Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-371/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun, predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6669/2021-21 od 19. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6669/2021-21 od 19. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011871820 sklopljenog 6. rujna 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF. Točkom II. izreke iste presude naloženo je tuženici da tužitelju isplati 2.471,32 EURA/18.620,16 kn zajedno sa zateznom kamatom na određene pojedinačne mjesečne iznose točno opisane u toj točki izreke, a točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.548,45 EURA/11.666,76 kn zajedno sa zateznom kamatom.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženici dosudi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojim je određena otplata kredita vezana za valutu u CHF, kao i restitucijski zahtjev koji proizlazi iz ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:
- da su stranke 6. rujna 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011871820 kojim je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti od 28.608,91 CHF prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseci,
- da je ugovorena namjena kredita za kupnju motornog vozila, a kredit je u cijelosti otplaćen,
- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka ĆF tužitelj preplatio kredit zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 2.471,24 EUR (18.619,51 kn),
- da se tužitelj u postupku pozvao na učinke odluka iz kolektivnog spora povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,
iz čega zaključuje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne pa je na temelju čl. 1111. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) tuženica obvezna vratiti stečeno bez osnove u skladu sa zahtjevom iz osnove preplaćene tečajne razlike za CHF u iznosu sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
7. U žalbi tuženica navodi da sud nije obrazložio utvrđenja o ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu niti je ocijenio argumentaciju tuženice o zakonitosti ugovaranja valutne klauzule i njezinog uobičajenog korištenja. Tuženica opširno razlaže opravdanost i zakonitost ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu te se protivi vezanju prekida zastare uz postupak kolektivne tužbe, ocjenjujući da je u pogledu zastare sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Tvrdeći da je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da presuda proturječi sama sebi i razlozima presude odnosno da su razlozi presude nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, upire u bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
8. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da ista nije ostvarena jer je prvostupanjski sud svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima. Nadalje, ocjenjujući pobijanu presudu u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio ijednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a pravilno je primijenio i materijalno pravo.
9. Što se tiče opširnog razlaganja tuženice o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja valutne klauzule valja reći da ugovaranje takve klauzule uopće nije upitno već je odlučujući način ugovaranja te klauzule, odnosno da je u konkretnom slučaju bila ugovarana valutna klauzula u CHF, a da pri tom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti rizicima sklapanja ugovora s takvom valutnom klauzulom, što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a time i do ništetnosti navedene odredbe kako to proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11.
10. Argumenti kojima tuženica osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
11. Kako su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude neosnovani, bez uporišta u stanju spisa i bez uporišta u odlukama sudova u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, jer sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka, dok tuženica žalbom pobija odluku o troškovima postupka samo u odnosu na uspjeh u svezi s tužbenim zahtjevom.
12. Budući da tuženica nije uspjela sa žalbom, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
U Varaždinu 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
