Broj: Ppž-7991/2023

Broj: Ppž-7991/2023

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LR zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenog LR zastupanog po branitelju Željku Štapeku, podnijetom protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 15. svibnja 2023., broj: Pp-3673/2021-12, u sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LR i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni AR je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku od 15 dana od dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 15. svibnja 2023., broj: Pp-3673/2021-12, proglašen je krivim okrivljeni AR zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne ist će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategoprije u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan je na plaćanje troškova postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni AR je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izrekne novčanu kaznu u manjem iznosu, bez izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

5. Okrivljenik je zamoljenom sudu dostavio pisanu obranu u kojoj je priznao da je navedenog dana upravljao vozilom, da je znao da mu je ista izrečena obaveznim prekršajnim nalogom PPRP Rijeka od 13. listopada 2021. broj 511-09-34/0-4-2624-1/2021, ali je isticao kako nije znao da mu je zaštitna mjera na snazi jer nije dobio nikakvu obavijest od policije o početku trajanja izrečene zaštitne mjere.

5.1. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je čitao dokumentaciju spisa, između ostaloga i potvrdu o plaćanju novčane kazne izrečene obaveznim prekršajnim nalogom kojim je okrivljeniku izrečena navedena zaštitna mjera.

5.2. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud je zaključio kako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik upravljao vozilom za vrijeme trajanja zaštitne mjere s početkom primjene od 12.11.2021.

6. Iako žalitelj sada u žalbi ponavlja kako bez obavijesti o tome, nije mogao znati da mu je zaštitna mjera na snazi, te upire i na neopravdane izmjene Prekršajnog zakona uslijed kojih je izostala obaveza nadležnih policijskih postaja da okrivljenike obavještavaju o početku trajanja zaštitne mjere, žalitelj nije dovodio u pitanje da bi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom bila na snazi u navedeno vrijeme kada je upravljao vozilom.

6.1. Prvostupanjski sud nije ocjenjivao kada je okrivljenik platio kaznu niti kada je obavezni prekršajni nalog postao pravomoćan jer je iz samog dana izdavanja obaveznog prekršajnog naloga i datuma plaćanja novčane kazne (25.10.2021.), razvidno da je okrivljenik u vrijeme upravljanja vozilom u svakom slučaju činio prekršaj, odnosno upravljao je vozilom za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od mjesec dana.

6.2. Naime, čak i da je datum izvršnosti obaveznog prekršajnog naloga onaj na dan plaćanja kazne okrivljenik bi na navedeni dan upravljanja vozilom i dalje bio u prekršaju.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku pravilno izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj, koja je kazna po ocjeni ovog suda srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Zbog navedenog i zbog težine počinjenog prekršaja, te stoga jer u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti nema nikakvih uvjeta za ublažavanjem novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud istu opravdano izrekao okrivljeniku kako bi se otklonile okolnosti koje pogoduju ponavljanju prekršaja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku, koji je navedene zgode upravljao motornim vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u kratkom trajanju od 2 mjeseca koje trajanje nije prestrogo s obzirom na težinu počinjenog prekršaja jer je trajanje zaštitne mjere propisano od 1 mjeseca do 2 godine, držeći da će ovako izrečenom zaštitnom mjerom biti ostvarena svrha kažnjavanja i zaštitnih mjera i da će se na okrivljenika dovoljno utjecati da više ne ponavlja prometne prekršaje.

8.1. Prijedlog okrivljenika da mu se ukine zaštitna mjera je neosnovan i nekritičan prema svojem protupravnom ponašanju u prometu pa ovaj sud smatra kako nema nikakvih uvjeta da se okrivljeniku niti smanji, a naročito ukine zaštitna mjera jer je nužno okrivljenika na navedeno vrijeme onemogućiti da sudjeluje u prometu i ponovi prekršaj.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.