Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 505/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-791/2021-2 od 1. prosinca 2021. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj Pn-131/2020-144 od 26. svibnja 2021., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-791/2021-2 od 1. prosinca 2021. u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.018,32 eura (45.345,00 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete, pored već dosuđenog, i daljnji iznos od 6.018,32 eura (45.345,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 23. lipnja 2006. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Revizija se u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-791/2021-2 od 1. prosinca 2021. u dijelu pod točkom I. izreke i rješava:
Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.616,60 eura (19.714,77 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te troškove žalbe, prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu od 485,19 eura (3.655,66 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici na ime nematerijalne štete isplatiti tužitelju za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude, za duševne boli zbog povrede ugleda i časti 80.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude, za duševne boli zbog povrede slobode iznos od 10.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka 1. izreke). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i to za iznos od 170.000,00 kn koji je zatražen kao pravična novčana naknada po osnovu duševnih boli zbog povrede ugleda i časti te za iznos od 70.000,00 kn koji je zatražen kao pravična novčana naknada po osnovu duševnih boli zbog povrede slobode (točka 2. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke za iznos od 170.000,00 kn kao pravična novčana naknada po osnovi duševnih boli zbog povrede ugleda i časti te za iznos od 50.000,00 kn na ime duševnih boli zbog povrede slobode (točka I. izreke). Odbijena je žalba tuženice ako neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 1. izreke u odnosu na naknadu štete zbog povrede slobode (točka II. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u točki 1. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 30.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah te zahtjev za isplatu 80.000,00, kn na ime duševnih boli zbog povrede časti i ugleda, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke u odnosu na naknadu štete po osnovu duševnih boli zbog povrede slobode te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznos od 20.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke). Rješenjem suda drugog stupanja tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.937,50 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1180/2022-3 od 14. prosinca 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-791/2021-2 od 1. prosinca 2021. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
Pripada li tužitelju, kao osobi koja je bila pritvorena, a kasnije pravomoćno oslobođena učina kaznenog djela koje joj je bilo stavljeno na teret, pravo na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha i zbog duševnih boli zbog povrede ugleda i časti nastalih neosnovanim pritvaranjem?
4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete nastale kao posljedice pritvaranja tužitelja i vođenja kaznenog postupka u kojem je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe.
9. U revizijskom stupnju postupka sporno je (a imajući u vidu pravno pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena) ima li tužitelj uslijed neosnovanog pritvaranja pravo na naknadu za pretrpljeni strah i duševne boli zbog povrede časti i ugleda odnosno predstavlja li dosuđena naknada (budući da tužitelj u skladu s pravnim shvaćanjem navedenim u točki 13. ovog obrazloženja ima pravo na jedinstvenu naknadu) pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio.
10. Sud prvog stupnja je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je primjenom čl. 200. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) na ime naknade nematerijalne štete dosudio tužitelju ukupno 120.000,00 kn (30.000,00 kn za pretrpljeni strah, 80.000,00 kn za duševne boli zbog povrede ugleda i časti i 10.000,00 kn za duševne boli zbog povrede slobode) uz sljedeće obrazloženje:
-da je tužitelj bio optužen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. i čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona tj. za pomaganje počiniteljima nakon počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te u vezi s navedenim i za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti,
-da je tužitelj u cijelosti oslobođen navedenih optužbi presudom Općinskog suda u Zadru broj K-621/00 od 7. studenoga 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Kž-7/01 od 12. lipnja 2001.,
-da je tužitelj u vezi s navedenim kaznenim postupkom proveo u pritvoru ukupno 15 dana (od 13. rujna 2000. do 27. rujna 2000.),
-da je tužitelj neposredno prije uhićenja bio načelnik Službe za zaštitu ustavnog poretka centar Z., nakon čega je otpušten iz službe te je jedno vrijeme bio nezaposlen,
-da je navedeni kazneni postupak bio medijski popraćen, kako u nizu novinskih članaka tako i na internetskim portalima,
-da su sudski postupak, neosnovano uhićenje te boravak u pritvoru doveli do gubitka posla, opće difamacije i stigmatizacije tužitelja zbog uhićenja i privođenja,
-da je oduzimanje slobode bilo osobito ponižavajuće za tužitelja, kao državnog službenika u sustavu zaštite ustavnog poretka, a koji je bio sudionik Domovinskog rata i višestruko je odlikovan,
-da je tužitelj trpio strah za sebe i svoju obitelj, da je došlo do psihičke traume, a i do psihosomatskih bolesti,
-da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 30.000,00 sukladno trajanju i intenzitetu straha utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. R. B. od 16. srpnja 2014.,
-da je u konkretnom slučaju riječ o teškom napadu na tužiteljev integritet te da je došlo do teške povrede ugleda i časti kod tužitelja,
-da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog povreda ugleda i časti u iznosu od 80.000,00 kn sukladno trajanju i intenzitetu duševnih boli utvrđenih nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. R. B. od 16. srpnja 2014..
-da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede slobode s obzirom na vrijeme provedeno u pritvoru što je bilo osobito ponižavajuće za tužitelja kao državnog službenika tajne službe i sudionika Domovinskog rata.
11. Sud drugog stupnja je, odlučujući o žalbama stranaka, ocijenio da tužitelju na ime duševnih boli zbog povrede slobode pripada iznos od 30.000,00 kn (te mu je pored dosuđenih 10.000,00 kn za duševne boli zbog povrede slobode dosudio i daljnji iznos od 20.000,00 kn), a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je, stoga, potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za ukupno 240.000,00 kn, a preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada na ime pretrpljenog straha i duševnih boli zbog povrede ugleda i časti te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Odluku o visini dosuđene naknade štete sud drugog stupnja obrazložio je okolnostima slučaja: da je tužitelj pritvoren, da je proveo petnaest dana u istražnom zatvoru, da je oslobođen optužbe, da je navedeni kazneni postupak bio medijski popraćen, da je tužitelj ostao bez posla te da se ubrzo nakon oslobađajuće presude zaposlio te da je prisutan u javnom i političkom životu grada Z.. Sud drugog stupnja je pri tome cijenio ne samo nalaz i mišljenje vještaka dr. R. B. već i nalaz obiteljskog liječnika dr. V. iz 2003.
12. Prema odredbi čl. 480. st. 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99) pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.
13. U primjeni navedene zakonske odredbe revizijski sud je u nizu svojih odluka (Rev-766/09 od 17. studenoga 2011., Rev-474/09-2 od 1. lipnja 2011. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne štete vezane uz neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, a to znači i pretrpljeni strah i duševne boli zbog povrede ugleda i časti. Time je ujedno i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
14. Prema odredbi čl. 200. st. 1. ZOO-a sud će, ako nađe da okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. članka 200. ZOO-a sud će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje interesima nespojivim s njenom prirodom i društvenom svrhom.
15. Prema ocjeni revizijskog suda, visina naknade štete zbog neutemeljenog pritvaranja utvrđuje se ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, ali je potrebno da se kreće unutar okvira osnovnih općih smjernica njene prirode i da predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju za štetu koju je oštećenik pretrpio. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, revizijski sud je ocijenio da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju na ime naknade štete nije dosudio više od 30.000,00 kn (3.981,68 eura).
16. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja: tešku povredu ugleda i časti zbog neosnovanog lišenja slobode, nelagode kojima je tužitelj bio izložen u svezi uskraćivanja slobode te težine i prirode kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, trajanje pritvora, pretrpljeni strah, traumu koju je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, zdravstvo stanje, opću difamaciju i stigmatizaciju tužitelja u lokalnoj zajednici i na razini države, da je uhićenje za tužitelja kao načelnika u službi za zaštitu ustavnog poretka i sudionika Domovinskog rata bilo osobito ponižavajuće, da je otpušten iz službe te je jedno vrijeme bio bez posla. Imajući na umu da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, revizijski sud ocjenjuje da tužitelju u okolnostima konkretnog slučaja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 eura (75.345,00 kn). Stoga je, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 3.981,68 eura (30.000,00 kn), tužitelju dosuđen daljnji iznos od 6.018,32 eura (45.345,00 kn).
17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja kao djelomično osnovanu i preinačiti drugostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 6.018,32 eura (45.345,00 kn) i taj dio zahtjeva prihvatiti, a u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.
18. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio drugostupanjsku presudu, odlučio je o troškovima cijelog postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a), a imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku u odnosu na osnovu i visinu tražbine tužitelja. Tužitelj je u pogledu osnove svog zahtjeva za naknadu štete uspio u cijelosti, a glede visine potraživanja je uspio djelomično (20,93 %), dok tuženica u pogledu osnove nije uspjela u sporu, a glede visine je uspjela djelomično (79,07 %). Uspjeh tužitelja u sporu, imajući u vidu uspjeh u odnosu na osnovu i visinu potraživanja, iznosi 60,46 %, a uspjeh tuženice u sporu iznosi 39,53 %. Konačni uspjeh tužitelja u sporu, nakon umanjenja za uspjeh tuženice, iznosi 20,93 %, pa je tuženica u tom omjeru dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
19. Sukladno čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak odštetnog zahtjeva u visini od 500 bodova (Tbr. 28. Tarife), trošak obrazloženih podnesaka od 3. svibnja 2007. i 23. lipnja 2008. po 500 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište 13. lipnja 2007. u visini od 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta 5. prosinca 2007., 3. travnja 2008. i 1. srpnja 2008. po 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife). Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) tužitelju je priznat trošak pristupa na ročišta 8. travnja 2014., 14. svibnja 2014., 11. rujna 2014., 24. rujna 2014., 19. siječnja 2021. i 12. svibnja 2021. po 500 bodova. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 5. siječnja 2021. u visini od 500 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak pristupa na dva ročišta na kojima je objavljena presuda po 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife) i zatraženi trošak sastava revizije od 24. travnja 2015. u visini od 625 bodova.
20. Dakle, za navedene radnje tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini od 6875 bodova odnosno, uz bod od 10 kn, tužitelju je valjalo priznati navedene troškove, uvećane za PDV, u iznosu od 11.405,87 eura (85.937,50 kn). Razmjerno uspjehu u postupku (20,93 %) tužitelju je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu 2.387,25 eura (17.986,74 kn), a trošak vještačenja u iznosu od 229,35 eura (1.728,00 kn) dosuđen mu je u cijelosti, jer je bio potreban za donošenje odluke u ovom predmetu. Tužitelju je, stoga, valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 2.616,60 eura (19.714,77 kn) sa zakonskim zateznima kamatama od zaključenja glavne rasprave.
21. Budući da je tužitelj uspio u revizijskom postupku uspio u omjeru od 13,74 %, razmjerno tom uspjehu dosuđen mu je trošak sastava žalbe od 4. lipnja 2021., (Tbr.10. t. 1. Tarife), sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (Tbr. 10. t. 6 Tarife) i sudske pristojbe, u ukupnom iznosu od 485,19 eura (3.655,66 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove odluke.
22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.