Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž 2078/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukmanović, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženog ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, radi predaje nekretnina u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-395/2018-71 od 15. srpnja 2021., na sjednici vijeća 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-395/2018-71 od 15. srpnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se naloži tuženiku da tužitelju preda u posjed zapadni dio nekretnina označenih kao čk.br. [katastarska čestica] voćnjak Ograda površine 227 čhv i čk.[katastarska čestica] oranica Ograda površine 638 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na skici izmjere izrađenoj po mjerničkom vještaku Tihomiru Husnjaku točkama K1-K2-K3-K4-K5-K6-K7-K8-K9 približne površine 361 m2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 eura[1] .

2. Protiv te presude je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnina kako su pobliže označene izrekom pobijane presude, označene na skici izmjere izrađenoj po mjerničkom vještaku Tihomiru Husnjaku.

5.1. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. [katastarska čestica] voćnjak Ograda površine 227 čhv i čk.br. [katastarska čestica] oranica Ograda površine 638 čhv, a tuženik je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. [katastarska čestica] dvor Ograda površine 154 čhv i čk.br. [katastarska čestica] oranica Ograda površine 864 čhv,

- da su te nekretnine susjedne jedna drugoj i to tako da se tužiteljeve nekretnine nalaze desno od tuženikovih nekretnina gledajući s pristupnog puta u [adresa] i da se tužiteljeva čk.br. [katastarska čestica] i tuženikova čk.br. [katastarska čestica] nalaze uz navedeni pristupni put, a tužiteljeva čk.br. [katastarska čestica] pružaju se u smjeru sjeveroistoka,

- da su tužiteljeve nekretnine u naravi oranice, a tuženikove nekretnine u naravi su dvorište, vrt i oranica, a da su na tuženikovim nekretninama izgrađeni kuća i pomoćni gospodarski objekti,

- da je stalni sudski vještak na licu mjesta zabio drvene kolčiće u točkama kojima prolaze međne linije spornih nekretnina stranaka, a pri tom je drvene kolčiće i međnu liniju prema podacima katastra označio zelenom bojom (točke K1 do K19), drvene kolčiće i međnu liniju prema tužiteljevom pokazivanju označio je plavom bojom (točke T1 do T19), a drvene kolčiće i međnu liniju prema tuženikovom pokazivanju označio je narančastom bojom (točke TU1 do TU15), da se međna linija između nekretnina stranaka proteže od točke K1/T1/TU1 do točke K9/T9/TU7, dok se od točke K10/T10/TU8 do točke K19/T19/TU15 proteže međna linija između tužiteljevih nekretnina i nekretnina u vlasništvu drugog tužiteljevog susjeda OA,

- da je tužiteljevo pokazivanje sukladno međnim linijama nekretnina prema službenom digitalnom katastarskom planu, a da je tuženikovo pokazivanje na skici izmjere prikazano crvenom isprekidanom linijom,

- da su podaci katastra i podaci zemljišne knjige za sporne nekretnine usklađeni,

- da ukupna površina prijepora prema pokazivanjima stranaka iznosi 638 m2, da je površina prijepora između čk.br. [katastarska čestica] 388 m2, dok je površina prijepora između čk.br. [katastarska čestica] 250 m2,

- da je stalni sudski vještak prilikom izrade skice izmjere usporedio površine nekretnina iz pisanog dijela katastarskog operata s površinama nekretnina u grafičkom dijelu katastarskog operata i utvrdio je da je grafička površina nekretnina veća ukupno za 361 m2 od površine iskazane u pisanom dijelu katastarskog operata. Pri tom je utvrdio i to da se korištenje nekretnina na terenu razlikuje od digitalnog katastarskog plana i da je katastarska izmjera katastarske općine [katastarska općina] rađena krajem 19. stoljeća zbog čega da ne može odražavati stvarno stanje na terenu,

- da je uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem utvrđeno da je uživanje spornih nekretnina kako to čine stranke pomaknuto prema zapadu u odnosu na podatke katastarskog operata te da je za katastarsku općinu [katastarska općina] općepoznato da se stvarno stanje nekretnina na terenu bitno razlikuje od službenih podataka katastra i zemljišne knjige, a da je uzrok tome i činjenica da su planovi za katastarsku općinu [katastarska općina] rađeni krajem 19. stoljeća i da prilikom preuzimanja planova u digitalni oblik nije rađena nova izmjera na terenu,

- da je tužitelj kao predlagatelj protiv tuženika kao protustranke u predmetu kod toga suda broj R1-1/2013 pokrenuo postupak radi uređenja međe između njegovih čk.br. [katastarska čestica] i nekretnina protustranke čk.br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a da je postupak okončan povlačenjem prijedloga na uviđaju 29. svibnja 2014., da je u predmetu kod toga suda broj P-1088/2013 tužitelj zahtijevao da se tuženiku zabrani uznemiravanje prava vlasništva čk.br. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] stavljanjem greda, dasaka i kamenja, uz nalog da tuženik ukloni te stvari i tužitelju preda u posjed navedene nekretnine, te da je pravomoćnom presudom broj P-1088/13-12 od 9. siječnja 2015. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te da je u predmetu kod toga suda, Stalne službe u Križevcima, broj Psp8/16 tužitelj zahtijevao zaštitu posjeda čk.br. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] (postavljanje drvenog ambara od strane tuženika) i da je parnica okončana povlačenjem tužbe 19. listopada 2016.

5.2. Ocjenjujući iskaze svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud navodi da tužitelj i svjedoci koje je on predložio u bitnome tvrde da međna linija između nekretnina stranaka ide od bandere na cesti ravnom linijom preko mjesta gdje nekada bio bunar, zatim se lomi u desno i sve do kraja međe ponovno ide ravnom linijom do kraja nekretnina stranaka, pri čemu su na međi u donjem dijelu nekretnina nekada bili orasi, a da tuženik i svjedoci koje je on predložio u bitnome tvrde da se i bandera na cesti i mjesta gdje su nekada bili bunar i orasi u cijelosti nalaze na tuženikovoj nekretnini, te ocjenjuje da su iskazi tuženika i njegovih sinova detaljni i uvjerljivi o tome da je tuženik od 1980-ih godina do danas uložio znatan rad i sredstva kako bi od neplodnog, neravnog i nepristupačnog terena izgradio obiteljsko domaćinstvo s kućom i okućnicom i gospodarskim zgradama pri čemu je poslove ravnanja terena obavio uz tužiteljevu suglasnost, a tužitelj je bio prisutan i mjerničkim radovima koji su prethodili gradnji tuženikove kuće i pritom nije iznosio primjedbe. Nastavno smatra životnim i logičnim tuženikovo obrazloženje da je poravnanjem brijega na dijelu gdje graniče nekretnine stranaka tuženik dobio dio terena koji je namijenio za izradu sporednog pristupnog puta kako bi poljoprivrednim strojevima s ceste mogao doći iza kuće i gospodarskih zgrada, da je taj dio održavao tako što ga je kosio, te iskaz tuženikovog sina HA da su bunar koji je nekada postojao koristili isključivo tuženik i njegova supruga za svoje potrebe s obzirom na to da nitko drugi u blizini nije imao potrebe koristiti vodu iz toga bunara jer u blizini nema drugih objekata. S druge strane, smatra da je životno neuvjerljiva tužiteljeva tvrdnja da je on, osim što je orao svoju nekretninu i na njoj sijao poljoprivredne kulture, istovremeno i košnjom održavao sporni dio nekretnine koji je nekada u naravi predstavljao nizbrdicu zbog razlike u razinama terena jer da bi tada osim poljoprivrednih priključaka potrebnih za obradu zemlje oranjem, sijanjem i sl., na lice mjesta morao dovoziti i odgovarajuće strojeve i/ili priključke potrebne za košnju manjeg dijela nekretnine, što može biti i vremenski i ekonomski neisplativo i da se logičnim nameće da je tuženik kosio tu nizbrdicu s obzirom na to da je i ostatak svoje nekretnine koji se nalazi uz sporni dio održavao košenjem.

5.3. Prvostupanjski sud nadalje cijeni okolnost da tužitelj tužbenim zahtjevom traži predaju u posjed dijela nekretnina ukupne površine 361 m2 koja prema nalazu i mišljenju vještaka predstavlja razliku između ukupne površine nekretnina grafičkog dijela katastarskog operata i pisanog dijela katastarskog operata, tako da površina od 361 m2 ne predstavlja površinu prijepora koji su stranke pokazale na terenu prilikom uviđaja na licu mjesta, te da je u odnosu na konačni tužbeni zahtjev dvojbeno na koji se dio spornog dijela nekretnine odnosi ta manja površina.

5.4. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je sporni dio nekretnine, koji je nesporno u posjedu tuženika, njegovo vlasništvo i zbog toga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivom na čl. čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1. i čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14)-dalje:ZVDSP), a odluku o troškovima postupka donosi u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

6. Prije svega, neosnovane su žalbene tvrdnje o učinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, a ujedno prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio prema čl. 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Isto tako, ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.1. Tužitelj sadržajem žalbe neosnovano prigovara da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a zbog toga što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje RA.

6.1.1. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude i sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj taj dokazni prijedlog podnio nakon zaključenja prethodnog postupka predlažući da se svjedokinja sasluša umjesto svjedoka OA, koji je trebao biti saslušan u postupku, ali nije bio u mogućnosti pristupiti na sud zbog svog zdravstvenog stanja. Pri tom je tužitelj naveo da svjedokinja ima saznanja o činjenicama bitnim za rješenje ovoga spora jer da već 28 godina radi kod tužitelja, zna gdje se nalaze sporne nekretnine jer da je tamo radila. Tuženik se usprotivio ovom dokaznom prijedlogu.

6.1..2. Prvostupanjski sud nije prihvatio argumentaciju tužitelja u vezi tog dokaznog prijedloga te je zaključio da je tužitelj mogao do zaključenja prethodnog postupka, predložiti saslušanje svjedokinje, posebno jer tužitelj poznaje RA dugi niz godina i da je stoga raspolagao bitnim informacijama na temelju kojih je mogao pravovremeno predložiti njeno saslušanje. Pri tome i prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje jer nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 299. st. 2. ZPP-a budući da razlozi tužitelja kojima opravdava predlaganje ovog dokaza ne upućuju na zaključak da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti taj dokazni prijedlog prije zaključenja prethodnog postupka.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbi čl. 355. i čl. 356. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a sukladno čl. 162. st. 1. ZVDSP-a mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

9. Tužitelj u žalbi osporava ocjenu prvostupanjskog suda o tome da se podaci u katastru ne mogu koristiti zbog zastarjelosti (preko 100 godina ) ukazujući da je prvostupanjski sud prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke i da je sukladno tome tužitelj zemljišnoknjižni i katastarski vlasnik spornih nekretnina ukupne površine 638 m2. Nadalje, navodi da je ne samo formalni vlasnik prijepornog zemljišta, već da je taj dio nekretnine uživao godinama i da ni jednom radnjom nije odobrio tuženiku korištenje zapadnog dijela svoje nekretnine. U prilog navedenom, ukazuje na sadržaj iskaza svjedoka AA, navodi da nije riječ o pristranom svjedoku i da je prvostupanjski sud trebao pokloniti vjeru tom iskazu. Daljnjim žalbenim navodima ukazuje na sadržaje iskaze svjedoka koje je predložio, UA i EA u odnosu na korištenje bunara, smještaju dva stabla oraha, kao i u odnosu na oranje spornog dijela, koji su suprotni iskazima tuženika i svjedoka koji su saslušani na njegov prijedlog, te drži neprihvatljivom danu ocjenu prvostupanjskog suda kojom im je poklonio vjeru.

10. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrdio da su podaci katastra i podaci zemljišne knjige za sporne nekretnine usklađeni, međutim to samo za sebe ne upućuje na osnovanost žalbenih tvrdnji tužitelja. Prvostupanjski sud je također cijenio dani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke u odnosu na razliku površina nekretnina u pisanom i grafičkom dijelu operata, kao i da se korištenje nekretnina na terenu razlikuje od digitalnog katastarskog plana, te nastavno pravilno zaključio da podaci katastarske izmjere sačinjene krajem 19. stoljeća u konkretnim okolnostima ne mogu odražavati stvarno stanje na terenu. Na pravilnost takvog zaključka upućuje i daljnje pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda na temelju očevida na licu mjesta, prihvaćanja iskaza tuženika i svjedoka SA i NA, da se tuženik nalazi u dugogodišnjem i nesmetanom posjedu spornog dijela nekretnina. Tužitelj u pravcu osporavanja tog utvrđenja iznosi vlastite činjenične zaključke i osporava danu ocjenu iskaza svjedoka od one koju je dao prvostupanjski sud i koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je utemeljena na logičnim i uvjerljivim razlozima (toč. 23. obrazloženja prvostupanjske presude). Nastavno tome, a s obzirom da iz sadržaja očitovanja tužitelja proizlazi da je tužitelj nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao pravnim poslom, to je za zaključiti da tužitelj te nekretnine nije stekao u granicama koje one imaju u katastarskom operatu, već u onim granicama kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na način da je korištenje nekretnina na toj lokaciji pomaknuto prema zapadu. Da je tome tako, posredno se može zaključiti i iz ponašanja tužitelja koji je 2015. godine odustao od postupka uređenja međa između nekretnina stranaka jer je zahtjev povukao.

11. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženika, tužitelj konkretnim žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost te odluke, koja je donesena u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

12. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović