Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-185/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice LDV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Paula Kiš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupan punomoćnica Ana Hrabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri d.o.o. Zagreb, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 130 P Ob-232/2024-45 od 25. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 130 P Ob-232/2024-45 od 25. lipnja 2025.u pobijanom dijelu pod točkama III., IV. i IX. izrijeke.

II. Ukida se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 130 P Ob-232/2024-45 od 25. lipnja 2025.u pobijanom dijelu pod točkama V., VI., VIII. i X. izrijeke i predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Razvodi se brak zaključen dana 20. listopada 2006. godine u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Trešnjevka za matično područje Trešnjevka za godinu 2006 pod rednim brojem 493, koji su sklopili LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.1973. u [adresa], i LDV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena LDV, rođena dana **.**.1975. u Zagrebu.

II Zajednička maloljetna djeca stranaka mlt. MD, rođena **.**.2008. i mlt. DD, rođena **.**.2010., stanovat će s majkom LDV na adresi majčinog boravišta u [adresa].

III Osobni odnosi mlt. MD i mlt. DD s ocem LD odvijat će se prema dogovoru roditelja, uvažavajući želje i interese maloljetne djece stranaka, a ako dogovor izostane na način kako slijedi :

- Svake druge subote u mjesecu od 12-15 sati, na lokaciji koju će otac i djeca zajednički dogovoriti.

IV Majka LDV ostvarivat će djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. MD i mlt. DD u donošenju odluka koje se odnose na zdravlje i školovanje djece, upisima u škole i druge obrazovne institucije, dozvoli za bavljenje sportskim i drugom aktivnostima, dozvoli za odlaske na izlete i druga putovanja te izradi osobnih dokumenata djece, dok će roditelji LDV i LD ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb u odlukama o bitnom osobnim pravima djece iz čl. 100 st. 1 Obiteljskog zakona.

V Nalaže se LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. MD plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počem od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 7.150,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 550,00 Eura (800,00 dosuđenih – 250,00 plaćenih) počem od 16.06.2024. godine do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.07.2024. godine do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.08.2024. godine do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.09.2024. godine do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.10.2024. godine do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.11.2024. godine do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.12.2024. godine do isplate,

- za siječanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.01.2025. godine do isplate,

- za veljaču 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.02.2025. godine do isplate,

- za ožujak 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.03.2025. godine do isplate,

- za travanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.04.2025. godine do isplate,

- za svibanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.05.2025. godine do isplate,

- za lipanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16. lipnja 2025. godine do isplate, koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počem od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zz LDV, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VI Nalaže se LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. DD plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počem od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 7.150,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 550,00 Eura (800,00 dosuđenih – 250,00 plaćenih) počem od 16.06.2024. godine do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.07.2024. godine do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.08.2024. godine do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.09.2024. godine do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.10.2024. godine do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.11.2024. godine do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.12.2024. godine do isplate,

- za siječanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.01.2025. godine do isplate,

- za veljaču 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.02.2025. godine do isplate,

- za ožujak 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.03.2025. godine do isplate,

- za travanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.04.2025. godine do isplate,

- za svibanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.05.2025. godine do isplate,

- za lipanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16. lipnja 2025. godine do isplate, koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počem od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zz LDV, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VII Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom uzdržavanja za mlt. MD i mlt. DD za razdoblje od 23. rujna 2023. do 23. svibnja 2024. godine, kao neosnovanim.

VIII Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 500,00 Eura u roku 15 dana.

IX Odbija se tuženik/protutužitelj s dijelom zahtjeva prema kojem će roditelji u potpunosti zajednički ostvarivati roditeljsku skrb kao i s dijelom zahtjeva po kojem će se osobni odnosi oca i mlt. djece odvijati u širem opsegu no što je odlučeno pod točkom III izreke presude.

X Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.“ 2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama III. do X. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4.Žalba je djelomice osnovana.

5.Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stadiju postupka, sukladno članku 365. stavak 1. ZPP-a, je dio prvostupanjske presude kojima je odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece MD, rođene **.**.2008. i DD, rođene **.**.2010., s roditeljem s kojim djeca ne stanuju, o ostvarivanju roditeljske skrbi te odluke o iznosima uzdržavanja za djecu, s obzorom da tuženik žalbom pobija te dijelove presude.

6.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su stranke sklopile brak 20. listopada 2006. u Zagrebu, koji brak je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Trešnjevka za godinu 2006. pod rednim brojem 493. te da je u braku stranaka rođeno dvoje zajedničke maloljetne djece, kćeri MD rođena dana **.**.2008. i DD rođena **.**.2010.,

-kako je rješenjem suda od 5. ožujka 2024. maloljetnoj djeci imenovana posebna skrbnica ČD, službenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi zastupanja i zaštite prava i interesa djece,

-kako je tužiteljica navela da je „odluku o razdvajanju“ donijela nakon saznanja kako je suprug „u tajnosti“ kupio drugi stan, sačekala je s odlukom o razvodu do rujna 2023. godine kako bi djeca imala mirno ljeto, kako su postigli sporazum da ona s djecom ostane u stanu na adresi prebivališta, a suprug preseli u stan koji je kupio, međutim do toga nije došlo, a sve je dovelo do pogoršanja obiteljskih odnosa, napetosti i konfliktne komunikacije te je nakon jednog konflikta u koji je bila uključena i kći MD tužiteljica donijela odluku da s kćerima preseli kod svoje majke, u tom je trenutku kći MD odmah otišla s majkom, a DD im se pridružila dan kasnije, nakon povratka sa školskog izleta, kako su djeca bila uključena u program psihološke podrške u Polikliniku Kocijan Hercigonja, a mlt. MD i u tretman pred KBC Zagreb, Klinika za dječju adolescentnu psihijatriju, MD od tada odbija kontakt s ocem, dok je DD neko vrijeme odgovarala otcu na poruke, no do susreta ne dolazi,

-kako je tuženik naveo da se tužiteljica samovoljno s djecom iselila iz stana, čemu je prethodio verbalni konflikt u koji se uključila i maloljetna MD, kako nije bilo potrebe za iseljenjem jer su mogli zajedno živjeti do donošenja odluke u sudskom postupku te da je supruga selidbom željela napraviti pritisak da se on odseli iz stana u stan koji je kupio, od tada se sa suprugom otežano dogovara, smatra da ga se isključuje iz roditeljske uloge, kako s MD nema nikakvu komunikaciju jer ju ona odbija, a DD mu odgovori na poziv ili poruku,

-kako iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR) iz mjeseca srpnja 2024. proizlazi u bitnom kako su oboje roditelja suglasni da kćeri nastave stanovati s majkom, kojoj su emocionalno privržene i koja je u cijelosti organizirala i provodi svakodnevnu skrb nad njima, kako majka dobro poznaje navike i razvojne potrebe djece, na iste pretežno primjereno reagira, no uočen je zaštitnički stav majke prema djeci, u odnosu oca s kćerima izostaje emocionalna bliskost te dominira ljutnja i otpor djece, posebice mlt. MD, a mišljenje je stručnog tima kako je u interesu djece da roditelji smanje međusobne tenzije u komunikaciji i postignu dogovor vezan uz zajedničku imovinu, jer to predstavlja neprimjereni pritisak i razvojni rizik za djecu, a nepovoljno se odražava na njihovu komunikaciju s ocem,

-kako je Stručni tim HZSR-a prema utvrđenim okolnostima u srpnju 2024. godine predložio da otac ostvaruje osobne odnose s djecom jednom tjedno (srijeda popodne od 18-19,30 sati), jedan vikend mjesečno (prvi vikend u mjesecu od subote u 10 do nedjelje od 18), dva tjedna tijekom ljetnih školskih praznika te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan,

-kako su kćeri stranaka u nekoliko navrata iznosile svoje mišljenje, neposredno pred raspravnom sutkinjom, o čemu je sastavljena službena bilješka dana 31.01.2025., pri čemu su bile opuštene, razgovorljive te odlučne u svojoj namjeri iskazivanja mišljenja, iskazale ljutnju prema ocu koji je ostao stanovati u obiteljskom domu, dok su one s majkom kod bake po majci, u odnosu na oca iskazuju otpor prema bilo kojem vidu komunikacije, smatraju da je svojim ponašanjem i nepoštivanjem obiteljskog dogovora sam uzrokovao ovu situaciju, otvoreno iskazuju nevjericu da bi uopće postojala mogućnost osobnih odnosa s otcem, kako su bile upoznate s obiteljskim dogovorom da se otac iseli iz stana, što je on na kraju odbio učiniti i dalje odbija, što one doživljavaju ne samo usmjerenim na majku već i na njih i kako se baka po majci trudi da se one osjećaju što bolje i zadovoljnije, no da je bakin stan mali, a njihovi uvjeti odrastanja potpuno drukčiji nego što su imale u svom stanu, za što oca smatraju odgovornim te izričito odbijaju bilo kakav prijedlog viđanja oca,

-kako je dana 12. svibnja 2025. zaprimljena dopuna prijedloga i mišljenja HZSR-a iz koje proizlazi da je roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu u razdoblju od 15. studenoga 2024. do 15. svibnja 2025. te da voditeljica mjere predlaže nastavak praćenja obitelji, iako tijekom trajanja mjere nije došlo do pomaka u rješavanju stambenog pitanja djece, uspostavljanja kvalitetnije komunikacije između oca i djece, poboljšanja međusobne komunikacije roditelja, stvaranja zdravih odnosa između oca i djece niti komunikacije između bake i djeda s očeve strane i djece, a iz izvješća voditeljice mjere vidljivo da se otac ne viđa s djecom, iako je navedeno da ih zove ili im šalje poruke, a djevojčice mu ne odgovaraju te od srpnja 2024. godine iskazuju otpor prema ocu i odbijaju kontakte s njim,

-kako je Stručni tim HZSR-a dao mišljenje prema kojemu bi se osobni odnosi otca s djecom trebali odvijati pod nadzorom stručne osobe, dva puta mjesečno prema dogovoru roditelja i voditeljice nadzora, a ukoliko isti izostanu, svaku drugu subotu od 10-12 sati na dogovorenoj lokaciji, a predlažu i da voditeljica mjere nadzora bude ista koja je provodila mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu,

-kako je postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka pokrenut pred nadležnim HZSR 28. rujna 2023., da otac u vrijeme kada su još u teško poremećenim odnosima svi živjeli u obiteljskom domu nije plaćao novčano uzdržavanje za djecu, osim što je plaćao režijske troškove stanovanja, majka i djeca su iselile 23. svibnja 2024., da bi otac u rujnu 2024. godine uplatio za uzdržavanje 2.000 Eura, odnosno 250 Eura po djetetu, retroaktivno za 4 mjeseca,

-kako nije sporno da je otac samoinicijativno i dobrovoljno, bez postojanja važeće sudske odluke, započeo plaćati kada je „mislio da treba i koliko je želio“, a tužiteljica njegov prijedlog nije odbila,

-kako je tuženikov poslodavac, tvrtka Ericsson Nikola Tesla d.d., dostavila podatke o tuženikovim primanjima iz radnog odnosa prema kojima tuženik ima dodijeljen benefit kompanijskog vozila koje može koristiti i u privatne svrhe, tuženiku poslodavac podmiruje trošak leasing rate, trošak registracije, trošak osiguranja od auto odgovornosti i troškove kasko osiguranja u punom iznosu troška, dok tuženik samostalno podmiruje troškove servisa i održavanja automobila, troškove goriva i troškove zamjene guma i brige o gumama,

-kako tuženik ima pravo na službeni mobitel, a troškovi istog su u poslovne svrhe plaćeni od 01. veljače 2024. na dalje, dodijeljen mu je i službeni laptop u poslovne svrhe, koji može koristiti u prostorijama kompanije ili izvan prostorija ureda u danima kada koristi pravo na rad na daljinu, sukladno internom pravilniku kompanije, a osim plaće tuženik od poslodavca ostvaruje i druga primanja sukladno Pravilniku o radu, Kolektivnom ugovoru i drugim internim aktima poslodavca (dostavljeni u isplatnim listama u prilogu), dok iznosi kompanijske nagrade/nagrade za sve zaposlenike (AEA) te Varijabilnog dijela za ostvarenje ciljeva (STV/SIP) nisu unaprijed određeni niti jednaki za svaku godinu, već ovise o ostvarenju unaprijed planiranih poslovnih ciljeva i uvjeta definiranih početkom svake poslovne godine u skladu s internim aktima poslodavca,

-kako je prema priloženim podatcima o primanjima tuženika koje je dostavio poslodavac on u svojstvu stručnjaka, inženjera za razvoj sustava, u redovitom radnom odnosu te ostvaruje redovitu plaću od prosječno 2.700-2.900 Eura mjesečno, no i razne dodatke i nagrade (automobil, mobitel, laptop, regres, jubilarna nagrada, nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja), koji su kao neoporezivi primici razvidni i iz priloženih potvrda o visini dohotka i primitaka pribavljenih od strane Porezne uprave,

-kako je tuženikovo imovinsko stanje iznad prosječno, a kada se pribroji i da stanuje sam u stanu koji nije kreditno opterećen te je vlasnik i druge nekretnine za koju plaća kredit 622 Eura mjesečno, kako može bez ikakve štete za svoje nužno uzdržavanje ostvariti i dodatne prihode kojima bi povećao svoje materijalne mogućnosti, da tuženik nema nikakvih kontakata s djecom te i izvan radnog vremena može dodatno raditi kako bi djeci osigurao jednak životni standard koji ima i sam, jer svoje materijalne troškove (hrana, higijena, odjeća, obuća) procjenjuje iznosom od 1.500 Eura mjesečno,

-kako nije sporno da tuženik, osim zajedničkog stana stranaka u kojem stanuje, ima u posjedu drugi stan koji je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je riječ o trosobnom stanu površine 66,18 m2 s lođom površine 7,09 m2, a osim stana kupljena je i garaža na istoj adresi površine 12,5 m2,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da s djecom stanuje u stanu koji je u vlasništvu njezine majke koja plaća režije, a troškove hrane i kućanskih potrepština snose zajednički, a procjenjuje ih u iznosu oko 2000 Eura mjesečno, kćer MD da je završila treći razred srednje škole i ima 17,5 godina života, a DD je završila 8. razred osnovne škole i ima 14,5 godina, kako troškove djece za odjeću, obuću, higijenu, kozmetiku, školski pribor, socijalni život (džeparac, izleti) procjenjuje u iznosu 1.700 Eura za obje, nedavno je platila i trošak maturalnog putovanja za MD u iznosu 1.000 Eura, sada žive u [adresa], djecu vozi u školu i na njihove aktivnosti te joj trošak goriva mjesečno iznosi oko 150 Eura,

-kako tužiteljica ima mjesečna primanja od 1.900 Eura, dok tuženik za uzdržavanje uplaćuje 500 Eura mjesečno, a u podmirivanju ostalih životnih troškova pomaže joj majka koja je u mirovini koja mjesečno iznosi 900 Eura.

7.Polazeći od ovih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za razvod braka te je brak stranaka razveden sukladno odredbama članka 51. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ) i odlučeno kako će maloljetna djece nastaviti stanovati s majkom na adresi majčinoga boravišta.

8.U pogledu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne djece s otcem, prvostupanjski sud je djelomice prihvatio prijedlog Stručnog tima HZSR-a, obrazlažući takvu odluku time što će se prema trenutnim okolnostima, osobni odnosi otca i djece odvijati svake druge subote u vrijeme ručka, kako bi se mogao omogućiti samostalni kontakt u kojem će otac imati prilike razgovora s kćerima te „daljnje postupanje u skladu s njihovim životnim interesima i općoj dobrobiti“, a sud nije prihvatio prijedlog HZSR-a prema kojemu bi odredio kako će se susreti oca i djece odvijati pod nadzorom stručne osobe, jer da nije jasno obrazloženo iz kojeg razloga bi takva odluka bila u interesu djece, a i smatrajući kako je dokazni postupak iscrpljen te da je, s obzirom na životnu dob djece, „svima u interesu“ donijeti meritornu odluku. Pritom sud navodi i kako je imao u vodu da je izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi trajala 6 mjeseci, kako u to vrijeme nije ostvaren niti jedan susret niti kontakt otca i djece koja su osobno pred sudom i posebnom skrbnicom izrazila iscrpljenost sporošću sustava.

9.Prvostupanjski sud je, nadalje, odlučio i kako će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb o djeci u odnosu na odluke o svakodnevnoj skrbi koje su detaljno i navedene sukladno članku 105. ObZ-a navodeći da majka od iseljenja samostalno skrbi i odlučuje o svim životnim potrebama djece, a i s obzirom da će kći MD uskoro postati punoljetna, a maloljetna DD sada kreće u 1. razred srednje škole te kako se odluke donose u skladu s željama i interesima djece. Kako otac nema nikakvog kontakta s djecom niti to djeca žele, da bi njegovo formalno zadržavanje roditeljske skrbi potencijalno moglo ugroziti dječji interes, budući je i dosadašnjim postupanjem pokazao inat i nekritičnost prema vlastitim odlukama, a s obzirom na dostupnost otca i njegovu iskazanu želju za sudjelovanjem u odrastanju djece, sud je odlučio da roditelji i dalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na bitna osobna prava djece iz članka 100 st. 1 ObZ-a.

10.Odlučujući o uzdržavanju maloljetne djece, prvostupanjski sud navodi kako je tuženik postupka pokušao osporiti vjerodostojnost priložene dokumentacije i tvrdi da su njegova mjesečna primanja „samo 2.728“ Eura, što nije točno, kako osim plaće tuženik ima pravo na nagrade, regrese, dodatak na plaću u vidu službenog mobitela i laptopa te vozi služeni automobil, što sve ukazuje da su njegova „stvarna primanja veća od redovne platne liste, a mogućnosti stvarne zarade i daleko više“. Pritom taj sud smatra kako kreditna obveza nema nikakvog utjecaja na visinu uzdržavanja za dvije kćeri, a osim toga je riječ o nekretnini i tuženik sigurno iznajmljivanjem može ostvariti i dodatne prihode, a ako to ne može učiniti bez štete za vlastito uzdržavanje, može i prodati nekretninu. Nadalje, iskaz tužiteljice u pogledu potreba djece sud je prihvatio kao neposredno i životno uvjerljiv, riječ je o djevojčicama koje su u fazi rasta i razvoja, a maloljetna DD se aktivno bavi plesom te osim redovite osnovne škole pohađa [obrt]. Stoga prvostupanjski sud smatra primjerenim obvezati tuženika doprinositi za uzdržavanje svake kćeri mjesečno iznosima od po 800,00 Eura, koji su primjereni njihovim potrebama i njegovim materijalnim mogućnostima, s tim što nije sporno kako tuženik plaća ukupno 500 Eura za uzdržavanje djece (po 250 Eura za svako dijete), ti iznosi su uračunati u dosuđeni iznos za dospjelo razdoblje te mu je naloženo platiti razliku do navedenih iznosa za ranije dospjele obveze.

11.Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbom pobija te u granicama žalbenih razloga, kao i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u dijelu odluke kojim je presuđeno o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s kojim djeca ne stanuju s maloljetnom djecom te dijelu odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalba, kao niti druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati. U tom dijelu odluke i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.Međutim, u dijelu prvostupanjske presude kojim je odlučeno o iznosima uzdržavanja (za koje uzdržavanje je nedvojbeno tuženik kao roditelj s kojim djeca ne stanuju u obvezi novčano doprinositi), ovaj drugostupanjski sud pronalazi kako je presuda opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, na koju povredu izrijekom ukazuje i žalitelj, s tim što u tom dijelu nisu ni ostvareni zakonski razlozi iz članka 373.a ZPP-a za donošenje drugostupanjske odluke unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba postupka.

13.Člankom 100. stavak 1. ObZ-a propisano je kako se zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose na:

1. promjenu djetetova osobnog imena

2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i

3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

14.Člankom 105. stavak 1. ObZ-a propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Iz stavaka 3. tog članka proizlazi kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

15.Člankom 105. stavak 5. ObZ-a propisano je da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona.

16.Člankom 416. ObZ-a propisano je:

(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će:

1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona

2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.

(2) Sud će u postupku posebno cijeniti:

1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i

2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

(3) Spremnost na suradnju iz stavka 2. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.

17.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, osobne i obiteljske prilike djece i stranaka, utvrdio i mišljenja maloljetne djece, a i u bitnom dijelu prihvatio mišljenje Stručnog tima HZSR-a, iz kojih dokaza proizlazi zaključak kako su odnosi između stranaka narušeni, a djeca žive s majkom te je u interesu maloljetne djece i u skladu s njihovom dobrobiti ostvarivati s otcem osobne odnose kako je to i odlučeno pobijanom odlukom. Takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz utvrđenja u tijeku postupka i svaka drukčija odluka bila bi na štetu djece, kako to potpuno utemeljeno drži i prvostupanjski sud. U tom smislu valja cijeniti i dio odluke koji se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi jer majka obavlja i primarnu skrb o djeci i potpuno je utemeljeno odlučiti da će majka (a djeca bez prekida stanuju s majkom) samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu njihova zdravlja, odgoja, školovanja i bavljenja športskim i sličnim aktivnostima. Prvostupanjski sud je u tom pogledu dao prihvatljive razloge za svoju odluku, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka.

18.Glede tuženikovih žalbenih navoda koji se odnose na navedene dijelove prvostupanjske presude treba dodati i kako ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju radi odluke o stanovanju djece, odnosno o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim djeca ne stanuju i odluke o samostalnom zastupanju djeteta odlučno pitanje dobrobiti svakog djeteta i utvrđenje kako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o svim okolnostima iz citiranih odredaba ObZ-a. Sama činjenica što djeca sada žive s majkom koja o njima uredno skrbi, u svim detaljno utvrđenim i u ovoj odluci već navedenim okolnostima konkretnog slučaja, upućuje na zaključak o potrebi donošenja predmetnih odluka kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

19.Žalitelj neutemeljeno osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, posebno u smislu nalaza i prijedloga HZSR-a, međutim gubi iz vida kako je prvostupanjski sud i u dijelu odluke o roditeljskoj skrbi i o ostvarivanju osobnih odnosa otca s djecom odluku donio cijeneći dobrobit djece i njihov najbolji interes. Naime, u pogledu navedenih odluka nije presudno, kako to neutemeljeno drži žalitelj, to što tuženik nije utvrđen kao osoba koja bi predstavljala možebitnu ugrozu za djecu ili bi ugrožavao njihovu dobrobit i to što kod tuženika nisu utvrđena patološka odstupanja, kao i sam odnos između roditelja, već je odlučno pitanje što je u konkretnim okolnostima (odnosno kakva je konkretna odluka u trenutku njezina donošenja i u tada utvrđenim okolnostima) u skladu s najboljim interesom djece i s njihovom dobrobiti, a prvostupanjski sud je u tom dijelu dao potpuno prihvatljive razloge za navedene odluke. U tom smislu žalitelj potpuno neutemeljeno drži i kako je prvostupanjski sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice odbijajući i tuženikov dokazni prijedlog za „multidisciplinarno, psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje“ jer je takav dokaz bio suvišan i njegovo možebitno izvođenje bi u ovim okolnostima jedino moglo biti protivno dobrobiti djece.

20.Člankom 288. stavak 1. ObZ-a propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

21.Člankom 307. ObZ-a propisano je:

(1) U sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

(2) Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

(3) Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

22.Prvostupanjski sud je smatrao kako je tuženik u mogućnosti i u obvezi doprinositi za uzdržavanje svakog djeteta iznosima od po 800,00 EUR-a mjesečno od dana 23. svibnja 2024. ubuduće, s tim što je, kako to izrijekom navodi, potrebe djece za uzdržavanjem utvrdio iz iskaza njihove majke. Ovdje je odmah uočljivo kako prvostupanjski sud nije posebno utvrđivao potrebe djece za uzdržavanjem u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke u odnosu na potrebe koje su bile u ranijem razdoblju (od 23. svibnja 2024.), ali i kako taj sud očito nije vodio računa o opće poznatim činjenicama kako je upravo u tom spomenutom razdoblju (osim odrastanja djece) došlo do značajnih inflatornih kretanja, porasta troškova života, rasta cijena roba i usluga, što se izravno odražava i na potrebe svakog djeteta za uzdržavanjem. Osim toga, prvostupanjski sud, iako je utvrđivao potrebe djece za uzdržavanjem iz iskaza njihove majke, očito nije cijenio niti druge općepoznate činjenice koje izravno utječu na utvrđenje potreba djece, poput aktualnih i ranijih cijena i troškova života u urbanoj sredini u Republici Hrvatskoj i to cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta, pojedinih usluga i troškova stanovanja. U tom smislu je potrebe za uzdržavanjem svakog djeteta trebalo utvrditi polazeći od navedenih činjenica, ali i cijeneći sve konkretne okolnosti kod svakog djeteta jer zasigurno nisu bile potpuno istovjetne potrebe djeteta koje pohađa ili završava osnovnu školu i onoga koje završava srednjoškolsku naobrazbu.

23.Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom potrebe djece, po svemu za sada sudeći, utvrdio iznad iznosa navedenih u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 75/25), a za takva utvrđenja nije dao prihvatljive razloge. U određenim okolnostima potrebe djece je moguće utvrditi i u povećanom iznosu (članak 315. ObZ-a), ali je za takvu odluku potrebno dati jasne i valjane razloge, vodeći računa da uzdržavanje ne smije povećati životni standard drugog roditelja.

24.Dakle, prvostupanjski sud u navedenom dijelu odluke nije dao prihvatljive razloge niti je utvrdio sve odlučne činjenice u smislu članka 307. ObZ-a koje se odnose na ukupne potrebe svakog djeteta za uzdržavanjem u cjelokupnom razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje pa prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne sadrži prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama te je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, a nisu ostvareni zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske presude u smislu članka 373. a ZPP-a, jer još uvijek sve odlučne činjenice nije moguće utvrditi iz dokaza koji se nalaze u spisu. Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice prihvatiti žalbu, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25.U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke i otkloniti navedene bitne povrede odredaba postupka, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice koje se odnose na potrebe svakog djeteta za uzdržavanjem i na mogućnosti tuženika, kao roditelja s kojim djeca ne stanuje, doprinositi za njihovo uzdržavanje. Pritom prvostupanjski sud treba imati u vidu tadašnju i sadašnju životnu dob djeteta, povećanje životnih troškova zbog odrastanja, ali i cijeniti spomenute općepoznate činjenice aktualnih i ranijih cijena i troškova života u Republici Hrvatskoj kao I cijeniti životni standard roditelja. Na strani tuženika prvostupanjski sud je u bitnom cijenio prihode koje je ostvarivao i koje ostvaruje radom, kao i njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, zanimanje i možebitne mogućnosti stjecanja povećane zarade te tuženikove ukupne imovinske prilike koje utječu na predmetnu odluku u pogledu iznosa uzdržavanja.

26.Iz iznijetoga proizlazi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnom djecom i dijelu odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III.,

IV. i IX. izrijeke.

27.Međutim, kako je već navedeno, u dijelu prvostupanjske presude kojim je odlučeno o uzdržavanju maloljetne djece ovaj drugostupanjski sud nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a na koju povredu izrijekom ukazuje žalitelj te je valjalo, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, djelomice ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet u tom ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

28.U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odluko te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tom zahtjevu.

29.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda te za sada nije moguće utvrditi sve okolnosti od kojih ovisi odluka o trošku postupka, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o tom trošku.

30.Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić