Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9934/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AZ, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pp-2885/2024 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka kao osnovana i ukida prvostupanjska presuda u točki V/ zbog prekršaja iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se predmet dostavlja na ponovni postupak i odluku, u tom dijelu.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u točki I.2. u odluci o kazni, a u povodu te odluke i u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. ŠZ za djelo iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), a za djelo iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. istog Zakona prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura), pa se okr. ŠZ na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 590,00 EUR (petstodevedest eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 24. srpnja 2024. od 00:20 do 13:00 sati kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je na ime kazne preostalo za platiti 550,18 EUR (petstopedeset eura i osamnaest centi), koju kaznu je dužan platiti u tri jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od osam dana od primitka ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od trideset dana od prethodnog obroka, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja, za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 200,00 i 300,00 eura i na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 500,00 eura.

1.1. U izrečenu kaznu, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima 24. srpnja 2024. od 00:20 sati do 13:00 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura.

1.2. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od 3 mjeseca.

1.3. Okrivljenik je istom presudom, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu 30,00 eura.

1.4. Protiv okrivljenika je, na temelju članka 181. stavka 3. Prekršajnog zakona, odbijena optužba da bi počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Prekršajnog zakona.

1.5. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe za prekršaj iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Protiv te prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava u odnosu na prekršaj iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u bitnome navodeći da nisu postojali uvjeti za ublažavanje kazne i da je zbog težeg oblika krivnje i okolnosti postupanja te prilike trebalo izreći zaštitnu mjeru u duljem trajanju.

2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ocjenom navoda žalbe vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u točki V/, zbog prekršaja iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da do sada izvedeni dokazi dovode u ozbiljnu sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a uz to je propušteno provesti sve raspoložive dokaze za pravilno i potpuno utvrđenje stanja stvari.

5. Iz razloga pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe za predmetno djelo temelji na obrani okrivljenika o nerazumijevanju provedenog postupka alkotestiranja, međutim bez kritičke ocjene cjelokupnog njegovog postupanja inkriminirane prilike (obrane na zapisnik od 23. srpnja 2024. i 30. kolovoza 2024.) i valjane ocjene iskaza svjedoka TZ koji je postupao prema njemu. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud propustio na okolnosti sporazumijevanja ispitati oštećenicu u prometnoj nesreći, s obzirom na okolnosti obrane okrivljenika da je razgovarao s oštećenicom i pokušao nadoknaditi štetu, te po potrebi provesti i suočenje okrivljenika i policijskog službenika u pogledu postupka ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika, te u tom smislu imati u vidu i zapisnik o prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu, kao i druge materijalne dokaze u predmetu.

5.1. U predmetu nije sporno da je policijski službenik obavljajući očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta sukladno ovlaštenju iz članka 181. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, prije započinjanja prekršajnog postupka, podvrgnuo sudionike prometne nesreće ispitivanju pomoću odgovarajućih uređaja radi provjere imaju li u organizmu alkohola, droga ili lijekova, koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, kao i da je okrivljenik u više pokušaja stavljao pipetu u usta, ali je postupak testiranja bio neuspješan. Pri tome je prvostupanjski sud propustio na pravilan način razjasniti je li ispitanik postupao prema zahtjevima policijskog službenika i dati kritičku ocjenu izvedenih dokaza u tom smislu.

6. Slijedom navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u točki V/ i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

6.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će zakazati raspravu na koju će uredno pozvati stranke i provesti sve potrebne dokaze, respektirajući razloge ovog rješenja, te valjanom ocjenom izvedenih dokaza ponaosob i u međusobnoj svezi, donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, u tom dijelu.

7. Zbog navedenih razloga, trebalo je na temelju članka 206. stavka 3. Prekršajnog zakona, riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

8. Rješavajući dalje predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

9. Odlučujući o žalbi na odluku o kazni ovaj sud nalazi da je u pravu žalitelj kada upire na pogrešnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da u postupku nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje su zakonski uvjet za primjenu tog instituta. Prvostupanjski sud je u prevelikoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a propustio je pravilno cijeniti druge okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od utjecaja na kaznu, prvenstveno nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj i težinu prekršaja, kao i bezobzirnost prema drugoj sudionici prometne nesreće, kako na to s pravom upire i žalitelj. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je prihvaćajući žalbu tužitelja, utvrdio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za počinjeni prekršaj, kako je to navedeno u izreci ove presude, smatrajući odmjerenu kaznu primjerenom svim okolnostima od utjecaja na kaznu, pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno upućivanja takvog prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

9.1. Uslijed preinačenja odluke o kazni za prekršaj iz članka 176. stavka 5. citiranog Zakona, ovaj sud je preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako ta je prihvaćanjem utvrđene kazne po prvostupanjskom sudu za djelo u točki I.1. u iznosu od 200,00 eura, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni.

10. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima, kao 39,82 eura novčane kazne, pa ako osuđena osoba u roku određenom za plaćanje kazne plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

11. Neosnovano žalitelj predlaže dulje trajanje zaštitne mjere zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području RH, budući da je suprotno tvrdnji žalitelja Prekršajnim zakonom izricanje zaštitne mjere propisano fakultativno u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, pri čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno cijeneći značaj djela i opasnost od ponavlja prekršaja smatrao opravdanim izreći navedenu zaštitnu mjeru kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja, u trajanju od 3 mjeseca. Žalitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje pravilnost odluke o zaštitnoj mjeri, pa i ovaj sud smatra da je određeno trajanje zaštitne mjere primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja i osobinama ličnosti okrivljenika, u razmjeru s prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem počiniteljeve opasnosti, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda i rješenje dostavljaju se Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.