Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1045/2023-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića iz Bjelovara, protiv tuženice ŠC (ranije V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-445/2022-16 od 14. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-445/2022-16 od 14. ožujka 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke tuženica je dužna solidarno platiti tužiteljima iznos od 6.600,00 EURA/49.727,70 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2019. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke tuženica dužna tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.533,92 EURA/11.557,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj od 14. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži na način da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno da ju preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Među strankama nije sporno da su dana 10. studenog 2017. sklopile pisani kupoprodajni ugovor u vezi nekretnine u [adresa] u [adresa], temeljem kojeg je svaki od tužitelja prodao tuženoj svoj suvlasnički dio od ½ dijela iste nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 EURA, pri čemu su već kod sklapanja navedenog ugovora tužitelji primili na ime kapare iznos od 3.000,00 EURA, s obvezom prodavatelja da u što kraćem roku do 60 dana ishode gruntovno stanje na navedenoj čestici bez tereta, sa priključenom infrastrukturom, dok se preostalu kupoprodajnu cijenu od 12.000,00 EURA tuženica obvezala isplatiti nakon toga, s time da su se stranke obvezale napraviti novi kupoprodajni ugovor.

6. Nadalje, nije sporno da su dana 12. ožujka 2018. stranke sklopile Aneks navedenom Ugovoru kojim su izmijenile čl. 1. navedenog kupoprodajnog ugovora, dok je u čl. 3. tog Aneksa bilo istaknuto kako potpisom istog prodavatelji ujedno potvrđuju da je isplaćeno 6.000,00 EURA od dogovorene kupoprodajne cijene, dok da će se preostali dio isplatiti nakon što prodavatelji izvrše brisanje upisanih tereta, a čl. 4. Aneksa su prodavatelji dopustili da se u zemljišnoj knjizi bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja prodavatelja upiše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u korist kupca. Osim toga stranke ne osporavaju da je 11. lipnja 2019. pod brojem Z-8777/2019 izvršeno brisanje tereta na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi.

7. Kako stanke nisu osporavale da je tužiteljima u više navrata isplaćen iznos od 8.000,00 EURA i 3.000,00 kn (za koju svotu su tužitelji priznati isplatu iznosa od 400,00 EURA), dok je sporno je li tužiteljima isplaćena razlika do ukupno ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 6.600,00 EURA, jer tužitelji tvrde da nije, dok tuženica tvrdi da je platila čak i više od navedenog iznosa, prvostupanjski sud ističe da je nakon provedenog dokaznog postupka nedvojbeno dokazano iz sadržaja navedenog ugovora i vjerodostojnih pisanih potvrda o isplati da je isplaćeno do kupoprodajne cijene od 8.400,00 EURA (u toč. 20. obrazloženja sud očitom pogreškom u pisanju naznačuje iznos od 8.600,00 EURA).

8. Naime, kako su potpisivanjem Aneksa oba tužitelja priznala da im je do tada isplaćeno 6.000,00 EURA, te da je tuženica svakako nakon sklapanja Aneksa isplatila na ime kupoprodajne cijene 2.000,00 EURA, sud smatra da je u postupku dokazana uplata od 8.000,00 EURA. Osim toga kako je nakon sklapanja Aneksa tužitelj primio i 3.000,00 kn, sud navodi da svi materijalno pravni dokazi upućuju da je dokazana isplata dijela kupoprodajne cijene od 8.400,00 EURA, a što tužitelji priznaju i u historijatu tužbe.

9. Nadalje sud tvrdi da analizom svih iskaza saslušanih osoba i materijalnih dokaza zaključuje kako tuženica nije dokazala kako bi KC u njezino ime i za njen račun predao tužitelju na ruke svotu od 6.000,00 EURA pred uredom javne bilježnice nakon ovjere potpisa na Aneksu ugovora, uz obrazloženje da to ne proizlazi iz sadržaja navedenog Aneksa kojeg je sastavljao KC već da sadržaj čl. 3. Aneksa upućuje na zaključak da je od kupoprodajne cijene isplaćen iznos od 6.000,00 EURA, dok će se preostali iznos isplatiti nakon što prodavatelji izvrše brisanje tereta, pa da ne postoji opravdani razlog da iz navedenog članka Aneksa proizlazi da je pored isplate iznosa od 6.000,00 EURA izvršena isplata daljnjeg iznosa od 6.000,00 EURA na ruke tužitelju prilikom ovjere potpisa navedenog Aneksa, kao i da nije dokazana tvrdnja tuženice da bi ista na ime kupoprodajne cijene isplatila iznos od 9.000,00 kn na ruke tužitelju dana 26. lipnja 2019, s obrazloženjem da original potvrde o navedenoj uplati tog iznosa ne sadrži podatak o godini isplate, te da je ista napisana na nerazumljiv način.

10. Stoga smatra da je tužitelju na ime kupoprodajne cijene isplaćeno 8.000,00 EURA te još 3.000,00 kn, dok da ne proizlazi da bi bila izvršena isplata preostale kupoprodajne cijene od 6.600,00 EURA, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, a kako su tužitelji zajednički prodali svoje suvlasniče dijelove na nekretnini tuženici, da je ista obvezana solidarno tužiteljima isplatiti iznos od 6.600,00 EURA u smislu čl. 9. i 21. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), dok je zatezna kamata suđena od dana nakon što su tužitelji izvršili brisanje tereta u zemljišnim knjigama nakon čega se tuženica obvezala istima isplatiti ukupnu kupoprodajnu cijenu.

11. U žalbi tuženica ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) navodeći da sud ne obrazlaže zašto kamatu dosuđuje od 11. lipnja 2019. pa nadalje. Osim toga tvrdi da se ne navodi zbog čega je Aneksom dopuštena uknjižba prava vlasništva iako u tom trenutku tereti nisu bili brisani, a dopuštenje uknjižbe je ugovoreno za slučaj kada cijena bude plaćena u pretežitom dijelu, a što se upravo dogodilo danom zaključenja Aneksa, jer je upravo na taj dan uplaćeno ukupno 12.000,00 EURA od ugovorene kupoprodajne cijene od 15.000,00 EURA. Osim toga tuženica ukazuje da sud ne prihvaća dokazanim uplatu od 9.000,00 kn, iako je nesporno da na njoj prileži originalni potpis tužitelja, pa obzirom da stranke nisu imale drugih poslovnih odnosa osim kupoprodaje, da ostaje nejasno zašto se ta uplata ne priznaje samo zato što pored datuma nije upisana i godina.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno opisuje tuženica, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a nije počinjena ni jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Međutim pravilno ukazuje tuženica na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja obzirom da i prema mišljenju ovoga suda odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu detaljno i okolnosno raspravljene, slijedom čega su žalbenim navodima tuženice opravdano dovedeni u sumnju zaključci prvostupanjskog suda izneseni u pobijanoj odluci.

14. Naime, kraj nesporne činjenice da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. studenog 2017. tuženica na ime kapare isplatila tužiteljima 3.000,00 EURA od ukupno ugovorenog iznosa od 15.000,00 EURA na ime kupoprodajne cijene za nekretninu koja je predmet Ugovora, a nije sporno da je dva dana prije sklapanja Aneksa tužitelj potpisao potvrdu o isplati iz koje je vidljivo da je do tog dana tuženica isplatila na ime kupoprodajne cijene ukupno 6.000,00 EURA, pa kako je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10. studenog 2017. dogovoreno da će se ostatak kupoprodajne cijene isplatiti u što kraćem roku do 60 dana kada tužitelji trebaju ishoditi gruntovno stanje bez upisanih tereta u zemljišnoj knjizi, a tužitelj sam u svojem iskazu ističe da je između stranaka bilo dogovoreno da će se tuženica moći uknjižiti u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine kad bude isplaćena cijela kupoprodajna cijena i da to piše u Aneksu ugovora, dok tuženica tvrdi da je bilo dogovoreno da će se prijenos vlasništva izvršiti kad ista isplati pretežiti dio kupoprodajne cijene odnosno nekih 80% ukupne cijene, a Aneksom je čl. 3. naznačeno "da potpisom ovog Aneksa prodavatelj ujedno potvrđuje da je isplatio 6.000,00 EURA od ugovorene kupoprodajne cijene, dok će preostali dio isplatiti nakon što prodavatelj izvrši brisanje upisanih tereta na spomenutoj parceli, što do sada nije učinjeno", ostalo je nerazjašnjeno da li iznos od 6.000,00 EURA naznačen u potvrdi o isplati od 10. ožujka 2018. predstavlja isti iznos koji je naznačen čl. 3. navedenog Aneksa ili je iznos od 6.000,00 EURA naznačen čl. 3. Aneksa novi iznos za kojeg svjedok KC tvrdi da ga je tužitelju isplatio pred uredom javne bilježnice nakon ovjere potpisa kod potpisivanja Aneksa a što tužitelj poriče.

15. Kako tužitelji tvrde da je iznos od 6.000,00 EURA naveden u Aneksu iznos koji je do tad platila tuženica na ime kupoprodajne cijene, što ne predstavlja ni pretežiti dio kupoprodajne cijene kojeg je tuženica trebala isplatiti tužiteljima za kupnju predmetne nekretnine, a tužitelji su ipak istoj Aneksom dozvolili upis prava vlasništva u zemljišne knjige, dok tuženica tvrdi da je u trenutku sklapanja Aneksa ukupno platila 12.000,00 EURA, a koje okolnosti je prvostupanjski sud propustio detaljnije i preciznije raspraviti i utvrditi, osnovan je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg ukazuje tuženica.

16. Osim toga kako sam tužitelj potvrđuje potpis na potvrdi na dokazu sa lista 46 spisa iz kojeg proizlazi da je primio od KC na ime kupoprodaje predmetne nekretnine iznos od 9.000,00 kn za koju isplatu također tvrdi da se ne sjeća da je nastala, pravilno ukazuje tuženica da neosnovano sud ne prihvaća njene tvrdnje da ta potvrda dokazuje navedenu isplatu, obzirom da tuženica navodi da između stranaka nisu postojali drugi poslovni odnosi te da su djelomično i ostale isplate potvrđivane takvim potvrdama, a što je prvostupanjski sud također propustio detaljnije raspraviti.

17. Osim toga prvostupanjski sud potpuno pogrešno primjenjuje materijalno pravo pozivom na odredbu čl. 9. i 21. ZOO-a kad nalaže tuženici solidarnu isplatu ostatka kupoprodajne cijene, obzirom da se solidarnost vjerovnika sukladno odredbi čl. 54. ZOO-a ne predmnijeva, pa kad na strani vjerovnika ima više osoba one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena, što ovdje nije slučaj.

18. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tuženika a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a isti će u novom postupku precizno i detaljno utvrditi naprijed navedene sporne okolnosti od kojih ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva kako bi za svoje zaključke u novoj odluci dao jasne, logičke i uvjerljive razloge koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, pravilno pritom primjenjujući materijalno pravo, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

U Varaždinu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun