Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-207/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽO, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika ŽO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-605/2022 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ŽO kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-605/2022 od 14. prosinca 2022. optuženi ŽO je proglašen krivim za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine. Potom je optuženi ŽO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i temeljem članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi ŽO u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11 u vrijeme trajanja kazne zatvora uračunato je vrijeme za koje je okrivljeni ŽO bio lišen slobode počam od 19. ožujka 2022. do 21. ožujka 2022. i od 27. rujna 2022. do 14. prosinca 2022.

1.2 Temeljem članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŽO je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koje će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava uz kaznu zatvora, odnosno izvan zatvorskog sustava uz uvjetnu osudu uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja mjera će trajati najdulje 3 (tri) godine.

1.3. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati djelomično uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ukoliko okrivljenik ŽO bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomično uvjetnu osudu. Ako se utvrdi da okrivljenik obvezu određenu sigurnosnom mjerom nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugom obvezom ili ga može osloboditi obveze ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

1.4. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni ŽO oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 1-6 ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽO, putem svoje braniteljice Vlaste Šteher, odvjetnice iz Našica, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, uz prijedlog da se usvoji žalba i optuženi oslobodi optužbe ili da se optuženom izreče uvjetna osuda sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja na slobodi ili da se pobijana presuda ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba optuženika ŽO nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, koja nije nerazumljiva, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude.

8. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, jer se presuda temelji na iskazu na kojem se presuda ne može temeljiti, obzirom da su svjedoci EO, GO i AO ispitani kod Općinskog državnog odvjetništva, koji nisu ispitani na raspravi, već su na raspravi pročitani zapisnici o ispitivanju oštećenika – svjedoka kod državnog odvjetnika, a sukladno članku 431. stavak 2. ZKP/08 na navedenim zapisnicima se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti sudska presuda, jer svjedoci nisu ispitani kontradiktorno.

8.1. Naime, na raspravi održanoj 14. prosinca 2022. privilegirani svjedoci EO, GO i AO prihvatili su blagodat nesvjedočenja, uskratili svoj iskaz i prvostupanjski sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz žrtve – svjedoka EO, te svjedoka GO i AO koji su dana 8. travnja 2022. ispitani pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, a na koje dokazno ročište nije pristupio pozvani okrivljenik ŽO, za kojeg je dostava poziva uredno iskazana.

8.2. Budući je ispitivanje navedenih svjedoka proveo sudac istrage na dokaznom ročištu, na koje je pozvan i okrivljenik, koji nije pristupio, a dostava poziva je uredno iskazana, prvostupanjski sud je pravilno odlučio pročitati iskaze privilegiranih svjedoka EO, GO i AO, koji su na dokaznom ročištu pravilno upozoreni da će se njihov iskaz moći koristiti kao dokaz, bez obzira na njihovu kasniju odluku u smislu članka 285. stavak 3. ZKP/08.

8.3. U odnosu na odredbu članka 431. stavak 2. ZKP/08 prema kojoj se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri samo na zapisniku s tzv. nekonfrontiranim iskazom svjedoka, spomenuto ograničenje ne vrijedi kada je provedeno na dokaznom ročištu, jer je smisao dokaznog ročišta, među ostalim pozivanje stranaka i omogućiti objema strankama ispitivanje svjedoka u predraspravnoj fazi postupka, da bi tako pribavljeni dokaz imao jednaku vrijednost kao i dokaz izveden u kontradiktornom postupku na raspravi. Stoga, prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju nije bio ograničen odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08, pa prema tome, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, na koju se poziva žalitelj.

9. Jednako tako, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženi teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod svoje supruge EO izazvao strah za njenu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj i stanje dugotrajne patnje i to temeljem iskaza žrtve EO i svjedokinje GO, koje iskaze je prvostupanjski sud pravilno uzeo kao istinite, budući su navedeni iskazi istovjetni, a što djelomično proizlazi i iz obrane okrivljenika. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženi tjelesno ozlijedio svoju suprugu EO, što proizlazi iz iskaza žrtve EO, svjedoka GO i AO, koji iskazi su u suglasnosti s iskazima vještaka psihijatra i medicinskog vještaka, te prijave OŽB Našice glede tjelesnih ozljeda koje je zadobila oštećena, kao i djelomičnog priznanja optuženika.

10. Optuženi se žali i zbog žalbenog razloga povrede kaznenog zakona, ali ne navodi i ne obrazlaže koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, te je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon i nije našao postojanje iste.

11. Budući je žalba optuženika ŽO usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede bio bitno smanjeno ubrojiv, djelomično priznanje kaznenih djela, te činjenicu da se ispričao žrtvi.

12. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir postojanje olakotne okolnosti na strani optuženika i to njegovu raniju neosuđivanost, te je pogrešno na strani optuženika kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženi kršio mjere opreza naložene od strane tužitelja, zbog čega se vodi još jedan kazneni postupak. Unatoč postojanju dodatne olakotne okolnosti na strani optuženika i uzevši u obzir naprijed navedene olakotne okolnosti i nepostojanje otegotnih okolnosti, ovaj sud smatra da utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, što predstavlja minimum zapriječene kazne za ta kaznena djela, te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te potom izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

13. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

14. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene i ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Marta Jelić