Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-30/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verica Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1231/2020-66 od 24. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske šume d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1231/2020-66 od 24. veljače 2025. u dosuđujućem dijelu pod st. I. izreke i pod st. II. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je da tužitelju, na ime imovinske štete, odnosno razlike bruto plaće za vremensko razdoblje od 1. lipnja 2017.god. do 31. prosinca 2019. isplatiti ukupan iznos od 13.154,21 Eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.731,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pod st. I. izreke i pod st. II. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 219. ZPP, jer da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je razlog odlaska tužitelja na bolovanje bilo njegovo narušeno tjelesno i duševno zdravlje, koje je uzrokovano uznemiravanjem na radnom mjestu. Međutim, iako prema čl. 219. st. 1. ZPP postoji obveza tužitelja da dokaže svoje činjenične navode, da bi se moglo raditi o bitnoj povredi koju je počinio sud, potrebno je da sud u svezi čl. 219. st. 1. ZPP nije primijenio čl. 219. st. 2. ZPP i upozorio stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, ali na takvo što žalba tuženika ne ukazuje.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. ZPP, jer je pobijana presuda obrazložena u skladu s tom procesnom odredbom.

7. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s čl. 8. i 220. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o tome koje odlučne činjenice je sud utvrdio, na koji način i na temelju kojih provedenih dokaza.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet ovog postupka je isplata razlike plaće u iznosu od 13.154,21 Eur, jer da je tužitelj kao djelatnik tuženika, protiv tuženika pokrenuo postupak zbog uznemiravanja na radnom mjestu, koji postupak se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-429/17 i Županijskog suda u Splitu, koji je donio pravomoćnu presudu pod poslovnim brojem Gž R-13/2020 od 9. lipnja 2020. kojom je utvrđeno da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja. Zbog utvrđenog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, prouzročenog postupanjem tuženika, tužitelj je tijekom 2017., 2018. i 2019. godine bio na bolovanju radi čega je u razdoblju od 1. lipnja 2017. pa do 31. prosinca 2019. primao umanjeni iznos plaće od one koja je za to radno mjesto utvrđena internim aktima tuženika, odnosno ugovorom o radu tužitelja. Temeljem navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu isplati na ime razlike bruto plaće za vremensko razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. iznos od 13.154,23 eura.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu iz 1995. godine, da je radio na različitim poslovima u većem broju organizacijskih jedinica, a od 2013. na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Sektoru za intenzivnu reviziju i kontrolu, odnosno u Službi za unutarnji nadzor pri Direkciji Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, da je pravomoćnom i ovršnom presudom suda prvog stupnja pod br. Pr-429/2017 od 15. studenoga 2019. (potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020.) utvrđeno da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlja, te je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, da je dopunskom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž R-13/2020 od 9. lipnja 2020. preinačena presuda prvostupanjskog suda pod br. Pr-429/2017 od 15. studenoga 2019. na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku osigurati tužitelju uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način, ali da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 91/2021-6 od 25. siječnja 2022. preinačena je dopunska presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž R-13/2020 od 9. lipnja 2020. na način da je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio presudu prvostupanjskog suda pod br. Pr-429/29019 u točki II/1 C kojom je naloženo tuženiku da osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način, jer okolnosti konkretnog slučaju ukazuju na osnovanost tog zahtjeva. Na osnovu nalaza i mišljenja medicinskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice, prvostupanjski je sud utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između bolovanja na kojem je tužitelj bio i psihičkih poremećaja koji su kod njega nastali zbog uznemiravanja na radnom mjestu.

11. Tuženik u žalbi ukazuje da je ostalo upitno u kojem je razdoblju bilo opravdano bolovanje tužitelja, a obzirom na utvrđeno uznemiravanje, u spornom razdoblju, jer da sud pogrešno utvrđuje postojanje uzročno-posljedične veze između bolovanja na kojem je tužitelj bio i psihičkih poremećaja koji su kod njega nastali zbog uznemiravanja na radnom mjestu.

11.1. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu na kojoj je saslušan medicinski vještak dr. med. Nikola Sikirica spec. psihijatrije, tuženik je prigovorio samo onom dijelu nalaza i mišljenja u kojem vještak ne može odgovoriti koji je dan pregledao tužitelja, te dijelu nalaza u kojem ne može precizno odgovoriti da li razdoblje na koje se odnosi povreda prava osobnosti na duševno zdravlje kod tužitelja obuhvaća i predmetno razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019.

11.2. Medicinski vještak dr. med. Nikola Sikirica spec. psihijatrije u svom je očitovanju na ročištu za glavnu raspravu naveo da se specifično razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. nalazi unutar vremenskog intervala kojeg je naveo u svom nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2023., a u tom je nalazu naveo da je psihijatrijsko liječenje tužitelja započelo u travnju 2017., da to liječenje koincidira za tzv. laboralnom problematikom, tj. sa problemima na radnom mjestu, zbog čega je trpio povredu prava osobnosti od 5-10% u razdoblju od travnja 2017. do početka 2022.

11.3. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, jer je njegov nalaz stručan i objektivan i u skladu sa pravilima struke. Naime, sporno razdoblje bolovanja tužitelja obuhvaćeno je razdobljem u kojem je tužitelju zbog poremećaja prilagodbe, depresivnog poremećaja, anksiozno depresivnog poremećaja te posttraumatsko stresnog poremećaja, trpio povredu prava osobnosti od 5-10% od travnja 2017. do početka 2022., iz kojeg je nalaza i mišljenja prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da postoji uzročno-posljedična veza između bolovanja na kojem je tužitelj bio i psihičkih poremećaja koji su kod njega nastali zbog uznemiravanja na radnom mjestu.

12. Kako tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju medicinskog vještaka u bitnim elementima, neosnovano sada u žalbi ukazuje što je sve bio potrebno utvrditi i kakva je vještačenja bilo potrebno provesti kako bi se utvrdilo postoji li uzročno posljedična veza između razloga tužitelja za bolovanje i uznemiravanja koje je pretrpio od strane tuženika.

12.1. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženika na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, u dijelu kojem je tuženik prigovorio da se vještak ne može sjetiti koji je dan pregledao tužitelja, jer da je s obzirom na prirodu posla vještaka, i velikog broja pacijenata koje dnevno obradi, prihvatljivo da se ne može sjetiti koji je dan pregledao tužitelja.

13. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Zlatka Cvitanovića, dipl. oec. stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo ukupan iznos neisplaćene bruto plaće, koji bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju da nije koristio bolovanje, iznosi ukupno 13.154,21 Eur. Povodom prigovora tuženika, financijski je vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje, u kojem je otklonio prigovore tuženika kao neosnovane.

13.1. Neosnovano tuženik sada u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer tuženik na dopunu nalaza i mišljenja nije imao primjedbi, te je stoga pravilno prvostupanjski sud takav nalaz prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen u skladu s pravilima struke.

14. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) kada je naložio tuženiku da mu isplati iznos od 13.154,21 Eur s pripadajućim zateznim kamatama, kao razliku između naknade plaće koju je ostvario za vrijeme bolovanja i ukupnog iznos neisplaćene bruto plaće, koji bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju da nije koristio bolovanje.

15. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude u dosuđujućem dijelu.

16. Tužitelj je u pogledu glavničnog zahtjeva u cijelosti uspio u sporu, a kako se vrijednost predmeta spora određuje prema visini glavnog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud trošak postupka u cijelosti dosudio tužitelju (čl. 154. st. 1. ZPP), tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Tužitelju ne pripada trošak za sastav odgovora na žalbu, jer odgovorom na žalbu tužitelj nije svrsishodno utjecao na žalbeni postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos