Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-762/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-681/2021-30 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-681/2021-30 od 19. ožujka 2025. u točkama I., II., III. izreke u cijelosti, točki V. izreke djelomično za tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.302,40 eur sa zateznom kamatom, te u točki VII. izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u odluci o naknadi parničnog troška u točki V. izreke preko dosuđenog iznosa od 2.302,40 eur sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 162,13 eur (preko iznosa od 2.302,40 eur do iznosa od 2.464,53 eur) sa zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-681/2021-30 od 19. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF.

2. Točkom II. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.279,00 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku kao u izreci presude zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

4. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.005,07 eur/7.572,70 kn sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Točkom V. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.464,53 eur sa zateznom kamatom.

6. Točkom VI. izreke odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 928,09 eur (sa zateznom kamatom), dok je točkom VII. izreke u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

7. Rješenjem suda prvog stupnja u istom pisanom otpravku odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

8. Protiv citirane presude u točkama I., II., III., V. i VII. izreke, te protiv rješenja, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se prvenstveno pobijano rješenje preinači i prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ili da se to rješenje ukine, te potom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu također ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili mjesno nadležnom sudu, odnosno podredno da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba protiv presude je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, dok žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije osnovana.

11. U ovom žalbenom postupku prvenstveno je sporno je li prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, budući da tuženik u žalbi smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, sukladno prorogacijskoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, te smatra da je time pobijano rješenje, kao i prvostupanjska presuda donijeti uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

12. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

13. Prvostupanjski sud je odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nendležnosti utvrdio da su stranke čl. 12. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle, mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu na području kojeg se nalazi sjedište tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te se sukladno odredbi čl. 70. ZPP-a pozivao na prorogacijsku klauzulu, te isticao da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

14. Prvostupanjski sud je tuženikov prigovor mjesne nenadleženosti ocijenio kao neosnovan, pozivajući se na odredbu čl. 59. ZPP-a koja odredba propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi. Prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrdio da je isti zaključen u poslovnoj jedinici (podružnici) tuženika u Slavonskom Brodu pa je slijedom tih utvrđenja te primjenom citirane zakonske odredbe tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

15. Tuženik u žalbi, ustraje kod navoda iz prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, te suprotno zaključcima prvostupanjskog suda smatra da u konkretnom slučaju u primjenu ne dolazi odredba čl. 59. ZPP-a. Uz to ističe da bi ova zakonska odredba mogla doći u primjenu samo u situaciji da je poslovna jedinica tuženika registrirana kao zasebna pravna osoba i kao takva upisana u sudski registar, o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi pa da stoga odredba čl. 59. ZPP-a ne dolazi u primjenu.

16. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o kreditu zaključen u tuženikovoj podružnici (poslovnoj jedinici) u Slavonskom Brodu jer to proizlazi iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu (list 15 – 18).

17. Stoga, za odlučivanje o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti u primjenu dolazi citirana odredba čl. 59. ZPP-a. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe suprotno, kao i o tome da ova zakonska odredba dolazi u primjenu samo u situaciji kada je poslovna jedinica (podružnica) registrirana kao zasebna pravna osoba i kao takva upisana u sudski registar.

18. Odredbom čl. 59. ZPP-a propisana je izberiva mjesna nadležnost, što znači da tužitelj, kao stranka u postupku ima pravo izbora kojem će mjesno nadležnom sudu podnijeti tužbu, a to je ili sudu općemjesne nadležnosti, ili sudu na čijem se području poslovna jedinica tuženika nalazi.

19. Tužitelj je podnoseći tužbu izabrao mjesnu nadležnost Općinskog suda u Slavonskom Brodu na čijem području se nalazila u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu podružnica (poslovna jedinica) tuženika, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda odbio kao neosnovan, a odredba čl. 70. ZPP-a za određivanje mjesne nadležnosti u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu.

20. Zbog tih razloga žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ovoga rješenja.

21. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu (vraćanje) preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pri čemu, u ovom stadiju postupka, a budući da tužitelj žalbom ne pobija prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke kojom je odbijen njegov restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjska presuda je postala pravomoćna.

22. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su stranke, tužitelj kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor 29. prosinca 2006. sklopile predmetni ugovor o kreditu koji je istog dana solemniziran po javnoj bilježnici Ruži Medunić iz Slavonskog Broda pod brojem OU-845/2006, da je istim ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 20.868,73 CHF u protuvrijednosti u kunama radi kupnje osobnog vozila za vlastite (privatne) potrebe.

23. Sporno je jesu li sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, pripada li slijedom toga tužitelju pravo na isplatu preplaćenog iznosa, sada samo zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Sporna je i odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

24. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku ocjenom stranačkog iskaza tužitelja, iskaza javne bilježnice, uvidom u predmetni ugovor o kreditu kao i u ostalu dokumentaciju u spisu, u bitnom utvrdio da je tužitelj predmetni kredit uzeo radi kupnje osobnog vozila za vlastite potrebe, da s tuženikom prije i tijekom sklapanja ugovora o pojedinačnim ugovornim odredbama nije pregovarao budući da se cjelokupan razgovor u vezi sklapanja kredita za kupnju vozila odvijao u autokući s predstavnikom autokuće, tako da ni u jednom trenutku nije bio upućen u banku tuženika, niti je o bilo kojoj ugovornoj odredbi pa tako ni o spornima pregovarao s predstavnikom banke.

25. Zaključio je da je tužitelj dokazao da je bio u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/03 – dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu jer je sklopio pravni posao s tuženikom u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Zaključio je, dalje, da tuženik nije dokazao da bi tužitelja kako prilikom pregovaranja, a tako i prilikom sklapanja ugovora upozorio i upoznao s mogućim rizicima sklapanja ugovora s valutnoj klauzulom u CHF, odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi pri čemu je tuženik iako je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobe bankara od tog dokaznog prijedloga kasnije odustao.

26. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu odredbe čl. 81. i 82. ZZP/03 zaključio je da su sporne ugovorne odredbe ništetne, budući da se o istima pojedinačno nije pregovaralo, da su iste u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Pritom se sud pozvao i na pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu u kojem je sudjelovala i tužena banka u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a, a u kojem sporu su donijete odluke, u kojima je utvrđeno da je i tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. prilikom sklapanja ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe bez mogućnosti u konkretnom slučaju davanja tužitelju mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama. Sud je zaključio da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF lako uočljiva, međutim, da je njezin sadržaj nerazumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03. U odnosu na ništetnost sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud je zaključio da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dopušteno i zakonito, međutim, u konkretnom slučaju da nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, a uz to, budući da tužitelj nije imao nikakvu mogućnost pregovarati o promjenjivosti kamatne stope niti mu je tuženik objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa, sud je također zaključio da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

27. Zbog tih razloga je zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi iz točke I. i II. izreke presude prihvatio kao osnovane.

28. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja kao i uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio je visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 3.279,00 eur (24.705,63 kn). Nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke prihvatio je kao stručan i objektivan.

29. Stoga je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF prihvatio kao osnovan u primjeni odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO).

30. Pritom je ocijenio kao neosnovan tuženikovo prigovor zastare, utvrđujući da tužiteljeva tražbina zastarijeva u roku od pet godina, pa cijeneći da je predmetna tužba podnesena 20. prosinca 2021., da zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, od 14. lipnja 2018., zaključio je da zastara tužiteljeve tražbine zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nije nastupila.

31. Dalje je zaključio da je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa je tužitelju u primjeni odredbe čl. 1115. ZOO-a dosudio zatezne kamate na preplaćene iznose u tijeku pobliže navedenom u izreci presude, odnosno od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa.

32. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pritom uzimajući kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora dijela zahtjeva za isplatu iznosa od 3.279,00 eur s kojim je tužitelj uspio, te primjenom odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.464,53 eur sa zateznom kamatom.

33. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

34. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tuženik ističe kako u odnosu na pobijanu presudu tako i pobijano rješenje, jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja su jasni, rezultat su pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

35. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, dok u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi kao i za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pravilno prihvaćeni kao osnovani.

36. Odgovarajući na žalbene navode tuženika, treba reći da tuženik neosnovano ističe da tužitelj nije dokazao da ima svojstvo potrošača jer suprotno proizlazi iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu te stranačkog iskaza tužitelja, iz kojeg jasno proizlazi da je tužitelj predmetni kredit uzeo radi kupnje osobnog vozila za vlastite potrebe, sve u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03.

37. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF pri čemu je prvostupanjski sud pravilno u primjeni čl. 81. i 84. ZZP/03 ocijenio u ovom individualnom sporu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama koje su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, o kojima se u konkretnom slučaju uopće nije pregovaralo, budući da iz stranačkog iskaza tužitelja jasno proizlazi da s bankom tuženika u vezi sklapanja predmetnog ugovora uopće nije vodio nikakve pregovore, jer da se sve odvijalo u autokući kod koje je namjeravao kupiti vozilo.

38. Stoga te kada se uzmu u obzir i učinci pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, a u kojem sporu je sudjelovala i tužena banka, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatio zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

39. Slijedom navedenog, pravilno je prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da zastara tužiteljeve tražbine u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nije nastupila, budući da se rok za zastaru individualnih zahtjeva računa od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno od 14. lipnja 2018.

40. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te dokumentacije u spisu pri čemu je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa zadaćom suda i dokumentacijom u spisu.

41. Zbog tih razloga, žalbeni navodi tuženika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovani.

42. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška. U situaciji kada je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.005,07 eur (7.572,70 kn) pravomoćno odbijen kao neosnovan za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja regulira naknadu parničnog troška u situaciji djelomičnog uspjeha stranaka u parnici.

43. Kada se ima u vidu ukupna visina novčanog dijela zahtjeva tužitelja (4.284,07 eur) i visina usvojenog dijela novčanog zahtjeva od 3.279,00 eur proizlazi da se radi o omjeru uspjeha tužitelja u parnici od 76%. Tužitelj je uspio i sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, pa s obzirom na to ovaj sud ocjenjuje da se radi o daljnjem uspjehu tužitelja u omjeru od 20% što sveukupno iznosi 96%. To znači da tuženikovog uspjeh u parnici iznosi 4% za koji je trebalo umanjiti tužiteljev uspjeh u parnici koji konačno iznosi 92%, pa je tužitelju u tom omjeru trebalo dosuditi parnični trošak.

44. Prvostupanjski sud je pravilno u primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) računao naknadu parničnog troška za poduzete radnje u parnici u vrijednosti od 200 bodova po radnji, što pomnoženo s 2,00 eur iznosi 200,00 eur. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da troškovi nagrade i zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku ukupno iznose 1.600,00 eur, za PDV 400,00 eur ili ukupno 2.000,00 eur.

45. Razmjerno tužiteljevom uspjehu u parnici od 92% istome treba priznati nagradu za troškove zastupanja u iznosu od 1.840,00 eur.

46. Prvostupanjski sud je tužitelju pravilno priznao trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eur platio istovremeno s podnošenjem tužbe sudu. Međutim, trošak sudske pristojbe treba priznati sukladno tužiteljevom uspjehu u parnici od 92% što iznosi 24,41 eur.

47. Tužitelju su troškovi vještačenja u iznosu od 437,99 eur pravilno priznati u cijelosti bez obzira na djelomičan uspjeh tužitelja u parnici. Žalbeni navodi tuženika o tome da je sud trebao priznati tužitelju troškove vještačenja samo djelomično s obzirom da je vještak vještačio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što da je očito bilo nepotrebno budući da je taj dio zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan zbog zastare nisu osnovani. Ovo iz razloga jer je provođenje knjigovodstvenog vještačenja bilo nužno za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva pa stoga tužitelju treba u cijelosti priznati zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 437,99 eur.

48. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je sud pogrešno postupio kada je tužitelju priznao naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude. Ovo iz razloga jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje postupka pa tužitelj ima pravo na naknadu tog parničnog troška u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pri čemu je prema stanju u spisu punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude i pravovremeno zatražio naknadu tog parničnog troška.

49. Ovako obračunat parnični trošak tužitelja iznosi ukupno 2.302,40 eur, slijedom čega je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 162,13 eur (do dosuđenog iznosa od 2.464,53 eur sa zateznom kamatom, te djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika trebalo odbiti kao neosnovan.

50. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

51. Pritom tuženiku trošak žalbenog postupka nije dosuđen jer je ocijenjeno da je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (naknada parničnog troška) u odnosu na koji posebni troškovi nisu nastali, dok je žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari protiv presude, te protiv rješenja u cijelosti odbijena kao neosnovana.

52. Prvostupanjska presuda u točkama IV. i VI. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić