Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-113/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika 1. GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s adresom [adresa]. FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 663,61 eura, nakon održane glavne javne rasprave 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika 1 i 2, dana 18. rujna 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], lapat oranica, površine 4881 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su mu 1. tuženik GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s adresom [adresa]. tuženik FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužitelj po svojim pravnim prednicima nalazi u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1986. godine te drži da je na istoj stekao pravo vlasništva dosjelošću te se predlaže donošenje presude kako je to uređeno odnosno ispravljeno podneskom tužitelja od 18.8.2025., list 26 spisa.

2. Tuženici 1 i 2, iako uredno pozivani, nisu pristupali na zakazivana ročišta, a niti su eventualno osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 30 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 6 spisa, u Izvod iz katastarskog plana, list 7 spisa, u Zaključak Općinskog komiteta za privredu, urbanizam i komunalne poslove, list 11 spisa, u Kupoprodajni ugovor, list 12 i 13 spisa, u Ugovor o darovanju nekretnina, list 16 – 20 spisa, u Izjavu Bobinac Mande, list 22 spisa, saslušani su svjedoci ĐS, VS, US, IS te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 31 – 34 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi uvjerljivi i logični, međusobno podudarni te podudarni sa ostalim izvedenim dokazima, a svjedoci su sumještani te životne dobi zbog koje mogu imati relevantna saznanja.

9. Tako svjedokinja ĐS navodi da točno zna koju česticu "sređuje" tužitelj te nakon što joj je predočen Geoportal na računalu, ista sa lakoćom identificira prijepor te navodi da je to čestica koja se nalazi blizu ceste koja vodi kroz [adresa], a nalazi se preko puta tužiteljeve kuće u kojoj isti živi. Nadalje navodi da predmetna čestica koju mještani nazivaju "lapad" međi sa zemljom koju su njezini roditelji prodali NS, zv. J, a koji je tužiteljev otac. Pojašnjava da je rodna kuća njezine majke udaljena od ove zemlje cca 100 m maksimalno pa da joj je zato sve poznato jer su dolazili kod mamine kuće i obrađivali zemlju. Sjeća se iz djetinjstva da je to bila zemlja od ES koji je otac od 1.tuženika GS, a djed od 2.tuženika CS te pojašnjava da je ES živio u [adresa] te da su prijepor po njegovom dopuštenju uživali njezini roditelji. Ona da je živjela i radila u Zagrebu, no, sjeća se kada je 1981. godine bila u [adresa] tijekom porodiljskog dopusta da su joj roditelji, a i drugi mještani kazali da je ovu česticu ĆS prodao tužiteljevom ocu NS. Navedenog da je poslije i viđala kako uživa ovu česticu s tim da ju je najprije morao očistiti od kamena, a potom da je česticu orao i slično. Nakon smrti NS koji je preminuo 2018. godine, da je ovu česticu nastavio uživati njegov sin, ovdje tužitelj, a da se pričalo da je ES za života svu svoju imovinu darovao svome sinu – tužitelju. Isto tako, da je tužitelj uživao ovu česticu zajedno sa svojim ocem, a da im nitko nije branio takvo posjedovanje. Naposljetku navodi da je PS supruga ES koji je prodao prijepor tužiteljevom ocu.

10. Gotovo istovjetno navedenoj svjedokinji iskazivali su svjedoci VS, US i IS.

11. Tužitelj u svome iskazu pridružio se navodima svjedoka te ističe da detalje vezane za ovu česticu zna iz pričanja svoga oca pa tako zna da je prijepor otac kupio 1980. ili 1981. godine od ES koji je živio u [adresa]. Pojašnjava da je ES došao u [adresa] te da je to "dao na prodaju" te ističe da mu je otac pričao da je to kupio "vrlo skupo", a da je novac prodavatelju ES dao pred svjedocima RS i KS, zv. G, no, koji su preminuli kao i prodavatelj. Pojašnjava da otac i prodavatelj ĆS nisu sačinili Ugovor o kupoprodaji, no, da je otac odmah stupio u posjed jer nije bilo bilo kakvog spora. Kada je prodavatelj ES preminuo, da je ta čestica upisana kao vlasništvo njegove žene ŠS te da je otac shvatio da bi ipak trebalo sačiniti neki ugovor pa su se dogovorili da sada pisani ugovor sačine otac i PS, koja je dala čak i punomoć punomoćniku SS kako ona ne bi morala dolaziti iz Rijeke, da je sastavljen ugovor, ali da taj punomoćnik iz nekog razloga nije došao potpisati ugovor, tako da se ponovno nije sačinio pisani ugovor iako je "sve bilo čisto". Također navodi da je otac upisan kao posjednik prijepora te da je plaćao i porez na ovu zemlju. Isto tako navodi da je otac nakon kupnje morao ovu česticu očistiti od kamenja, zbog čega je kamenje morao i minirati, a kada je česticu uredio da je onda čestica orana i sijalo se žito, a zadnjih godina da služi za ispašu. Naposljetku navodi da mu je otac sve za života darovao pa da zato nije ni bilo ostavinskog postupka iza oca, a da njegova, tužiteljeva, sestra zna za sve to.

12. Uvidom u Posjedovni list razvidno je da je posjednikom utužene nekretnine upisan ČS, [adresa], tužiteljev otac.

13. Iz Zaključka tadašnjeg Općinskog komiteta za privredu, urbanizam i komunalne poslove Općine Otočac od 18.12.1986. godine razvidno je da je AS (supruga prodavatelja ES) ponudila prodaju prijeporne nekretnine vezano za koje zemljište da se nadležno tijelo izjasnilo da nije zainteresirano, slijedom čega je sukladno tadašnjim propisima, istoj dano dopuštenje da može prodati navedeno zemljište drugoj osobi.

14. Iz Kupoprodajnog ugovora koji je datiran s 14.10.1986. proistječe da je kao prodavatelj navedena Orešković PS, a kupac Bobinac F, da je predmet kupoprodaje upravo predmetna nekretnina, no, Ugovor nije potpisan, a što je podudarno iskazu tužitelja koji je uvjerljivo iznio razloge nezaključenja pisanog ugovora.

15. Naposljetku, iz Ugovora o darovanju nekretnina od 3.7.2013. godine proistječe da je otac tužitelja tužitelju darovao nekretnine kojih je bio upisan zemljišnoknjižnim vlasnikom, a razumljivo je da prijeporna nekretnina nije mogla biti uvrštena kao predmet darovanja budući tužiteljev otac nije bio upisan njezinim formalnim vlasnikom iako je nesumnjivo ista predstavljala njegovo tzv. vanknjižno vlasništvo.

16. Cijeneći sve izneseno, po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika, a koje traje zasigurno duže od 20 godina. Naime, Sud prihvaća u cijelosti navode tužitelja budući su isti podudarni iskazima saslušanih svjedoka i ostalim izvedenim dokazima.

17. Prema tome, nedvojbeno je riječ zapravo tek o usklađenju zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim, a na što ukazuje i neosporavanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika 1 i 2.

18. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 18. rujna 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. GS, [adresa]

3. FS, [adresa]

4. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

5. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti