Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-934/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka ulica 15a, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sonja Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1256/2022-34, u sjednici vijeća 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1256/2022-34 pod toč. I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1256/2022-34 pod toč. II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1256/2022-34 preinačuje pod toč. III. izreke i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 92,68 EUR, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu od 15. srpnja 2019. broj Ovrv-4356/2019 u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 106,26 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, pod toč. II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.269,19 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.619,60 EUR.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. II. i III. izreke pobija tužitelj radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti preostali zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. I. izreke pobija tuženica navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonskih žalbenih razloga, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj i tuženica nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalbe tuženice i tužitelja u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari pod toč. I. i II. izreke nisu osnovane, dok je osnovana žalba tužitelja u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

6. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na obvezu plaćanja tzv. fiksne naknade (trošak snage) i troškova toplinske energije za poslovni prostor površine 29 m2 na adresi u [adresa] za razdoblje od listopada 2017. do travnja 2019., te utvrđenih činjenica:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. strojarstva HR iz predmeta R1- 326/2013 proizlazi da su u poslovnom prostoru na adresi u [adresa] instalirana dva ogrjevna tijela - radijatora od kojih su prerezane i blindirane sve priključne cijevi, čime je u potpunosti isključen dotok ogrjevnog medija u radijatore pa nije moguća isporuka toplinske energije za grijanje poslovnog prostora

- da je tužitelj sa suvlasnicima nekretnine na adresi u [adresa], 28 i 30 sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 176006201401 od 12. rujna 2014., dok iz Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije proizlazi da je tuženica navedena kao krajnji kupac na adresi [adresa] pod šifrom 2698311, pa je ocijenjen neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije

- da nije osnovan prigovor zastare jer je najstariji račun dospio na naplatu 28. studenog 2017. dok je postupak kod javnog bilježnika pokrenut 15. srpnja 2019. unutar trogodišnjeg roka zastare propisanog čl. 228. st. 1. toč. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO),

te primjenjujući čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" br. 35/14., 129/15., u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koji propisuje da je krajnji kupac - pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, te čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" br. 99/14., 21/15., 124/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik) kojim je dano značenje "ukupnih troškova toplinske energije", te čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19., u daljnjem tekstu: ZTTE) koji propisuje da je krajnji kupac iz st. 1. toga članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, prvostupanjski sud zaključuje da tuženica koja se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava ima obvezu plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, opisujući pod toč. 21. i 22. obrazloženja razloge radi kojih ta obveza postoji, ali i koristi koja se plaćanjem naknade ostvaruje (i) za poslovni prostor tuženice, pa je pod toč. I. izreke presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-4356/2019 od 15. srpnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju po tom osnovu iznos od 106,26 EUR sa zateznom kamatom od dospjelosti pojedinačnih iznosa. Nasuprot tome, tuženica nije u obvezi platiti troškove toplinske energije jer izdvajanjem iz toplinskog sustava istu ne koristi u poslovnom prostoru, pa je pod toč. II. izreke ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.269,19 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

7. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je Ugovor o potrošnji toplinske energije uz koji je priložen popis krajnjih kupaca i Odluku suvlasnika o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije ocijenio na proizvoljan način. Tuženica ima status krajnjeg kupca toplinske energije za poslovni prostor u [adresa] pod šifrom 2638311, te povezujući isto s čl. 45. st. 1. ZTTE koji propisuje kada se krajnji kupac (i pod kojim pretpostavkama) može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava, te sa čl. 26. Općih uvjeta koji propisuje da se krajnji kupac može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom ZTTE, kao i da je u čl. 20. Ugovora o potrošnji toplinske energije navedeno da se krajnji kupac može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, smatra da tuženica nije dokazala da se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava zakonito, odnosno sukladno odredbama ZTTE. Nastavno u žalbi tužitelj opisuje od kojih elemenata se sastoji račun za toplinsku energiju, smatrajući da je tuženica u obvezi podmiriti naknadu za toplinsku energiju.

8. Tuženica u žalbi navodi da nije točno da nije osporila niti prigovorila tražbini tužitelja s osnova tzv. fiksne naknade jer je prigovarala utuženim računima, pa je tako u postupku predan dopis tužitelja od 18. svibnja 2018. kojim se očitovao na njezine prigovore. Kako nije u obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem, to je nerazumljivo obrazloženje odluke da je dužna plaćati tzv. fiksnu naknadu jer ista nije potpisala Ugovor o potrošnji toplinske energije od 12. rujna 2014. niti Odluku suvlasnika, a niti je ovlastila predstavnika suvlasnika da potpiše ugovor u njezino ime. Osporava da ima bilo kakve koristi od navodnog zagrijavanja zajedničkih prostorija u zgradi, ukazujući da je sudska praksa zauzela stajalište da su suvlasnici, koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni plaćati fiksnu naknadu pod pretpostavkom da ostvaruju određene koristi, što u konkretnom slučaju nije ostvareno jer je poslovni prostor izdvojen od ulaza, stubišta, hodnika, tavanskih i podrumskih prostorija, a što sud nije uzeo u obzir.

9. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna o bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju obje strane s obzirom da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju sa sadržajem provedenih dokaza, s obzirom da su iste utvrđene analizom i ocjenom dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

10. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima stranaka.

Na žalbu tuženice

11. Da vlasnik samostalne uporabne cjeline koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava ostaje u statusu krajnjeg kupca u smislu čl. 45. st. 1. ZTTE i da ima na zakonu utemeljenu obvezu plaćanja tzv. fiksne naknade (trošak snage) primjenom čl. 45. st. 9. ZTTE, izraženo je kao pravno stajalište u do sada već ustaljenoj sudskoj praksi (npr. odluke VSRH Rev-811/2021 od 6. lipnja 2023., Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev-784/2021 od 17. siječnja 2023., Rev-377/2022 od 24. siječnja 2023., Rev- 127/2023 od 5. travnja 2023.), pa je prvostupanjski sud obrazloživši svrhu koja se postiže tim plaćanjem pod toč. 21. i 22. obrazloženja pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke.

12. Tvrdnje tuženice da ista nema nikakve koristi od plaćanja tzv. fiksne naknade jer je poslovni prostor odvojen od zajedničkih dijelova zgrade predstavljaju nove činjenice koje tuženica nije ovlaštena isticati po prvi puta u žalbi primjenom čl. 352. st. 1. ZPP. Pritom valja ukazati da je identične tvrdnje o "izostanku koristi" tuženica isticala u predmetu istoga suda broj Povrv-623/2017 u kojem je utužena isplata po istom osnovu ali za drugo razdoblje, a da je VSRH te tvrdnje otklonio u revizijskom postupku s razlozima navedenim u rješenju od 17. siječnja 2023. broj Rev 784/2021-2 (pod toč. 11. obrazloženja).

13. Nisu osnovane niti daljnje žalbene tvrdnje tuženice da predstavnik stanara nije bio ovlašten sklopiti Ugovor o potrošnji toplinske energije od 12. rujna 2014. u njezino ime jer ga na to nije ovlastila. U presudi VSRH od 4. travnja 2023. broj Rev-769/2021-2 na pitanje radi kojeg je dopušteno podnošenje revizije u predmetu od 23. prosinca 2020. broj Revd-4125/2020 i koje glasi:

„1. Da li je predstavnik stanara ovlašten sklopiti Ugovor o isporuci toplinske energije s ovlaštenim opskrbljivačem toplinske energije i u ime onih suvlasnika koji su se izdvojili iz sustava toplinske energije i koji prema čl. 45. Zakona nisu dužni plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabu cjelinu, a koji ukupni troškovi energije prema članku 2. stavka 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškove priključne snage iz termoenergetske suglasnosti?",

je odgovoreno:

" Kako je odredbom čl. 45. st. 3. ZTTE određeno da je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, to iz navedene odredbe jasno proizlazi da ovlašteni predstavnik suvlasnika ima ovlast sklopiti Ugovor o isporuci toplinske energije s ovlaštenim opskrbljivačem toplinske energije i u ime onih suvlasnika koji su se izdvojili iz sustava toplinske energije i koji nisu dužni plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Stoga gore navedeno predstavlja odgovor na prvo postavljeno pitanje."

Na žalbu tužitelja

13. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je tuženica u obvezi plaćati troškove toplinske energije unatoč tome što se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava iz razloga što taj postupak nije proveden sukladno čl. 45. st. 1. i 2. ZTTE.

14. U odluci VSRH Rev x-670/2011-2 od 10. studenog 2011. izraženo je stajalište da vlasnik samostane uporabne cjeline koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava nije u obvezi plaćati uslugu opskrbe toplinskom energijom, s obzirom da bi svako drugo tumačenje bilo protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. ZOO i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO, te za tuženicu kao potrošača nepravično, s obzirom da se isporuka plina kao javna usluga obračunava prema potrošnji pa nametanje potrošaču da bude priključen na sustav centralnog grijanja bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava na osobni trošak, kada isti ne šteti drugima, predstavlja nerazmjerni teret za potrošača i ima karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču. U svjetlu te odluke ustalila se sudska praksa da potrošač koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava nije u obvezi podmirivati troškove isporuke toplinske energije.

15. U činjenično identičnoj situaciji, kada se potrošač nije izdvojio na zakonit način nego je o izdvajanju (samo) obavijestio isporučitelja toplinske energije, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 19. siječnja 2023. broj U-III/883/2019 je izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"10.3. Ustavni sud podsjeća da u skladu s odredbama sadržanim u članku 116. Ustava, Vrhovni sud, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Stajališta iznesena u presudi Vrhovnog suda broj: Rev-x- 670/2011 od 10. studenoga 2011. njegova su stabilna i ustaljena praksa. Ustavni sud konstatira da je pri donošenju osporene odluke nadležnom tijelu sudbene vlasti moralo ili trebalo biti poznato stajalište Vrhovnog suda izraženo u naznačenoj presudi.

10.4. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, i pored činjenica da je podnositelj o svom trošku po ovlaštenoj osobi izvršio izdvajanje iz zajedničkog sustava grijanja toplinskom energijom te s davateljem usluge nema u propisanom obliku sklopljen ugovor o pravima i obvezama proizašlim iz isporuke toplinske energije, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Ustavni sud utvrđuje da obrazloženje osporene odluke ne sadrži jasne i razborite razloge zbog kojih je nadležno tijelo sudbene vlasti odstupilo od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ustavni sud napominje da je ustavnopravno neprihvatljivo postojanje ili nepostojanje ugovorne obveze između primatelja i davatelja usluge činiti zavisnim od suglasnosti trećih osoba koje nisu stranke obveznopravnog odnosa.".

16. Kako je stoga prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je ovaj sud odbio žalbe stranaka i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke.

17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP utvrdivši da je tužitelj uspio s 8% zahtjeva a tuženica s 92% zahtjeva, pa je obvezao tužitelja naknaditi tuženici trošak postupka razmjerno uspjehu od 84% u iznosu od 1.619,60 EUR.

18. Ispitujući odluku o troškovima postupka u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava. Uspjeh stranaka potrebno je sagledati kvantitativno i kvalitativno, pa u konkretnom slučaju kada je tuženica osporavala da je išta dužna platiti tužitelju a sud utvrđuje da je dužna platiti tzv. fiksnu naknadu proizlazi zaključak da je tužitelj u cijelosti uspio u osnovu, dok je u odnosu na visinu uspio sa 7,73% zahtjeva pa je njegov konačni uspjeh 53,87%. Nasuprot tome tuženica nije uspjela s osnovom dok je uspjela s visinom 92,27% pa je njezin uspjeh 46,13%. Stavljanjem u odnos utvrđene omjere proizlazi da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju trošak razmjerno uspjehu od 7,74%.

19. Tužitelj ima pravo na trošak zastupanja na raspravama 17. prosinca 2020., 14. travnja 2023., 9. siječnja 2025. i 6. ožujka 2025. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) i to u zatraženom iznosu od 132,72 EUR za zastupanje 17. prosinac 2020. te po 200,00 EUR za preostala ročišta, troškove sastava podneska od 5. prosinca 2020. (zaprimljen 7. prosinca) u zatraženom iznosu od 132,72 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife i podneska od 3. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što zajedno s PDV od 25% na odvjetničke radnje daje trošak od 1.197,39 EUR i razmjerno uspjehu od 7,74% trošak od 92,68 EUR. Tužitelju nije priznat trošak za ročište za objavu presude od 19. siječnja 2021. jer na isto nije pristupio.

19.1. Stoga je ovaj sud uvažavanjem žalbe tužitelja preinačio presudu pod toč. III. izreke i obvezao tuženicu naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 92,68 EUR, dok je zahtjev tuženice odbijen, sve primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP.

20. Zahtjev tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, pri čemu uspjeh tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka kada nije polučen uspjeh u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije mjerodavan prilikom donošenja odluke o pravu na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 35. ZPP).

U Varaždinu 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek