Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1004/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CKD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao pravne sljednice ranije tužiteljice sada pokojne CK), zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1831/2020-105 od 30. prosinca 2024. dopunjene dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-1831/2020-115 od 12. lipnja 2025., te žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv dopunske presude istog suda poslovni broj Pn- 1831/2020-115 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1831/2020-105 od 30. prosinca 2024. dopunjena dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-1831/2020-115 od 12. lipnja 2025. u cijelosti.

II. Žalba tužiteljice izjavljena protiv dopunske presude istog suda poslovni broj Pn- 1831/2020-115 od 12. lipnja 2025. se prihvaća te se preinačuje dopunska presuda i sudi:

II.1. Nalaže se tuženiku s osnova neimovinske štete platiti tužiteljici, pored dosuđenog iznosa od 454,25 EUR-a, i daljnji iznos od 1.362,75 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2013. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II.2. Nalaže se tuženiku s osnova imovinske štete za tuđu pomoć platiti tužiteljici, pored dosuđenog iznosa od 8,36 EUR-a, i daljnji iznos od 25,09 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2013. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR-a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

V. Žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1831/2020-105 od 30. prosinca 2024. uslijed donošenja dopunske presude poslovni broj Pn-1831/2020-115 od 12. lipnja 2025. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 454,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 6. lipnja 2013. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 8,36 EUR-a, za uništeni osobni automobil iznos od 199,09 EUR-a i za prijevoz oštećenog automobila iznos od 18,44 EUR-a sve s pripadajućim zateznim kamatama od 6. lipnja 2013.

1.1. Prvostupanjski sud je, postupajući po dopisu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-362/2025-2 od 10. travnja 2025., a kojim je vraćen spis prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude, donio dopunsku presudu poslovni broj Pn-1831/2020-115 od 12. lipnja 2025. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 1.362,75 EUR- a, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 25,09 EUR-a kao neosnovan.

2. Tužiteljica pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u odnosu na dosuđenu naknadu s osnova neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, te pobija i dopunsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da iste preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da ih ukine u dijelu koji se odnosi na visinu naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način predložen u žalbi, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana. Žalba tužiteljice izjavljena protiv dopunske presude je osnovana, dok je žalba izjavljena protiv prvostupanjske presude iz razloga što istom nije odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između dosuđenih iznosa neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te zatraženih iznosa, uslijed donošenja dopunske presude kojom je odbijen preostali dio zahtjeva s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, postala bespredmetna.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, uništenog vozila i troška prijevoza uništenog vozila, koju štetu je pretrpjela njezina prednica CK u prometnoj nesreći dana 31. listopada 2012. u kojoj je sudjelovala kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a u kojoj prometnoj nesreći je prednica tužiteljice zadobila tjelesne ozljede.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno da se dana 31. listopada 2012. u Bjelovaru dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala prednica tužiteljice vozeći osobni automobil, te tuženikov osiguranik upravljajući traktorom s priključenim neosiguranim i neosvijetljenim priključnim vozilom-prikolicom,

dok je sporna pasivna legitimacija, odgovornost, osnovanost i visina zahtjeva odnosno da li postoji isključiva odgovornost prednice tužiteljice za nastali štetni događaj i štetu, radi utvrđivanja činjenica vezano za istaknuti prigovor isključive odgovornosti, proveo je dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu u spis (dopis Policijske prometne postaje Bjelovar, policu osiguranja, prijavu štete na vozilu, izvid štete, račun HAK-a, odštetni zahtjev, očitovanje tuženika na odštetni zahtjev), saslušao je prednicu tužiteljice CK, te proveo kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje po dr. Davoru Mayeru i UK dipl. ing. prometa, analizom kojih utvrđuje:

- da je iz nalaza i mišljenja te dopuna nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je vozilo prednice tužiteljice svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio prikolice traktora osiguranika tuženika, pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne, da je brzina vozila prednice tužiteljice u trenutku sudara iznosila oko 69,8 km/h, da su se neposredno prije sudara oba vozila kretala u istom smjeru istom desnom polovinom kolnika, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila prednice tužiteljice bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja, te da do sudara ne bi došlo da se prednica tužiteljice kretala prilagođenom brzinom u dometu svoje vidljivosti do najviše 60 km/h jer bi tada pravovremenim kočenjem uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, ali isto tako da do sudara ne bi došlo da je vozilo osiguranika tuženika bilo osvijetljeno na tehnički pravilan način, jer bi u tom slučaju prednica tužitelja mogla uočiti osvijetljeno vozilo na udaljenosti od najmanje 80 m, pa bi tada pravovremenim kočenjem čak i manjeg intenziteta uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i do sudara ne bi došlo.

- da iz nalaza i mišljenja te dopuna nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje čeonog dijela glave s krvnim podljevom, natučenje prsnog koša i trbuha, serijske prijelome prednjih okrajaka rebara obostrano, nagnječenje oba plućna krila s izljevom u prsišta, natučenje prsnoslabinskog dijela kralježnice, da priroda i raspored zadobivenih ozljeda u kontekstu utvrđene dinamike nesreće upućuju na zaključak da tužiteljica u trenutku sudara nije bila vezana sigurnosnim pojasom, jer bi u suprotnom, pojas ograničio polijetanje tijela prema naprijed, pa bi kontakt glave i prsa s preprekama bio izbjegnut, a time i nastanak ozljeda gore opisanim mehanizmom, time da bi natučenje prsnoslabinskog dijela kralježnice nastalo neovisno o vezivanju pojasom, prilikom sekundarnog gibanja tijela unazad i nalijetanja leđima na naslon sjedala,

zaključuje da je prednica tužiteljice odgovorna za nastanak prometne nesreće u omjeru od 75% (u tom postotku je i sama prednica tužiteljice priznala svoju odgovornost, pa taj omjer prihvaća i prvostupanjski sud) jer se kretala neprilagođenom brzinom s obzirom na uvjete na cesti i vožnju u noćnim uvjetima, dok je doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja ocijenio sa 25% zbog tehnički neispravnog osvjetljenja njegovog vozila jer bi ga u protivnom prednica tužiteljice mogla uočiti na udaljenosti od najmanje 80 m i uspjela bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara te do sudara ne bi došlo. Obzirom je prednica tužiteljice radi nevezivanja sigurnosnim pojasom priznala svoju suodgovornost u omjeru od 20%, koji postotak je ocijenio primjerenim, prvostupanjski sud je utvrdio suodgovornost prednice tužiteljice u omjeru od 95% u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, te u omjeru od 75% u odnosu na imovinsku štetu s osnova uništenog vozila i troška prijevoza uništenog vozila.

7. Kako je među strankama bila sporna i visina zahtjeva, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica proveo dokaz saslušanjem prednice tužiteljice, te vještačenje po vještacima neurologu dr. Davorki Paladino, kirurgu traumatologu dr. DK i pulmologu dr. BK, te analizom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila slijedeće ozljede: natučenje i krvni podljev u području čeonog dijela glave, natučenje prsnog koša i trbuha, prijelome prednjih okrajaka rebara u području obje polovice prsnog koša, nagnječenje oba plućna krila, nakupljanje tekućeg sadržaja u obje polovice prsnog koša izraženije desno, natučenje prsnoslabinskog dijela kralježnice i trzajnu povredu vrata,

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te bolove blažeg intenziteta 3 mjeseca; da je pretrpjela tzv. primarni strah koji je u trenutku ozljeđivanja bio kratkotrajan i intenzivan, kao posljedica objektivno nastale životne opasnosti, dok je u daljnjem tijeku liječenja trpjela tzv. sekundarni strah koji nastaje kao posljedica zabrinutosti za konačni ishod liječenja i strah od aktivnog sudjelovanja u prometu, kao posljedice akutne reakcije na stres, i to strah jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjesec, te strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca; te da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od ukupno 15% koje se ogledaju u smanjenoj funkciji pluća i stjenke prsnog koša posljedično čemu prednica tužiteljice je imala potrebu pojačanog rada dišne muskulature.

7.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja, te uzimajući u obzir da je prednica tužiteljice u vrijeme prometne nesreće imala 71 godinu, jačinu i trajanje fizičkih bolova, neugodnosti uslijed hospitalizacije i liječenja, karakter, jačinu i trajanje straha, trajne posljedice, prvostupanjski sud zaključuje da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti prednice tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), slijedom čega je utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 9.085,00 EUR-a, koji iznos je umanjio za utvrđeni doprinos prednice tužiteljice nastanku štete od 95% (75% s obzirom na doprinos nastanku štetnog događaja i 20% zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom), prihvaćajući nalaz vještaka dr. Mayera iz kojeg proizlazi da bi korištenjem sigurnosnog pojasa bile izbjegnute ozljede glave, dok bi mogle nastati poneke ozljede prsnog koša nalijetanjem tijela na zategnuti sigurnosni pojas, te je tužiteljici dosudio iznos od 454,25 EUR-a, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.362,75 EUR-a dopunskom presudom odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7.2. Prihvaćajući nalaz vještaka o potrebi prednice tužiteljice za tuđom pomoći i njegom u trajanju 84 sata, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od 167,23 EUR- a (1,99 EUR-a po satu), a koji iznos je umanjio za utvrđeni doprinos prednice tužiteljice nastanku štete od 95%, te tužiteljici dosudio iznos od 8,36 EUR-a, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 25,09 EUR-a dopunskom presudom odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7.3. Prvostupanjski sud je tužiteljici na ime naknade imovinske štete utvrdio iznos od 763,34 EUR-a na ime štete na automobilu (prihvaćajući iznos koji je priznao tuženik) i iznos od 73,76 EUR-a na ime troška prijevoza uništenog automobila, koje je iznose umanjio za utvrđeni doprinos prednice tužiteljice nastanku štete od 75% (suodgovornost za nastanak štetnog događaja), te dosudio tužiteljici iznos od 199,09 EUR-a na ime štete na automobilu i iznos od 18,44 EUR-a na ime troška prijevoza (vuču) vozila, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Tužiteljica i tuženik u žalbama ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pa ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo određene i jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju stranke konkretiziraju u svojim žalbama, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbenom postupku osporava odgovornost za nastanak štete tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1072. ZOO-a jer da je prednica tužiteljice isključivo odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja ili u omjeru od 90%, jer je njezino protupravno ponašanje iz čl. 53., čl. 106. i čl. 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) uzrok nastanka štete. Naime, protivno žalbenim navodima tuženika, a imajući u vidu da je odredbom čl. 101. st. 1. toč. 1. ZSPC-a propisano da na vozilu u prometu na cesti noću i u slučaju smanjene vidljivosti moraju biti upaljena svjetla na motornom vozilu, osim mopeda i motocikla bez bočne prikolice, najmanje dva bijela ili žuta svjetla na prednjoj strani i paran broj crvenih svjetala na stražnjoj strani, time da kad motorno vozilo vuče jedno ili dva priključna vozila, na stražnjoj strani posljednjega priključnog vozila moraju biti upaljena najmanje dva crvena svjetla, a ako širina priključnog vozila iznosi više od 1,6 m, na prednjoj strani prvoga priključnog vozila moraju biti upaljena dva bijela svjetla (stavak 3. istog članka), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osiguranik tuženika, a koji na stražnjoj strani priključnog vozila nije imao upaljena nikakva crvena svjetla, doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%, što pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. Tuženik u žalbi osporava utvrđeni doprinos prednice tužiteljice nastaloj šteti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom navodeći da je isključivo njezina štetna radnja – nevezivanje sigurnosnim pojasom, isključiv uzrok njenog ozljeđivanja.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. Mayera, pravilno zaključio da je prednica tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinijela da šteta bude veća, jer je i prema ocjeni ovog suda, a cijeneći pri tome i čl. 163. st. 1. ZSPC, kojim je propisano da vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, prednica tužiteljice nekorištenjem pojasa na način propisan citiranom zakonskom odredbom doprinijela nastanku vlastite štete u omjeru od 20%, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Tužiteljica u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, kao i u žalbi izjavljenoj protiv dopunske presude, u bitnome navodi da je prvostupanjski sud u pobijanim presudama pogrešno naveo da je njezina prednica priznala svoju suodgovornost u omjeru od 95% koja se odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je prednica tužiteljice priznala svoju suodgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 75%, pa je pravilnim izračunom utvrđenu pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.085,00 EUR- a i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 167,23 EUR-a trebalo umanjiti za 75% i taj dobiveni iznos umanjiti za 20% zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, što rezultira iznosom od 1.817,00 EUR-a na ime neimovinske štete i iznosom od 33,45 EUR-a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koliko je tužiteljica i potraživala konačnim zahtjevom.

13. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrđeni doprinos prednice tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa pribrojio utvrđenom doprinosu nastanku štetnog događaja te utvrđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu umanjio za 95%. Naime, pravilnim je izračunom, a kako to tvrdi i tužiteljica, za utvrđeni doprinos prednice tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 75% trebalo umanjiti utvrđenu pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.085,00 EUR-a (75% iznosi 2.271,25 EUR-a) i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 167,23 EUR-a (75% iznosi 41,81 EUR-a), te nakon toga te dobivene iznose umanjiti za 20% doprinosa prednice tužiteljice nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, jer su istoj zbog toga nastale teže štetne posljedice.

14. Tuženik u žalbi osporava visinu utvrđene pravične naknade neimovinske štete kao previsoko dosuđenom.

15. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je prednica tužiteljice u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede već ranije opisane u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za ukupno 15%, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu neugodnosti i nelagodnosti koje je prednica tužiteljice trpjela u tijeku liječenja i dob prednice tužiteljice, a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 9.085,00 EUR-a, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 167,23 EUR-a. Kada se od tako utvrđenog iznosa odbije doprinos prednice tužiteljice na način opisan pod točkom 13. ovog obrazloženja, to tužiteljici na ime pravične naknade neimovinske štete pripada iznos od 1.817,00 EUR- a, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 33,45 EUR-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke presude. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice izjavljenu protiv dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-1831/2020-115 od 12. lipnja 2025. i preinačiti dopunsku presudu te obvezati tuženika da tužiteljici s osnova neimovinske štete plati, pored dosuđenog iznosa od 454,25 EUR-a, i daljnji iznos od 1.362,75 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od 06. lipnja 2013. do isplate, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć, pored dosuđenog iznosa od 8,36 EUR-a, i daljnji iznos od 25,09 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 06. lipnja 2013. do isplate.

17. Kako je uslijed donošenja dopunske presude žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1831/2020-105 od 30. prosinca 2024., a koja je sadržajno istovjetna žalbi izjavljenoj protiv dopunske presude, postala bespredmetna, to ista nije ispitivana u ovom žalbenom postupku, obzirom su žalbeni navodi tužiteljice ocijenjeni prilikom odlučivanja po žalbi izjavljenoj protiv dopunske presude.

18. Obzirom da tuženik nije uspio sa svojom žalbom, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

19. Tužiteljici je priznat trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023) iznosi 250,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a. Budući da je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženika da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 312,50 EUR-a. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe jer nije određeno zatražen (čl. 164. st. 2. ZPP-).

U Varaždinu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun