku s potvrdom liječnika o nesposobnosti za rad, da je na bolovanju bio do 30. srpnja 2018. kada je došao na posao kod tuženice te je saznao da su njegove stvari iz ureda nestale, da mu je netko „provalio“ u e-mail račun, te da mu je onemogućen pristup mail- ovima kojima se koristio, da je zatražio svoje stvari i pristup mail računu no to da mu nije dozvoljeno od strane predsjednika Uprave tuženice, te mu je uručeno Rješenje o korištenju godišnjeg odmora u trajanju od 17 radnih dana (zaključno s 24. kolovozom 2018.). Ukazuje da je NO mogao 30. srpnja 2018. ili u idućim danima zatražiti od njega da se očituje na usmeno iznesene neistine i primjedbe na njegov rad od strane Predsjednika uprave, no to da mu NO tuženice nje omogućio, da je problem nastao u onom trenutku kada nije htio na traženje predsjednika Uprave tuženice supotpisati ugovor o radu tuženice sa suprugom predsjednika Uprave, da ga je nakon toga predsjednik uprave stalno pokušavao diskreditirati, kao i njegov rad, da je o protivljenju zaključenja tog ugovora o radu razgovarao s drugim članom uprave ČS te da mu je rekao da to ne želi potpisati, te da je o predmetnom zahtjevu Š obavijestio i predsjednika NO ŠS, da ga je obavijestio i o traženjima predsjednika Uprave da se procijene strateške nekretnine tuženice, a sve u cilju njihovog otuđenja radi dobivanja novčanih sredstava kojima bi predsjednik Uprave prikazao što bolji rezultat poslovanja i time sebi priskrbio dodatne ugovorene bonuse u Ugovoru o radu predsjednika Uprave. Nastavno, da se u pobijanoj Odluci ističu prigovori na njegov rad i za djelokrug rada za koji je zadužen Predsjednik uprave, da on (tužitelj) ne može biti odgovoran za loše poslovne rezultate tuženice u prvom polugodištu 2018. godine, kada je za rezultat, organizaciju poslovnih procesa s ciljem provođenja poslovnog plana tuženice, povećanja dobiti, optimizacije troškova, uvođenja novih i razvijanja postojećih poslovnih procesa, odgovoran sukladno Ugovoru o radu predsjednika uprave, zadužen upravo Predsjednik uprave – F. Što se tiče konkretnih radnji koje mu se stavljaju na teret u pobijanoj tužitelj navodi da je neistinita tvrdnja da bi bez prethodne analize i provjere od strane IT odjela Društva, omogućio vanjskom dobavljaču instaliranje software-a CUBE čime da je Društvo izložio riziku, odnosno omogućio neovlaštenim osobama pristup povjerljivim informacijama Društva čime da je postupio protivno odredbama Kodeksa korporativnog upravljanja i Statutu Društva, da CUBE nije software nego multidimenzionalni model već dostupnih podataka, pravim nazivom OLAP. OLAP, CUBE ili Kocka da nije ništa drugo nego uparivanje različitih tipova podataka u jedan multidimenzionalni oblik te izvještavanje na temelju tih podataka, da se ne radi o „softwareu“ već o mogućnostima koje daje postojeća baza podataka koja je već instalirana u informatičkom sustavu Društva, da je pune djelatnici Društva ubacivanjem podataka, da je propušteno notirati činjenicu da Društvo ima zaključen Ugovor o uslugama pružanja savjeta i održavanja informacijskog sustava F4B s tvrtkom RATHMANN d.o.o. Dubrovnik, koja da je potpisom predmetnog Ugovora ovlaštena baratati podacima Društva na koje naiđe u okviru obavljanja i pružanja ugovorenih usluga te da je sukladno tome potpisala odredbu o poslovnoj tajni. Tužitelj tvrdi da apsolutno ni na koji način nije povrijedio tajnost podataka tuženice niti ju je izložio bilo ikakvom riziku, tj nije omogućio neovlaštenim osobama pristup povjerljivim informacijama, već da je od ugovornog partnera, kojeg obvezuje odredba o poslovnoj tajni, zatražio da mu omogući multidimenzionalno praćenje podataka koji se već nalaze u informatičkom sustavu, a za potrebe obavljanja svog posla kao člana Uprave. Nadalje, da su nelogične i nerazumne tvrdnje da bi (temeljem izvješća ovlaštenog revizora KPMG Croatia d.o.o.) bilo utvrđeno postojanje njegovog sukoba interesa s obzirom da je bio jedan od osnivača/članova društva ANGLO ADRIATIC d.o.o. i ADRIATIC LOGISTIKA d.o.o. koja društva da su ostvarila značajno povećanje prometa te da je to izazvalo zabrinutost tržišta na kojem Luka Rijeka d.d. posluje u pogledu transparentnosti poslovanja i zlouporabe položaja i ovlasti uslijed predmetne poslovne suradnje, odnosno navodnog korištenja svog položaja radi utjecaja na klijente Luka Rijeka d.d. Tužitelj tvrdi da je prije dolaska kod tuženicu istu obavijestio da je prije toga bio suvlasnik i jedan od zakonskih zastupnika gore navedenih trgovačkih društava, da nitko od članova Uprave i NO nije imao nikakve primjedbe na isto, niti je to bila prepreka za njegovo imenovanje, da se predmetna društva bave špedicijom te logistikom u pomorskom prometu roba, da nemaju nikakve ovisne odnose o tuženici, da se društvo ANGLO ADRIATIC d.o.o. Rijeka bavi pomorsko agencijskim poslovima u ime i za račun nalogodavca/brodara, da se brodaru izdaje račun za obavljene pomorsko- agencijske usluge, da je pomorski agent dužan isticati status pomorskog agenta („as agent only“), da za predmetni obavljeni posao pomorska agencija u ime i za račun nalogodavca/brodara plaća naknadu Luci Rijeka d.d. sukladno važećim tarifama (poslovi priveza/odvoza, prijevoz nadležnih upravnih tijela na sidrište itd.), da se društvo ADRIATIC LOGISTIKA d.o.o. Rijeka bavi špediterskim poslovima, da se Ugovorom o otpremanju/špediciji obvezuje otpremnik/špediter da radi prijevoza određene stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za potrebe prijevoza te da obavi uobičajene poslove i radnje dok se nalogodavac obvezuje da mu za te usluge isplati određenu naknadu. Nalogodavac otpremnika/špeditera plaća usluge ukrcaja/iskrcaja tereta Luci Rijeka d.d. sukladno važećim tarifama, da niti jedna od navedenih tvrtke nije radila za tuženicu, da im nije osiguravala predmetne poslove, niti je on kao član Uprave mogao na bilo koji način pogodovati predmetnim tvrtkama da dođu do posla te da dobiju bolje/skontirane uvjete rada na uštrb drugih subjekata koji obavljaju isti posao, da trgovačka društva ANGLO ADRIATIC d.o.o i ADRIATIC LOGISTIKA d.o.o. nisu imala nikakve skontirane uvjete plaćanja naknade za odrađeni posao u Luci Rijeka d.d., da se ne radi ni o kakvom pogodovanju predmetnim društvima, te da više nije ni u kakvom odnosu s tim društvima (vlasničkom ili upravnom). Nastavno, da je neistinita tvrdnja da bi kao član Uprave ikome (neovlaštenoj osobi) dao mogućnost ulaska u F4B sustav pod njegovom šifrom jer da je sa svojeg računala jedino i isključivo on imao pristup istome, a ukoliko se i ukazivala potreba pristupu sustavu F4B da je izlazio sa sastanaka koji su bili u tijeku i obavio bi zadatak u sustavu koji se od njega tražio i potom da se vratio ponovno za tekući sastanak. Dakle, nikada nije dozvolio nikome da pod njegovom šifrom ulazi u sustav. U odnosu na otkazni navod da je poslodavac utvrdio kako tijekom svog mandata uopće nije donosio, odnosno nije pravovremeno donosio odluke nužno potrebne za organizaciju radnog procesa iz djelokruga rada za koje je bio odgovoran, a čime da je Društvo nepotrebno izložio dodatnim troškovima, odnosno plaćanju ugovornih kazni zbog kašnjenja u izvršavanju ugovornih obveza, te da je o tome protivno odredbama Korporativnog kodeksa propustio obavijestiti predsjednika Uprave o nastalim okolnostima kako bi Uprava poduzela potrebne radnje da se spriječi nastanak obveze Društva za plaćanjem ugovornih kazni, tužitelj ističe da je isti konfuzan jer se ističe i da uopće nije donosio odluke i da ih je ipak donosio, ali da nisu bile pravovremene, da je Poslovni plan (kako je to istaknuto u pobijanoj Odluci o otkazu) za 2018-2020 godinu iz djelokruga svog rada predao pisanim putem predsjedniku Uprave u travnju 2018. Što se tiče ugovorenih kazni zbog kršenja u izvršavanju ugovorenih obveza u iznosu od 367.000,00 kn, tužitelj tvrdi da je do predmetnih danguba došlo zbog nedostatka radne snage na koji problem da je upozoravao kontinuirano predsjednika Uprave pisanim putem u nekoliko navrata te gotovo na svim sastancima Uprave, kao i na redovitim tjednim sastancima s rukovoditeljima zaduženim za organizaciju rada, a na kojima da je predsjednik Uprave redovito prisustvovao, da je o tome redovito izvještavao tuženicu i putem člana FS kao predstavnika radnika u Društvu na samoj sjednici održanoj 26.3.2018. U odnosu na otkazni razlog da je propustom u organizaciji i rješavanju problema s klijentima/ slučajevima Z, A i BSSG te propustima u organizaciji rada uslijed čega da Društvo nije raspolagalo potrebnom radnom snagom za prihvat broda, te da isto predstavlja njegovu nesposobnost odnosno nedostatak rukovodećih sposobnosti, tužitelj ukazuje da je u slučaju Z predmetni brodar naručio uslugu od tuženice da osigura radnu snagu za ukrcaj tereta, da je to učinjeno no zbog loših vremenskih uvjeta brod da nije mogao obaviti predmetni posao ukrcaja tereta, da je tuženica za navedeno teretila brodara u iznosu od 9.000,00 EUR-a, a brodar da je podmirio iznos od 4.500,00 EUR-a obzirom mu je predsjednik uprave samovoljno odobrio „credit note“ u iznosu od 4.500,00 EUR-a iako je sukladno internim aktima Društva predmetno trebalo biti dogovarano na sjednici Uprave. Tužitelj da nije i ne može biti odgovoran za samovoljno postupanje predsjednika Uprave protivno internim aktima Društva. Zatim da je Falconia brod prihvaćen za rad 26.3.2018. o čemu da postoji i pisana potvrda agentu/špediteru broda od strane sektora komercijale Društva (ZS), da te poslove samostalno odrađuje sektor komercijale u dogovoru sa sektorom operative („acting commercial manager“ gdin. Ć i direktor operative O), da je predmetna potvrda sadržavala napomenu sektora komercijale da se 1. i 2. 4. 2018. ne mogu osigurati radnici i mehanizacija zbog blagdana, da su nakon inzistiranja agenta/špeditera da se radnici i mehanizacija ipak osiguraju u neradne (blagdanske) dane, O i ZS provjerili s AS može li se raditi u neradne dane, no on da je rekao da nije u mogućnosti osigurati radnu snagu jer da radnici ne žele raditi za blagdane. Dalje, da je **.**.2018., gđa. N iz Jadroagenta d.o.o. nazvala gđu ZS da još jednom provjeri mogućnost organizacije prihvata broda jer brod da ne može čekati do 3.4.2018. da bi započeo s ukrcajem tereta, na što da joj je odgovoreno da Društvo nije u mogućnosti osigurati radnu snagu, te je slijedom navedenog brod promijenio luku ukrcaja, da je o tome tužitelj saznao tek nakon otkazivanja brodara i to slučajnim uvidom u mail prepisku u odjelu komercijale te da je odmah sazvao sastanak odgovornih osoba zaduženih za predmetni posao. Sastanak da se održao u uredu predsjednika uz njegovu nazočnost te da je utvrđeno da AS iako upitan da traži od radnika tko je u mogućnosti raditi za predmetni blagdan, da to nije učinio iako je naknadnom provjerom dobiven odgovor od radnika da su bili upitani, da bi predmetne blagdane zasigurno radili zbog boljih financijskih uvjeta, da je nakon saslušanja svih aktera predmetnog događaja odlukom Uprave, AS raspodijeljen na drugo radno mjesto, te da je izabran novi šef terminala Bršice. Sukladno iznijetom, tužitelj smatra da nije odgovoran za predmetni organizacijski propust jer o tome nije bio obaviješten, a kada je dobio saznanja odmah da je povukao korake da se isto više ne ponovi. Spram otkaznog razloga da je povrijedio Kodeks korporativnog upravljanja Društva jer da nije ostvario rezultate predviđene internim aktima Društva, odnosno da je ostvario 50% lošije rezultate od onih predviđenih Izvješćem o izvedbi plovila, te da nije pristupio rješavanju tog problema niti kada ga je navodno o tome obavijestio direktor sektora operative te da je o istome propustio obavijestiti predsjednika uprave Društva sukladno odredbi čl. 3.3. Kodeksa korporativnog upravljanja, da je to razvidno iz mail prepiske od 28.3.2018, 7.5.2018 i 15.5.2018., tužitelj ističe da nikada nije primio dokument naziva „Izvješće o izvedbi plovila“, da o predmetnom nema saznanja, ali zna da se tuženica ne bavi nikakvom izvedbom plovila, pa shodno tome da ne zna o kakvim se tu ciljevima i rezultatima radilo. Što se tiče rezultata poslovanja uprave Društva da svi članovi uprave Društva solidarno odgovaraju za njegovo poslovanje, pa da nije jasno zbog čega bi jedino i isključivo za navodne “50% lošije rezultate poslovanja od predviđenih“ Društva bio odgovoran samo jedan član Uprave, da Plan kao i izviješća o radu Uprava donosi zajedno i suglasno ga predstavljaju NO i Skupštini Društva, da stoga ne postoji nikakva odgovornost koja mu se stavlja na teret. Nastavno, glede otkaznog razloga da je počinio propuste u organizaciji i nadzoru provedbe sigurnosti i zaštite na radu jer da je propustio naložiti provjeru stanja opreme (dizalice i uže), a čime da je ugrozio sigurnost i zdravlje radnika te da je izložio Društvo i treće osobe nastanku materijalne štete, a potencijalno i Društvo izložio kaznenoj odgovornosti, a što da proizlazi iz mail korespondencije od 17.5.2018., tužitelj navodi da je sukladno važećem Pravilniku o radu Uprave Društva, predsjednik Uprave zadužen za područje razvoja i tehnike te područje kadrovskih poslova, da sektor zaštite na radu spada u odjel sigurnosti, a koji spada u sektor upravljanja ljudskim resursima koji po organizaciji rada Uprave spada u ingerenciju predsjednika Uprave tuženice, da je zato nemoguće da bi za eventualne probleme zaštite na radu odgovarao član Uprave zadužen za komercijalu i operativu, a što da je bilo u njegovoj (tužiteljevoj) ingerenciji. Nadalje, u odnosu na otkazni razlog da je tuženica utvrdila da je zloupotrijebio svoj položaj i ovlaštenja kao člana uprave kada je pokušao onemogućiti članu NO ulazak u službene prostorije Društva u travnju 2018., tužitelj negira da je ijednom članu NO Društva onemogućio ulazak u sjedište Društva, niti da je to od osiguranja u Društvu tražio. Spram otkaznog razloga da je počinio propust u organizaciji rada te da je to navodno rezultiralo nezadovoljstvom radnika raspoređenih na rad u terminalu Bakar zbog fizičke iscrpljenosti i prevelikog broja određenih prekovremenih sati, a što da je dovelo do zastoja u radu čime da je tuženici nastala materijalna šteta, tužitelj tvrdi da to nije istina, da je područje ljudskih resursa pod ingerencijom predsjednika Uprave (sukladno Pravilniku o radu uprave te sukladno Organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta), da član Uprave zadužen za komercijalu i operacije ne može biti odgovoran za kronični nedostatak radne snage na koji problem da je redovito upozoravao predsjednika Uprave (kako usmeno tako i pisanim putem) O predmetnom da je predsjednik Uprave upozoravan od strane radnika na sastancima, kao i od predstavnika radnika u NO Društva, gdina FS, obzirom da je do problema s radnom snagom zbog umora radnika (zbog odrađenih prekovremenih sati) na terminalu Bakar došlo jednom prilikom u trenutku iskrcaja tereta u luci Bakar, o čemu da je bio obaviješten, da je odmah obavijestio predsjednika Uprave i direktora kadrovskih poslova gdina ĆS te je tražio da se hitno sastanu i nađu rješenje za nastali problem, da tuženica u tom slučaju iskrcaja tereta nije pretrpjela nikakve štetne posljedice. Konačno, spram otkaznog razloga da je nekoliko puta tijekom svog mandata samoinicijativno i bez obrazloženja napustio sjednice Usprave čime da je onemogućeno donošenje odnosno pravovremeno donošenje odluka nužno potrebnih za poslovanje Društva, da je na opisani način opstruirao rad Uprave, te da je samoinicijativno i bez obrazloženja napustio poslovni sastanak s predstavnicima Liburnija d.o.o. čime da je Društvu nanio štetu, tužitelj ističe da je navedeno neistinito i maliciozno, da je svoj posao obavljao pažnjom dobrog gospodarstvenika, da je sve svoje obveze uredno i promptno izvršavao, da nikada nije za vrijeme mandata dobio pritužbu od poslovnih partnera te suradnika u Društvu da bi zanemarivao svoj rad ili da bi opstruirao rad Uprave Društva, ili da bi poslodavca dovodio u nezgodan položaj spram trećih osoba (potencijalnih poslovnih partnera), da gdin. ČS kao ni Predsjednik uprave nikada nisu izrazili nezadovoljstvo u svezi načina obavljanja povjerenih mu poslova u radu Uprave, te da ukoliko bi se ponekad i dignuo sa sjednice Uprave uz ispriku za brzim povratkom to da bi učinio jedino u slučaju da je trebao na svom računalu pod svojom šifrom potvrditi trebovnik u programu F4B, te bi se odmah potom vratio na sjednicu Uprave društva ili poslovni sastanak koji je bio u tijeku. Ukazuje da ima pravo na mjesečnu plaću ugovorenu u neto iznosu od 4.000,00 EUR-a mjesečno kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a ustanovljenom na dan 1. siječnja tekuće godine. Ako tečaj kune poraste ili se smanji za više od 5% u odnosu na EUR, mjesečna isplata će se ustanoviti prema srednjem tečaju HNB-a koji je važio zadnjeg dana mjeseca za koji se isplata vrši, da mu je plaća ugovorena u neto iznosu, no ista u bruttu predstavlja iznos od 8.000,00 EUR-a. Predlaže da tuženik dostavi obračune svih plaća koje je vršio u njegovo ime i za račun. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje nedopuštenom i ništavom Odluka o otkazu, zatim određuje povratak na posao na radno mjesto člana uprave tuženika te nalaže isplata plaće u bruto iznosu od 8.000,00 eura. Potražuje trošak postupka sa zateznog kamatom.
2. Rješenjem od 5. listopada 2018. (listovi od 144 do 147 spisa, tada pod prvotnim posl.br. Pr-556/2018) ovaj sud se oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Trgovačkom sudu u Rijeci uz argumentaciju da je predmet spora tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Otkaza ugovora o radu člana Uprave od 7. kolovoza 2018. kumulirano sa zahtjevom za povratak na rad i isplatom naknade plaće, uz citiranje odredbe članka 4. stavka 3. Zakona o radu, te uz izvođenje zaključka da Ugovor o radu kojeg su stanke sklopile 26. veljače 2018., po svom sadržaju, predstavlja menadžerski ugovor, koji se ne temelji na odredbama ZR-a već na odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega ugovorne stranke kod sklapanja tog ugovora nisu ograničene odredbama ZR-a u pogledu trajanja ugovora, razloga raskida ugovora i trajanja otkaznog roka, te također da Ugovor o radu ne sadrži odredbu koja uređuje prava i status tužitelja nakon prestanka dužnosti člana Uprave. Trgovački sud u Rijeci dopisom od 21.2.2019. (list 149 spisa) izazvao je sukob stvarne nadležnosti, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 11. prosinca 2019. pod brojem: Gr1 87/2019-2 odlučio da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski sud u Rijeci (list 153 spisa). U esencijalnom dijelu obrazloženja rješenja broj Gr1 87/2019-2 navodi se, citirano: «Tužitelj u predmetnom parničnom postupku traži utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkaz ugovora o radu, povratka na posao na radno mjesto člana Uprave društva i isplate plaće, iz čega slijedi da se radi o sporu iz radnog odnosa tužitelja i tuženika …».
3. U odgovoru na tužbu (listovi od 161 do 170 spisa) tuženica, u bitnom, ističe da u cijelosti osporava navode tužbe. Poziva se na članak 4. Zakona o radu koji propisuje da se na fizičku osobu koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, ne primjenjuju odredbe tog Zakona o prestanku ugovora o radu, dok je odredbom 252. Zakona o trgovačkim društvima, propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te da u slučaju povrede obveze odgovaraju društvu za štetu, pri čemu u slučaju spora članovi
1 0
uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, da teret dokaza u ovom postupku nije na tuženiku, već je teret dokaza na tužitelju kao članu Uprave. Tuženica ustraje u cijelosti kod navoda iz odluke o otkazu ugovora o radu u pogledu svake povrede za koju se tužitelj tereti i zbog ukupnosti kojih povreda je ocijenio da nastavak obnašanja dužnosti člana Uprave od strane tužitelja nije moguć, te da time postoje i opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu koji je bio sklopljen za vrijeme obnašanja te dužnosti. Nadalje, da je iz odluke o otkazu vidljivo da je rasprava o opozivu tužitelja i otkazu njegovog ugovora o radu pokrenuta na prijedlog predsjednika Uprave društva i dva člana NO (predstavnika OT Logistic S.A.), a zbog grubog narušavanja povjerene mu dužnosti i nepostojanja sposobnosti za uredno i pravovremeno obavljanje tih poslova. Ističe da okolnost da je predsjednik Uprave prezentirao dokaze na temelju kojih je dan prijedlog za otvaranje rasprave o opozivu tužitelja ne utječe na valjanost donesene odluke, niti je takvo postupanje protivno bilo kojem pozitivnom propisu, da nisu počinjene povrede u sazivanju sjednice NO koje bi za posljedicu imale nevaljanost odluka donesenih na toj ili na bilo kojoj kasnijoj sjednici NO, da je iz poziva za sjednicu NO za dan 18.6.2018. vidljivo da je pod točkama dnevnog reda predviđena i točka ”razno” što znači da NO može raspravljati i o drugim pitanjima koja nisu izrijekom navedena po nekoj od prethodnih točaka dnevnog reda. Obzirom je sjednica NO zakazana za 18.06.2018. bila valjano sazvana da nije bilo zapreke da se na istu uvrsti i odlučivanje o točki koja u pozivu nije bila navedena. Tvrdi da su za donošenje odluka od strane NO na sjednicama održanim dana 18.6.2018., 19.6.2018. i 7.8.2018. bili ispunjeni propisani uvjeti, da je NO mogao valjano odlučivati o svim točkama dnevnog reda i to kako o onima koje su predložene u samom pozivu tako i o onima koje bi bile uvrštene na dnevni red na samoj sjednici, da su neosnovani prigovori tužitelja usmjereni na to da su postojali procesni propusti u sazivanju sjednice i odlučivanju NO te da bi zbog toga predmetna odluka trebala biti ništetna. Tuženica smatra, obzirom je NO donio pobijanu odluku, da se svi navodi tužbe o tome da je opoziv tužitelja s dužnosti i otkaz njegovog ugovora posljedica neslaganja s tadašnjim predsjednikom Uprave i toga što nije odobrio zapošljavanje supruge tadašnjeg predsjednika Uprave i zaduživanje materijalnih sredstava za nju, ukazuju pravno neodlučnim za donošenje odluke u ovom sporu, da svojom argumentacijom tužitelj pokušava naći navodne skrivene razloge za opoziv i otkaz ugovora sve kako bi se skrenula pozornost sa stvarnih razloga zbog kojih je tužitelj opozvan odnosno zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu. Tuženica ističe, sve i da su postojale nesuglasice između tužitelja i g. Š tadašnjeg predsjednika Uprave, da odluku o otkazu tužiteljeva ugovora o radu nije donio tadašnji predsjednik Uprave, već da je tu odluku donio NO, na temelju predočenih dokaza i nakon provedene diskusije, zatraženog očitovanja pravnih savjetnika, očito smatrajući da postoje opravdani razlozi za donošenje takve odluke. Predsjednik Uprave da je imao pravo pozivom na članak 27. Poslovnika o radu Uprave predložiti da NO svojom odlukom razriješi onog člana Uprave koji uzrokuje teškoće u radu, što je tadašnji predsjednik Uprave i učinio. U odnosu na navode da tužitelju nije bilo omogućeno da se očituje o povredama koje mu se stavljaju na teret, tuženica ističe da je tužitelj od 18.6.2018. znao da je pokrenut postupak za prestanak obnašanja dužnosti člana Uprave i prestanak njegovog ugovora o radu, te da je sjednica NO zakazana za sljedeći dan. Ako se tužitelj nije pojavio na sjednici zbog bolesti,
1 1
da je do 7.8.2018. kad je održana sjednica NO na kojoj je donesena odluka koju on pobija u ovom sporu mogao NO-u dostaviti svoje pisano očitovanje o okolnostima o kojima je bio usmeno informiran na sjednici održanoj dana 18.6.2018., a što tužitelj da nije učinio, da su tužitelja u tom razdoblju pokušavali kontaktirati tadašnji predsjednik Uprave g. Č i član uprave g. ČS s namjerom da se s tužiteljem pokuša postići dogovor oko prestanka obnašanja dužnosti člana Uprave, pa prema tome tužitelju nije bilo od strane tuženika onemogućeno iznošenje njegovih argumenata u pogledu namjeravanog otkaza ugovora o radu. Uz to, da je tužitelj bio odgovoran za dva iznimno važna segmenta njenog poslovanja i to za područje komercijale i područje operative te da stoga ne može otkloniti svoju odgovornost za loše rezultate poslovanja prebacujući istu isključivo na predsjednika Uprave, da iz Poslovnika o radu Uprave proizlazi da su u pogledu vođenja poslova članovi Uprave ovlašteni pojedinačno voditi poslove po pojedinim poslovnim područjima, da je stoga u cijelosti neosnovano tužiteljevo izbjegavanje i prebacivanje odgovornosti za loše rezultate povezane s radom područja (komercijala i operativa) za koja je upravo on bio nadležan. Dodatno, da je tužitelj sklopljenim ugovorom o radu preuzeo odgovornost za vođenje svakodnevnog poslovanja, odgovornost da će skrbiti za najviše standarde zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu, donositi planove kojima se osigurava najveća iskoristivost opreme koja je na raspolaganju, odgovornost za utvrđivanje unutarnjih i vanjskih procesa i ključnih pokazatelja uspješnosti poslovanja i njihova mjerenja i učinkovitosti, identificiranje ”uskih grla” u izvršavanju radnih zadataka, odgovornost za kontinuirani napredak, da će pružati pomoć glavnom financijskom direktoru u financijskim projekcijama i analizi postojećih programa i smjerova, te brigu za kontrolu troškova i ekonomičnost poslovanja. U pogledu pojedinih konkretnih povreda koje se tužitelju stavljaju na teret u pobijanoj odluci o otkazu tuženica (prema numeraciji istih u tužbi) iznosi svoje očitovanje: AA) Tuženica ne spori da tužitelj nije naručio dodatni software, međutim on da je naručio multidimenzionalni model CUBE, ali da je to učinio protivno pravilima vezanim uz njenu informacijsku tehnologiju, bez provjere i prethodne analize od strane IT odjela, da je na snazi Pravilnik o uporabi softvera, a temeljem članka 4. istog da niti jedan program ne smije biti instaliran bez prethodnog ispitivanja i odobrenja od strane nadležne osobe Društva, da tužitelj nije kontaktirao tadašnju direktoricu Odjela informatike, već da je samostalno i samoinicijativno donio odluku koja nije u djelokrugu njegovog zaduženja (komercijalni i operativni poslovi) kao člana Uprave te o istome da nije pravovremeno upoznao ostale članove Uprave. BB) Netočni su navodi tužitelja da nije bio u sukobu interesa i da njegova pozicija člana Uprave nije utjecala na poslovanje društava ANGLO ADRIATIC d.o.o. i ADRIATIC LOGISTIKA d.o.o., već da je uslijed poslovanja tih društava tužitelj ostvarivao prihode, da se radi o društvima koja su povezana društva s tužiteljem, a što da je utvrdio i ovlašteni revizor društvo KPMG Croatia d.o.o., da je za prvih pet mjeseci tužiteljevog obnašanja dužnosti člana Uprave tuženika promet društva ADIRATIC LOGISTIKA d.o.o. povećan je za 75,45% , (odnosno za 321,09% na razini cijele 2018. godine) u odnosu na prethodnu godinu, a što da proizlazi iz poslovanja istih upravo s tuženicom odnosno od strane tuženice da je porastao broj nominacija njihovih brodova u odnosu na vrijeme kad je tužitelj bio predstavnik agencije/agent. CC) Tuženik smatra da su neosnovane tvrdnje tužitelja da nije dopustio trećoj osobi neovlašteni ulazak u
1 2
sustav F4B, da tužitelj nije izlazio sa sjednica Uprave radi potvrđivanja narudžbenica, već da je iste potvrđivala gđa. OS zaposlena u to vrijeme na radnom mjestu asistentice/tajnice tužitelja, kojoj da je tužitelj omogućio pristup u sustav F4B. DD) Tuženica da je bila obvezna platiti ugovorne kazne u vidu dangubi, odnosno penala zbog nepravovremenog izvršenja radova, jer su u ugovorima s komitentima uređeni i penali zbog neizvršenja, a isto da je odgovornost primarno osobe zadužene za komercijalno i operativno poslovanje Društva, odnosno u konkretnom slučaju tužitelja. EE) U pogledu propusta u organizaciji i rješavanju problema s klijentima u slučajevima Z, A i BSSG tuženica ukazuje da tužitelj ne spori da je u sva tri navedena slučaja nastao operativni problem i da društvo nije pružilo uslugu klijentu (ukrcaja ili iskrcaja tereta), a što nesporno spada u nadležnost tužitelja kao člana Uprave zaduženog za komercijalne i operativne poslove, da je u slučaju Z tužitelj znao za najavljeni dolazak broda, da je stoga trebao poduzeti mjere da se posao organizira na način da se ispune zahtjevi klijenta. Tužitelj u slučaju A da prebacuje odgovornost na predsjednika Uprave ili na podređene osobe (g. Ć, direktora Sektora komercijale, g. O kao direktora operative i gđu. ZS zaposlenicu u komercijali) navodeći da su oni posao vezano uz prihvat broda Falconia odrađivali samostalno bez njegovog znanja. To da nije točno jer je tužitelju sva e-mail komunikacija između komercijale i operative bila dostupna, a obzirom je tužitelj znao za najavljeni brod i posao ukrcaja, da je znao da su u predviđeno vrijeme ukrcaja i blagdani (što bi dodatno moglo poremetiti radne procese) onda da je upravo u njegovoj nadležnosti bilo da poduzme sve što je potrebno kako bi se predmetni ukrcaj broda odradio budući je on nadležni član Uprave kako za komercijalu, tako i za operativu. FF) U odnosu na 50% lošijih rezultata poslovanja od predviđeni tuženica ponavlja da se ova povreda odnosi na poslovanje za koje da je upravo tužitelj bio odgovoran, da ga je o lošim rezultatima obavijestio direktor Sektora operative, a tužitelj da je o tome propustio obavijestiti tadašnjeg predsjednika Uprave, te je time povrijedio odredbu članka 3.3. Kodeksa korporativnog upravljanja Društva. GG) Tužitelj u tužbi osporava postojanje svoje odgovornosti za propust u pogledu provjere stanja opreme (dizalice i užad) tvrdeći da isto nije u njegovoj nadležnosti jer da Sektor zaštite na radu spada u Odjel sigurnosti, a Odjel sigurnosti spada u Sektor upravljanja ljudskim resursima, a isto spada u ingerenciju predsjednika Uprave društva, da tužitelj zanemaruje odredbe svog ugovora o radu sklopljenog s tuženicom u kojem da je u članku 3. izričito predviđeno da tužitelj odgovara za vođenje svakodnevnog poslovanja te da će skrbiti za najviše standarde zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu. Obzirom da je pitanje stanja opreme (dizalice i užadi) bilo vezano uz mogućnost prihvata broda i stanje opreme za iskrcaj istog, pitanja i problemi s opremom da su u direktnoj nadležnosti tužitelja, te stoga tužitelj ne može poricati postojanje svoje odgovornosti, da se pitanje prihvata broda MEDI YOKOHAMA postavilo dana 16.5.2018., a do dana 24.5.2018. da se nije mogao dati odgovor agentu da li se predmetni ukrcaj broda može izvršiti kod tuženice ili ne. HH) Tuženica da sigurno ne bi u odluci o otkazu navela da je tužitelj pokušao onemogućiti članu NO ulazak u službene prostorije društva u travnju 2018. da se to zaista nije dogodilo, da se radilo o tadašnjem predstavniku radnika u NO g. NS, te da nije postojala ovlast da mu se uskrati ulazak u prostorije društva sve do donošenja odluke o njegovom opozivu, a što da je tužitelj pokušao učiniti. II) U odnosu na propuste u
1 3
organizaciji rada na terminalu Bakar kada je zbog fizičke iscrpljenosti i prevelikog broja odrađenih sati radnika došlo do zastoja u radu i nezadovoljstva radnika, da je tužitelj trebao voditi računa da se posao vezano uz iskrcaj broda organizira unaprijed i nadzirati da li se to zaista i učinilo (za što je posebice trebala pojačana pozornost upravo zbog postojanja problema s radnom snagom). No i u ovom slučaju da tužitelj problem pokušava riješiti naknadno kad je iskrcaj broda doveden u pitanje, tj. kad radnici to nisu mogli dovršiti. Tuženica ukazuje da je tužitelj nadležan za poslove operative, da je bio dužan organizirati da se ti poslovi uredno obavljaju, a što da je propustio učiniti. JJ) Tuženica ustraje kod toga da je tužitelj u više navrata napustio sjednice Uprave upravo kako bi onemogućio donošenje određenih odluka na Upravi, da nisu točne tvrdnje tužitelja da bi sa sastanka Uprave izašao samo i isključivo kako bi potvrdio ”trebovnik” u programu F4B, da u pogledu napuštanja poslovnog sastanka s predstavnicima društva Liburnija d.o.o. tužitelj ne spori da je postupio na opisani način. Završno, tuženica smatra da je imala opravdan razlog za opoziv i otkaz tužiteljevog radnog odnosa, a da bi tužitelj trebao dokazati da je poslove iz svoje nadležnosti vodio pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te da povrede koje mu se stavljaju na teret nisu posljedica nesavjesnog rada. Tuženica ne spori da je tužiteljeva ugovorena plaća iznosila neto 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Predlaže odbiti tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troška parnice sa zateznim kamatama.
4. Tužitelj je tužbeni zahtjev o kojem se konačno odlučivalo postavio, nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 27. lipnja 2025. (str. od 1292 do 1294 spisa).
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržane u spisu koje su pročitane. Saslušani su na ročištima za glavnu raspravu i to; 16.10.2023. svjedoci VS (str. 850 i 851 spisa), ES (str. od 851 do 853 spisa), DS (str. 854 i 855 spisa), 20.5.2024. svjedoci MS (str. 941 i 942 spisa), ĆS (str. 943 spisa) i CS (str. 954 i 955 spisa), 24.9.2024. svjedok ŠS (str. od 967 do 974 spisa), 22.10.2024. svjedok ČS (str. od 983 do 986 spisa) i svjedokinja ĐS (str. od 986 do 990 spisa), 26.11.2024. svjedokinje RS (str. od 998 do 1000 spisa), BSS (str. od 1001 do 1004 spisa) i ZS (str. od 1004 do 1006 spisa), 14.1.2025. svjedoci AS (str. 1139 i 1140 spisa) i IS (str. 1140 do 1141 spisa), 22.5.2025. tužitelj BS (str. od 1262 do 1269 spisa) i zastupnik tuženika po zakonu JS (str. od 1269 do 1273 spisa). Završno, provedeno je i financijsko vještačene po vještaku mr.sc. Ljubomiru Jeliću, čiji nalaz i mišljenje od 21.1.2025. (str. od 1146 do 1185 spisa) te dopuna istog od 26.5.2025. prileže spisu (str. od 1274 do 1288 spisa). Vještak je i saslušan na ročištu 8.4.2025. (str. 1214 i 1215 spisa).
6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
1 4
25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu – ZPP) sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim dodijeljenog mu otkaza ugovora o radu i ništavom Odluku tuženice od 7. kolovoza 2018. o otkazu ugovora o radu člana uprave (deklaratorni dio), te zahtjev za isplatu naknada plaće (kondemnatorni dio).
8. Neprijeporno je utvrđeno da su stranke 26.2.2018. zaključile Ugovora o radu o radu člana Uprave (str. od 84 do 88 spisa), da je tužitelju taj ugovor otkazan Odlukom tuženice donesenoj na VII. sjednici NO održanoj 7.8.2018. (str. 9 i 10, u vezi sa stranicom od 179 do 184 spisa), da je tužitelj protiv Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava (str. od 12 do 17 spisa), da mu tuženica nije odgovorila, te da je potom 28. rujna 2018. podnio predmetnu tužbu.
9. Među strankama je sporna valjanost Odluke tužene od 7. kolovoza 2018. o otkazu tužitelju ugovora o radu člana uprave, zatim je sporna i pravna priroda Ugovora o radu člana Uprave od 26.2.2018. te s tim u izravnoj vezi pitanje primjenjuju li se u ovom sporu prilikom analize zakonitosti Odluke o otkazu ugovora pravila radnopravnog zakonodavstva ili opće odredbe obveznog prava, te ima li tužitelj pravo na isplatu naknade plaće za period nakon donesene predmetne odluke o otkazu.
10. Svjedok VS u iskaz navodi da je u ožujku 2018. postavljen na funkciju predsjednika Uprave HŽ Cargo d.o.o., da je prije toga od 2015. radio kod tog poslodavca. HŽ Cargo da je bio u poslovnim odnosima s Luka Rijeka vezano uz intermodalni transport, da je nakon postavljanja na funkciju predsjednika Uprave upoznao tužitelja koji da je bio član Uprave Luka Rijeka nadležan za operativu i komercijalu, da je PS bila tajnica tužitelja, da nema saznanja što je F4B sustav, da je u svibnju 2018. intenvizirana suradnja između HŽ Cargo i Luka Rijeka d.d.., da se sa svojim suradnicima sastojao s tužiteljem, da su se na tim sastancima vodili zapisnici. U odnosu na mail poslan 28.5.2018. (stranica 508 spisa) u kojem da se spominje sastanak 30.5.2018. u 9:00 sati, isti da je bio održan u Luci Rijeka i trajao je oko dva sata, da je tužitelj bio prisutan i nije napuštao prostor već da su on i tužitelj zajedno napustili prostoriju. Svjedok navodi da je bio ljut jer su postojali problemi vezano uz realizaciju posla, konkretno predsjednik Uprave tuženika V da nije htio da se zaključi Ugovor između HŽ Cargo i Luka Rijeka, da je službeni sastanak trajao 15-tak minuta, da su nakon 15-tak minuta sa sastanka otišli tužitelj i on u sobu tužitelja, da su tamo razgovarali o ugovoru između HŽ Cargo i Luka Rijeka o prijevoza tereta prema Bakru, da je tužitelj sjedio za kompjuterom, ali da nije vidio je li on što za kompjuterom što radio, da su on i tužitelj bili sami na svom sastanku negdje od sat i pol do 2 sata.
11. Svjedok ES ističe da je oko 10 mjeseci radio u Luci Rijeka tijekom 2018., a možda i 2019., na radnom mjestu voditelj kooperativnih i javnih poslova, da je nakon toga bio v.d. direktora komercijale, da je i kao voditelj kooperativnih javnih poslova odgovarao isključivo Upravi, da je zadnji 2-3 mjeseca bio pomoćnik direktora operative g. DS, da je tužitelj bio član Uprave u Luci Rijeka nadležan za komercijalne i operativne poslove, da je
1 5
od članova Uprave najviše surađivao s tužiteljem, da je održavao sastanke na kojima da je bio prisutan tužitelj, ali i ostali članovi Uprave, da su ti sastanci bili svakodnevno od pola sata do sat vremena, da bi se na njima analizirali postojeći ugovori i poslovni tijekovi te stanje na tržištu sve s ciljem nalaženja novih poslovnih partnera i poboljšanja operativnih procesa unutar Luke Rijeka, da je na početku na tim sastancima interakcija između tužitelja i predsjednika Uprave bila dobra, da nakon što je predsjednik uprave htio u Luci Rijeka zaposliti svoju suprugu, a čemu da su se BS i drugi član uprave protivili da je između njih došlo do tenzije. Tvrdi da se, predsjednik Uprave, Č njemu obratio i tražio da se iseli iz svoje sobe kako bi njegova supruga tamo mogla biti smještena, da je on bio jedini prisutan na svakodnevnim sastancima, a da nije bio član Uprave. Nadalje, da je bio na sastanku s predstavnicima Bonite na kojem su bili i BS i predsjednik Uprave, da mu je nakon sastanka predsjednik Uprave rekao da nađe novu firmu koja bi mogla biti umjesto firme Bonita, da su u konačnici on i tužitelj uspjeli da ostane i dalje poslovna suradnja s firmom Bonita jer da nije tako lako promijeniti poslovnog partnera, a od Bonite da su dobili ono što su u poslovnom smislu tražili i zaključili ugovor nakon dva mjeseca. Svjedok ističe da je njegova suradnja s tužiteljem bila vrlo profesionalna, da je tužitelj poslovne odluka donosio vrlo brzo, u Luci Rijeka da je puno posla koje je trebalo obaviti, da je u odnosu na brod Falconija bio objektivni problem u tome što se teret u brodu nije mogao ukrcati odnosno prekrcati zbog toga jer su dolazili blagdan i taj posao da nije bio izvršen, da u tom poslu prije nego što je bio otkazan BS nije sudjelovao. Svjedok ističe da je jedino on znao da brod dolazi, da je direktno sudjelovao u tome g. E
- voditelj terminala Bršica, da je općenito oprema dizalice, užad na svim terminalima Luke Rijeka bila vrlo loša, da su bile stare i u nedovoljnoj funkciji, da u terminalu Luke Bakar glavna dizalica nije bila u funkciji mjesec dana u času kada je on došao raditi na radno mjesto voditelja korporativnih i javnih poslova, da je nedostajalo i viljuškara, a u odnosu na druge terminale da su česti kvarovi starih dizalica, da je situacija kada je odlazio nakon 10 mjeseci iz firme bila drugačija, da je glavna dizalica u Bakru popravljena, da je bilo na većem nivou održavanje drugih dizalica na raznim terminalima, da su se popravci i poboljšanja vršena dok je g. BS radio u Luka Rijeka, da je kod tuženice bio manjak radnika najviše za poslove prekrcaja robe o čemu ima neposrednih saznanja, da su se poslovi tada obavljali presporo, da su se uzimali kooperanti dok se nisu zaposlili radnici unutar Luke Rijeka, da je osobno čuo na sastancima da je tužitelj predlagao cjelokupnoj Upravi zapošljavanje novih radnika.
12. Svjedok DS navodi da je u Luci Rijeka radio preko 40 godina, da je u 3. ili 4. mjesecu 2018. zaključio Ugovor o radu za radno mjesto operativni direktor, da mu je neposredno nadređeni bio tužitelj kao član uprave nadležan za operativno komercijalne poslove, da je većinom surađivao i obavljao sastanke s tužiteljem, a s ostalim članovima Uprave vrlo rijetko, da je tijekom 2018. njegova suradnja s članovima Uprave Luke Rijeka bila dobra, da se dangube nisu događale tijekom 2018., da ih je bilo i prije i poslije 2018., da je manjak radne snage bio prisutan 2018., ali i prije toga i danas, da se to odnosi na radnike koji rade na prekrcaju i vozači prekrcajnih sredstava (viličari, demagisti, obalni dizaličari), da je oprema (prekrcajna sredstva) bila zastarjela, da su radile one dizalice koje su prošle A-test, da je trebalo popraviti one
1 6
dizalice koje bi se pokvarile. U odnosu na dva mail-a od 15.5.2018. (stranice 661 i 665 spisa) svjedok ističe da su bili vezani uz probleme koji nisu otklonjeni, da Senjska obala (porto Baroš) tada više nije bila u funkciji, niti dizalice, da se na toj obali nije prekrcavao teret nakon pisanja mail-a 2-3 godine, da je o tom problemu usmeno razgovarao s tužiteljem, da je oko organizacije primitka broda Falconija bio problem nedostatka dostupnih radnika koji bi obavili potrebni ukrcaj stvari (stoke) u brod jer radnici da nisu željeli raditi prekovremeno, da mu je to rekao AS, voditelj terminala Bršice, da je bilo u izravnoj nadležnosti rukovoditelj terminala AS organizirati posao da se potreban rad obavi. Nadalje, općenito ističući u slučaju da AS ne bi obavio posao organizacije da on treba obavijestiti njega kao nadređenog koji se uključuje u rješavanje problema, a Upravu da o problemu obavještava svjedok, a vezano uz konkretni slučaj ukrcaja stoke na brod Falconija da je obavijestio i svoje nadređene, a u principu da je komunicirao s tužiteljem, da je više opreme za rad na terminalima bilo nabavljeno nakon 2018. na inicijativu ljudi koji rade godišnje planove organizacije posla, s tim da svjedok navodi kako je išao u mirovinu 2020., da nikad nije vidio ni iscrpljene ni umorne radnike, a osim uredskih poslova svoje radne zadatke da je obavljao i na terenu.
13. U iskazu svjedok MS ističe da je 40 godina kontinuirano zaposlenik Luka Rijeka d.d., da je 2018. radio na radnom mjestu skladišta, da mu je mjesto rada bila Rijeka, da je potrebi obavljao poslove i u Luci Bakar, Škrljevo i drugdje, da je tijekom 2018. bio član Radničkog vijeća Luke Rijeka, i predsjednik Izvršnog odbora Samostalnog sindikata zaposlenika Riječke luke, te predsjednik Sindikata Lučkih radnika Hrvatske, da je tužitelj 2018. bio član Uprave Luke Rijeka zadužen za operativne djelatnosti, da je drugi član ČS bio zadužen za financije, a treći član da je bio predsjednik Uprave Č nadležan za sva područja. Tvrdi da je kao član sindikata surađivao sa svim članovima Uprave s tim da je s predsjednikom Uprave najmanje surađivao jer da nije bio kooperativan u smislu da bi saslušao sugovornika. Nadalje, da je s tužiteljem bio u kontaktu po pitanju nedostatka radne snage, održavanja strojeva i zaštita radničkih prava, da je bio aktivni član u strukturi sindikata od 2014., da je istu odnosno sličnu tematiku i razgovore vodio i s prijašnjim članovima i predsjednicima ranijih Uprava, da je bilo nezadovoljstva radnika na svim mjestima gdje su radili, da su uvijek bili u deficitu s radnom snagom, da je problem nastao s predsjednikom uprave Č koji nije poštovao sistematizaciju radnih mjesta na što su mu članovi sindikata ukazivali, konkretno da je za isti posao mimo sistematizacije radnicima određivao različite plaće. Tvrdi da je bio prisutan sastancima s predsjednikom Uprave, da je na nekim sastancima bio prisutan i tužitelj, da se pokušavao riješiti problem radnika, ali da se tijekom mandata predsjednika uprave Č problem nije riješio, da je na terminalu Bakar najodgovornija osoba bio direktor tog terminala, da su njemu bili podređeni disponenti kao organizatori rada koji dijele radnicima dnevno radne zadatke, da su nadređeni direktorima svih terminala bili članovi Uprave. Osim toga, da se sindikatu nitko od radnika terminala Bakar nije žalio 2018. da ne može izvršavati svoje radne zadatke sukladno radnom planu, da je tužitelj htio uvesti više fizičkih radnika koji su uvijek nedostajali u Luci Rijeka, da je svjedok sa svojim kolegama iz sindikata razgovarao na sastancima s BS, ČS i predsjednikom Uprave, da
1 7
postojala dobra volja i počelo se rješavati oko problema nedostatka radnika i preraspodjele radnih mjesta, ali da je predsjednik Uprave „kočio“ rješenje. Prema njegovim saznanjima koji god brod da je pristao u tu luku da se posao (ukrcaj i iskrcaj tereta) uspio obaviti, da se za vrijeme Uprave u kojoj je bio član tužitelj trebala raditi preraspodjela radnih mjesta, ali do toga nije došlo u mandatu tužitelja jer su ga maknuli, a nakon tadašnjeg predsjednika Uprave, novi predsjednik uprave JS koji da je došao negdje 2019. da je napravo sistematizaciju, da je otpušteno kao višak oko 118 radnika, a nakon toga da je došlo do tendencije postupnog broja povećanja radnika.
14. Nadalje, svjedok ĆS ističe, u bitnom, da je od 1980. bio zaposlen u Luci Rijeka, da je tijekom 2018. bio na radnom mjestu direktora sektora pravnih i kadrovskih poslova, da je za svoj rad odgovarao isključivo Upravi Luke Rijeka, da su poslovi odnosno nadležnosti vezano uz sigurnost i zaštitu na radu bili u okviru sektora čiji je bio direktor. Što se tiče hijerarhije vezano uz te poslove da se ne sjeća da je s bilo kojim članom Uprave posebno raspravljao o nekoj konkretnoj temi, da je surađivao s rukovoditeljem Službe kojemu da je bio nadređen, da se zbog proteka vremena ne može sjetiti je li i u kojim prilikama bio prisutan sastancima s BS i ostalim članovima uprave, da je u okviru svog posla imao kontakt s radnicima samo kroz zapošljavanje ili prestanak radnog odnosa te eventualno disciplinske postupke, a posao s radnom snagom i opremom da je bio u nadležnosti direktora operative, da je s tužiteljem bio u kontaktu između 19.6.2018. i 30.7.2018. u vezi načina povratka službenog vozila Luke Rijeka kojeg je tužitelj, tada na bolovanju, imao na korištenju, da se ne sjeća je li mu se tužitelj žalio na manjak radne snage.
15. Svjedok CS navodi, u bitnom, da je radio u Luci Rijeka od 1983., da je od 2014. do kraja 2018. bio na radnom mjestu rukovoditelj terminala za rasuti teret Bakar, da je s tužiteljem koji je bio član Uprave surađivao korektno i dobro, da je bilo puno obostranog razumijevanja. Što se tiče terminala Bakar tamo da je bilo 2018. sveukupno 40-tak radnika, da su znali gunđati tijekom ljeta kada su zbog potreba posla znali biti povučeni s godišnjeg, ali da nije bilo nekakvog posebnog nezadovoljstva tih radnika, da je na tom terminalu falilo radnika na radnom mjestu obalni dizaličari, da je bio i nedostatak fizičkih radnika, da to nije bio problem iz 2018., nego kontinuirani problem od ranije, da je pogon u Bakru bio često zanemarivan od strane prijašnjih Uprava, da je općenito u Luci Rijeka nedostajalo lučko transportnih radnika (LTR), da su neke poslove obavljali kooperanti, ali u odnosu na njih da je postojao znatni element nedostatka i nesigurnosti hoće li pojedinog dana vanjski radnici - kooperanti doći obaviti pojedine poslove, da je takvih slučajeva bilo često. Što se tiče organizacije posla i dolazaka radnika na terminal Bakar da mu je 2018. neposredno nadređeni bio direktor operative GS, da je prije njega tu funkciju obnašao IS, da su oni vezano ljudstvo uz održavali svakodnevno sastanke, da im je slao izvješća o potrebama posla svakodnevno, da je ulogu imala i organizacijska jedinica Pool RTS i RTR na čijem čelu da je bio TS, da je ta organizacijska jedinica Luke Rijeka putem svojih disponenata u dogovoru s centralnom operativom Luke Rijeka slala radnike za potrebe posla u terminal Bakar, da je SS bio nadređen GS, da je pitanje stanja opreme u terminalu bilo u nadležnosti inženjera
1 8
nadzora LS koji je radio kao jedini izvršitelj na tom radnom mjestu U odnosu na dizalice i čeličnu užad čija je funkcija da dizalica može obavljati (svoj osnovni posao) prijenosa tereta, svjedok ističe da je ta užad zadnji puta bila izmijenjena 2008., da se za potrebe dizalice ona mora mijenjati svakih nekoliko godina u zavisnosti koliko se oprema koristi. Tvrdi da su on i njegov suradnik pisanim putem obraćali operativi i Upravi kontinuirano od 2014. da se užad zamijeni, da je do izmjene došlo sredinom 2018., da je 2018. pisano kontaktirao s tužiteljem. Ističe da bi u slučaju pucanja te užadi uzimajući u obzir da je dizalica stara preko 45 godina, iako postoje određene kočnice, da bi to dovelo do velike štete, a u konačnici i mogućeg pada dizalice u more. Nadalje, tvrdi da je na terminalu Bakar početkom 2018. stanje opreme bilo loše, bio je velik broj zahtjeva od strane terminala za popravkom opreme, konkretno zamjene šine na dizalici, zupčanika, opreme na dizalici, da je bio problem s valjcima na gumenoj traci u dužini Terminala (3 km) i dr., da je za vrijeme mandata SS do kraja lipnja 2018. došlo do poboljšanja primjerice ako bi trebalo nabaviti hitno određeni dio opreme da je direktno zvao g. SS, da se problem brzo riješio, a u to vrijeme da je obnovljen i velik dio opreme, da su obavljeni popravci odnosno odgovarajući radovi u tom smislu, da u prvoj polovici 2018. nije nastala ikakva šteta u terminalu Bakar da bi joj uzrok bila oprema, da u prvoj polovici 2018. nije bilo zastoja u iskrcaju brodova u terminalu Bakar, da ako bi i bilo nešto manji broj radnika da su se snalazili, da je najbitniji radnik tamo bio dizaličar jer ako njega nije bilo da svi ostali radnici ne bi imali što raditi, a dizaličar da je uvijek bio prisutan te da su se tako uspjeli organizirati, da je dolazak brodova unaprijed bio najavljen onoliko koliko je bilo potrebno za organizaciju posla, da su sve potrebe za radnicima išle preko centrale operative – Pool, da su oni slali radnike i organizirali iz koje druge pozicije odnosno mjesta rada će radnike „povući“, a takvih situacija da je bilo i 2018. i ranijih godina, da je u Terminalu Bakar od 2014. do 1.1.2018. bilo danguba koje su bile minimalne, ali da je bilo i nešto ušteda.
16. Svjedok ŠS, u bitnom, potvrđuje da je Odluka od 7.8.2018., broj 51/2018 potpisao kao predsjednik NO tuženice, da je na sjednici NO-a 18. lipnja 2018. bio iniciran prijedlog rasprave u vezi opoziva člana uprave i otkaza Ugovora o radu tužitelju, da prije održavanja nikakav materijal o toj točki dnevnog reda nije bio unaprijed dostavljen, da su dokazi uneseni u kratkoj formi u zapisnik, a preostali dokazi koji se sastoje isključivo u materijalni dokumentaciji su navedeni kao prilog zapisnika, da je OT Logistics većinski vlasnik paketa dionica tuženice u dogovoru s Fondovima odredio na temelju ovlaštenja da će predsjednik Uprave i jedan član Uprave biti g. Č i g. BS, da je kao treći član izabran ČS (nadležan za financije) naknadno nakon dva mjeseca (veljače 2018.). Nadalje, da je u šestomjesečnom razdoblju kada je formirana nova Uprava, Luka Rijeka ostvarila negativne rezultate kao posljedica lošeg upravljanja, da u odnosu na dio obrazloženja gdje se spominje da je BS kao član uprave pokušao onemogućiti ulazak u službene prostorije društva osim onog navedenog u obrazloženju nema daljnjih saznanja, da su mu u odnosu na dio Odluke gdje se spominje da je tužitelj nekoliko puta znao napustiti sjednice Uprave to rekli predsjednik uprave Č i ČS, da kao predsjednik NO nema nikakvih drugih izvora saznanja osim materijalne dokumentacije koja da je bila prezentirana na sjednici NO od 18.6.2018. Pored toga, da u
1 9
dokumentima obrazloženja odluke postoje podaci tko je obavio instaliranje softvera CUBE odnosno da bi ti podaci trebali postojati s tim da osoba koja je instalirala softver može ući u Luku Rijeka s karticom bilo kojeg člana koji ima karticu i ta osoba ne mora biti evidentirana na porti, da ne može znati o kojim se neovlaštenima osobama radilo ni o kojim bi povjerljivim informacijama bila riječ, da je prilikom prezentacije od strane Predsjednika uprave bilo izneseno u pogledu tog softvera da nije bio instaliran na računalu tužitelja od strane tuženikove informatičke službe, da je Sustav F4B aplikativni kompjuterski sustav kojim se prate različiti pokazatelji unutar Luke Rijeka, a koji su vezani uz poslovanje, da konkretno nije utvrđeno o kojoj neovlaštenoj osobi bi se radilo, ali da je za ulazak u sustav potrebno koristiti šifru, da su u materijalu na toj sjednici prezentirani pojedinačni datumi kada su bili sastanci Uprave, a u to isto vrijeme da je na šifru tužitelja netko koristio softver F4B sustav. Nadalje, da je prilikom imenovanja tužitelja za člana Uprave o njemu imao pozitivno mišljenje, da tuženica nije pokrenula postupak naknade štete protiv Uprave dok je član Uprave bio tužitelj, da službeno nije dobio niti jednu, prijavu, element, argument da stavi temu nezakonitosti u radu predsjednika Uprave Š na NO kako bi se o istoj raspravljalo i donijeli određeni zaključci, a privatno da mu je tužitelj pokazujući poruke s mobitela ili nekakve kopije kopija pokušao usmeno reći da postoje određene aktivnosti koje predsjednik Uprave radi, a koji da nisu u skladu s njegovim dužnostima, obvezama i slično, da je tužitelja uputio da takve podatke treba službeno dostaviti NO ili javiti policiji, da bi u kontekstu mogućnosti slanja tužitelju whats app poruke (12.3.2018. u 17:01 sati, uz napomenu svjedoka da u njegovoj aplikaciji te poruke nema) to značilo da je u tom trenutku tužitelj dao otkaz ili natjerao da sami daju otkaz glavni ljudi koji su u Luci bili neophodni za rad, npr. g. IS i g. KS, da ne zna koliko je puta pokušavana tužitelju dostava odluke o otkazu. Tvrdi da je tužitelju obrana omogućena na sjednici 18.6.2018., da je svaku točku optužbe koje su tog dana tužitelju stavljene na teret pročitao, da je tužitelj bio zamoljen da se očituje ali da je na većinu pitanja odgovorio s «ne sjećam se» ili «da to nije tako», da je sjednica NO zakazana za idući dan kao bi tužitelj mogao obrazložiti navode, da je tužitelj imao u rukama materijale kojima ga se tereti, da činjenica što je tužitelj bio osnivač društava Anglo Adriatic d.o.o. i Adriatic logistika d.o.o. (koje se bavi logistikom odnosno konkretno transportom) nije bila zapreka za izbor za člana Uprave jer je na pitanje člana NO-a US tužitelju je li on vlasnik tih kompanija tužitelj odgovori da je prenio vlasništvo firmi, da ne može znati elemente njihovih dogovora vezano uz okolnosti je li povećanje prometa društava Anglo Adriatic d.o.o. i Adriatic Logistika d.o.o. negativno utjecalo na Luku Rijeka u 2018., da nema neposrednih saznanja o tome postoje li potvrde o plaćanju ugovornih kazni (oko 367.000,00 kuna) i fakture od strane brodara na taj novčani iznos koji se spominje u obrazloženju Odluke o otkazu, ali da je u iznošenju rezultata poslovanja Luke Rijeka na sjednici u lipnju 2018. i ranije prilikom prezentacija poslovanja Luke Rijeka naznačeno od strane predsjednika Uprave da postoje troškovi neispunjenih obveza od strane Luke Rijeka koje Luka Rijeka mora platiti brodaru za neizvršenu dogovorenu uslugu, da je NO utvrdio da je tužitelj odgovoran za dangube (ugovornu kaznu koja se spominje u odluci o otkazu) tako što u tročlanoj upravi svaki od članova uprave ima u svom ugovoru o radu navedeno za što je on zadužen kao član uprave, a tužitelj da je bio zadužen za operativu i komercijalu odnosno planiranje i poslovanje na svakodnevnoj bazi, a u što da spadaju i troškovi koji su nastali, a navedeni su u
2 0
Odluci, da se u tužitelju u Odluci nigdje ne stavlja na teret svih 367.000,00 kuna nego da se navodi koliko iznosi ukupna suma svih šteta u tom razdoblju, ako se pogledaju datumi nastalih šteta da su najveće u trenutku kada je tužitelj bio član Uprave i zadužen za to, da su dangube postojala i za vrijeme mandata tužitelja i nakon njega i prije njega, da nije pokrenut kazneni postupak protiv nikoga vezano uz stanje opreme (dizalice i uže) u razdoblju od siječnja 2018. do kolovoza 2018., niti je tuženica bila dužna nadoknaditi štetu, da je i prije tužitelja bilo potrebno angažiranje vanjske snage, da dolaskom tužitelja na NO nisu imali saznanja jer tužitelj nikada nije prezentirao situaciju s opremom i s brojem radnika, a nakon odlaska tužitelja da se situacija počela revidirati, da su se troškovi počeli smanjivati te su s 16 milijuna kuna vanjskih usluga pali na 5 milijuna kuna, da nema saznanja kome je zabranjen ulaz i na koji način u kontekstu tog razloga navedenog u obrazloženju Odluke, da nema saznanja jesu li uz terminal Bakar u relevantnom razdoblju pokretani od strane inspekcije odnosno drugih institucija postupci zbog prevelikog broja prekovremenih sati rada radnika, da je u Upravi za donošenje odluke potrebno minimalno dva glasa, da glasovi svih članova imaju jednaku snagu, da se ne sjeća koje konkretno odluke uprave Luka Rijeka nije donijela zbog postupanja tužitelja koja se navode u obrazloženju, da nije bio prisutan sastanku (koji je predmet otkaznih razloga) s predstavnicima društva Liburnija d.o.o., da je posredno dobio informacije od predstavnika Liburnije, a koje da su potkrijepile navode Predsjednika uprave, da se ne sjeća koja je bila tema tog sastanka s predstavnicima Liburnije. Nadalje, ističe da Poslovne planove za tuženicu za razdoblje od godinu dana ili za razdoblje od tri godine donosi Uprava, a NO da ih odobrava, da je poslovni planu za tuženicu za 2018. donesen u lipnju 2018., da se tužitelj nije snašao na poslu, da je davanjem otkaza ili prenamjenom radnih mjesta određenih kvalitetnih ljudi uzrokovao zastoj u radu, gubitak prometa, da nije bio ni komunikacijski na razini zadatka, da je dobivao izraze nezadovoljstva od strane njihovih najvećih klijenata, da su ga ljudi iz Lučke uprave upozoravali da tužitelj uvjetuje rad u Luci Rijeka da se mora klijent obratiti tvrtkama kojima je on prije bio vlasnik, da se pojam u Odluci o otkazu «50% loših rezultata» odnosi na prezentaciju onog poslovnog plana stare Uprave za 2018. (naveden u zapisniku iz veljače 2018.), u kojem Uprava na navedeni poslovni plan izlaže koje je rezultate spremna napraviti u narednom razdoblju, a što da će sve detaljno nova Uprava staviti u plan koji da je trebao biti donesen u ožujku 2018., da je tužitelju ponuđeno drugo radno mjesto putem SMS poruke od svjedoka i članova uprave Č i ČS, da je priloga odnosno dokumentacije prezentirane na sjednici NO 18.6.2018. bilo nekoliko 10-taka stranica, da je tuženica nakon otkaza ugovora tužitelju nabavljala novu opremu za terminale.
17. Svjedok ČS, u bitnom, ističe da je bio član Uprave tuženice od početka 2018. (veljača) do kolovoza 2020., da se ne može prisjetiti je li podjela posla izvršena formalno ili neformalno, ali on da je bio zadužen za financije i pravne službe, da je tužitelj bio zadužen za operaciju i komercijalu, a predsjednik Uprave za sve ostalo, ali kao primjer može navesti da kada su bili sastanci s predstavnicima banaka iako je on bio zadužen za to, na njima da je bio prisutan i predsjednik Uprave, da se u svakom slučaju barem jednom tjedno održala sjednica uprave, da su službeno bila potrebna dva glasa za usvajanje odluke, da je Predsjednik uprave često sazivao i ad hoc sastanke, da jednom
2 1
prilikom da je spominjao to što tužitelj nije došao. Svjedok da nije razumio iz kojeg razloga je predsjednik uprave tom prilikom isticao nedolazak člana Uprave Tićca da bi bio bitan za donošenje odluke, da ne može kazati je li postojalo kakvo nezadovoljstvo radnika raspoređenih na terminalu Bakar u razdoblju prve polovine 2018., ali da je bila jedna ozbiljna situacija kada je došao u Bakar smirivati situaciju, da je to bilo u razdoblju kada je član Uprave bio ŽS, da nema nikakvih saznanja da bi tužitelj u travnju 2018. članu NO zabranio ulazak u zgradu odnosno prostorije Luke Rijeka, da se softver CUBE odnosio na izradu financijskih izvješća. Nadalje, u odnosu na dizalice, opremu, užadi i td. da se radilo o opremi koja je već bila dotrajala i potrebno ju je bilo zamijeniti, da su radili plan ulaganja za zamjenu tu opremu, da je interes tuženice bio da se iskrca u što kraćem roku i sigurno. U odnosu na poslovni plan za Luku Rijeka da su u kontrolingu (računovodstvo) radili prijedlog plana i onda su se kao Uprava trebali s tim usuglasiti, da su se usuglasili, da potom proceduralno prijedlog ide na NO koji to mora prihvatiti, da možda prvu godinu nisu radili poslovni plan obzirom da je postojao od ranije godine, od prethodne Uprave. Tvrdi da je suradnja s tužiteljem bila korektna, da je danguba bilo i od lipnja 2018. do njegovog odlaska s pozicije člana Uprave, da ne zna u odnosu na sastanak na kojem se tužitelj nije pojavio da se nekakva odluka nije donijela, da su vanjsku firmu u kontekstu softvera CUBE «naslijedili» u času kada su postali članovi Uprave, da mu nitko nije dao uputu da kontaktira tužitelja, da mu je vezano uz odobrenje sredstava za nabavu opreme za terminale tužitelj ukazivao u usmenim razgovorima, a to da je bila i tema mnogih sastanaka čitave Uprave, da je četiri mjeseca koliko je tužitelj bio član Uprave bilo njihovo početno razdoblje, da su se tada upoznavali sa svom problematikom i svim problemima Luke Rijeka, a između ostalog i vezano uz investiranje u novu opremu, da što se tiče operative i komercijale da su nakon nekog vremena dangube smanjile, da je za to bilo potrebno određeno vrijeme, da ne može striktno podijeliti razdoblje dok je bio tužitelj u Upravi u odnosu na poslije glede općenitih ciljeva Uprave u cijelom razdoblju dok je svjedok bio njezin član, da se jednom prilikom nakon sjednice NO iz lipnja 2018. telefonom čuo s tužiteljem kao kolegom i da je u kratkom razgovoru stekao dojam da tužitelju nije bilo do razgovora.
18. Svjedokinja ĐS, u bitnom, ističe da radi u Luci Rijeka od 1976. godine, da je od 7.8.2018. nadalje članica i zamjenica predsjednika NO kao predstavnik radnika, da je prije nje član NO kao predstavnik radnika bio sada pokojni US, da je radila na radnom mjestu specijalist carinske dispozicije odnosno kontrola, da je s tužiteljem surađivala u vrijeme dok je on imao svoju firmu, da je uobičajena procedura da član NO nakon održavanja sastanka, pred Radničkim vijećem prezentira sve bitno osim onih stvari koje su u sferi poslovne tajne, da je 2018. po sistematizaciji postojalo radno mjesto direktor komercijale i marketinga na kojem da je radila HS, da je čula o nekakvom problemu između Bonite (firma i dugogodišnji poslovni partner tuženice) i Uprave, s obzirom da je tužitelj bio član Uprave za komercijalu i operativu da su u operativi dečki bili jako ljuti jer da se g. BS s njima nije ništa dogovarao, da je na Radničko vijeće došao tadašnji član NO US i rekao da mu je tužitelj zabranio ulaz u službene prostorije, da nema daljnjih saznanja što se potom desilo, da članovi Radničkog vijeća na svojim sastancima vode zapisnike, da ima saznanja (o tome je čula od nekog u
2 2
operativi) da je tužitelj uzeo vanjskog suradnika da mu instalira softver CUBE, da nije čula je li povećanje prometa za Anglo Adriatic d.o.o. i Adriatic Logistika d.o.o. negativno utjecalo na poslovanje tuženice, da misli da se kasnilo s izradom Poslovnog plana za 2018., da je za to bio zadužen konkretno tužitelj kao član Uprave za komercijalu i operativu, da je u menagerskom ugovoru pojedinog člana Uprave opis poslove koje on mora raditi kao član nadležan za komercijalu i operativu, da je drugi član Uprave ČS bio nadležan za financije, da predsjednik Uprave nije mogao donositi nikakve odluke bez potpisa barem još jednog člana Uprave, da se tužitelju stavio na teret iznos danguba oko 300.000,00 kuna, da je utvrđeno da tužitelj kao operativni direktor sve morao pratiti i utvrđeno je da ili nije bilo radnika ili da se dizalica pokvarila ili nešto drugo, a komercijalno operativni direktor da mora biti s tim upoznat i zvati operativnog direktora. Svjedokinja iznosi mišljenje to je bio tužiteljev posao, da dangube predstavljaju velike iznose, da tužitelj nije odgovoran za dangube u 2017., da je danguba bilo i prije i poslije prve polovice 2018., ali ne toliko koliko ih je bilo baš u vrijeme tužitelja, da je o slučaju Bonita čula i na Radničkom vijeću i u operativi. Kada je došla nova Uprava da je Luka Rijeka izgubila puno klijenata iz razloga što su se odgađali sastanci da bi se napravio posao, da ne zna imena firmi (klijenata) koje je tuženica izgubila, niti zna s koliko je otprilike klijenata surađivala poslovno Luka Rijeka, da misli da je Bonita ostala klijent Luke Rijeka nakon prve polovice 2018. i nadalje, da je čula od predsjednik NO o sastancima NO u lipnju 2018. vezano uz tužitelja, da je puno puta pokušavana dostava tužitelju Odluke o otkazu, da je dobila materijale za održavanje sjednice NO-a 10-tak prije sjednice koja da se održala 7.8.2018., da je imenovana članicom NO u lipnju 2018. kada je bila izabrana od strane radnika i onda da je automatski dobila materijale za NO. Nastavno, da je u razdoblju dok je tužitelj bio član Uprave situacija s radnicima bila nikakva, da članovi Uprave nisu poštovali radnike, da nisu imali komunikaciju s gradom Rijekom, niti s drugim poslovnim partnerima jer da su članovi Uprave bili sami sebi dovoljni, da u prvoj polovici 2018. nije bilo otpuštanja radničkog kadra, da su članovi nove Uprave maknuli upravljački kadar koji je znao svoj posao, da su to primjerice bili direktor operative, komercijalni direktor, oni su donosili Luci posao, da ima saznanja da su se radnici u Bakru u prvoj polovici 2018. žalili da im je potrebno zaposliti još kolega, da su morali raditi prekovremeno, da se nakon odlaska tužitelja riješio problem jer da su rasporedili radnike po terminalima, da je očito da tužitelj nije pregovarao s brodarima za dangube dok je bio član Uprave kada su one nastale, odnosno da iste nisu smanjene, da je tužitelj morao i ranije reagirati da ne bi došlo do danguba.
19. Nadalje, svjedokinja RS, u bitnom, navodi da je kod tuženice radila od siječnja ili veljače 2018. do 2021. na radnom mjestu predstojnice ureda Uprave, da je svaki od članova Uprave imao tajnicu, da se na svakoj sjednici Uprave vodio zapisnik koji je ona pisala, da su se sjednice održavale barem jednom mjesečno, da su se odluke donosile većinski s barem dva od tri glasa članova Uprave, da je bila jedna ili dvije situacije kada je tužitelj napustio sjednicu Uprave, a predsjednik Uprave Č u tim okolnostima da nije htio donositi odluke, da ima saznanja o nezadovoljstvu radnika raspoređenih na rad u terminalu Bakar, da se o tome raspravljalo na sjednici Uprave, da se ne može se sjetiti je li ta tematika ušla u zapisnik, da su se radnici bunili na uvjete mjesta na rada, da aparati za kavu nisu radili,
2 3
svlačionice da su bile bez primjerenog toaleta i tuša, da zgrade nisu bile nove već su tamo bile izgrađene od ranije, da nema saznanja vezano uz onemogućavanju od strane tužitelja nekom članu NO ulaska u prostorije društva, da je pisala i zapisnik 18.6.2018. na sjednici NO gdje je bila pokrenuta tema o otkazivanju tužitelju, a općenito da je radila i poslove pripremanja dokumentaciju u smislu pozivanja svih na sjednice i dostave dokumentacije kako bi se moglo na sjednici raspravljati, da se ne sjeća koja je bila tema sjednica Uprave koju da je tužitelj napustio, da je jednom prilikom tužitelj rekao da ima poslovni sastanak s klijentom, da je na sjednici NO-a 18.6.2018. predsjednik Uprave na engleskom jeziku prezentirao dokaze o skrivljenom ponašanju tužitelja, da su materijali tužitelju bili prezentirani od strane predsjednika Uprave, da je zaključak NO-a bio da se tužitelju omogući idućeg dana da odgovori na iznesene optužbe, da nije imala uvid u te materijale, da je bilo uobičajeno da je pored svih poslova obavljala i poslove prevođenja materijala za sjednice Uprave i NO-a s hrvatskog na engleski jezik i obrnuto, da od 18.6.2018. do 7.8.2018. nije komunicirala s tužiteljem, da je poslije sastanka članova Uprave i Liburnije d.o.o. predsjednik Uprave podijelio nezadovoljstvo jer je tužitelj otišao s tog sastanka, da pretpostavlja da je tužitelj bio uredno pozvan na 7. sjednicu NO održanu 7.8.2018. kada je Odluka o otkazu ugovora o radu članu Uprave BS, da se na početku zapisnika svake sjednice koja se održava navedu svi prisutni odnosno oni koji nisu pristupili, da ako su tužitelju na sjednici NO 18.6.2018. prezentirani materijali od strane predsjednika Uprave, da pretpostavlja da je to uneseno u zapisnik ili stavljeno kao prilog zapisniku.
20. Svjedokinja BSS, ističe u bitnom da je u Luci Rijeka radila od 1984. do 2019., da je zadnjih nekoliko godina radila na radnom mjestu direktorica informatike, da je organizacijska jedinica informatika neposredno podređena Upravi, da CUBE nije softver nego aplikacija vezana uz dugogodišnjeg vanjskog suradnika Luke Rijeka još od 2000. firmu Rathman iz Dubrovnika, da je aplikacija CUBE služila za praćenje financijskih i operativnih podataka putem analize, da je njezino korištenje bilo omogućeno članovima Uprave i drugim direktorima tuženice, da joj je g. D rekao da je on tužitelju na njegov kompjuter instalirao CUBE aplikaciju, da nije pratila rad tužitelja u smislu u koje vrijeme i kada je on koristio tu aplikaciju, da je također koristila tu aplikaciju u svom radu i za ulazak u nju da je potrebna personalna lozinka, da je sustav F4B softver koji je ista firma instalirala 2000. uz nekoliko nadogradnji, da je služio kao jedan od sustava za vođenje poslovanja Luke Rijeka, da je aplikacija CUBE iz tog softvera koristila podatke kako bi se s njome mogla realizirati njezina svrha, da je ulazak u softver bio putem personalne lozinke i uvijek se moglo vidjeti jer je ostao trajni trag aktivnosti pojedinog korisnika, da nema saznanja vezano uz korištenje tog sustava od strane BS u vrijeme održavanja sastanaka Uprave. Svjedokinja pojašnjava da je u svojoj funkciji imala mogućnost zabraniti korištenje aplikacija, da je nakon otkaza tužitelju moralo biti onemogućeno korištenje kompjuterskih aplikacija, da je uvijek dobila nalog od strane nekog iz Uprave, da je g. M iz firme Eodis d.o.o. radio po nalogu Uprave analize odnosno različite excel tablice vezano uz financijske i operativne pokazatelje, da ne zna je li M koristio aplikaciju CUBE, da nije znala da je tužitelju instalirana aplikacija CUBE. Svjedokinja pojašnjava u odnosu na instalaciju CUBE-a tužitelju da nisu
2 4
postojala točna pravila da bi to bilo nepravilno, da su se članovi Uprave mogli obratiti g. C i njegovoj firmi za rješenje bilo kakvih informatičkih problema direktno, da nije postojala striktna procedura da bi u tim okolnostima član Uprave morao kontaktirati organizacijsku jedinicu – Informatiku pa da bi se nakon toga moglo kontaktirati g. Đ, da je kao direktor informatike podređena Upravi, da nije mogla davati dozvolu da se članu Uprave nešto instalira, a dozvolu za instalaciju da je davala Uprava ili član Uprave.
21. Svjedokinja ZS, u bitnom, navodi da je zaposlenica tuženice kontinuirano od 2014., da je tužitelj kao član Uprave bio zadužen za komercijalu i operativu, da je radila na radnom mjestu Voditelj odnosa s kupcima 2., da joj je neposredno nadređena bila direktorica komercijale HS u veljači 2018. otišla na bolovanje, da negdje od travnja 2018. HS više nije radila u Luci Rijeka, da je nakon toga vezano uz posao kontaktirala direktno tužitelja, da je to bilo rijetko osim kada su se pojavili problemi, da su do 2018. kontinuirano bile prisutne dangube na terminalu Bakar i da je to bio kontinuirani problem, da su dangube kod tuženice bile u iznosu od oko 150.000,00 dolara godišnje, da je vodila evidencije od 2014. nadalje, da joj je poznat slučaj na terminalu za stoku u Bršici, Istra, 2018., vrijeme Uskrsa, da je došlo do problema jer nije bilo radnika koji bi obavili taj posao, da je komunicirala sa strankom da nemaju mogućnosti obaviti taj posao, da je tada voditelj terminala bio BH, a direktor operative Luke Rijeka - DS, da je direktno komunicirala s R i DS koji da su joj povratno odgovoriti da nisu u mogućnosti organizirati posao taj dan, da je stranka otkazala ugovor odnosno pošiljku za taj brod, da je bilo još problema u smislu da su znali kasniti s izvršenjima utovara i iskrcaja, da je s tim u vezi s direktorom operative DS, da se problem s radnom snagom pojavljuje u intervalima, a s tim u vezi da su bitni pregovori sa sindikatima i radnicima, da je s partnerom BSSG trebalo održati sastanak koji da je bio dogovaran s članovima Uprave, da se sastanku nije nitko pojavio pa je na sastanak u konačnici došla direktorica komercijale HS, da je bilo nekih kašnjenja vezano uz posao željeznih tračnica kao predmete transporta.
22. Svjedok AS u iskazu u bitnom ističe da je zaposlenik tuženice od 2008., da je tijekom 2018. 3-4 mjeseca radio kao rukovoditelj terminala Bršica, da je nakon toga na radnom mjestu nadzornik prekrcaja u istom terminalu, da je njegov neposredno nadređeni bio direktor operative IS, da tužitelja koji je bio član Uprave poznaje površno, da se na jednom sastanku s njim vidio, a radilo se o prihvatu broda za prijevoz stoke kad svjedok nije mogao garantirati radnu snagu u vremenu nadolazećih uskršnjih blagdana, da je prihvat tražila agencija Jadroagent, da je nakon tog sastanka zatražio premještaj na drugo radno mjesto, da su na sastanku osim njega i BS bili prisutni predsjednik Uprave (I) čijeg se imena ne može sjetiti i GS koji da je možda već bio novi direktor operative nakon IS, da konkretni brod čijeg se imena ne može sjetiti nije bio prihvaćen niti je posao bio obavljen, da obzirom brod nije bio prihvaćen nije se moglo raditi o postojanju ikakvih dangubi, da je do navedenog sastanka došlo nakon što je svjedok agenciji Jadroagent negativno odgovorio, a problem oko tog broda nije bio glavni razlog zašto je zatražio premještaj već opće nezadovoljstvo s radom Uprave, da je to trajalo par mjeseci, da je bio problem s angažiranjem
2 5
kooperanata, da su od njega tražili silne analize efikasnosti kooperanata na terminalu Bršice, da je generalno klima bila napeta i stresna, da je odluku da se ne radi za uskršnje praznike vezano uz prihvat broda 2018. donio svjedok u koordinaciji sa direktorom operative GS, da je na terminalu Bršica on bio zadužen organizirati rad radnika da bi se konkretni posao mogao obaviti, da se ne može prisjetiti je li tužitelj bio upoznat s problematikom tog broda, da je tužitelj bio nadležan za sektor operative i komercijale, da je na sastancima s Upravom i ostalim članovima organizacijskih jedinica tada glavnu riječ vodio predsjednik Uprave, da je tužitelj prenosio riječi i odluke predsjednika Uprave, da se ne sjeća jesu li špediterska agencija ili njihov klijent izrazili nezadovoljstvo zbog neprihvaćanje broda, ali da su ti klijenti nastavili poslovnu aktivnost u tekućoj godini u Luci Rijeka.
23. Svjedok IS navodi, u bitnom, da je radio u Luci Rijeka od 1984., a od 2004. do ožujka 2018. da je bio na radnom mjestu direktor Sektora operative, da je u travnju 2018. dobio otkaz, da nije više imao po proteku otkaznog roka (4 mjeseca) kontakt s poslodavcem, da mu je bio neposredno nadređeni član Uprave za operativno-komercijalne poslove i predsjednik Uprave, da je sastanke sazivao predsjednik Uprave, da je s tužiteljem kao članom Uprave kontaktirao putem mail-ova i osobno, da se ne sjeća je li se ikad održan koji sastanak na kojem bi se tematiziralo o nekom konkretnom problemu, i da bi se u tom smislu spominjao tužitelj, da je na sastancima znalo sudjelovati oko 20-ak osoba, da su bili zastupljeni predstavnici svih sektora, rukovoditelji terminala, zatim iz kontrolinga i financija, da je problem oko stanja lučke opreme-dizalice, ostale oprema i nedovoljno LTR radnika postojao uvijek, da je tuženica nabavljala i kupovala opremu sukladno financijskim mogućnostima, da je Uprava s članovima koji da su bili u mandatu 2002. pa nadalje pokušavala poslove prebaciti na kooperante kako bi se smanjio trošak prekovremenog rada, a time i nedostatak radne snage, da su tijekom cijelog razdoblja dok je bio direktor Sektora operative nastajale dangube, da je do toga dolazilo zbog nedostatka radne snage, kvara opreme i sl. Svjedok navodi da je bio nezadovoljan radom tužitelja, da se nije imao kome obratiti jer da mu je tužitelj bio neposredno nadređeni, da se s tim u vezi nije obratio predsjedniku Uprave, da je u kontekstu nezadovoljstva problem bio nedostatak radne snage unutar Luke, da je tražio pomoć od Uprave, kod Uprave koja je prethodila i kod nove Uprave s tužiteljem kao članom, da postoji pisani trag svjedokovog traženja radne snage po svim terminalima i izračun troškova, da je prethodna Uprava bila dužna dostaviti novoj Upravi ta traženja koje je odobrio NO, a svjedok nema saznanja je li ranija Uprava dostavila dokument novoj Upravi, da je na terminalu Silos rukovoditelj otišao u mirovinu i to radno mjesto nije popunjeno nekoliko mjeseci iako je Uprava iz 2018. znala da novi rukovoditelj terminala nije zaposlen, da mu je tužitelj odgovorio da Silos spada pod sektor operative i da je svjedok odgovoran da riješi problem vezano uz problematike u Silosu, da su u vrijeme kada je svjedok dobio otkaz, otkaz dobili direktor operative, direktor komercijale, direktor financija, da je svjedokovu odluku o otkazu potpisala Uprava čiji član da je bio i tužitelj. Svjedok nema saznanja o donošenju Poslovnog plana od strane Uprave u 2018., nema saznanja da bi tužitelj nekom članu NO onemogućio ulaza u službene prostorije poslodavca, da nije imao sastanke s Upravom vezano uz rezultate ili izvješća o provedbi planova.
2 6
24. Tužitelj BS, u iskazu u bitnom, navodi da je članom Uprave od strane NO tuženika imenovan krajem prosinca 2017. zajedno s predsjednikom Uprave Č, da je 26.2.2018. zaključio Ugovor o radu s tuženikom, da je za razdoblje od 26.2.2018. uredno primao plaću, da je treći član Uprave ČS imenovan 8. veljače 2018., da je CUBE kompjuterski alat za brži pristup konkretno traženim podacima u sustavu podataka, da se prvo obratio gospođama iz kontroling službe za OLAP alate, da one da nisu znale o čemu se radi, da mu je pozvat gospodin Đ i njegova firmu koja je bila u ugovornom odnosu s tuženicom kojoj da je prodala svoj softver pod nazivom F4B još puno prije nego što je on bio izabran za člana Uprave, da je s njim kontaktirao, da mu je on na daljinu omogućio pristup i alatu CUBE i sustavu F4B, da je firma gospodin Đ bila mjesečno plaćena za održavanje sustava, da su se odluka donosile na sjednicama Uprave koje su se održavale jednom do dva puta mjesečno, da je bio u okviru Uprave zadužen za operativu i komercijalu, da se operativa odnosila na aktivnosti vezano uz dolazak i odlazak robe, prekrcaja robe, skladištenje i organizaciju tih poslova, da se komercijala odnosila na kontakte s poslovnim partnerima vezano uz osnovne aktivnosti tuženika, da je vezano uz proceduru izbora za člana Uprave bio proveden intervju i jedan od članova NO (gospodin US) da ga je pitao vezano uz firme Angelo Adriatic d.o.o. i Adriatic Logistik d.o.o., da je odgovorio kako nema nikakvih udjela u toj firmi, da je jedan od suvlasnika obje firme u vrijeme kada je bio imenovan članom Uprave tuženika bio i njegov otac. Dalje, ističe da je OS (sada J) bila njegova tajnica dok je bio član Uprave, da ona nije imala mogućnost pristupa u sustav F4B, da je taj sustav na hrvatskom jeziku, da je mogućnost pristupa imao predsjednik Uprave Č, I koji nije znao hrvatski jezik, da su pristup tom sustavu imali svi djelatnici Luke Rijeka koji su se bavili financijama, komercijalom, održavanjem, kontrolingom i drugi član Uprave ČS. Što se tiče ugovorne kazne odnosno danguba da bi to detektirala organizacijska jedinica operativa ako bi do toga došlo u poslu s kojim klijentom, da mu na stol nisu nikad došle takve fakture, a svaku fakturu koju je trebalo platiti vezano uz ugovorne kazne da su trebala parafirati sva tri člana Uprave. Nadalje, tvrdi da mu nisu poznate isprave pod nazivom „izvješće o provedbi plovila“ ili „izvješće o provedbi planova“, da mu je bio poznat dokument pod nazivom Poslovni plan, da je to bio godišnji poslovni plan za 2018., a također da je bio i trogodišnjim poslovni plan kojeg da su donijeli negdje u svibnju 2018., da je Uprava 8.2.2018. predložila Godišnji poslovni plan za 2018., a NO tuženika da ga je prihvatio, da je NO na sjednici 18.6.2018. na kojoj da je bio prisutan zadnjoj put prihvatio Izvješće za prvi kvartal koje da je bilo vezano uz poslovni plan za 2018., da je odluka NO donijeta jednoglasno i da se taj podatak dostavio na Zagrebačku burzu. Ukazuje da nije nikome onemogućio ulazak u službene prostorije tuženika u travnju 2018., da ga nije nitko usmeno ili pisanim putem obavijestio da bi se radnici u terminalu Bakar žalili odnosno izražavali nezadovoljstvo zbog umora i sl., da je za odluke Uprave bila potrebna dvotrećinska većina sukladno Statutu, da se na pojedinom sjednicama prva tri mjeseca njegova mandata donosilo prosječno 3 do 4 odluke, a nakon toga kada su se udubili više u tematiku i organizaciju posla da je bilo 10-tak do 12 odluka, da su na sjednicama u početku razgovarali na engleskom dok nije bila zaposlena gđa. RS, da je zadnja sjednica Uprave održana je 13. ili 14.6.2018., da mu niti na jednoj sjednici nisu ostali
2 7
prisutni predsjednik Uprave niti drugi član ukazali da postoji bilo kakav problem vezano uz njegove aktivnosti unutar društva. Nadalje, da nije dobio upozorenje prije Odluke o otkazu, da mu se nitko od Uprave nije obratio nakon sjednice NO 18.6.2018., da je bio na bolovanju od 19.6. do 30.7.2018., da mu je idućeg dana odobren godišnji odmor od strane predsjednika Uprave, da mu odluka o otkazu nije dostavljena poštom ili osobno, da mu je g. ES telefonski javio da je dobio otkaz dok je bio na godišnjem, da se ne može sjetiti kako je došao do te Odluke, da je početkom 2018. situacija s opremom za rad u Luci Rijeka bila katastrofalna, konkretno s dizalicama, viljuškarima i brojem lučkih radnika jer da se stalno moralo kupovati određene dijelove kako bi ona funkcionirala, da u korelaciji s opsegom posla lučkih radnika nije bilo dovoljno, da je na početku najveći problem bio u Raši gdje je falilo 8 radnika LTR, da se alat CUBE u Luci Rijeka koristio i prije nego je on došao na mjesto člana Uprave od vremena mandata prethodne Uprave, da je Anglo Adriatic d.o.o pomorska agencija, a Adriatic Logistika d.o.o. pomorska špedicija, da su poslovi pomorske agencije pomoć brodaru pri dolasku u luku, a pomorska špedicija predstavlja usluge vlasniku tereta, da su sve usluge koje su išle preko obje firme u konačnici bio prihod tuženika, pilota, remorkera, Lučke uprave i dr., da je sa sastanka 30.5.2018. koji je održan s predstavnicima firme Agit/HŽ Cargo izašao iz prostorije 15 do 20 minuta nakon početka sastanka zajedno s g. VS (predsjednik Uprave HŽ Cargo d.o.o.), da se nije vratio na taj sastanak, da su otišli u njegovu kancelariju kako bi dogovorili posao sa strateškog aspekta, da su u konačnici u tome i uspjeli, dok je bio u svojoj kancelariji tog jutra da je odobravao trebovnike, da s brodom Freya nije bilo problema, da je brod došao na ukrcaj tereta u terminal Luka Rijeka, da je teret bio ukrcan i brod da je isplovio, da je u odnosu na brod Falconia u proljeće 2018. agent tog broda najavio tuženiku da bi brod došao na ukrcaj, da tuženik potvrdio da može primiti taj brod, da je taj brod trebao doći na terminal Raša i to prvi radni dan nakon Uskrsnog ponedjeljka, da je brod otkazao dolazak kod tuženika, a on da je to doznao kasnije, da je na lokaciju gdje je trebala doći Falconia nakon nekoliko dana došao drugi brod koji je ukrcao teret, da se u odnosu na slučaj Bonita ne radi se o brodu nego o vlasniku tereta (klijentu) u odnosu na koga je Č tražio da ga se «izbaci» u smislu sklapanja poslova s njim, ali da je tuženica u konačnici tog klijenta uspjela zadržati, da su novi ugovor potpisali krajem travnja ili početkom svibnja 2018. Nadalje, da nije došlo ozljeda na radu radnika koje bi bile uzrokovane lošim stanjima dizalica ili užadi, da je čelično uže za dizalicu u Bakru izmijenjeno, da vezano uz tu dizalicu i to uže inspektorat nije protiv odgovornih osoba pokrenuo nikakav prekršajni i kazneni postupak, a pod odgovorne osobe da podrazumijeva članove Uprave i predsjednika Uprave, da nema saznanja da bi bilo koji od radnika u terminalu Bakar radio duže od zakonom dozvoljenog maksimalnog broja prekovremenih sati, da se strogo vodilo računa da se radi u skladu sa Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom, da je tema sastanka s Liburnia d.o.o. bila podkoncesijski ugovor s tom firmom, da je s tog sastanka otišao pola sata poslije početka nakon što su prisutni popričali o temi tog sastanka zbog unaprijed dogovorenih drugih sastanaka, da su osim njega bila prisutna i ostala dva člana Uprave, zatim g. P iz komercijale, g. ES iz komercijale, g. G iz komercijale tuženika, g. T djelatnik tuženika, a Liburniju d.o.o. da su zastupali članovi uprave g. S i g. ČH i drugi, da mu nitko nije ništa rekao da je zbog njegovog odlaska s tog sastanka tuženiku nastala materijalna šteta ili da je netko
2 8
nezadovoljan zbog njegovog postupka, da je o činjenici da mu na daljinu odobren pristup alatu CUBE usmeno obavijestio gđu. BSS, da članovi Uprave ne moraju pitati niže rangirane smiju li nešto napraviti, da je prije svog oca bio vlasnik navedenih firmi Anglo Adriatic d.o.o. i Adriatic Logistika d.o.o., da je njegov otac ušao u njegovu vlasničko pravnu poziciju u prosincu 2017. prije održavanja sjednice NO na kojoj je bio imenovan članom. Osim toga, navodi da u okviru operative postoji odjel čiji predstavnik izračuna postoje li dangube i taj djelatnik to prosljeđuje odjelu komercijale, da nakon toga dokumentacija mora proći kroz financije, da je postojalo pravilo da se donese u mapi na stol svim članovima Uprave kako bi ili odobrili parafima plaćanje ili ne, da posao s klijentom dogovara odjel komercijale i njegov direktor, da je to bila HS do ožujka 2018., a dalje da je bio v.d. direktora komercijale ŠH, da osoba na toj funkciji nadzire rad ostalih djelatnika komercijale, da su HS i ŠH bili podređeni Upravi, da je on nešto više s njima komunicirao, ali s njima da su komunicirala i ostala dva člana Uprave, da je Uprava operativno vodila poslovanje u smislu da su svi članovi Uprave mogli razgovarati s svim direktorima na nižim razinama i s djelatnicima ispod razine direktora pojedinih organizacijskih jedinica, ali da se u pravilu poštovala hijerarhija da informacije dolaze s nižih razina prema višim odnosno do Uprave, da su najviše odluka (u smislu uputa i naloga da ostane pisani trag u formi mail- a) što se tiče operative i komercijale donosili on i g. Č, da je svakodnevno komunicirao s g. ŠH i s IS te GS kao direktorima operative, da je komunicirao i s direktorom pravne službe ĆS, da su u poslovima pregovora s klijentom vezano uz konto i razloga davanja takvog popusta sudjelovali predsjednik Uprave i on kao član Uprave nadležan za operativu i komercijalu, da su aktivnosti vezano uz brod Falconia spadale u nadležnost komercijale, konkretno gđe. ZS koja je koordinirala s g. AS (šef terminala Raša) a u to vrijeme da je direktor operative bio g. GS, da je Uprava zajednički bila obaviještena da je brod otkazao dolazak, da nije mogao brodaru narediti da pristane odnosno da se vrati nakon otkazivanja, da se kod Falconie radilo o stoci (goveda) koja je bila u Raši i tamo da su trebala biti ukrcana na taj brod, da Luka Rijeka nije izgubila ništa jer je došao drugi brod koji je ukrcao stoku koja je ostala par dana duže, a tuženik da je zaradio na hrani za tu stoku, da nije bilo štete za tuženika jer je taj klijent nastavio raditi s tuženicom, da su pregovore s BSSG nastavili on i g. ŠH, da je Ugovor s tim klijentom potpisala Uprava, a među njima i g. Č koji da ih je prethodno htio izbaciti iz suradnje s tuženikom. U odnosu na pitanje je li preuzeo pregovore s BSSG kako je u mail-u od 17.4.2018. tražio Č, tužitelj je odgovorio da su cijelo vrijeme aktivno pregovarali s tim što je intenzivnije pregovarao ŠH ali u kontaktu s njim, a ostali članovi Uprave da su bili obavještavani sa svim pregovorima čitavo vrijeme.
25. Zastupnik tuženika po zakonu, JS, u iskazu u bitnom ističe da je krajem 2017. imenovan članom NO tuženice koju funkciju je imao dok je tužitelj bio član Uprave, da je sudjelovao u izboru tužitelja za člana uprave, da je sudjelovao i u donošenju Odluke o otkazu s tim da je tekst odluke pripremilo odvjetničko društvo, da ne zna u odnosu na tekst obrazloženja Odluke 2. stranica, u 3. odlomku, 3. red, pojam „neovlaštenim osobama“ poimence o kojim se osoba točno radi, ali ovaj otkazni razlog da bi predstavljao vođenje paralelnog sustava, da nema točnu informaciju koliko je vremenski ovlašteni
2 9
revizor KPMG Croatia d.o.o. obavljao revizijske poslove koji da su rezultirali utvrđenjem sukoba interesa, da se o porastu prometa društva Anglo Adriatic podatak za cijelu 2018. od 321% mogao odnositi na nekakvu tendenciju porasta, da je u Odluci naveden ukupni zbroj plaćenih ugovornih kazni oko 367.000,00 kuna do kraja travnja 2018., a vjerojatni početak tog perioda da je siječanj 2018. Dalje, navodi da su dangube prestale nakon odlazaka i tužitelja i Š, pretpostavlja da se Izvješće o izvedbi plovila odnosno ispravno planova interni akti društva koji se odnosi na postavljene planove, da dokument Izvješće o izvedbi planova donose službe tuženik, računovodstvo kontroling, komercijala i dostavljaju ga Upravi, a Uprava ga predoči NO i na takav način da je NO utvrdio da je tužitelj ostvario 50% lošije rezultate od onih koji su bili predviđeni u navedenom dokumentu, da je doznao od člana NO Trtanj Kreše da mu je tužitelj onemogućio ulazak u zgradu, da nema saznanja da se s tim u vezi NO pisanim putem obratio Upravi, da u vrijeme imenovanja tužitelja članom uprave nije imao saznanja da je tužitelj bio suvlasnik društava Anglo Adriatic i Anglo Logistika, da se o tome nije raspravljalo na sjednici NO na kojoj se odlučivalo o njegovom imenovanju, da u odnosu na mail FH iz KPMG Croatia d.o.o. od 8.6.2018. (stranica 260) da kod tuženice nije izvršena kako se u mail-u navodi „neka vrsta forenzičke istrage“, da ne zna za koju se godinu u Odluci o otkazu navodi kašnjenje izrade poslovnog plana, da je izrada poslovnog plana za Luka Rijeka d.d. u nadležnosti Uprave, a ključni elementi da su oni dokumenti koji dolaze iz komercijalno operativnom sektora, da ne može odgovoriti jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti zašto daljnji pojedinačni primjeri nedonošenja i nepravovremenog donošenja odluka od strane tužitelja nisu navedeni u obrazloženju Odluke, da je stanje i dizalice u Bakru i ostalih dizalica bilo vrlo loše, a nova Uprava da nije učinila ništa da se to poboljša, da je posljedica toga da ukrcaj i iskrcaj traju duže, da dolazi do danguba, da se gube klijenti, da je stvar predsjednika Uprave i predsjednika NO-a provjera točnosti informacija o nedopuštanju ulaska članu NO u službene prostorije, da je odjel operative bio 2018. odgovoran za raspoređivanje radnika na terminalu Bakar, da se ne može sjetiti imena osobe koja je tada bila direktor operative, da nema saznanja da su protiv tuženice pokrenuti od strane inspekcije ikakvi postupci vezano za odrađene prekovremene sate LTR-a, da nije bio prisutan 2018. sjednicama Uprave. Uz to, da je i za članove Uprave bila potrebna suglasnost odobrenje pristupa alatu CUBE od strane IT-a, odnosno direktor sektora, da postoje financijska izvješća da je tuženica u vrijeme mandata tužitelja ostvarivala minus od 20 do 30 milijuna kuna na kraju 2018., da je stanje tehnike i podne infrastrukture bilo vrlo loše, da je sada tuženica firma koja ostvaruje godišnje 2 do 4 milijuna eura, da su nabavljanje opreme i poslovi uz podnu infrastrukturu u nadležnosti Uprave. Konkretno, da su održavanje tehnike i održavanje podne infrastrukture u odjelu operative, a izgradnja nove infrastrukture da je u nadležnosti čitave Uprave koja da je nonšalantnim pristupom dovela u pitanje projekte financirane od strane Europske unije u svoti od 36 milijuna eura, da ne zna zašto konkretne primjedbe poslovnih partnera nisu pojedinačno navedene u obrazloženju odluke o otkazu.
26. Tezu tuženice da se u ovom postupku ima primijeniti odredba članka 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 – dalje u tekstu: ZTD) i pravila o teretu dokaza koja su
3 0
tom normom propisana za članove uprave prvostupanjski sud ne prihvaća jer se ovdje ne radi o sporu protiv člana Uprave radi naknade štete Društvu. Takav kondemnatorni zahtjev protiv tužitelja da naknadi štetu, konkretno, nije postavljen. Sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. BS je u ovoj parnici isključivo u procesnoj ulozi tužitelja, a ne (i) tuženika povodom protutužbe tuženice radi naknade bilo kakve štete.
27. Člankom 4. stavcima 3. i 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14. i 127/17. – dalje u tekstu: ZR) propisano je da se na fizičku osobu koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, ne primjenjuju odredbe tog Zakona o prestanku ugovora o radu. Citirana zakonska odredba znači da je zakonodavac isključio direktnu primjenu pravila ZR-a o otkazu ugovora o radu na članove uprave. Međutim, iz toga ne proizlazi automatizmom da se na svaki ugovor s članom uprave uopće ne može primijeniti ZR. Naime, ne može se unaprijed i automatski isključiti primjena ZR-a samo zato što je osoba član uprave društva, već je odlučujući sadržaj i priroda posla.
28. S općenite razine (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Broj: Rev-883/2022-2 od 28. veljače 2024.) hoće li se na prestanak ugovora o radu primjenjivati odredbe ZR-a ili opće odredbe obveznog prava ovisi o tome je li određeni ugovor po svojoj pravnoj naravi «menadžerski» ili je riječ o ugovoru o radu ili se radi o tzv. mješovitom ugovoru, koji sadrži elemente oba navedena ugovora.
29. U konkretnom slučaju se radi o mješovitom ugovoru koji ima obilježja menadžerskog ugovora, ali i bitne elemente ugovora o radu («casus mixtus»), što je jasno i nedvojbeno određeno u Članku 1. i Članku 3.1. Ugovora o radu člana Uprave od 26. veljače 2018. (stranice 84 do 88 spisa), zaključenom između stranaka ove parnice, koji glasi: « Ovim Ugovorom Poslodavac i Član Uprave suglasno utvrđuju međusobno prava i obveze iz radnog odnosa. Ugovor se sklapa za obavljanje poslova radnog mjesta Člana Uprave. «
30. Nadalje, iako sporni ugovor stipulira u korist tužitelja pravo na posebno nagradu (bonus) za rezultate rada (Članak 9.1.), primarno je ipak tužitelju ugovorena isplata mjesečne plaće (Članak 8.1.) što nedvojbeno ukazuje na prevladavajuću (temeljnu) karakteristiku radnopravnog odnosa. Premda je predmetnim pravnim poslom određeno da tužitelj mora biti na raspolaganju Društvu i izvan radnog vremena ako to zahtijeva dobrobit Društva (Članak 3.1.), međutim u prvom redu i prethodno tome ugovoreno je tužiteljevo radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno koji su podijeljeni u 8 sati dnevno (Članak 1.3.). Uz to, tužitelj ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od trideset radnih dana u kalendarskoj godini (Članak 13.1.), a što je svakako element tipičan za radni odnos. Štoviše, vezano uz realizaciju tog prava tuženica je za tužitelja 31. srpnja 2018. (stranica 79 spisa) donijela Rješenje o korištenju godišnjeg odmora temeljeći tu odluku na odredbi čl. 55. - 64. Zakona o radu i članka 9.9. – 9.21. Kolektivnog ugovora za Radnike LUKA Rijeka d.d. Osim toga, to rješenje
3 1
koje se odnosi, kako piše u tekstu, na radnika ZH ima i uputu o zahtjevu za zaštitu prava kojom radnik ima pravo podnijeti prigovor Odboru za prigovore i žalbe u roku od 15 dana od prijema tog rješenja. Navedeni sadržaj također nedvojbeno upućuje na relevantne elemente radnopravnog odnosa obzirom je po stavu prvostupanjskog suda u potpunosti isključeno da bi se ijedan menadžer vezano uz zaštitu (ostvarenje) bilo kojeg subjektivnog prava imao po bilo kojoj proceduri obraćati Odborima za prigovore i žalbe i slično koji bi odlučivali što mu pripada. Također, vezano uz dostavu tužitelju Odluke o otkazu, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica nakon jednog neuspješnog pokušaja preporučene dostave (stranica 775 i 776 spisa), donijela 16. kolovoza 2018. akt o dostavljanju Odluke putem oglasne ploče Društva, temeljeći takvo postupanje na članku 19.8. Kolektivnog ugovora za Radnike Luke Rijeka d.d. (stranica 769 spisa) sukladno kojoj odredbi se istekom posljednjeg dana roka o 5 dana od isticanja pisane odluke na oglasnoj ploči Društva, ista smatra dostavljenom. Po shvaćanju ovog suda na menadžere trgovačkih društava ne primjenjuju se odredbe Kolektivnih ugovora koje se odnose na radnike tih društava (tako ni pravila o dostavi pismena), pa i navedeno također upućuje na zaključak da se u svezi konkretnog Ugovora o radu člana Uprave radilo o radnopravnom odnosu. Povrh svega, kao što je već istaknuto u točki 2. obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju broj Gr1 87/2019-2 od 11. prosinca 2019. razjasnio da se ovdje radi upravo o sporu iz radnog odnosa tužitelja i tuženika.
31. Prema tome, konkretno glede razrješenja dvojbenih i spornih pitanja zakonitosti otkaza konkretnog ugovora o radu u primjenu dolaze isključivo odredbe ZR-a jer se radi o mješovitom ugovoru (casus mixtus), a ne o «čistom» menadžerskom ugovoru.
32. Odredba ugovora o radu da društvo može jednostrano raskinuti taj ugovor zbog grube povrede obveza ne može derogirati prisilne norme ZR-a. Dakle, i kada ugovor predviđa takvu mogućnost (Članak 17.1. – str. 85 spisa), poslodavac mora prije otkaza provesti postupak sukladno odredbama ZR-a. Prema tome, otkaz može biti zakonit samo ako je poštovana zakonska procedura.
33. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je člankom 133. stavkom 1. ZR-a kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
34. Odluku o otkazu tuženica je tužitelju dostavila putem svoje oglasne ploče 16. kolovoza 2018. (str. 781 spisa) pritom primijenivši članak 19.8. Kolektivnog ugovora za Radnike Luke Rijeka d.d. (stranica 769 spisa) kojim je određeno da ako se preporučeno pismo vrati, isto će se staviti na oglasnu ploču uz naznaku datuma stavljanja te će se smatrati da je pisana odluka istekom posljednjeg
3 2
dana roka od 5 dana dostavljena radniku (dakle, konkretno istekom 21. kolovoza 2018.). Tužitelj se tijekom parnice nije izjasnio kada je točno došao do sporne Odluke o otkazu, međutim do saznanja za njen sadržaj, a time i spoznaje za povredu svog prava je nedvojbeno došao u drugoj polovici kolovoza 2018. budući je unutar roka od 15 dana (počev od 22. kolovoza 2018.) podnio 29. kolovoza 2018. (stranica 11 spisa – preporučene pošiljke) zahtjev za zaštitu prava (str. od 12 do 18 spisa). Tuženica se na zahtjev tužitelja nije očitovala (počev od dana primitka zahtjeva – 30. kolovoza 2018., str. 18 spisa) u roku od 15 dana, pa je potom unutar daljnjeg roka od idućih 15 dana tužitelj 28. rujna 2018. pravovremeno podnošenjem tužbe pokrenuo predmetnu parnicu, sve u smislu procedure i u okviru rokova normiranih člankom 133. ZR- a.
35. Nadalje, odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a određeno je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
36. Iz sadržaja sporne Odluke o otkazu (stranica 9 spisa) proizlazi da se tužitelju kao važni razlozi za otkaz stavlja na teret da je grubo povrijedio povjerene mu dužnosti te da na strani istog ne postoje sposobnosti potrebne za uredno i pravovremeno obavljanje poslova člana Uprave. Prema tome, slijedi da se u ovom slučaju radi o poslodavčevom redovitom otkazu ugovora o radu zbog istovremeno i skrivljenog ponašanja (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR-a) i razloga koji je osobno uvjetovan (članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a). Već je u tom dijelu, odnosno iz tog razloga sporna Odluka o otkazu kontradiktorna, a time i nevaljana zato jer je iz sadržaja članka 115. ZR-a potpuno jasno da su svi tamo istaknuti otkazni razlozi navedeni alternativno, a ne kumulativno. Naime, kod osobno uvjetovanog otkaza nema krivnje radnika. Radi se o situacijama kad radnik objektivno ne može obavljati posao (npr. zdravstvena sposobnost, trajni gubitak radne sposobnosti, nedostatak potrebnih sposobnosti i znanja). S druge strane, kod skrivljenog ponašanja postoji odgovornost ranika jer je kršenjem obveza prouzročio razlog za otkaz (npr. neopravdani izostanci, zloupotrebe i sl.). Ova dva razloga međusobno se isključuju jer jedan temelji otkaz na krivnji (kao subjektivnom elementu), a drugi upravo ne odsustvu krivnje. Ako poslodavac u odluci o otkazu istovremeno navede da radnik nije sposoban za obavljanje posla (objektivni razlog), ali i da je svojim krivim ponašanjem prouzročio povredu obveza (skrivljeni razlog), dolazi do kontradiktornosti i pravne nesigurnosti jer nije jasno temelji li se otkaz na objektivnoj nemogućnosti rada ili subjektivnom propustu. Poslodavac mora jasno navesti konkretan razlog i činjenice koje ga potkrjepljuju (čl. 120. st. 2. ZR-a – obvezno obrazloženje otkaza). To svakako ne isključuju i kombinaciju više činjenica, ali samo unutar iste kategorije (npr. više primjera nesavjesnog ponašanja s elementima krivnje). Stav je suda da se kod istog radnika u jednoj odluci o otkazu (ako se poštuje nužni princip preciznog kvalificiranja razloga otkaza jer od toga ovise različita prava radnika, samo radi primjera između ostalih, pravo na otpremninu postoji kod osobno uvjetovanog otkaza, ali ne kod skrivljenog ponašanja) ne mogu kombinirati razlozi koji se po ZR-u međusobno isključuju (npr. osobno uvjetovani i skrivljeno ponašanje). Time je sporna Odluka o otkazu nezakonita.
3 3
37. Već je prethodno u obrazloženju istaknuto (točka 32.) da prije donošenja same odluke o otkazu poslodavac mora poštovati proceduru reguliranu ZR-om. Tako je člankom 119. stavkom 1. ZR-a regulirano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Obzirom se u spornoj odluci o otkazu navodi kao otkazni razlog da je tužitelj grubo povrijedio povjerene mu dužnosti u ovoj pravnoj situaciji u primjenu dolazi citirana pravna norma. Iz analize cjelokupne dokazne građe ne proizlazi utvrđenim da je tuženica ikada prije donošenja predmetne Odluke o otkazu pisano upozorila tužitelja na bilo koju od obveza iz radnog odnosa, a niti je u obrazloženju sporne Odluke navedeno postojanje ijedne okolnosti zbog koje uopće nije bilo opravdano očekivati od tuženice da to učini. Prema tome, prije otkazivanja Ugovora o radu tuženica nije postupila sukladno članku 119. stavak 1. ZR-a.
38. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da mu prethodno Odluci o otkazu nije omogućena obrana. Odredba članka 119. stavka 2. ZR-a propisuje da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
39. Prema stanju stvari tužitelj je po prvi put saznao za optužbe koje mu se stavljaju na teret na sjednici NO održanoj 18. lipnja 2018. bez prethodne dostave dokumentacije (u okviru pripreme sjednice) kojom se optužbe potkrjepljuju. Svjedok ŠS (predsjednik NO i potpisnik Odluke o otkazu) navodi da je tužitelju svaku točku optužbe na sjednici pročitao dok je tužitelj sve optužbe općenito negirao. Međutim, konkretne točke optužbe nisu navedene svojim sadržajima u zapisniku V. sjednice NO od 18.6.2018. (str. 174 – 175 spisa) pa stoga, niti iz tog zapisnika, a niti iz sadržaja drugih izvedenih dokaza, ne slijedi utvrđenim da su tužitelju tada prezentirane točke optužbe bile upravo one optužbe, odnosno razlozi koji se navode u obrazloženju Odluke o otkazu, dakle na kojima se otkaz temelji. Ta činjenica ne može se presumirati, odnosno da bi sama po sebi iz nečega proizlazila. Nadalje, iz zapisnika s V. sjednice NO od 18.6.2018. (str. 174 – 175 spisa) ne slijedi da je tužitelju ikakva dokumentacija u vezi s optužbama bila predana i da ju je on preuzeo, iako je u zapisniku navedeno da je predsjednik NO ŠS smatrao kako je za odluku o otkazu potrebno na miru i detaljno proučiti sve materijale. U iskazu je svjedok ŠS rekao da se radilo o nekoliko desetaka stranica dokumentacije. Temeljem utvrđenih okolnosti proizlazi da po tužitelja inkriminirajuća dokumentacija, istom nije nikada predana (dostavljena). Iz zapisniku sa V. sjednice NO od 18.6.2018. (str. 175 spisa) koja je tog dana zaključena u 20:10 sati slijedi da je naredna VI. sjednica NO sazvana za idući dan 19.6.2018. u 9:30 sati, iz razloga, kako ističe svjedok ŠS da bi tužitelj mogao obrazložiti navode. Svjedokinja Vlasta Bogićević (zapisničarka) u svom je iskazu rekla da je zaključak NO bio da se tužitelju omogući idućeg dana da odgovori na iznesene optužbe. Stoga sud nije prihvatio navod svjedoka ŠS da je tužitelju bila omogućena obrana na sjednici 18.6.2018. jer da je tome bilo tako tada ne bi bilo odlučeno da na idućoj sjednici tužitelj odgovara na optužbe i
3 4
obrazlaže svoje navode. Činjenice da mu nisu predane relevantne isprave (nekoliko desetaka stranica) te da je nova sjednica sazvana za idući dan, dakle samo oko 13 sati nakon zaključenja prethodne u večernjim satima, onemogućile su tužitelju svaku razumnu pripremu obrane. Tužitelj nije bio prisutan na VI. sjednici NO koja je održana 19.6.2018. zbog privremene nesposobnosti za rad, što je potvrđeno priloženom medicinskom dokumentacijom (Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad – str. 74 spisa). Iz zapisnika sa VI. sjednice NO (stranice od 176 do 178 spisa) ne proizlazi konstatiranim da bi izostanak tužitelja bio neopravdan. Sporna Odluka o otkazu donesena je na VII. sjednici NO održanoj 7.8.2018. na koju tužitelj nije ni bio pozvan, a što slijedi iz uvodnog dijela tog zapisnika (str. 179 spisa), a niti mu je ikada dostavljena optužujuća dokumentacija (takav dokaz u spisu ne postoji, niti je ijedna od saslušani osoba to potvrdila) kojom se po navodu tuženice dokazuje njegova odgovornost. Osim toga, u zapisnicima sa V. VI i VII. sjednice NO nije navedeno da je tužitelj u bilo kojem trenutku voljno odustao od prava na iznošenje obrane. Radnik mora imati stvarnu i razumnu mogućnost iznošenja obrane, a što ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. U situaciji postojanja više desetaka stranica isprava na kojima se temelje navodi poslodavca o počinjenim grubim povredama povjerenih mu dužnosti, nedostavljanje radniku te dokumentacije objektivno sprječava bilo kakvu realnu mogućnost iznošenje obrane, dok tvrdnja tuženice iz odgovora na tužbu o usmenom informiranju tužitelja na sjednici ne konvalidira proceduralne propuste koje je počinila. Čak i da je tužitelju na sjednici NO 18.6.2018. bila predana sva dokumentacija, i da je tužitelj došao na iduću sjednicu, po ocjeni ovog suda vrijeme od 13 sati (koje svakako uključuje i razdoblje noćnog odmora) ne predstavlja primjeren period za pripremu obrane kojoj bi prethodila analiza nekoliko desetaka stranica dokumentacije. Prema tome, prije otkazivanja tužitelju Ugovora o radu tuženica nije postupila niti sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a, pa je zato i iz tog razloga predmetna odluka o otkazu nezakonita.
40. Mišljenje je prvostupanjskog suda da u svakom statusnom sporu o otkazu svi navedeni razlozi moraju biti konkretizirani u obrazloženju odluke o otkazu. To znači da obrazloženje treba sadržavati precizan opis povreda obveza, odnosno dužnosti, kako ne bi postojala dvojba u pogledu kojih povreda tereti poslodavac. Također, za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni su razlozi navedeni u obrazloženju te odluke, te se oni ne mogu dodatno obrazlagati u sudskom postupku koji ima za predmet ocjenjivanje zakonitosti te odluke, a uz to tijekom parnice ne mogu se isticati i drugi razlozi koju su doveli do odluke o otkazu, a koji nisu taksativno navedeni i opisani u osporavanoj odluci.
41. Kanalizirajući prethodno istaknutu argumentaciju u okvire ovog postupka, iz obrazloženja sporne Odluke o otkazu proizlazi da su otkazni razlozi u glavnini navedeni generalizirao, da se neki temelje na pretpostavkama, odnosno da su opisani bez dovoljno činjeničnih elemenata za otklon dvojbi oko toga što se točno tužitelju stavlja na teret.
42. Tako primjerice, u odnosu otkazni razlog da je tužitelj vanjskom dobavljaču omogućio instaliranje softvera CUBE bez provjere od strane IT
3 5
odjela Društva i da je omogućio neovlaštenim osobama pristup povjerljivim informacijama, u obrazloženju se ne navodi vremenski okvir kada je tužitelj poduzeo te radnje, tko je nazivom (imenom) vanjski dobavljač i tko su (neodređenim brojem očito većim od brojke 1) te neovlaštene osobe (u Odluci se ne navodi sintagma «nepoznate osobe») kojima je omogućio pristup povjerljivim informacijama tuženice. Slično se i glede optužbe za omogućavanje neovlaštenog pristup F4B sustavu ne navodi (kalendarski) kada je tužitelj napravio takvu radnju te tko je imenom neovlaštena osoba koja se koristila F4B sustavu. Spram tvrdnji da tužitelj kao član Uprave nije donosio, odnosno da nije pravovremeno donosio odluke nužne za organizaciju radnog proces iz djelokruga rada za koji je bio odgovoran nije naveden popis odluka koje tužitelj uopće nije donio i niti popis odluka (u obrazloženju se navodi pojam «odluke», dakle ta riječ je u pluralu) koje je ipak donio, ali sa zakašnjenjem. Potom, tužitelju se na teret stavljaju i ugovorne kazne koje su do kraja travnja 2108. iznosile oko 367.000,00 kuna, međutim nije navedeno od kada je bio početak perioda računanja ugovornih kazni. Zatim, ne navodi se ime člana NO (što bi po logici stvari svake argumentirane odluke trebao biti osnovni podatak) kojemu tužitelj nije dopustio ulazak u službene prostorije tuženice. Dalje, u Odluci o otkazu nije ni konkretizirano kojih datuma je tužitelj samoinicijativno napuštao sjednice Uprave i tako onemogućio (pravovremeno) donošenje odluka, a nisu niti taksativno nabrojane odluke nužno potrebne za poslovanje tuženice čije je donošenje tužitelj poremetio svojim neopravdanim odlascima sa sjednice Uprave. Također, na navodi se niti kada, odnosno u kojem razdoblju je tužitelj počinio (neodređeni) propust (kao neki uzrok) u organizaciji rada koji je pak rezultirao nezadovoljstvom radnika u terminalu Bakar, pa prema tome nije jasno u čemu se sastojao tužiteljev propust, već se samo navodi posljedica, i td.
43. Iz rezultata dokaznog postupka neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj kao član Uprave tuženice bio zadužen za sektor operative i komercijale. Osim iz iskaza svjedoka to slijedi i iz Ugovora o radu od 26.2.2018. te iz Poslovnika o radu Uprave (članak 31. – str. 56 spisa). Člankom 2. stavkom 2. Poslovnika o radu Uprave regulirano je da u slučaju suprotnosti odredbi Poslovnika s odredbama Statuta, prednost u primjeni imaju odredbe Statuta.
44. U obrazloženju Odluke o otkazu, prethodno iznošenju pojedinih tužiteljevih grubih propusta povjerene dužnosti (kao otkaznih razloga) nije razjašnjenja, u pravnom smislu, granica (distinkcija) između odgovornosti tužitelja kao člana Uprave za operativu i komercijalu te odgovornosti Uprave koja je prema članku 56. Statuta tuženice (stranica 31 spisa) nadležna da vodi poslove Društva, ali još i detaljnije od toga Uprava vodi operativno poslovanje Društva, kako bi se moglo nedvojbeno utvrditi da ono što se tužitelju stavlja na teret zapravo ne ulazi u okvire odgovornosti same Uprave, kao organa tuženice. Ove odredbe tuženičinog Statuta (kao «Ustava» svakog trgovačkog društva) ničim nisu derogirane u smislu da se u svakom trenutku tijekom 2018. nisu primjenjivale. Uostalom, u kontekstu pitanja lošeg rezultata poslovanja i zastupnik tuženika po zakonu, tada član NO, JS na VI. sjednici NO održanoj 19.6.2018. (str. 176 spisa) istaknuo je da navedeno (loš rezultat poslovanja) nosi elemente odgovornosti cijele Uprave Društva. Na istoj je sjednici predsjednik NO ŠS (str. 177 spisa) napomenuo kako
3 6
mijenjanje člana Uprave nakon samo 6 mjeseci nije logično budući je Uprava tim.
45. Iskaze svjedoka VS, DS, MS, ĆS, AH, BSS i ZS na čije sadržaje stranke nisu iznijele nikakve primjedbe, sud je prihvatio istinitim. Iz navoda svjedoka MS (član Radničkog vijeća Luke Rijeka d.d. tijekom 2018.) utvrđeno je da je s tužiteljem bio u kontaktu po pitanju nedostatka radne snage, održavanja strojeva i zaštita radničkih prava, da je tužitelj htio uvesti više fizičkih radnika (LTR) koji su uvijek nedostajali u Luci Rijeka, da je s kolegama razgovarao na sastancima s tužiteljem, ČS i predsjednikom Uprave, da je postojala dobra volja i počelo se rješavati problema oko nedostatka radnika i preraspodjele radnih mjesta, ali je predsjednik Uprave „kočio“ rješenje, da je zapravo problem nastao s predsjednikom Uprave L koji nije poštovao sistematizaciju radnih mjesta na što su mu članovi sindikata ukazivali, konkretno da je za isti posao mimo sistematizacije radnicima određivao različite plaće. Iz iskaza svjedoka AH (rukovoditelj terminala za rasuti teret Bakar) proizlazi da je s tužiteljem surađivao korektno i dobro, da je 2018. u terminalu Bakar bilo sveukupno 40-tak radnika, da su znali gunđati tijekom ljeta kada su zbog potreba posla znali biti povučeni s godišnjeg, ali nije bilo nekakvog posebnog nezadovoljstva tih radnika, da je na terminalu Bakar početkom 2018. stanje opreme bilo loše, da je za vrijeme mandata SS do kraja lipnja 2018. došlo do poboljšanja primjerice ako bi hitno trebalo nabaviti određeni dio opreme da je direktno zvao tužitelja, da se problem brzo riješio, a u to vrijeme da je obnovljen i velik dio opreme, da su obavljeni popravci odnosno odgovarajući radovi u tom smislu. Nadalje, iz iskaza svjedoka DS (operativni direktor) slijedi da je surađivao i obavljao sastanke s tužiteljem, da je njegova suradnja s članovima Uprave Luke Rijeka bila dobra, da je danguba bilo 2018., ali i prije toga i poslije, da je manjak radne snage bio prisutan 2018., ali i prije toga i poslije, da je organizacija posla u terminalu Bršice (brod Falconia) bila u izravnoj nadležnosti rukovoditelja terminala AS. S iskazima svjedoka MS i AH suglasan je bio iskaz svjedoka ŠH (voditelj kooperativnih i javnih poslova, a poslije v.d. direktora komercijale) koji je naveo da su popravci i poboljšanja dizalica vršena dok je tužitelj radio u Luci Rijeka. Ovaj svjedok bio je jedini prisutan na svakodnevnim sastancima Uprave, a da nije bio član Uprave. Iz iskaza ŠH utvrđeno je i da je najviše surađivao s tužiteljem, da je njihova suradnja bila vrlo profesionalna, da je tužitelj poslovne odluka donosio vrlo brzo, da u odnosu na ukrcaj broda Falconia tužitelj nije sudjelovao u tom poslu prije nego što je već bio otkazan, u odnosu na poslovnog partnera BSSG da mu je nakon jednog sastanka predsjednik Uprave rekao da nađe novu firmu koja bi mogla zamijenila firmu Bonita, da su u konačnici svjedok i tužitelj postigli ostanak poslovne suradnje s firmom Bonita i nadalje jer su zaključili ugovor nakon dva mjeseca. Iz iskaza svjedokinje BSS (direktorice organizacijske jedinica informatika) utvrđeno je CUBE zapravo nije softver, nego aplikacija za praćenje financijskih i operativnih podataka putem analize, da nije znala da je tužitelju instalirana aplikacija CUBE, da glede instalacije CUBE-a na tužiteljevo računalo nisu postojala točna pravila da bi to bilo nepravilno, a ona da nije bila ovlaštena davati dozvolu da se članu Uprave nešto instalira na računalo već da je dozvolu za instalaciju davala Uprava ili član Uprave. U odnosu na Pravilnik o uporabi softvera u društvu od
3 7
15.7.2004. (stranica 187 – 188 spisa), iz samog naziva tog akta jasno je da se odnosi na softvare, dok je svjedokinja ĆH (na čiji iskaz, kao što je već navedeno, nije bilo primjedbi) pojasnila da CUBE nije softver nego aplikacija. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ZS (na radnom mjestu Voditeljice odnosa s kupcima 2) utvrđeno da je ona od 2014. nadalje vodila evidencije prema kojima su dangube kod tuženice godišnje iznosile od oko 150.000,00 dolara. Prema tome, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ĐS koja tvrdi da su najveće dangube kod tuženice bile dok je član Uprave bio tužitelj. U značajnom dijelu iskaza svjedokinja ĐS je iznosila svoja vlastita mišljenja (primjerice kada je rekla da je tužitelj morao i ranije reagirati da ne bi došlo do danguba, da dangube predstavljaju velike iznose, da su članovi Uprave bili sami sebi dovoljni i dr.). Ovakvim navodima svjedokinja ĐS je izašla iz okvira uloge koju svaki svjedok u postupku pred sudom mora imati, a to je da govori isključivo o činjenicama koje je percipirao (bilo kojim osjetilom), zatim zapamtio i sposoban ih je, u budućnosti pred sudom, svojim riječima usmeno reproducirati. Nijedan svjedok pred sudom ne iznosi vlastite impresije, ekspresije, mišljenja, stavove, pretpostavke ili zaključke.
46. Svjedok ŠS (predsjednik Nadzornog odbora tuženice i potpisnik Odluke o otkazu) naveo je da je u šestomjesečnom razdoblju 2018. kada je formirana nova Uprava, tuženica ostvarila negativne rezultate kao posljedica lošeg upravljanja. Međutim, iz zapisnika s V. sjednice NO održane 18.6.2018. slijedi da to nije bila nikakva novonastala okolnost odnosno situacija izvorno povezana s Upravom čiji je član bio tužitelj budući je na Dnevnom redu te sjednice (stranica 173 spisa) jedna od točaka bila, pod 2.1.c) utvrđivanje prijedloga Odluke o pokriću gubitka Luka Rijeka d.d. ostvarenog u 2017. godini. Prema tome, tuženica je gubitke (negativne rezultate) ostvarivala i prije 2018. Osim toga, svjedok ŠS je iskazao da je NO utvrdio tužiteljevu odgovornost za dangube (ugovornu kaznu koja se spominje u odluci o otkazu) tako što u tročlanoj Upravi svaki od članova Uprave ima u svom ugovoru o radu navedeno za što je on zadužen kao član uprave, a tužitelj je bio zadužen za operativu i komercijalu odnosno planiranje i poslovanje na svakodnevnoj bazi u što da spadaju i troškovi koji su nastali, a navedeni su u Odluci. Međutim, ovaj svjedok nije pojasnio, uzimajući u obzir neprijepornu nadležnost cijele Uprave u pogledu vođenja operativnog poslovanja (članak 56. Statuta tuženice), na koji način je NO utvrdio glede operative (dakle aktivnosti vezane uz organizaciju dolaska i odlazak robe, prekrcaj, organizaciju radne snage i lučke opreme, a nepravovremenosti u obavljanju kojih poslova dovode do danguba) da u tome nema nikakve odgovornosti Uprave, kao i za postizanje 50% lošijih rezultata koje je «predvidjela» prijašnja Uprava, a ne osobno koji od članova te prethodne Uprave. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŠS sud je utvrdio da on nema drugih izvora saznanja osim materijalne dokumentacije koja je bila prezentirana na sjednici NO održanoj 18.6.2018. Iz iskaza svjedoka VS (predsjednika Uprave HŽ Cargo d.o.o.) sud je utvrdio da je 30.5.2018. u 9:00 sati bio na sastanku više sudionika među kojima je bio i tužitelj, da su on i tužitelj zajedno napustili prostoriju nakon 15-tak minuta i otišli poslovno razgovarati (sat i pol do dva sata) u sobu tužitelja koji je sjedio za kompjuterom. Prema tome, ispravama (Dnevnik rada dokumenata 2234527 i Dnevnik rada dokumenata 2233418 – stranice od 509 do 513 spisa), u kojima je evidentirana u sustavu aktivnost tužitelja 30.5.2018. u 9:27 sati i 10:45 sati, tuženica nije
3 8
dokazala tvrdnju da bi netko neovlašten imao pristup F4B sustavu dok je tužitelj bio fizički prisutan na sastanku.
47. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĆS (direktor sektora pravnih i kadrovskih poslova) sud je utvrdio da su poslovi vezani uz sigurnost i zaštitu na radu bili u okviru sektora čiji je on bio direktor, da je za svoj rad odgovarao isključivo Upravi, dok je posao s radnom snagom i opremom bio u nadležnosti direktora operative. Potom, iz iskaza svjedoka ČS sud je utvrdio da je njegova suradnja s tužiteljem bila korektna te da su na sjednicama Uprave za usvajanje odluka bila potrebna dva glasa. S tom tvrdnjom je sukladan i sadržaj Pravilnika o radu Uprave od 12.12.2012. u članku 19. stavku 5. (stranica 44 spisa). U tom smislu je logičan i dio iskaza svjedoka ČS gdje je naveo da nije razumio iz kojeg razloga je predsjednik Uprave jednom prilikom isticao nedolazak tužitelja na sastanak Uprave da bi bio bitan za donošenje odluke. Svjedokinja RS (predstojnica ureda Uprave) nema saznanja da je tužitelj onemogućio nekom članu NO ulazak u prostorije društva, dok se svjedok IS (direktor Sektora operative do travnja 2018.) kojemu je odluku o njegovom otkazu potpisala Uprava, ne sjeća je li se ikad održan koji sastanak na kojem bi se tematiziralo o nekom konkretnom problemu, i da bi se u tom smislu spominjao tužitelj. U odnosu na slučaj broda Freya nijedan od svjedoka pred sudom nije prezentirao svoja konkretna i neposredna saznanja.
48. Tužitelju se također kao razlog otkaza u obrazloženju Odluke na teret stavljao i sukob interesa te porast prometa društva Anglo Adriatic d.o.o. 75% u prvih 5 mjeseci 2018. i 321% u cijelog 2018. U odnosu na porast prometa, iz mail-a FH iz KPMG Croatia d.o.o. od 8.6.2018. (stranica 260) upućenog predsjedniku Uprave K proizlazi da mu je FH ukazao da se navedeno mora detaljno potkrijepiti nekom vrstom forenzične istrage. Očito je i sasvim logično da je FH pod sintagmom «neka vrsta forenzične istrage» govorio o financijsko – knjigovodstvenoj istrazi. Zastupnik tuženice po zakonu JS s tim u vezi je iskazao da kod tuženice nije izvršena nikakva istraga. Podatak o porastu prometa Anglo Adriatic d.o.o. za cijelu 2018. u iznosu od 321% u trenutku donošenja Odluke o otkazu 7. kolovoza 2018. bio u domeni projekcije, odnosno tek pretpostavke. Glede sukoba interesa iz zapisnika NO od 27. prosinca 2017. (str. od 101 do 105) slijedi da je na upit člana NO FS tužitelj pojasnio da više nije vlasnik agencije na koje se pitanje odnosilo, pa je nakon toga bio imenovan članom Uprave tuženice, bez ikakvih protivljenja ili zapreka (stranica 83 spisa).
49. Uzimajući u sadržajnoj ukupnosti analizirana činjenična utvrđenja u točkama od 41. do 48. obrazloženja po ocjeni prvostupanjskog suda proizlazi u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a i članka 221.a ZPP-a da tuženica kao poslodavac nije dokazala do spoznajne razine izvjesnosti postojanje opravdanih razloga za davanje tužitelju otkaza ugovora o radu. Navedeno, zajedno s argumentiranim proceduralno – sadržajnim razlozima (točke od 36. do 39. obrazloženja) čine otkaz ugovora o radu nedopuštenim, a time i ništetnom Odluku od 7. kolovoza 2018. o otkazu ugovora o radu tužitelju. Osim toga, i Odluka o opozivu tužitelja kao članka Uprave tuženice od 19. lipnja 2018. pred nadležnim trgovačkim sudom pravomoćno je utvrđena ništetnom (presude Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-277/2020-22 od 12.11.2021. i
3 9
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-42/2022-4 od 4.1.2024. – stranice od 863 do 866 spisa). Prema Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (Revr-291/13 od 24. 9. 2014.), citirano: « Valjanost odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja (prijašnjeg direktora trgovačkog društva) ovisi i o pravnoj valjanosti odluke o opozivu tužitelja s dužnosti direktora društva». Po ocjeni ovog suda prezentirana sudska praksa je apsolutno primjenjiva i u predmetnom sporu u kojem se radilo o članu uprave, a tiče se pravnog pitanja nužne korelacije između (ne)valjanosti odluke o opozivu i (ne)valjanosti odluke o otkazu ugovora o radu. Stoga je odlučeno sadržajem točke I izreke presude.
50. Člankom 95. stavkom 3. ZR-a određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Konkretno je do prekid rada tužitelja zbog donošenja 7. kolovoza 2018. nedopuštene Odluke tuženice o otkazu ugovora o radu došlo krivnjom upravo poslodavca, pa prema tome tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme u kojem nije radio temeljem ugovor o radu zaključenog na određeno vrijeme do 1. siječnja 2023.
51. U pogledu visine kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva rješenjem od 26. rujna 2024. određeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Ljubomiru Jeliću, sa zadatkom izračuna mjesečnih plaća koje je tuženica trebala isplatiti tužitelju u razdoblju od 22. kolovoza 2018. (taj datum predstavlja prvi dan nakon dostave tužitelju odluke o otkazu putem oglase ploče tuženice) do 1. siječnja 2023., i specificiranja iznosa za svaki mjesec zasebno, te da se pritom od mjeseci kada je tužitelj bio zaposlen na drugom radnom mjestu oduzme bruto iznose plaće koju je tužitelj primao dok je bio zaposlen u OV održavanje vagona d.o.o. (31.1.2019. – 10.11.2019.) i u HŽ Cargo d.o.o. (11.11.2019. – 14.11.2020.). Inače, među strankama je bila nesporna činjenica da je tužitelj nakon otkaza bio zaposlen tijekom 2019. i 2020. kod dva poslodavca.
52. Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 21. siječnja 2025. (str. od 1146 do 1185 spisa). U odnosu na vještačenje tužitelj je podneskom od 24.3.2025. (stranica 1196 spisa) istaknuo da je vještak propustio specificirati bruto iznose mjesečnih plaća specificiranih za svaki mjesec, već da je specificirao isključivo mjesečne iznose, dok je bruto iznos utvrdio u ukupnom zbroju. S tim u vezi na ročištu 8. travnja 2025. na kojem je vještak Jelić bio saslušan (stranice 1214 i 1215) sud mu je rješenjem naložio da dopuni nalaz u nalaz i mišljenje, a što je stručna osoba i učinila podneskom od 26. svibnja 2025. (str. 1274 – 1288 spisa) te je utvrdio da razliku između prosječne plaće koju bi tužitelj primao da je ostao raditi kod Luke Rijeka i plaće koju je primao kod drugih poslodavaca predstavlja bruto iznos od sveukupno 299.071,96 eura-a, specificirano po mjesecima na koje se zadatak vještačenja odnosio. Prema rezultatu izračuna tužitelj je postavio tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao.
53. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz, mišljenje i dopunu vještačenja vještaka mr. sc. Ljubomira Jelića jer su sastavljeni detaljno, stručno, u skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku na koji je on u potpunosti odgovorio. Osim toga samom matematičkom izračunu stranke nisu prigovarale. Primjedbe tužitelja vještak je otklonio u dopuni nalaza.
4 0
Sud je prihvatio i iskaz navedenog vještaka na ročištu održanom 8. travnja 2025.
54. Glede primjedbi tuženice istaknutih u podnesku od 13. ožujka 2025. na kojima je ustrajala i na ročištu 8. travnja 2025. nužno je navesti, da je u vezi tvrdnji o postojanju nižih isplata plaća tužitelja kod drugih poslodavaca uslijed njegovog sankcioniranja, vještak u iskazu decidirano istaknuo da u platnim listama nije vidio stavke kojima bi se kod drugih poslodavaca tužitelju umanjivala plaća po osnovi nekakvog sankcioniranja.
55. Uz to, tuženica je iznijela tezu da je vještak trebao kod izračuna primijeniti princip, odnosno pretpostavku da kada je tužitelj kod novog poslodavca bio na bolovanju tijekom određenog razdoblja, da bi i kod tuženice bio na bolovanju da je ostao zaposlen, a što da bi utjecalo na tužiteljeva primanja, odnosno rezultiralo bi u konačnici nižim ukupnim obračunom razlike plaća, a time i naknade plaće koju bi mu tuženica bila u obvezi platiti. Tuženica je predložila dopunu vještačenja u tom smislu, odnosno podredno provođenje novog financijskog vještačenja. Takve prijedloge sud je odbio. Naime, činjenica da je tužitelj u određenom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad kod drugih poslodavaca ne može se tumačiti kao da bi nužno bio nesposoban za rad kod tuženica da nije bilo nedopuštene Odluke o otkazu, niti se može konstruirati hipotetski o smanjenju iznosa obveze tuženice na isplatu tužitelju razlike naknade plaće u predmetnom razdoblju. Određivanje razlike naknade plaće u ovom postupku temelji se na realno ostvarenim primanjima tužitelja, a ne na pretpostavkama o njegovom zdravstvenom stanju u apstraktnoj situaciji da je ostao zaposlen kod tuženice. Osim toga, tuženica tijekom parnice nije predložila niti jedan dokaz kojim bi se razjasnio uzrok bolovanja tužitelja kod drugih poslodavaca, niti je predložila saslušanje nadležnog liječnika ili pribavljanje medicinske dokumentacije, odnosno provođenje odgovarajućeg medicinskog vještačenja, a što bi bilo nužno za utvrđenje, odnosno jasan zaključak da bi tužitelj neovisno kod kojeg poslodavca radio, doista bio privremeno nesposoban za rad. Sam podatak da je tužitelj bio na bolovanju kod drugih poslodavaca automatski ne dokazuje da bi bio nesposoban za rad i kod tuženice budući uzorci bolovanja mogu biti različiti, uključujući i okolnosti vezane uz konkretne uvjete rada, organizaciju posla, stresno okruženje ili druge specifične čimbenike. Stoga prijedlog tuženice predstavlja paušalnu pretpostavku bez činjeničnog i dokaznog uporišta, te se na takvoj osnovi ne može temeljiti korekcija vještakova izračuna. Teret dokazivanja navedenih okolnosti bio je na tuženici, a kako ona nije predložila odgovarajuće dokaze, sud nije prihvatio njezine prijedloge za dopunom financijskog vještačenja, odnosno provođenjem novog.
56. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II dispozitiva, s tim da odluka o zateznim kamatama pravni izvor ima u odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
4 1
Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).
57. Sadržaje ostalih izvedenih dokaza sud nije posebno ocjenjivao obzirom nisu od utjecaja za drugačiju odluku o meritumu od one koja je donesena.
58. U odnosu na odbijene dijelove tužbenog zahtjeva (točka III izreke) ističe se da prema odredbi članka 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate naknade plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Temeljem navedene argumentacije zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlika plaća je neosnovan. Vezano uz zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate i za 15. -te dane u mjesecima za iznose dosuđene u točki II izreke, sud ukazuje da je člankom 92. stavkom 3. ZR-a regulirano ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom da plaća, kao i dodaci na plaću, dospijevaju do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to znači da tuženik dolazi u zakašnjenje prvi idući dan, to jest 16.og u mjesecu, od kojeg dana tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a. Zato je odlučeno kao u točki III dispozitiva.
59. Odluka o trošku (točka IV izreke) temelji se na odredbi članka 154. stavka st. 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, obzirom tužitelj nije uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka III izreke), a zbog tog dijela nisu nastali posebni
4 2
troškovi, pa je sud odlučio da mu je tuženica dužna naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice uzimajući u obzir odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Sud ukazuje da se uspjeh stranke ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok se istodobno odvjetnička nagrada odmjerava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. U ovom sporu nagrada tužitelju za poduzete radnje se izračunava po osnovici od 100 bodova do tužiteljeva podneska od 13.5.2024. kojim je vrijednost predmeta spora povisio na iznos od 290.393,90 eura (2184 bodova), a od podneska dostavljenog 27. lipnja 2025. na svotu od 299.071,96 eura (2250 bodova). Prema tome, tužitelju su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema troškovniku od 14. srpnja 2025. (stranica 1298 spisa) i to za; sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) – 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 30.6.2020. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) – 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife, i to od 8.12.2020., 10.5.2021. i 23.3.2023. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) – 3 x 100,00 eura, ukupno 300,00 eura, zastupanje na ročištima 30.6.2020., 21.10.2020, 25.5.2021., 24.3.2023. i 16.10.2023. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) – 5 x 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu 15.2.2024. – 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) jer se tada raspravljalo samo o procesnom pitanju nepostojanja pretpostavki za održavanje ročišta zbog toga što spis predmeta nije vraćen s Trgovačkog suda u Rijeci na kojem je bio na uvidu, potom za zastupanja na ročištima 20.5.2024., 16.7.2024., 24.9.2024., 22.10.2024., 26.11.2024., 14.1.2025., 8.4.2025. i 22.5.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) – 8 x 4.368,00 eura, ukupno 34.944,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 17.2.2025. i 2.4.2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) – 2 x 4.368,00 eura, ukupno 8.736,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife, i to od 15.5.2024., 9.1.2025. i 24.3.2025. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) - 3 x 100,00 eura, ukupno 300,00 eura, sastav ostalog podnesaka od 16.9.2024. iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife – 50,00 eura, zastupanje na ročištu 15.7.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) – 4.500,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 27.6.2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) - 4.500,00 eura, zatim pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 13.707,50 eura (Tbr. 46. Tarife), kao i 400,00 eura za provedeno financijsko vještačenje jer je taj trošak bio je potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) budući je tuženica osporavala i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, dakle sveukupno iznos od 68.937,50 eura.
60. U preostalom dijelu zahtijevani trošak tužitelju nije priznat, pa tako ni trošak zastupanja na ročištu 22.9.2020. jer na isto tužitelj nije pristupio (str. 631 spisa).
61. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).
4 3
62. Budući je tuženica u postupku ostvarila uspjeh samo u razmjerno neznatnom dijelu, i to za dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen u točki III izreke presude, glede njenog zahtjeva za naknadu troška postupka od protivne stranke, nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužitelju temelji i na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke V izreke.
U Rijeci 18. rujna 2025.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP- a).
Dostaviti:
- pun. tužitelja – e.komunikacijom
- pun. tuženice - e.komunikacijom
