Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-381/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 06. lipnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi dana 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da tužitelju popravi nanesenu štetu na način da istom isplati iznos od 214,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28.05.2021. kao dana nastanka pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženom da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 502,29 EUR (petsto dva eura i dvadeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 24. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. studenog 2022. podnio tužbu navodeći kako se 28. svibnja 2021. u Rijeci, ul. Riva 8. na parkiralištu „Putnička obala“ prilikom izlaska sa parkirališta tužiteljica koja je upravljala osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], zaustavila na pokretnoj automatskoj rampi radi skeniranja parkirališne kartice. U tom trenutku se podigla rampa i započela je prolaskom vozila ispod iste na glavnu prometnicu. Ispred nje prošlo je NN vozilo i rampa je pogrešno registrirala da se ispod nje ne nalazi nikakvo vozilo, te se potom počela spuštati i tom prilikom udarila u lijevi dovratnik i prednje vjetrobransko staklo. Pokretna rampa nije se zaustavila u trenutku dok se vozilo nalazio pod istom. Na vozilu tužiteljice nastala je djelomična šteta koja prema uobičajenim kriterijima iznosi 1.500,00 HRK. Tužiteljica je kod tuženika prijavila štetni događaj, o čemu je sačinjen izvid štete koji se vodi pod br. 211113420058. Tužiteljica se obratila tuženiku zahtjevom za naknadom štete, a tuženik ju je odbio. Na navedenu odluku, tužiteljica je putem punomoćnika uložila prigovor dopisom od 14. srpnja 2021, a koji je dopisom od tuženika ponovno odbijen. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 199,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Iz tužbe uopće nije razvidno što je temelj odgovornosti tuženika odnosno njegova osiguranika. Tuženik je osiguravatelj trgovačkog društva RIJEKA PLUS d.o.o., a tužiteljica tužbu postavlja pozivanjem na policu osiguranja odnosno ugovora o osiguranju temeljem kojeg je izdana polica osiguranja od izvanugovorne odgovornosti br. 804253990 od 02. rujna 2020. Uvjetima za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti određeno je kako su iz pokrića isključene štete za koje osiguranik po zakonu ne odgovara tj. štete uzrokovane višom silom, radnjom treće osobe, pristankom ili radnjom oštećenika. Obzirom da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivom radnjom treće osobe, a kako to i tvrdi tužiteljica, to tuženik nije odgovoran za štetu u predmetnoj stvari. Treće nepoznato vozilo se „ubacilo“ ispred tužiteljice u trenutku kada je ona poništila plaćenu parkirnu kartu i očigledno, prema tvrdnji tužiteljice, istoj onemogućilo da neometano izađe s parkinga. Dakle, radnja trećeg nepoznatog vozila je neposredni uzrok nastanka štete na vozilu tužiteljice. Obzirom da je uređaj tuženikova osiguranika funkcionirao ispravno, te da je tuženik u okviru pružanja usluga parkiranja u cijelosti postupao u skladu sa zahtjevima struke, to nije sporno da na strani istoga ne postoji propust za kojeg bi odgovarao i koji bi bio pokriven policom osiguranja na koju se tužiteljica poziva. Treća osoba je svojim protupravnim postupanjem jedino i isključivo odgovorna što je rampa tuženikova osiguranika udarila vozilo tužiteljice. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 24. veljače 2025. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je tužbeni zahtjev povisila na iznos od 214,43 EUR. Postavljanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 24. veljače 2025. tužiteljica je izvršila preinaku tužbe, kojoj preinaci se tuženik nije protivio, a koju je sud dopustio sukladno odredbi čl. 190. ZPP- a obzirom je isto svrsishodno za konačno rješavanje pravnog odnosa između stranaka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spis PUPG PPP Rijeka (list 34 spisa), spis tuženika sačinjenog povodom nastale štete (list 38-42 spisa), saslušana je tužiteljica (list 52 spisa), te je provedeno strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Marino Soriću (list 74- 82, 99-100 spisa).

5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovom postupku je nesporno da je 28. svibnja 2021. tužiteljica svojim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] izlazila sa parkirališta „Putnička obala“ na adresi [adresa], te da je skenirala parkirališnu karticu nakon čega se rampa za propuštanje vozila podigla. Također nije sporno da je treća osoba vozilom prošla sa desne strane vozila tužiteljice u trenutku kada je rampa bila podignuta, te da se neposredno nakon prolaska tog drugog vozila rampa počela spuštati nakon čega je udarila vozilo tužiteljice, pri čemu je nastala šteta na vozilu. Nije sporno da je navedenim parkiralištem u to vrijeme upravljao RIJEKA PLUS d.o.o. a koji je bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od izvanugovorne odgovornosti br. 804253990.

7. Sporno je da li postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu te je sporna funkcionalnost i ispravnost predmetne rampe za prolazak vozila.

8. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

9. Saslušana je tužiteljica PŠ koja u svome iskazu u bitnom navodi kako su ona i suprug otišli platiti parking te su krenuli prema rampi. Rampa je bila spuštena te je bilo upaljeno crveno svjetlo. Kada se upalilo zeleno svjetlo stavila je svoju karticu u čitač, pogledala je sa svoje lijeve strane i polako je krenula prema naprijed. U tom trenutku sa desne strane je prošao neki bijeli džip, a on je dolazio sa strane kazališta. Na tom dijelu ona se nalazila sa lijeve strane. Kada je to drugo vozilo prošlo rampa se spustila na njezinu šofer šajbu. Krenula je prema naprijed, napravili su krug te su se vratili do naplatne kućice. Nakon pada rampe čulo se nekakvo krckanje kada je prolazila vozilom, a kako je prolazila, rampa se bila i nešto ljuljala pa je tako uspjela proći. Došlo je do štete na njezinom vjetrobranskom staklu i na plastici koja ga drži i to na 2 mjesta na šofer šajbi te na 2 mjesta na toj plastici. Popravak je izvršila u Lausu na Preluci i to sve iz razloga što je prije toga zvala servis te su joj rekli da bi joj popravak iznosio kojih 4.000,00 – 5.000,00 kn, te upravo iz tog razloga je odlučila popravak obaviti u servisu Laus a koji je tada koštao 1.500,00 kn na način da su ugrađeni zamjenski dijelovi i tako je popravljena cjelokupna šteta.

10. Sud je cijenio iskaz tužiteljice istinitim, logičnim i životnim posebice imajući u vidu da je njen iskaz potvrđen uvidom u snimku video nadzora kao i provedenim vještačenjem.

11. Provedeno je strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Marino Soriću koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao stručno rađen sukladno pravilima struke i vještina, vještak se detaljno očitovao o svim primjedbama stranaka, te sud nije našao da bi isti bio manjkav. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi kako je pokretna rampa tog dana bila u redovnoj funkciji i nakon udarca u vozilo tužiteljice ista nije oštećena. Uslijed udarca parkirne rampe u vozilo prilikom spuštanja iste oštećeno je vjetrobransko staklo i lijeva bočna lajsna uz staklo, pri čemu je nastala šteta u ukupnoj visini od 214,43 EUR.

12. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbe dok je tuženik predložio usmeno očitovanje.

13. Obzirom na iznijete primjedbe tuženika i potrebe radi dodatnih pojašnjenja provedeno je usmeno očitovanje vještaka koji u svome očitovanju u bitnom navodi kako nije izvršio uvid u video nadzor koji gleda na mjesto toga štetnog događaja. Razlog spuštanja rampe je taj da je vozilo tužiteljice došlo do stupića, platila je kartu, rampa se digla, tužiteljica nije odmah iste sekunde krenula te je drugo vozilo koje je bilo na parkingu s iste strane rampe prošlo sa strane te se nakon njegovoga prolaska rampa spustila, a isto tako ističe kako predmetna rampa nije veoma sofisticirana u smislu da bilježi registracijske oznake vozila koji prolaze pa stoga čim je to drugo vozilo prošlo kroz rampu tada se rampa automatski spustila. Također ističe kako se rampa diže čim se valjana karta povuče kroz senzor na tom stupiću. Rampa ima određeni period kada stoji u zraku, te auto koji prolazi kroz tu rampu ima dovoljno vremena da izađe te isto tako navodi kako rampa neće neograničeno vrijeme stajati u zraku već će se nakon nekog vremena ponovno spustiti pa makar ne prođe niti jedno vozilo, a radi o sustavu koji se koristi u 99% slučajeva budući se ne računa da bi netko svojim vozilom prošao a da nije platio parkirnu kartu. Da je rampa imala sofisticiraniji sustav u obliku fotoćelija i senzora u asfaltu rampa bi bila neko vrijeme u zraku.

14. Vještak navodi kako je rampa u konkretnom slučaju bila ispravna i na ispravan način je registrirala prolazak vozila zbog čega je došlo do spuštanja rampe na vozilo tužiteljice, no da nije bilo toga trećega vozila rampa se ne bi spustila već bi tužiteljica sa svojim vozilom mogla nesmetano proći. U trenutku spuštanja rampe vozilo nije bilo u razini parkirnog senzora. Nakon sekunde vožnje vozilo je ušlo u razinu senzora rampe kad je rampa već bila bliže krajnjeg položaja i nakon udarca vozilo je bilo ispod rampe. Iz snimke video nadzora koja je pogledana na ročištu ističe kako je vidljivo da se rampa počela spuštati prije nego što je vozilo tužiteljice došlo na mjesto gdje bi isto bilo registrirano od strane senzora, no da je vozilo tužiteljice bilo kojih možda i pola metra više naprijed tada se u takvom slučaju rampa ne bi počela spuštati. Rampa bi se svejedno spustila jer je jedno vozilo prošlo, samo je pitanje u kojem točno položaju je vozilo prema parkirnim senzorima. Na svim drugim parkirnim sustavima rampa se počinje spuštati nakon registracije prolaska prvog vozila.

15. Tužitelj je imao primjedbu na usmeno očitovanje vještaka smatrajući kako nije normalno da se rampa spusti u trenutku kada se objekt još uvijek nalazi ispod nje.

16. Sukladno čl. 1045. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO- a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

17. Do nastale štete došlo je na način da je tužiteljica svojim vozilom izlazila iz parkirališta na kojem su postavljene rampe koje sprječavaju izlazak vozila bez plaćanja parkirne karte, te nakon što je tužiteljica učitala kartu i nakon što se rampa podigla, drugo vozilo prošlo je pokraj tužiteljice što je rampa evidentirala kao prolazak vozila, nakon čega se spustila na vozilo tužiteljice. Tužiteljica navodi kako za nastalu štetu postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja trgovačkog društva Rijeka Plus d.o.o. budući je isto u vlasništvu predmetne rampe. Vještak je u svojem usmenom očitovanju naglasio kako predmetna rampa ne bilježi registracijske oznake vozila koja prolaze kroz rampu, te u slučaju prolaska bilo kojeg vozila rampa se počinje automatski spuštati. U konkretnom slučaju neko drugo vozilo koje nije platilo i učitalo kartu prošlo je nakon što je tužiteljica to učinila, te je na taj način izbjegao plaćanje parkirališne karte. Da bi postojala odgovornost tuženika to je potrebno da se utvrdi krivnja na strani vlasnika RIJEKA PLUS d.o.o. Kako je to provedenim vještačenjem utvrđeno, rampa koja se spustila na vozilo tužiteljice bila je u ispravnom stanju i normalno je funkcionirala i time obavljala svoju osnovnu svrhu propuštanja vozila pa je stoga neosnovan navod tužiteljice da bi za nastalu štete u konkretnom slučaju postojala odgovornost tuženika.

18. Sukladno čl. 1045. propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se mogla utvrditi odgovornost na strani štetnika, u konkretnom slučaju trgovačkog društva RIJEKA PLUS d.o.o., odnosno odgovornost njegova osiguratelja. Sud nije našao da bi šteta nastala uslijed neke nepravilnosti na rampi ili na njezinim senzorima, niti da bi šteta nastala povodom nekog drugog razloga a koji bi se mogao pripisati na strani njegova vlasnika. Isto tako vještak je naveo kako se takva vrsta sustava koristi u 99% slučajeva, čime se dovodi do zaključka kako se ne radi o sustavu koji bi bio zastario i koji se eventualno ne bi koristio u drugim okolnostima.

19. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka gdje navodi kako je normalno da se rampa spusti dok se neki objekt još uvijek nalazi ispod rampe. Kao što je već prethodno navedeno, konkretna rampa (kao niti gotovo sve rampe) nisu dizajnirane da bi imale ugrađene u sebi napredne senzore koji bi očitavali sve što se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini, pa tako niti ne bilježe registracijske oznake vozila, pa je sasvim logično za zaključiti da je u konkretnom slučaju rampa zabilježila prolazak vozila, nakon čega je započela sa spuštanjem. Potrebno je istaknuti kako u konkretnom slučaju tužiteljica sa svojim vozilom nije još niti bila svojim vozilom ispod rampe kada se počela spuštati, odnosno bila je nekoliko desetaka centimetara iza onoga dijela gdje su ugrađeni senzori, pa stoga rampa nije registrirala vozilo tužiteljice, već je započela sa spuštanjem, a što vještak pravilno navodi. Potrebno je istaknuti da isto proizlazi iz snimke video nadzora koja je pogledana na ročištu uz prisutnost stranaka i vještaka. Isto tako ovaj sud ima potrebu napomenuti kako sukladno čl. 1069. st. 1. ZOO-a za nastalu štetu odgovara vlasnik vozila koji je svojom radnjom i svojim vozilom uzrokovao nastanak štete, budući je isti prošao kroz rampu ne plativši parkirnu kartu, dok je čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti propisano da osiguratelj ne odgovara za štete kada se po zakonu ne odgovara kao što je to viša sila, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika.

20. Imajući u vidu kako za nastalu štete nije utvrđena odgovornost osiguranika tuženika, već teret odgovornosti leži isključivo na radnji treće osobe, to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 05. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 162,50 EUR (12. lipnja 2024., 09. rujna 2024. i 06. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 50,00,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1.Tarife te 12. srpnja 2024. u iznosu od 12,50 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 65,63 EUR, za provedeno vještačenje u iznosu od 172,57 EUR i presliku CD-a u iznosu od 1,59 EUR.

23. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva budući je ročište 12. srpnja 2024. odgođeno prije početka raspravljanja.

24. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen to je tužiteljica sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 502,29 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

25. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

26. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

27. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 19. rujna 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR  izvršiti strankama povrat uplaćenog a neiskorištenog predujma na podjednake iznose