REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-208/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika OC zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. travnja 2024. br. K-109/2022, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem K-109/2022-20 od 26. travnja 2024., na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi OC oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjera iz članka 233. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba je osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, iako istu žalbenu osnovu navodi samo paušalno i ne konkretizira je, a niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako, daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu optuženika nije povrijeđen niti kazneni zakon.

8. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je pogrešan zaključak suda da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret.

8.1. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s pravom žalitelj upire na utvrđene nelogičnosti sadržane u obrazloženju pobijane presude. Naime, prihvaćajući obranu optuženika, kao i iskaze svjedoka EC i AC, prvostupanjski sud je utvrdio kako je postojao dogovor između oštećenika kao poslodavca i optuženika kao radnika temeljem kojeg je optuženik pripadajuća, a neisplaćena potraživanja iz radnog odnosa i to upravo terenski dodatak, mogao namiriti na način da korištenjem Inine kartice kupi gorivo koje bi zadržavao za sebe. Međutim, takav rezon prvostupanjskog suda se za sada ukazuje pogrešnim.

8.2. Uvidom u potvrde o prometu po tekućem računu optuženika, razvidno je da je optuženiku u razdoblju od 2018. do 2020. uplaćivana plaća i naknada na ime terenskog dodatka, pa ostaje nejasno zbog čega bi oštećenik, pored izvršenih uplata na račun optuženika, dogovarao način podmirivanja dugovanja iz radnog odnosa na način kako je to prvostupanjski sud utvrdio. Ovo posebice ako se ima u vidu da bi na takav način, a kako to u svom iskazu navodi i sam oštećenik, izložio i sebe potencijalnim problemima u poslovanju, i to sa samom Inom, kao i sa Carinom jer je tvrtka uvijek tražila povrat trošarine za gorivo. Ujedno, za istaknuti je, da se zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je nelogično zašto se na tekući račun optuženika uplaćivao uvijek isti iznos minimalne plaće jer da je obzirom na prirodu samog posla za očekivati da je optuženik imao prekovremeni rad, ukazuje proizvoljnim, a posebno s obzirom da je optuženiku isplaćivana plaća sukladno sklopljenom Ugovoru o radu s poslodavcem. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je optuženik radio kod oštećenika više od dvije godine, a da je kao inkriminirano razdoblje uzeto razdoblje od samo osam dana, pa je ujedno nejasno zašto, ukoliko je, za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa postojao dogovor između optuženika i oštećenika, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, oštećenik nije kaznenu prijavu podigao i u odnosu na cijelo razdoblje rada optuženika. U tom smislu važno je istaknuti i da je neutemeljena tvrdnja optuženika da bi kaznena prijava protiv njega bila svojevrsna odmazda za pokrenuti parnični postupak protiv oštećenika kao poslodavca. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je kaznena prijava protiv optuženika od strane oštećenog kao poslodavca podnesena 4. veljače 2021., a da je tužbu radi naplate potraživanja iz radnog odnosa optuženik podnio 5. svibnja 2021. Stoga se, s obzirom na sve izloženo, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda cjelokupno činjenično stanje, onako kako je utvrđeno u pobijanoj presudi ne može, za sada, uzeti kao pravilno utvrđeno.

9. Uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično se činjenično stanje, za sada, ukazuje i nepotpuno utvrđenim, na što osnovano upire i državni odvjetnik u svojoj žalbi.

9.1. Tako je prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu presudu, naveo i kako nije dokazano da je vrijednost kupljenog i potrošenog goriva tijekom uporabe motornog vozila u inkriminiranom razdoblju u visini od 30.500,00 kuna / 4.048,05 eura[1] , kako je to navedeno u predmetnoj optužnici. Međutim, kada se uzme u obzir, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, da je sud raspolagao s računima za kupljeno gorivo, kao i podacima o prijeđenim kilometrima, navedeno upućuje na potrebu upotpunjavanja činjeničnog stanja provedbom vještačenja po vještaku prometne ili strojarske struke koji bi mogao utvrditi na temelju tih podataka iznos stvarno potrošenog goriva. Suviše, kako to osnovano u svojoj žalbi ističe i državni odvjetnik, radi se o inkriminiranom vremenskom periodu od osam dana pa nikakvi faktori koji utječu na prosječnu potrošnju vozila ne mogu biti u vezi sa razlikom kupljenog i stvarno potrošenog goriva obzirom na iznos od 30.500,00 kuna / 4.048,05 eura[1] .

10. Stoga, imajući u vidu navedeno, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08.

11. Sud prvog stupnja u ponovljenom postupku će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno će provesti sve do sada izvedene dokaze, a posebno još i vještačenje radi utvrđenja stvarne potrošnje goriva u inkriminiranom razdoblju, nakon čega će temeljitije razjasniti još uvijek sporne okolnosti počinjenja djela istaknute u ovoj odluci, posebice će iskaz oštećenika dovesti u vezu sa svim okolnostima terećenog kaznenog djela, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno odredbi iz čl. 459. ZKP/08.

12. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku 18. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac