REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-41/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KS, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 12. prosinca 2022. br. K-2/2020, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi KS za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

II. Žalba optuženog KS odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Sisku pod brojem K-2/2020 od 12. prosinca 2022. optuženi KS proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11., pa je na temelju članka 229. stavka 1. u vezi člankom 34. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 5. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

2. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da se optuženik oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Marku Bebeku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek iz Siska, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Drugu je žalbu optuženik podnio osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i „povrede Ustava RH na moju štetu“. Budući da se žalba koju je podnio optuženik po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno međusobno nadopunjuju razmatrale su se kao jedna žalba.

4. Protiv te presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu na način da optuženika osude na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju od izrečene.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

8. Državni odvjetnik u žalbi nije obrazložio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok optuženik u žalbi tvrdi da u prvostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, te su suglasni kako s iskazima u postupku ispitanih svjedoka, tako i s provedenim materijalnim dokazima. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani i dostatni pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu, o čemu će biti riječi naknadno.

8.1. Nadalje, iz žalbe optuženika proizlazi da isti smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer mu je povrijedio pravo obrane, a samim tim i pravo na pravično suđenje na način da je odbio dokaze koje je optuženik predlagao. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi prvostupanjski sud odbio dokaze obrane pa na taj način prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane optuženika niti počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8.2. Slijedom navedenog, žalba optuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11., u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

10. Pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ističe da u predmetnom postupku, na temelju izvedenih dokaza, nije dokazano da je inkriminirane prilike optuženik postupao s namjerom da od oštećenika otuđi vrijednije pokretne stvari pri tome posebno ističući da kod istog nisu pronađeni predmeti koji su pripadali oštećeniku, niti je oštećenik iskazao da mu je išta otuđeno.

10.1. Suprotno, žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je ispravno analizirajući provedene dokaze, što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika ocijenivši ga istinitim, objektivnim i vjerodostojnim, iz kojeg proizlazi da je inkriminirane prilike zatekao optuženika u svojoj kući, koja je prethodno bila zaključana, te da je zadržao optuženika dok ne dođe policija. Iskaz oštećenika potvrđuje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o vraćanju oduzetih predmeta iz kojih proizlazi da je inkriminirane prilike optuženik predao ključ od predmetne kuće policijskim službenicima te iskazi svjedoka policijskih službenika IS i ZS iz kojih proistječe da je oštećenik zadržao optuženika do njihova dolaska. Prema tome pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika iz koje proizlazi da je predmetna kuća bila otvorena i da je ušao u nju kako bi kupio čamac od oštećenika cijenio neuvjerljivom, usmjerenom ka izbjegavanju i umanjenju kaznene odgovornosti te protivnom svim izvedenim dokazima.

10.3. Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je nejasno zašto prvostupanjski sud zaključuje da pronalazak ključa i otključavanje vrata predstavlja svladavanje većih prepreka, odnosno da bi prvostupanjski sud trebao prethodno utvrditi koliki je trud i napor optuženik trebao uložiti kako bi pronašao predmetni ključ i zatim otključao vrata. To iz razloga što se uporaba ključa do kojeg je optuženik došao protivno volji vlasnika u pravnom smislu smatra svladavanjem većih prepreka s ciljem da se dođe do stvari iz zatvorenih prostorija te kao takav predstavlja modalitet izvršenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Stoga je pravno irelevantno koliki je napor optuženik uložio da bi pronašao predmetni ključ i otključao vrata.

10.4. Nastavno tome, na temelju činjenica da je oštećenik zatekao optuženika u svojoj kući, a kraj činjenice da je ta kuća prije dolaska optuženika bila zaključana tada se i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ukazuje osnovanim zaključak suda prvog stupnja da je inkriminirane prilike optuženik počinio kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11.

10.5. Stoga žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga neosnovana.

11. Međutim, osnovano se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni. Naime, sud prvog stupnja je optuženiku, primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., izrekao najnižu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca koju mu je ublažavanjem mogao izreći temeljem okolnosti da je djelo ostalo u pokušaju. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da takvo maksimalno ublažavanje kazne nije prihvatljivo jer je optuženik do sada višestruko osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine. Uz to da se protiv istog vode dva kaznena postupka zbog kaznenog djela teške krađe, jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela krađe te jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, a sve naprijed navedeno ukazuje da je optuženik osoba sklona činjenju kaznenih djela, osobito kaznenih djela protiv imovine, krađe i teške krađe, a na kojeg bezuvjetne kazne zatvora nisu utjecale da prestane činiti kaznena djela. Uz navedeno da iz inkriminiranog ponašanja optuženika proizlazi upornost i visok stupanj kriminalne volje koje sud nije adekvatno cijenio prilikom kažnjavanja.

11.1. Iz naprijed navedenih razloga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tako izrečena kazna zatvora je primjerena društvena osuda koja će ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu individualne i specijalne prevencije. Pri donošenju ove odluke, ovaj žalbeni sud je prihvatio po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenu otegotnu okolnost da je optuženik prethodno višestruko osuđivan kako za istovrsna tako i za različita kaznena djela te također nije pronašao olakotne okolnosti. Nadalje, zbog pretpostavke nedužnosti promašeno je žalbeno upiranje o potrebi negativnog vrednovanja okolnosti da su protiv optuženika u tijeku kazneni postupci za druga kaznena djela.

11.2. Optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, ali kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to se uzima, u smislu odredbe članka 478. ZKP/08., da se žali i iz ove žalbene osnove. Međutim, žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana upravo iz razloga navedenih u prethodnom dijelu obrazloženja koji se odnose na prihvaćanje žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

12. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac