REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-545/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Tödtlingu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tödtling i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EK, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, isplati tužitelju ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće bruto iznos od 2.592,77 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 208,26 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 210,11 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 184,54 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 206,68 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 192,54 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 178,71 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 204,20 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 229,48 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 209,80 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 197,51 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 195,99 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 187,69 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 187,26 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, naknaditi tužitelju ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.417,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. bio zaposlen kod tuženika, kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01 i 39/09), te ovom tužbom zahtijeva isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom. U spornom razdoblju plaća tužitelja definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01 i 39/09) kojim je u čl. 4. propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 39/09 i 124/09; dalje u tekstu: „Zakon o osnovici“), kojim je u čl. 2. propisano da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12, 150/13 i 153/13, dalje u tekstu: „TKU“) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:

- Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kuna,

- Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine

– kojim je (u članku II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u članku III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a,

- Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine – kojim je (u članku III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

Dana 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH (dalje u tekstu: „DZS“) objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.

Nakon objave služenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor („Narodne novine“ broj: 141/12) i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna. Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u utuženom razdoblju obračunavao primjenom osnovice od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatku Sporazuma primjenom osnovice u iznosu od 5.415,37 kn. Sukladno svemu navedenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj uređuje tužbeni zahtjev te predlaže sudu naložiti tuženiku na ime razlike manje isplaćenih plaća isplatiti iznos od 2.592,77 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbeni zahtjev, ističe kako tužitelj nije ni na koji način dokazao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, već navodi mjesečne iznose tražbine bez ikakvog dokaza o njihovoj ispravnosti, pri čemu ne spori činjenicu da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj navodi kako mu je tuženik umanjio osnovicu plaće za 6% no da za to nije priložio dokaze vezane za visinu svog potraživanja te slijedom navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

Tijekom postupka tuženik se nije upuštao u raspravljanje te je na zahtjev suda dostavio vlastiti izračun razlike manje isplaćene plaće za tužitelja. Budući da je visina tužbenog zahtjeva bila sporna sud je na prijedlog tužitelja odredio provođenje financijskog vještačenja.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće zbog umanjenja osnovice od 6%.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaća, izračune potraživanja, cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković, stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

5. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu zbog ogluhe poslovni broj Pr- 2220/2021-5 od 30. ožujka 2022., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je istom dosudio ukupan iznos od 19.561,76 kn bruto na ime razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate zajedno s troškovima parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn uvećanim za zatezne kamate tekuće od donošenja presude do isplate.

6. Povodom izjavljene žalbe tuženika, Županijski sud u Dubrovniku donio je presudu poslovni broj Gž R-28/2023-2 od 22. ožujka 2023., kojom je prihvaćena žalba tužitelja, te je ukinuta presuda zbog ogluhe donijeta u ovoj pravnoj stvari te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

9. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

10. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

12. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

13. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

14. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi i iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

15. Radi utvrđivanja visine potraživanja, budući da je ista bila sporna, sud je na prijedlog tužitelja proveo financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2025. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća tužitelja utvrdila da u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. ukupno potraživanje po osnovi razlike manje isplaćenih plaća zbog umanjenja osnovice iznosi 2.592,77 eura u bruto iznosu.

16. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

17. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 8. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju na ime razlike bruto plaće za utuženo razdoblje iznos od 2.592,77 eura, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

19. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava tri obrazložena podneska i to podneska od 6.11.2024., podneska od 14.1.2025. te podneska od 8.7.2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, sastav žalbe na presudu zbog ogluhe – 125 bodova po Tbr. 10/1, pristupa na ročište dana 26.9.2024., dana 20.2.2025., te dana 4.9.2025. - svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, te pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/3, dakle ukupno 875 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 2.187,50 eura.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 230,00 eura. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 2.417,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći i da tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 17.5.2022. i podneska od 26.4.2023. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon podnošenja tužbe, budući da je tužitelj isto tako konačno uredio tužbeni zahtjev i podneskom od 8.7.2025. za koji mu je priznat trošak zastupanja. Također, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 25.9.2024. kojim dostavlja u spis presudu i podneska od 7.3.2025. kojim predlaže zadatak vještaku budući da je isto mogao učiniti i na ročištima za koja mu je priznat trošak zastupanja, stoga navedeni podnesci prema stavu ovog suda nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 30.4.2021. i podneska od 26.6.2024. budući da isti predstavljaju požurnice kao niti trošak sastava podneska od 11.4.2025. kojim dostavlja u spis potvrdu o uplati predujma za provođenje vještačenja iz razloga što bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

22. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki II izreke.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku