Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1017/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Lika ceste d.o.o., OIB: 92953194406, Gospić, Smiljanska 41, protiv tuženika: 1. CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja poslovni broj P- 163/2021-12 od 7. ožujka 2022., 18. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-163/2021-12 od 7. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga.

3. Bitnu povredu odredaba postupka nalazi u tome što utvrđenje postojanja druge parnice ne može biti predmet parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer se tužba radi proglašenja ovrhe može podnijeti samo iz razloga propisanih odredbom čl. 50. Ovršnog zakona. Navodi da je dana 9. ožujka 2021. kao ovršenik podnio temeljem odredbe čl. 211. Ovršnog zakona prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim. Suprotno postavljenom, nespornim činjenicama i istaknutim navodima u argumentiranom prijedlogu prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Ovr-36/2021-3 od 26. ožujka 2021. uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem odredbe čl. 53. st. 3. Ovršnog zakona, iako za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Navodi da je između ostalog isticao, kao osnovu nedopuštenosti pljenidbe i prijedloga nepostojanja uvjeta za pljenidbu prijenosom temeljem odredbe čl. 205. OZ-a. Međutim, drugostupanjski sud potvrdio je rješenje pa tužitelj nije imao izbora već je morao pokrenuti postupak sukladno pravomoćnom sudskom rješenju, a sve da bi u ovom postupku raspravili sve navode koje je tužitelj isticao u prijedlogu.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje OZ), jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je isto moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od navedenih povreda.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da su CK, OK i NK kao ovrhovoditelji protiv Lika ceste d.o.o. kao ovršenika podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-327/2004 od 29. siječnja 2010. kojom je naloženo ovršeniku da isplati 1. ovrhovoditelju, 2. ovrhovoditelju i 3. ovrhovoditelju iznos od 110.000,00 kn svakome sa zateznom kamatom, kao i troškova postupka u iznosu od 54.779,56 kn, a povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-314/2018 od 7. rujna 2018.,

-da je u postupku ovrhe poslovni broj Ovr-314/2018 tužitelj kao ovršenik podnio žalbu kojom je osporio postojanje duga ovršenika prema ovrhovoditeljima, odnosno tvrdio da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost, a ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave protiv ovršenika zato jer su ovrhovoditelji temeljem ovršne isprave u cijelosti namirili svoje potraživanje.

-da je po podnesenoj žalbi, a rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr- 314/2018-9 od 3. lipnja 2020. ovršenik upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenim,

-da je tužitelj 6. srpnja 2020. pokrenuo postupak protiv tuženika, radi proglašenja da ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-314/2018 od 7. rujna 2018. nije dopuštena,

-da je Lika ceste d.o.o. kao ovršenik 9. ožujka 2021. podnio prijedlog, da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim a koji prijedlog je zaprimljen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-36/2021,

-da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-36/2021 od 26. ožujka 2021. ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka u roku od 15 dana radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na novčanim sredstvima izravnom naplatom novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-327/2004-73 od 29. siječnja 2010., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-885/2021-3 od 27. travnja 2021.,

-da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika, a koja je zaprimljena kod Općinskog suda u Gospiću 17. lipnja 2021. pod poslovnim brojem P-163/2021, a kojom traži da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Gospiću pod brojem Ovr-314/2018 od

7. rujna 2018. proglasi nedopuštenom.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbacio je tužbu tužitelja zbog prihvaćanja prigovora litispendencije istaknutog po tuženicima jer je utvrdio da se pod poslovnim brojem P-150/2020 vodi parnični postupak između istih parničnih stranaka po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa temeljem odredbe čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) donosi pobijano rješenje.

10. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se ovdje radi o litispendenciji, pa da je stoga tužbu tužitelja u ovom predmetu valjalo odbaciti.

11. Odredba čl. 194. st. 3. ZPP-a propisuje dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

12. U odnosu na subjektivni identitet spora, on doista postoji na aktivnoj i pasivnoj strani jer su u obje parnice o kojima je riječ tužitelji i tuženici isti.

13. I u ovom stupnju postupka sporno je postoji li objektivni identitet ovog spora sa sporom koji se između istih stranaka vodi u parnici Općinskog suda u Gospiću broj P-150/2020.

14. Kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Pritom se pod osnovom podrazumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev.

15. U parnici poslovni broj P-150/2020 tužitelj je postavio tužbeni zahtjev koji traži da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr- 314/2018 od 7. rujna 2018. proglasi nedopuštenom, jer tvrdi da je tuženicima temeljem presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-327/04 od 29. siječnja 2010. u cijelosti namireno potraživanje još u svibnju 2010. te da nije bilo osnove podnijeti prijedlog za ovrhu, uz napomenu da udio u šteti koji ne predstavlja tužiteljevih 50% udjela (na ime njegove suodgovornosti) ne može i ne smije biti predmetom ovršnog postupka jer je odgovornost koja je za tih drugih 50% udjela u šteti ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1805/10-2 od 21. listopada 2014.

16. S obzirom na to da je tužitelj u ovoj parnici postavio u odnosu na tuženike zahtjev da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr- 314/2018 od 7. rujna 2018. proglasi nedopuštenom iz razloga što je tražbina u cijelosti namirena, a tužbeni zahtjev istovjetnog sadržaja je postavio u parnici koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-150/2020 proizlazi da postoji činjenični i pravni identitet tih zahtjeva, što je zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova parnica, jer je riječ o litispendenciji u smislu odredbe članka 194. stavak 2. ZPP.

17. Naime, ovršni postupak poslovni broj Ovr-314/2018 pokrenut je temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-327/2004 od 29. siječnja 2010., na novčanoj sredstvima. Ovršenik ( ovdje tužitelj ) u tom postupku, kao i postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-321/2021,tvrdio je isto da ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu jer su temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-327/2004 od 29. siječnja 2010. budući da su namireni u cijelosti, a isto tako je tvrdio da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Rev-1805/2010 ukinuo presudu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-327/2004 od 29. siječnja 2010., ali samo u odnosu na Hrvatske ceste d.o.o., te u ponovljenom postupku donesena je presuda poslovni broj Pn-6/2015 od 1. ožujka 2018. koja se odnosi na Hrvatske ceste d.o.o., a ne i Lika ceste d.o.o.

18. Iz naprijed navedenog proizlazi da se u ovom konkretnom predmetu te u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P-150/2020 pred prvostupanjskim sudom radi o istim strankama, identičnom tužbenom zahtjevu i istoj činjeničnoj osnovi. Stoga, i prema ocjeni ovoga suda, ovdje se radi o litispendenciji jer postoji subjektivni i objektivni identitet spora u obje parnice.

19. Kako, dakle, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti i odlučiti kao izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 18. rujna 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara