Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1359/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kao pravni slijednik ranijeg tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-132/2020-23 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-132/2020-23 od 26. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbe čl. 4. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika 27. listopada 2006. koje glase: "Korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora... kamatna stopa je promjenjiva“, te: "U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4.1. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.701,69 eur/20.355,91 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.871,44 eur/14.100,36 kn sa zateznom kamatom.

4. Rješenjem suda prvog stupnja u istom pisanom otpravku utvrđeno je da je tužba djelomično povučena za isplatu iznosa od 659,77 eur/4.971,05 kn sa kamatama.

5. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi čl. 4. i 7. toč. 2. Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa od 2.701,69 eur/20.355,91 kn sa zateznom kamatom.

9. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb 27. listopada 2006. sklopljen ugovor o kreditu kojim je tužiteljici, kao korisnici kredita, odobren kredit u iznosu od 511.000,00 kn radi kupnje stana u [adresa], nije sporan sadržaj spornih ugovornih odredbi kao i to da je odredbom čl. 4. toč. 1. Ugovora ugovoreno da početna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 5,99% godišnje, koja se tijekom razdoblja otplate kredita mijenjala, o čemu je tuženik obavještavao tužiteljicu. Također nije sporno da su stranke 29. listopada 2012. sklopile Anex broj 1 Ugovora o kreditu kojim je ugovoren poček od najviše 12 mjeseci otplate kredita u periodu od 6. studenog 2012. do 6. studenog 2013., te da je tužiteljica prijevremeno izvršila djelomičnu otplatu iznosa od 17.481,12 kn dana 14. studenog 2019.

10. Sporno je jesu li sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, ima li tužiteljica slijedom toga pravo na isplatu preplaćenog iznosa, sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

11. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, uvidom u predmetni ugovor, kao i svu ostalu dokumentaciju u spisu, u bitnom utvrdio da je tužiteljica iskazala da je prilikom uzimanja predmetnog kredita kod prednika tuženika joj bilo predočeno da je kredit u kunama u to vrijeme najpovoljniji, mada je banka u ponudi imala i druge kredite u Eur i u CHF, da joj je u banci rečeno da će kamatne stope padati budući da su u to vrijeme bile dosta visoke, da joj je pojašnjeno da će kamatna stopa biti promjenjiva, da ona može rasti ili padati, ali da joj je djelatnica u banci izričito kazala da će kamatne stope padati zbog čega da je odlučila uzeti upravo kredit u kunama. Utvrđeno je da je tijekom otplate kredita došlo do porasta kamatne stope od početno ugovorenih 5,99% godišnje na više, o čemu da je prednik tuženika obavještavao tužiteljicu.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu je sud utvrdio da tuženik radi dokazivanja spornih okolnosti u odnosu na osnovu tužbe nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza, zaključio je da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, da tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/3) koji je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio u primjeni.

13. Cijeneći odredbe čl. 81., 82., 84. ZZP/03, zatim čl. 322. st. 1., čl. 323. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) zaključio je da je predmetni ugovor o kreditu zaključen kao tipski ugovor, unaprijed pripremljen od strane prednika tuženika, da sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu lako razumljive za prosječnog potrošača kao što je to tužiteljica koja je po struci medicinska sestra, zaključujući da je za razumljivost ugovorne odredbe potrebno ne samo da ista potrošaču bude gramatički razumljiva, već da potrošač može u cijelosti sagledati ekonomske učinke koji će za njega u budućnosti proizlaziti iz takve ugovorne odredbe i to na temelju egzaktnih i razumljivih kriterija, navodeći da takvi kriteriji nisu navedeni u samom ugovoru, dok da tuženik u spis nije niti dostavio Odluku o kamatama i naknadama kreditora prema kojoj je dolazilo do promjene kamatnih stopa pri čemu da niti sam tuženik ne tvrdi da su u toj Odluci navedeni točni i prosječnom potrošaču razumljivi kriteriji na temelju kojih dolazi do promjene kamatnih stopa, odnosno da je u istoj definiran parametar uz koji se veže promjena kamatne stope. Zaključio je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice kao potrošača, te stoga ništetnim ugovornim odredbama, u smislu citiranih zakonskih propisa slijedom čega je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti kao u točki I. izreke presude prihvatio kao osnovan.

14. Slijedom toga sud je zaključio da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja te uvidom u dokumentaciju u spisu, u iznosu od 20.355,91 kn, odnosno 2.701,69 eur, pri čemu se tuženik tijekom postupka očitovao kako na matematički izračun vještaka nema prigovora kao i da ne predlaže usmeno saslušanje vještakinje. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, te je prihvatio kao osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa od 2.701,69 eur sa zateznom kamatom u tijeku kao u izreci presude uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO-a, utvrđujući da se tuženik zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi ima smatrati nesavjesnim stjecateljem.

15. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, utvrđujući da zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi ne zastarijeva u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a, dok je u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zaključio da isti zastarijeva u roku o pet godina, da zastara počinje teći tek od pravomoćnosti presude, kojom je utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe, slijedom čega je zaključio kako zastare tužiteljičinog potraživanja nema.

16. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, razlozi presude su jasni te rezultat pravilnih pravnih shvaćanja koja je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju presude, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

19. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjeve tužiteljice prihvatio kao osnovane, pri čemu tuženik prema stanju u spisu tijekom postupka nije niti predlagao odgovarajuće dokaze radi dokazivanja svojih tvrdnji o neosnovani tužbenog zahtjeva.

20. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica ima svojstvo potrošača, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZPP/03, ovo iz razloga jer je pravilan zaključak da predmetni ugovor o kreditu jest potrošački ugovor, tužiteljici je predmetni kredit odobren radi kupnje stana u [adresa] za osobne (vlastite) potrebe. Utvrđeno je da je tužiteljica po zanimanju medicinska sestra, da istoj s obzirom na ovu okolnost, kao i okolnost da joj zaposlenica banke prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pojasnila sporne ugovorne odredbe, odnosno promjenjivost kamatne stope, a posebno ne visinu kamatne stope, koja se mijenjala, od početno ugovorenih 5,99% godišnje pa na više tijekom cijelog otplatnog razdoblja, zbog čega je pravilan zaključak da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

21. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio da je tuženik savjestan stjecatelj, jer s obzirom na pravilan zaključak suda da je sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, tuženik se ima smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, za što je sud i u obrazloženju presude naveo pravilne i opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

22. Stoga, i prema shvaćanju ovog suda, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na osnovu tužbe, nisu osnovani budući da je prvostupanjski sud pravilno u primjeni citiranih odredbi ZZP/03, te citiranih odredbi ZOO zaključio da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

23. Visinu restitucijskog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.701,69 eur pri čemu prema stanju u spisu niti tuženik nije prigovarao pravilnosti matematičkog izračuna preplaćenog iznosa, te nije predlagao usmeno saslušanje vještakinje.

24. Slijedom toga, restitucijski zahtjev tužiteljice je pravilno prihvaćen kao osnovan uz pravilnu primjenu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

25. Pritom je prvostupanjski sud pravilno zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare, utvrđenjem da zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi ne zastarijeva u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a, dok je u odnosu na novčano potraživanje tužiteljice pravilno zaključio da isto zastarijeva u roku od pet godina, a da zastara tog potraživanja počinje teći tek od pravomoćnosti ove presude, slijedom čega zastare tužiteljičinog novčanog potraživanje nema.

26. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić